Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Bila je to opasna igra dva naizgled slicna bica.... Opsena koju je stvorio u njenoj glavi proganjala ju je danima.. kao predznak ili losa sreca.. Istina koju joj je plasirao bila je samo njihova. Sve ju je dotuklo te noci.. I osecaj ispunjenosti posle sexa, dok je stajala kao sasvim sama na svetu, kao Eva u toj crnoj noci.. Magla njenih secanja i krv na posteljini ... tragovi da mu je malocas pripadala...Divlje i pohotno...
Zora.. Jutro osvescuje.. Daje stvarima realne obrise.. Spoznaje svet oko sebe u realnom obliku.. I ljude.. Laz ne postoji u tom suncanom oktobarskom jutru vise za nju. Ide dalje. I ne osvrce se....


Bajka
misli
pozuda
novac
gubitnik

Nece to biti nikakva bajka, iako ce mozda u pocetku nekima na forumu zaliciti na to. "Ah...(reci ce zlurado)... pa njih dvoje tako ne idu jedno uz drugo"...a, sve ONE ce zeleti da su na mestu NJE, i svi ONI ce zeleti da su na mestu NJEGA...Pravice male, tajne opklade, stavljace novac u dzepove forumskih kladionicara, tipujuci ko ce na kraju ispasti gubitnik slomljenog srca i zamrljanog ponosa, ko ce na kraju tiho nestati sa forumske pozornice da bi se par meseci kasnije pojavio pod novim nikom.....U sve forumashe ce se kradom i lagano uvuci ludilo...kao iskusni lopov ce poharati sve njihove razumne misli i ostaviti ih da uzaludno cekaju odgovor na pitanje da li je to samo bila pozuda.....Ne, to nece biti nikakva bajka, to ce samo biti ljubav...


zahtev
cekanje
manastir
deca
kesica caja
mobilni telefon
 
zahtev
cekanje
manastir
deca
kesica caja
mobilni telefon
Tog jutra, ustala je vidno raspolozena.. Zahtev za razvod braka juce je potpisan. Konacno je slobodna. Cekanje je gotovo. Dok je pazljivo kuvala vodu za caj u svojoj malenoj kuhinji, bas u trenutku kad je stavljala kesicu caja u solju, shvatila je koliko se njen zivot promenio. Sve je kako je zelela.. Cak su i deca zadovoljnija jer je sve okoncano. Sasu je upoznala sasvim slucajno kad su obilazili manastir na Fruskoj Gori.. Tog vikenda su ona i Nada otputovale da malo ostave beogradsku sparinu i vreo asfalt.. Mobilni telefon je zapistao..Sasin sms za dobro jutro.. Nasmeja se zadovoljno ...

Cvece
ljubomora
kutija
restoran
savrseno
 
Cvece
ljubomora
kutija
restoran
savrseno

Sve je sinoc pocelo savrseno. Sreli smo se konacno, nakon sto smo mesecima ranije dogovorili upoznavanje. Doneo je lokvanje, cvece koje najvise volim. Odveo me je u restoran, koji je bio bas onakav u kakav sam zelela da me odvede. Govorio mi je bas one stvari koje sam zelela da cujem. A, onda smo otisli kod njega. Ljubio me je tacno na nacin na koji sam znala da ljubi zene koje zeli da pokori. Nije me skinuo, samo mi je pokidao gacice jednim brzim, ostrim pokretom. a, onda je ispod kreveta uvezbanim pokretom izvukao kutiju. Ugledala sam sve te stvari i onda me je sasvim neocekivano obuzeo strahovit napad ljubomore. Mogla sam da podnesem da je pre mene voleo druge, da im je pisao pesme, zavodio ih kao i mene...ali da je i njih vezivao istim tim lisicama i bicevao do krvi, kao sto sam zelela da radi meni..e, to vec nisma mogla da podnesem....

mrak
pas
zelja
dodir
ljigava barustina
pacov
krzno
 
Poslednja izmena:
Sve je sinoc pocelo savrseno. Sreli smo se konacno, nakon sto smo mesecima ranije dogovorili upoznavanje. Doneo je lokvanje, cvece koje najvise volim. Odveo me je u restoran, koji je bio bas onakav u kakav sam zelela da me odvede. Govorio mi je bas one stvari koje sam zelela da cujem. A, onda smo otisli kod njega. Ljubio me je tacno na nacin na koji sam znala da ljubi zene koje zeli da pokori. Nije me skinuo, samo mi je pokidao gacice jednim brzim, ostrim pokretom. a, onda je ispod kreveta uvezbanim pokretom izvukao kutiju. Ugledala sam sve te stvari i onda me je sasvim neocekivano obuzeo strahovit napad ljubomore. Mogla sam da podnesem da je pre mene voleo druge, da im je pisao pesme, zavodio ih kao i mene...ali da je i njih vezivao istim tim lisicama i bicevao do krvi, kao sto sam zelela da radi meni..e, to vec nisma mogla da podnesem....

mrak
pas
zelja
dodir
ljigava barustina
pacov
krzno


Bio je mrak.Svi smo cekali,onako mokri,u onoj ljigavoj barustini,poput najgorih pacova...ma,kakvi pacovi-štakori!Još nam samo krzno fali...A onda smo čuli i Dzulijevog psa,Ne biste zeleli da provedeti noc kao mi,tog 21.06.1991.Na svu srecu sada sedim u svojoj udobnoj fotelji i secam nas se...Kako smo mladi bili...

Tajna zustrog moreuza
Zlocin protiv covecnosti,i to II stepena
Lenjiri koji vriste
Jim Morrison
1971
Old school,tebra!
Matzah
14.april
13.april
Nema više onih starih patlidzana!
Jozef Rajcinger
Sapatero
Francuska Kolumbija
Spasavnje redova Andreja
Tormentamaga
Operacija"Kobra"
Bon Apetit,me petit!
Orphan
No way out!
Ribnikar je swanje...
 
Bio je mrak.Svi smo cekali,onako mokri,u onoj ljigavoj barustini,poput najgorih pacova...ma,kakvi pacovi-štakori!Još nam samo krzno fali...A onda smo čuli i Dzulijevog psa,Ne biste zeleli da provedeti noc kao mi,tog 21.06.1991.Na svu srecu sada sedim u svojoj udobnoj fotelji i secam nas se...Kako smo mladi bili...

Tajna zustrog moreuza
Zlocin protiv covecnosti,i to II stepena
Lenjiri koji vriste
Jim Morrison
1971
Old school,tebra!
Matzah
14.april
13.april
Nema više onih starih patlidzana!
Jozef Rajcinger
Sapatero
Francuska Kolumbija
Spasavnje redova Andreja
Tormentamaga
Operacija"Kobra"
Bon Apetit,me petit!
Orphan
No way out!
Ribnikar je swanje...

mislim....sada bih verovatno mogla uz krajnji napor volje i talenta da iz ovoga napisem pricu...ali,ni pisanje, ni ova igra ne treba da budu to-napor, vec uzivanje....
cilj ove teme nije, postovani Ratko, zadati reci, izraze, datume koji su sto tezi za "pricanje", koji imaju skrivena znacenja poznata samo postavljacu, niti su stimulativna samo i jedino njemu...cilj je da se recima igramo, da u njima uzivamo i da recima kojima drugima "dajemo" omogucimo saigracima da pokazu sto vise svog-svog kreativnog, lepog, inspirativnog...a,, ne da ih "ugusimo" samom njihovom brojkom i "tezinom"
sa nadom da me necete pogresno shvatiti, i da cemo se nekog drugog puta lepse, ili makar uspesnije poigrati
Vasa malavelika
 
mrak
pas
zelja
dodir
ljigava barustina
pacov
krzno
Kad pade mrak svi se okupiše oko vatre na kojoj se peklo kestenje. Dok je ranjen pas tužno cvileo u daljini, Kojatkin hodža im ispriča ovu priču:

U dalekoj Srbiji, u Topoli, živeo je Crni Đorđe sa ženom Jelenom. Svake večeri, kako i dolikuje, hanuma mu je prala noge, trebila semite između prstiju i podsecala nokte da mu ne cepaju čarape. Njena želja da često dodiruje njegove snažne ruke bila je poprilična, ali na rukama nokte nije sekla, jer je Karađorđe imao jednu gadnu manu - grickao je nokte i zanoktice kad bi ga uhvatio melanholični vakat i kad bi se setio svog rahmetli babe.

Jednom se hanum-Jelena, kad je bio dobre volje, usudi da primeti. "Bogati, crni mužu moj, na domaćinstvo uopšte ne misliš. Nestalo nam je krompira, nemamo ni krastavaca za salatu. Nego pođi zorom sabajle na topolsku pijacu te kupi džak krompira, ali nemoj kod bilo koga, već kod Vase, kod njega je krompir gladak i bez okaca, nije džombast. Poznaćeš ga po plavim očima krupnim kao fildžani. Krastavce kupi kod Rastka s crnim brkovima, njegova tezga je na samom kraju, a on uvek zaogrnut bundom od medveđeg krzna. Biraj prave, ne donosi kući krive krastavce. I nađi usput kakvog Arnautina da nam istesteriše drva. Skoro će zima, Karađorđije, na sve moram ja da mislim.
"Kojekude, ženo", reče joj muž i ode na pijac.

Ide Karađorđe pijacom i kara... pardon, zagleda seljake. Niko nema plave oči, a svi imaju crne brke. Kad, pred njega iskoči neki pustahija što je iz kožne mešine prodavao svinjsku mast tako što je mušterijama cedio po meri u fišek.
"Poznao sam te", reče mu đilkoš sa pacovskim očima, "nego kupi ovu mešinu masti, trebaće ti da podmazuješ kolske točkove, a žena da ti pravi medenjake." Prevari se Karađorđije i za sve pare kupi mast. Kad je video šta je uradio, a i kako će svojoj strogoj, maloj hanumi na oči, on pobesni i svu mast prosu pored puta.
Zato se, jarani, ona bara zove Ljigava barušina, a konak kraj nje Čvarkovina.

cvrkutanje
usporeni vodič
palac
graditelj
ekstaza
venera
kristal
 
Bio je mrak.Svi smo cekali,onako mokri,u onoj ljigavoj barustini,poput najgorih pacova...ma,kakvi pacovi-štakori!Još nam samo krzno fali...A onda smo čuli i Dzulijevog psa,Ne biste zeleli da provedeti noc kao mi,tog 21.06.1991.Na svu srecu sada sedim u svojoj udobnoj fotelji i secam nas se...Kako smo mladi bili...

Tajna zustrog moreuza
Zlocin protiv covecnosti,i to II stepena
Lenjiri koji vriste
Jim Morrison
1971
Old school,tebra!
Matzah
14.april
13.april
Nema više onih starih patlidzana!
Jozef Rajcinger
Sapatero
Francuska Kolumbija
Spasavnje redova Andreja
Tormentamaga
Operacija"Kobra"
Bon Apetit,me petit!
Orphan
No way out!
Ribnikar je swanje...

Alo,opet sam stavio reči,igra nalaže da sastavite priču od njih...

Cilj ovoga je da se zabavimo,ovo se zove IGRA!;)
 
Tajna zustrog moreuza
Zlocin protiv covecnosti,i to II stepena
Lenjiri koji vriste
Jim Morrison
1971
Old school,tebra!
Matzah
14.april
13.april
Nema više onih starih patlidzana!
Jozef Rajcinger
Sapatero
Francuska Kolumbija
Spasavnje redova Andreja
Tormentamaga
Operacija"Kobra"
Bon Apetit,me petit!
Orphan
No way out!
Ribnikar je swanje...

Upaljene sveće krase sto. Blistaju kristalne čaše, u njima piće čeka domaćina. Gde li se samo Rastko zadržao kad je danas ženin rođendan? Kroz prozor uliće on, baron Minhauzen držeći se za perčin, da ne padne, jer se već dobrano nacvrckao. Svi dižu čaše. Domaćica iznosi meze. Muž joj daje zgužvani celofan iz koga je usput ispalo cveće. Nije ni čudo, jer je Minhauzen upravo pao s Meseca. Gosti se zgledaju, kašljucaju da ne bi rekli nešto glupo.

Njen muž uvek pravi sr'anja. Pije naiskap, vino ga udara sve jače, kikoće se, jezikom zapliće: "Bon Apetit,me petit!" Pucka prstima, zatim njima uzima meze i gura ga u usta, mumla: "Nemma više o'ih sta'ih patli'ana!" Kao štos iz šlica vadi plišanog zeku, stavlja ga u tanjir sa pečenjem da zeka gleda deku. Peva operske arije. Izmišlja mesta na kojima nikada nije bio, priča kako je 13. Aprila 1971. u Francuskoj Kolumbiji, u operaciji "Kobra", redova Andreja spasao sigurne smrti, a već sledećeg dana (14. Aprila) sa kardinalom Jozefom Rajcingerom pio, Džima Morisona učio gitaru da svira i generalu Pinočeu uniformu mastio. Po ramenu ga je raspalio, optužio ga za Zlocin protiv covecnosti, i to II stepena, u džep mu ku'rton stavio, radi štosa, da generalica šizne a on iz vojske klizne. Rimuje mu se priča uz koju pije, tako on voli da se pićem zgazi i skroz unakazi. Peva, po gostima bljuje i usred nekog njakanja od pesme podriguje.

Kreće uspomena iz Pariza. Priča kako je mokrio na večni plamen, Roberu de Sorbonu u lice rekao "Sorbona old school, tebra! Ribnikar je swanje", a na Jelisejskim poljima šimšir šišao i u njemu našao potkovicu kao znamen.
Tašta ga samo gleda. Nema reči. Ušljepa se on ko gu'zica, po podu lazi, ušika se i ucirka, i tako se ubije pa počne da bulazni kako zna "tajnu zustrog moreuza", maše rukama i utišava goste, euforičan je: "Matzah, tormentamaga, oprhan -čujte pesmu Lenjira koji vrište. Sapatero!". Jadna njena ćerka. No way out! Publika toj budali treba dok se dere i od alkohola totalno ne us'ere.


lepo lice
mišići
detelina
hotel
šljunak
sladoled
lančić
 
lepo lice
mišići
detelina
hotel
šljunak
sladoled
lančić

Istina je da je imao lepo lice, ali misica nigde. Posledica pretrano brizne majke i detinjstva kome je nedostajalo trcanja po sljunku i veranja po drvecu. Jedino cega se seca od dozvoljenih fizickih aktivnosti je beskonacnih setnji ispred banjskog hotela sa maman i trazenja deteline sa 4 lista koju bi ona u svom putnickom bedekeru ispresovala, da bi ga kasnije takvog, osusenog, ubranog njegovom decijom rukom, stavila u privezak na svom lancicu. Ako bi list deteline bio narocito lep, sa pravilnim listovima iste velicine, kao nagradu bi dobio sladoled od limuna, koga bi uvek lizao nedovoljno brzo, te su zute kapi na njegovoj bluzi redovno ostajale i nervirale maman.
Godinama kasnije, kada je u sobama nekih drugih hotela, taj isti sladoled lizao sa golih zenskih stomaka, zubima kidajuci lancice oko njihovih dugih vratova u naletima strasti, setio bi se mame. Njuskao je bedra doticnih dama trazeci miris deteline koji bi mu, na kratko, mozda, pruzio osecaj spokoja koji secanje na detinjstvo donosi onima sretnima. Sljunak bi krckao pod nogama lepotica dok su odlazile iz njegovog hotela, a on je ostajao, bezosecajnog, lepog lica, opipavao mislima onaj najvazniji misic, onaj u grudima, strahujuci i pitajuci se da li je i ovog puta ostao neosetljiv na tek otislu zenu. I, avaj, uvek je bila bas tako....


suncokret
misao
zena
zirafa
leblebije
Amerika
razlog
sveska
 
suncokret
misao
zena
zirafa
leblebije
Amerika
razlog
sveska[/QUOTE]

Znao je pre no što se i dogodilo.....Toliko godina je živeo sa tom čudnom boljkom, tražio joj leka, otimao se, pokušavao da je prevari, ali uzalud. Ona je uporno ostajala pored njega. Verna, patološki ljubomorna ljubavnica, uvek tu, kao senka. A bolest možda i nije bila neobična...drugima. "Pa šta ti fali? Možeš da unovčiš svoj njuh!", govorili su, ne znajući koliko je mučno i naporno živeti sa nosem koji odbija poslušnost. Nije se dešavalo tako često, možda par puta godišnje ali dovoljno dugo da ga zabrine, i da mu da do znanja "nisi me se oslobodio!". Jednog jutra bi otvorio oči, srknuo prvi gutljaj kafe ali umesto specifične arome prženih belih zrna zamirisale bi ljute paprike iz Južne Amerike. Ili bi zagrizao sendvič sa šunkom ali umesto presovane mrtve svinje njegov jezik detektovao bi pomalo tup, pomalo bljutav ali neodoljiv ukus leblebija. Mešali su se mirisi i ukusi na najveovatniji mogući način. Rođendansku tortu je grickao kao semenca suncokreta, vino je dobijalo ukus zelenog čaja, pečena šnicla je mirisala na morsku vodu i kokos a njegova žena na komšiju sa petog sprata.. Drugom muškarcu bi to bio razlog za ljubomoru ali njemu ne.... Pokušao je da u svesku beleži sve te neverovatne varijacije, ne bi li im našao zakonitost po kojoj se povezuju ali uzalud...Sa godinama morila ga je misao da će mu smrt mirisati na balegu ili na pomije za svinje, ali sa druge strane, šta ako crna silueta sa kosom na ramenu zamiriše na đurđevak i bakine vanilice....Možda ovaj put sreća bude sa njegove strane kartaškog stola....


Trocikl
mačka
luna
zlatooka
mala kutija
mirišljavo pismo
princes-krofna
izgubljeni kliker
 
Mačka vozi tricikl i gleda lunu sa zlatnookim malim kutijama.Mirišljava princes-krofna privlači izgubljeni kliker da se približi ne kome.Dolazi do plana kako bi gupio voće,i onda uzma rečcu kod svoje skupoće.Za to je uzeo i pare da ima gaje i jaje,jaje,jaje...jaje,jaje!jajeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!
 
Poti
Jojn
Agu
Gugu
Mugu
Jajaga
Juguju
Đuđuđu
Haha
Unm
Enge
Kuac
Oac
Moac
BUAHAHAHAHAHA!!!

Poti,Join,Agu,Gugu i Mugu su prishli Ju Gi Jou
Duel kartama je pocheo.
Jugi je krenuo u lako otvarnaje sa svojom Jajaga kombinacijom ledenog zmaja i smrdljibog patuljka ali su Agu i Gugu kontrirali gvozdenom kartom odbrane- Juguju i lako odbili jugijev napad terajuci ga u defanzivu.
Ravna crta usana neprimetno je preshla u krvu dog se sa jugijevih usana chuo poklich:Đuđuđu!
"haha" pomisli magugu"sigurno se sprema na rokadu kao u duelo protiv vitezova atlantide"..."pratio sam taj duel i znam da mora da je odigra jer ce inache biti u zamci!"
Za to vreme mirno i sa strane stari Unm posmatrao je razvijanje partije bez ikakvog izraza na licu"Enge Kuac Oac Moac" izgovorio je sebi u brk i nestao sa prilaza bojnom polju kao vetrom odneshen koji je u sebi nosio podrgljiv fijuk kao da se neko grohotom smeje"BUAHAHAHAHAHA!!!"

poti
98
debil
nedovoljno
dobro
mozda
bolje
sledeci
?
 
ZVONCICA I JA

Jutro dana ciji datum nosi brojke ovog broja. Ustajem, spremam se i pravac neodlozna obaveza. Otvaram vrata od stana kad spazim na vratima taj broj. Pomisljam kako je cudno sto ga nisam vec 20 godina primetio ali nije to neka misterija znajuci kakav nisam, pa me ni malo nije zacudilo. Silazim niz stepenice, papir se polako spusta bas pred moja stopala, a nosim broj cipela koji sadrzi cifre tog broja. Sazinjem se, podizem papir ma kojem je pisao sldedece- Broj 4 . Pitam se sta to moze da znaci i ko je ovo napisao, ali nastavljam dalje guzvajuci papir koji sam propisano odlozio u korpu. Treba imati u vidu da jos uvek nisam skontao da me broj koji je bio na vratima i cifre broja cipela, prati i nisam uopste razmisljao o tom broju. Taman da izadjem iz zgrade, drugi papir na isti nacin pada odnekud.

Ovoga puta je pisalo:
- Moj broj je broj 111...ali ozbiljno. Toliko vidjam tu brojku da mi je to pocelo delovati bas cudno...Jednom sam i pitao neke likove na forumu sta znaci taj broj...nisu znali

Mislim se mislim, sta ljudi pisu samo o nekim brojevima i pomislim sledece:
- Sve se to da lječiti...samo treba pravi doca.
Krenem dalje ulicom kad ono prosjak. Izvrcem dzepove kako bi mu udelio koji dinar, i umesto da nadjem novac nadjem papir sa sledecim tekstom:
- 111 je trocifren broj - barem u matematici koju sam ja ucio... -je pisalo.
E vec pocinje paranoja i preispitivanje kud sam sve bio i sta sam radio juce, ali u tom razmisljanju me prekide prosjak koji videci da sam voljan da trgujem sa njim zapita :
- Dijete jel ima ista u tom tvom dzepu sem tog papira.
Kazem :
-Nema. Zurim sad, dacu ti drugom prilikom. Evo ti ovaj papir, mozda ti poslizi.
Pruzam prosjaku papir, on ga okrece,zatim pocinje da zuri u njega, sto mi najblaze receno bilo cudno, tako da nisam se pomerio sa mesta 1 min, iako sam zirio na sastanak. Zurim ja u prosjaka, zuri on u papir. Spazim kako mu se mrdaju usne i pomislim mozda cita, ali ne, on ispusti papirali i dalje zagledan, sada vec u svoje ruke ponovo nesto mrdajuci vilicom. Htedoh da ga pitam sta mi se desava, jel dobro, ali u tom delicu sekunde pocne da prica :

-Ovo je jače od mene.Joj, koliki je MOJ...Cipela broj.Pa mene prati toliko brojeva svakog dana da je to čudo- ironicno prokomentarisa moj slucaj iako mu nista nisam ni ispricao, a zatim nastavi:

-Numerologija NIJE čudo,već smišljeno oruđe za skretanje naivnih sa istinskog puta.Moje mišljenje,barem. Ko se ne slaže,njegova stvar.Ja lično volim broj 69.
Ali ne zbog već što ga volim.
Onako, bez misterije.
Valjda me podsjeća na peretak.

Pitam se kako je znao da pomisljam da me prati broj i to ga i pitam:
- Pa i jeste najbolji 69 broj........takva mi cela generacija.....najbolja........ ali kako si znao da me prati broj ali nije taj, znas li koji je?

- Pa ako kazes i da ti je brzina procesora dvocifreni broj onda te pratio stalno broj 15 jer jedino znam za intelov 80386 od 15 Mhz iz '85 godine.

Uzgred opaka ti je masina. - i tad se setim da je stvarno tako
- Hej ali ja to nisam rekao!
- Nisi ali hoces
-Uputi me
Nisam dobio odgovor. Sta je ovo kog K pomisljam ali nastavljam dalje bez daljeg propitivanja. Ulazim u uzanu ulicicu a onda dalje kroz park kad ono pandur i javna radnica. Ociglegno je bilo da pandur trazi uslugu i to gde nego u sred parka i to u sred bela dana tj jutra a poznato je da je jutro u ovom kraju niko zivi ne ustaje tako rano a i jos nije svanulo kad malo bolje pogledam. Taman da pandur spusti pantalone i navali ono banem ja.
- Hej ti mali da cutis znas..
- Ma sefe nema problema samo da te pitam nesto.
I dok sam prilazio a pandur ustaje i svecano oblaci pantalone koje su vec bile na pola skinute.
Bacam pogled kad ono slic mu ostao otkopcan i sa istim pogledom pokusavam da stavim do znanja. Shvatio je i zakopcao.Za to vreme nocna cica je lezala na travi a onda ustala i ona , stresla sa sebe prasinu, a onda lagano mi prisla i izustila:
- Macani da necete grupnjak?E to je vec druga tarifa.
Ne obazirajuci se sta prostitutka trabunje krenem da panduru onako na tenane pricam sta mi se sve dogodilo. Uuu trebalo je videti grimasu pandura koji jedva ceka da zavrsim ali tako je to kad na duznosti radis stvari koje nisu duznost.
-Alo bre mali pusti debelog da obavi posao pa ga posle zapitkuj. Eno imas drugog Pandura niz ulicu.
Samo ce odjednom pandur:
-To nema nikakve veze, broj ces vidjati samo zato sto ti je zapao za oci, i to je jedini razlog. Tj na ove ostale ne obracas toliko paznje pa kao da ih ni ne vidis....
Iako se ne slazuci sa tim ipak produzim dalje. Dok sam se udaljavao od parka cudni i jezivi zvuci su se culi:
-Ah ..ah.. to debeli buco moj ..ah ah..
E kakva danasnja policija, pomislih, a onda sretnem drugog pandura. Ispricam i njemu sta mi se sve izdogadljalo .
Ovaj je bio onako pristojan pandur pa mi je cak i persirao:
-Iskulirajte to. Ako pocnete da verujete da vas prati neki broj, sledeca faza je da pocnete sami da trazite taj broj, a sledeca da pocnete da ludite...
Zahvalim se panduru i produzim dalje. Neka magla je bila, nista se nije moglo razaznati u daljini. Bacim pogled preko ramena i spazim svelo kako na cudnovat nacin leti. Pocnem da pratim to svetlucavo stvorenje koje leteci je ostavljelo misteriozne mrvice svetlosti koje su se gasile posto je stvorenje odmicalo ulicom.
Taman hdedoh da potrcim ali stvorenje se pojavi ispred mog lica. Bila je to zvoncica.
Ispricam i njoj sve sta mi se izdododjalo a ona mi dade sasvim drugaciji odgovor.
-Sve vreme sam to bila ja, volim da se igram i to pogotovo sa odraslim ljudima kojima igri nikad kraja. Zar nije tako?
-Pitao sam mnoge ali mi jos niko nije dao takav odgovor
-Nisi pitao prave . Hajde- rece pruzajuci mi ruku- hajde da se igramo. Poleti samnom u neispisane stranice svoje knjige koju kako kazes kuckas.Pokazacu ti gde je granica igre i nju cemo preci jer tamo je nedojija..Hajde podji samnom..

Uhvatio sam je za ruku a onda osetio kako mi tlo nestaje pod nogama, kako se sve vise i vise udaljavamo od tla i nestajemo u neku sasvim drugu vrstu svesti, u paralelni univerzum cak mozda?!
-Presli smo granicu, sada se spustamo dole
Dok smo se spustali nazirao se zamak u kog smo kasnije i usli.
-Sedi tu i raskomoti se
Tek sada spazih da smo ja i zvoncica iste velicine. Zagledah se i zacudih tome ali me prekide zvoncica koja poce da me svlaci kosulju i krvatu koju sam bio obukao za sastanak.
-Hajde da radimo ono sto su radili onaj u plavoj jakni i gologuza silikonka.
-Ne stani zvoncice, ko li sti uopste.... kakav je ovo svet?
-Ma pusti svet vodimo ljubav
Vidim ja zvoncica navalila, a meni nije do toga. Pokusavam da se izvucem ali zvoncica zapreti.
-Miran budi, hoces li da te zavezem za krevet.
Osetih se kao da me iskoriscava i to prvi put u zivotu
Zvoncica je vec bila gola, dok su meni ostale bile samo gace a u tom trenu bane Petar Pan
-Sta se ovde dogadja!Zvoncice ponovo remetis mir paralelne klackalice. Znas kakvu stetu mozes napraviti!
Osetih kako bi da se olaksam i zatrazi da odem u WC.
-Idi ali se brzo vrati, samo pravo pa levo
Dok sam odlazio cuh raspravu Petra Pana i pomahnitale zvoncice koja se drala iz sve snage braneci svoj stav
Trazeci WC zalutah u hodnik koji je vodio do honika koji je sekao ovaj. Levo ili desno dilema je prava. Setih se sta napadna zvoncica spomenu da skrenem levo pa zatoskrenoh desno. Dodjoh do sobe na kojoj je stajao natpis EXIT-MLM. Otvorih i zakoracih i nadjoh se u svojoj sobi
 
Početnici uvek nametnu slobodnu temu. Divota i skidanje mraka. Petak se rasplamsao i ja sam sve brži, brži, lokomotiva, metak, sve bih poklonio da je vredno reči, avaj, ljudi ovde više ne daruju, ne opsedaju, samo zasedaju, seju ljute paprike, mašu kojekakvim čudesima... sve sam brži... od tog silnoga mahanja čuka ljuto poskakuje, evo - trzaji i prstići, tastatura uzmiče i korak sam bliže rapsodiji. Priče se protežu i preslikavaju, bura i kočijaši... ah, da samo znate kako mi se kaiš zategne na kočijaše! Sve mi žile poiskaču i svakim impulsom omča je sve bliže, glumim ludilo, zviždućem i ne blefiram u zasedi, to nikako! Saletim ih takvom salvom besanih reči i gordih steznika, salomim ih frontalnim napadom, urlam i oblećem ih da nikako ne zapamte mi izraz lica, čistotu i prozirnost, majčin dodir i prvo ritualno kupanje, petice i ospice, sve da otrgnemo zaboravu. O svemu da razmisle, više nikada da nam se ne obrate. A i šta će nam? Samo neka u tišini i laganom kasu odmiču, neka im je svaka okuka opomena radoznalosti, neka im svaka mačka dukat ukrala, neka im meso na trulež bazdilo, neka im put bespuće, neka ih... zdravih i veselih... da... samo da se, zaboga, više ne osvrću. Sunce ti žarko, nit` epike, nit` lirike, a stanica pejzaž naljutila. Stao je.

- pokret
- duša
- karavan
- ciganka
- kotrlja se
- šibica
 
Poslednja izmena:
Staje i karavan karnevalskih duša. Jednostavno se parkira u pokret, začuđujuće lako ostaje u nehajnom namigu oka kao šibica u kresanju, kao ciganka kraj puta. Ostaje u prolazu. Točak nastavlja da se okreće. Ne osvrće se, sinak. I dalje kotrlja se... Nasmeši se.

neko
drugi
neka
ludi
glumilo
 
Poslednja izmena:
Žmirim sa slušalicama na ušima...pojačavam do kraja...Nije me briga, ne treba mi on, ne treba mi niko. Koliko ih je pored njega glumilo?
Ja neću. On je lud, ne zna ni gdje je bio niti gdje ide. Jedino što dobro ljubi...eh...trebaće vremena da zbrišem s usana taj trag...od kojeg se ludi
Neka, neko drugi će ga zadržati kraj sebe...ja ne umijem
slatko
PAriz
trešnje
ukradeno
obećala
besmislica
praznina
 
Verujem da se nasmesila nekom gorkoslatko-posprdnom monologu zatvarajuci kofere i na brzinu, gotovo necitko ispisala poruku

Ljubljeni, otisla sam malo u PAriz

Znam sta joj znaci svako slovo, znam i koliko vredi, znam i sta je obecala sebi jos kad su cvetale tresnje, dok sam je jos trazio kao nesto davno ukradeno, dok smo se jos slutili u besmislicama. Pricala mi je... I hvala nebu, nasla me.
Moja je ispunjena praznina.

jedra
hrabro
odgovori
dlan
odvezati
deus
absconditus
 
Znao je da treba samo odvezati jedra i hrabro se prepustiti beskraju. Dlan ga je od napora da ukroti vetar zuljao i uzrokovao bol ali je odustajanje znacilo poraz. Ono sto je trazio krilo se u bespucu koje one bez pitanja nije sebi dopustalo. Mlelo ih je, davilo, guralo na dno jer nisu znali svrhu svog putovanja. Plovidba je bila sigurna samo za one kojima su odgovori predstavljali smisao postojanja, onima kojima cilj nije bio vidljiv i opipljiv. Njegov je bio jasan, nemerljivo lak i jednostavan. Znao je da treba samo odvezati jedra i hrabro se prepustiti beskraju…tamo ga je cekao neko cijeg prisustva tokom zivota nije bio svestan, njegov slepi putnik Deus absonditus. Zato jako oslusnite, napregnite sva cula…on cuti i ceka da razapnete jedra i predate se pitanjima na koje samo on moze da da odgovore.



Laz
Nesigurnost
Mastarija
Obecanje
Kapric
Slepilo
Nuznost
 
Laz
Nesigurnost
Mastarija
Obecanje
Kapric
Slepilo
Nuznost

Svaka njena laz je dovodila do sve vece moje nesigurnosti u ono sto sam mislio da osecam. Svaka mastarija, koja je ukljucivala nju i mene, je polako poprimala obrise cistog mazohistickog kaprica, a svako njeno obecanje da vise nece varati, da vise necu pronalaziti pidzame drugih muskaraca ispod svog jastuka, ni njihove sveze izbrijane dlake na mom umivaoniku, u mom kupatilu, u mom stanu, koje se potom ne bi ispunilo, je polako razbijalo moje slepilo. Donekle sam shvatao nuznost njene potrebe da svoj zivot nastavi i nakon onoga sto se desilo, na kraju krajeva, prosle su tri godine od moje smrti...ali, ipak...zar ne mislite da treba da bude postena prema meni i da mi kaze da me vise ne voli?


kost
masina
tepih
zelja
stvarnost
misao
podmuklo
zavist
 
Prestala sam da se osecam kao ljudsko bice. Postala sam masina koja radi poput konstrukcije sacinjene od krvi, kosti i mesa i koju je napustila svaka misao. Pocelo je kada je iz mene iscilela potreba da preoblikujem sopstvenu stvarnost. Primetila sam da se u mene podmuklo uvukla zavist prema onima koji umeju da kamenje spoticanja gurnu pod tepih, da izgledaju bolje od onakvih kakvi uistinu jesu, da se oslobode okova svojih slabosti. Od tada je presahla svaka zelja da otkucavam, zamisljam, dajem. Ko zeli da me takvu ima?


rodjendan
gost
zmureti
labelo
opijena
smrt
 
Tog dana bio joj je rodjendan. Zaogrnuta plastom svojih secanja, strahova, nadanja, sedela je zagledana u drvo ispod prozora. Jos jedan zuti list se lelujavo uputio ka svom konacnom odredistu.
A onda ju je prenulo zvono na vratima. Otvorila je, a na vratima je stajao nepoznati gost. Nije se zacudila. Iako se nisu znali nije bio stranac za nju. Da je mogla tog trenutka zazmureti sigurno bi se setila koji list njene podsvesti nosi zapis tog poznanstva.
Nesto u njegovom osmehu navelo je da se ujede za usnu. Osetila je ukus labela. Muskarac je usao i zatvorio vrata za sobom. Opijena njegovim osmehom nije ni primetila taj pogled u njegovim ocima. Pogled gladnog vuka....
U izvestaju istrazitelja stajalo je: Smrt nastupila kao posledica davljenja....

zuto
mirise
vino
ogledalo
mnostvo
izazov
 
Poslednja izmena:
zuto
mirise
vino
ogledalo
mnostvo
izazov


Tacno je da je u prvom trenutku on za mene predstvaljao samo izazov. Deset godina stariji, eminentno ime u krugovima u kojima smo se oboje kretali, a uz to moj profesor, stavka koja je u startu cinila tu igru pomalo zabranjenom, samim tim i uzbudljivijom. Secam se da sam mu se to prvo vece priblizila nekulturno blizu u trenutku rukovanja, samo da bih osetila kako mirise, a onda se udaljila brzo i naglo, jer mi je mnostvo leptirica zaplesalo svuda po kozi, samo od njegovog glasa kojim je izgovorio moje ime, jezikom nenaviklim na nasa imena. Zuto sunce je tonulo kroz moj pogled, sasvim malo omamljen od vina, a sasvim mnogo od njegove ruke koja je bezobrazno i bezobzirno igrala po naslonu moje stolice, a nije htela da me dodirne. Bezobrazna ruka, bezobrazni prsti. Tacno je da je u pocetku sve bio izazov, i za njega, i za mene. Ali, od trenutka kada me je odveo do ogledala u svojoj sobi, postavio ispred sebe i naterao me da gledam sve sto mi je potom uradio, od pocetka do kraja, da gledam i da nijednom ne zazmurim u pokusaju da uzivanje ucinim manje stvarnim, od tog trenutka izazov je postojao samo u pokusaju da tog coveka ne volim do kraja zivota.

mesecina
bol
snaga
kafa
jabuka
automobil
laz
knjiga
 
Poslednja izmena:
Поставићу своју причу, али нећу задати следеће ријечи јер си прије мене одговорила.



Јесен је, још је дан, ми се налазимо у шуми, иако је мирно ваздух ипак мирише више на смрт него на смолу са оближњег дрвећа. По земљи лежи мноштво поломљених гранчица и опало жуто лишће које ће заблистати у крошњама тек у пролеће које је у овом тренутку за мене далеко јер рат још траје и нико са сигурношћу не може да предвиди када ће се он завршити. Кроз главу ми пролазе мисли из прошлости, како смо сви некада док смо у миру вино пили олако причали о рату као неки искусни генерали и сматрали га као неки велики изазов док при томе нисмо знали ни дјелић истине о њему, како смо само били наивни.
Сада када смо ту, када се осјећа дах непријатеља и мирис крви све постаје друга прича, и сада тек видимо сву сурову и голу реалност рата али нажалост касно.
Док лагано корачамо у неизвјесност ја и моји ратни другови, бришем зној са чела и подсјећам себе да сам на задатку који се мора извршити док са муком покушавам да се отргнем од мисли које ме воде у бесмисао.

По градовима и селима носи се црнина, болнице су пуне, има много наших другова који када се погледају у огледало не препознају ко су, ожалошћених мајки и очева има све више као и надгробних споменика који красе наша гробља која су се више проширила за ова три ратна мјесеца него за предходне три мирне године. На споменицима су урезана имена и презимена наших палих другова који, вјерујем да нису били сигурни за шта су животе дали као ни ми сада са пушкама у руци за шта се заправо боримо и за кога.
Речено нам је да бранимо отаџбину и ми смо били спремни.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top