Pitati naucnika reci ce: Bog ne postoji, jer oni proucavaju ono sto je fizicki materijalno i sve ono sto se moze dokazati u praksi.
Pitati obicnog coveka koji je po prirodi skeptik, reci ce: Ma to su gluposti, dok ne vidim i ne uverim se.
Pitati obicnog coveka sa prosecnim obrazovanem i koji ima neki vid vere, reci ce: Nesto ima, da li je to Bog ili neka sila to neznam ali definitivno da nesto ima.
Pitati crkvenjaka, okorelog vernka reci ce: Da naravno Boga ima.
Nikome se ne moze izbiti iz glave nesto sto oni sami to ne zele. Svako od nas ima svoju verziju istine. I svako od nas ima svoju definiciju istine. Ovo nas cini tako razlicitim. Po meni glupo je i postaviti takvo pitanje jer je isuvise kompleksno, pa od kako je covecanstva na zemlji ovo se pitanje vrti. Normalno je da necemo sada mi nekolicina resiti ovo na forumu. Svi znamo kada kazemo Bog sta bi pod tim trebalo da podrazumevamo, tako da ako sa tog ugla pitamo naucnike, njihov Bog ce biti njihovo znanje o nauci. Ako pitamo vernike njihov Bog ce biti neko svemocno bice u ljudskom obliku ili drugacije, koje je stvorilo zivot. Za skeptika Bog je on sam sebi a o tome nije ni svestan. Svako to tumaci drugacije. Zbog toga nastaje problem sa dokazima.
A ja mislim da sve lezi u energiji koja objedinjava ceo univerzum. To inteligentno kretanje energije se deli na 2 nacina:
1: u fizickom svetu izazvano uzrokom i posledicama.
2: u visim dimenzijama izazvano svesnim ciniocem.
i sve to zajedno opet cini jedno.
I prvi nacin utice na drugi kao i obrnuto. Zbog ovog se neke stvari mogu dokazati a to su one koje imaju uzrok i posledicu u materijalnom svetu, kao i stvari koje se ne mogu materijalno dokazati jer su vecim delom izazvane sa visih dimenzija. Ove dimenzije nauka ne poznaje zato sto nisu fizicke. Sada se nesto govori kao da je cetvrta dimenzija "vreme", i sumnja se da postoji jos neka "dimenzija informacija", sa naucne strane mada to nekako jos nije dovoljno utvrdjeno. Dok ce vernici da opisuju to drugacije, u svakom slucaju treba biti spreman prihvatiti sve ovo sa nekom rezervom. Kako god bilo da bilo svako od nas ima sovj ugao gledanja na to i niko nikome bitno ne moze taj ugao promeniti. Rasprava po forumu ne vodi nicemu, svi ocekuju da nesto novo saznaju od nekoga ali kada neko izlozi nesto novo svako to tumaci na svoj nacin sa svog ugla ili prihvati ili odbaci ili analizira pa sudi o zakljucku i oped dolazi do nesuglasica sto je dokaz o nasoj razlicitosti.
Ima li neko ko je uspeo da objasni sta je to sto nagoni recimo obicnu celiju da se krece, hrani i zivi onako kako to radi, kada ona nema mozak, dusu, svest, itd. To imamo mi ljudi. Kako celija zna sta treba da radi, odakle joj nagon? A skup svih tih celija cine nas. Skup tih celija cine i nas mozak, dok mi mislimo da mi mislimo mozgom a ustvari su to neka druga ziva bica koja cine nas mozak. Da li su te celije mali ljudi a mi njihov Bog. Pa nismo, jer nismo mi stvorili te celije, a nisu ni one nas one samo cine nas. Sta smo onda mi?
Robota je stvorio covek. Njegovu memoriju i program takodje covek. Ali taj robot moze biti pametan samo onoliko koliko to covek dozvoli, jer on je njegov stvaralac, a u sustini i nije, jer materijal od koga se on sastoji nije stvorio covek, materijal je vec bio u prirodi.
Ako uporedimo neku savrsenu vestacku inteligenciju sa ljudskom inteligencijom, razlike su velike u brzini, ali ako covek ima dusu da li i masina ima dusu. Ako masina ima inteligenciju onda se moze ponasati isto kao i covek. Znaci li to da i ona ima dusu ili smo u zabludi. Ono sto pokrece nase celije je energija ali ko upravlja energijom sta pokrece energiju? A isto to vazi i za vestacku inteligenciju. Ali tu dolazi do pitanja ako covek ima duh onda to objasnjava ovo ali kod robota mi nismo stvarali duh, zar ne? A ponasa se kao da ga ima. Ko je onda stvorio duh kod robota? Bog? ili mi? Ili je duh iluzija, samo proizvod ponasanja koji nama u nasim glavama pravi takvu sliku. Ok, opet pitanje, sta pokrece energiju da radi to sto treba da radi? Ili sta je uopste energija, zasto energija uopste ima takva svojstva kakva ima? Nauka istrazuje enegiju a da li smo sigurni u njihovu definiciju energije? Lako je reci, energija potrebna za pokretanje elektrona, protona, pozitivno, negativno, i sta ja znam, krece se tamo ovamo itd, ali sta sve stoji iza toga, zar ne vidimo da postoji sila koja to sve cini, a da je krajnji rezultat samo posledica svega, i da se time moze upravljati. Nauka ustvari upravlja tim kazimo krajnjim fizickim posledicama. Tako da na primer mozemo izazvati kretanje elektrona, znamo zasto se krece ali neznamo odkud postoje slikovito se ponasaju kao ziva stvorenja jer ih pokrece energija a radi se o mrtvoj materiji, a nismo svesni da se to zove fizicki svet i da to sto vidimo da je to granica nasih cula. Instrumenete koje proizvodimo namenjeni su za funkcionisanje u fizickom svetu jer mi tako vidimo da tako treba biti. Nemogu sad pronaci na netu definiciju energije, ako neko nadje neka je postavi, da vidimo da li potpuno objasnjava svoj "smisao". Ja mislim da je tu kljuc i da iza toga stoji jos i jos.... Planeta zemlja ce ziveti jos oko 6 milijardi godina jer ce je tada sunce "progutati", a ljudski zivot ce nestati za oko 250 miliona godina zbog pomeranja kontinenata, osim ako se ne preselimo na neku drugu planetu. Ovo su proracuni naucnika. Sta ce tada biti sve ovo sto postoji na zemlji, nista osim uzarene lopte energije, a posle od te energije opet neki zivot, neka materija itd....
Da ne spominjem reci Nikole Tesle, koji je sve ovo razumeo i pricao o tome da postoje vise dimenzije ali naravno posto nije dokazao, mozda nije hteo dokazati a mozda nije moguce dokazati u fizickom svetu, ne znaci da je Tesla umisljao gluposti, svi znamo ko je on. Secate li se da je osetio kada mu je majka bila bolesna, a bio je kilometrima udaljen od nje.
O nezivim kao i o zivim materijama govori drevna vedska nauka, i ona ima objasnjenje za to. Njihovo objasnjenje ima logike ali moze se dokazati i u praksi, a to je vec interesantno jer nauka nema za ovo objasnjenja, iako u praksi dolazi do dokaza o tacnosti ove prastare nauke.
Granice po pitanju Boga u nasim umovima se ne mogu lako pomeriti. Zato svako od nas treba biti siguran u ono sto misli i veruje a da mu to donosi bolji zivot na nacin da nikoga oko sebe kao i okolinu ne ugrozava. A pored toga da li ko misli da ima Boga ili nema ili ima neceg treceg po meni to uopste nije bitno.