i u dobru i u zlu

ovako sa strane tesko je imati stav....bila sam u vezi sa muskarcem koji je invalid, jako smo se voleli ali ja sam znala da necu izdrzati pored mog zivota samohrane majke i svu tu situaciju sa njim....veza nam je od starta bila osudjena na propast i oboje smo bili svesni toga.....i ocekivani scenario se i desio....ljudi koji imaju ozbiljne zdravstvene probleme nose sa sobom teret koji menja i psihu, cesto su depresivni, besni na ceo svet sto su u toj poziciji, nemoc da se sami brinu o sebi zna da ih cini sebicnim....kao da su oni oko njih duzni da im sve podmecu.....znaju biti jako teski ljudi.....cast izuzecima ali ja ga nisam imala.....i kad sam se umorila od toga da budem vise negovateljica od ljubavnice, kada je poceo da se ponasa kao da se podrazumeva sav moj trud, kad nije hteo da resi neke nase ozbiljne probleme u vezi jer je njemu bilo dobro i tako, razisli smo se....
 
Svako moze bolje ili bar drugacije sto se cini bolje u prvi mah, a to kako je zaista, se pokaze tek kasnije...ali, to nije razlog ni za ostati ni otici.
Ako nekog volim, volim ga bez obzira na sve. Naslusala sam se i nagledala, dozivela svakakvih zivotnih situacija, okolnosti nista ne znace, ako je odnos, sustinski jak i stabilan. Moze se uzdrmati, ali ne i puci, naprotiv.

Ово потписујем...
 
ajde i ja da se malo uozbiljim.volite svog partnera beskonacno potpuno...sve naj naj...partner se razboli,bolest nije letalna da odmah naglasim,ali kao posledicu bolest ili terapija imaju odredjene fizicke promene,tipa...opadanje kose...dobijanje na kilazi...mozda otezano kretanje..govor...znaci to nije trajan problem ali ce biti potrebni meseci da se sve sredi.ostajete li kraj svog partnera iako znate da mozete bolje?i ako ste vi ta osoba trenutno hendikepirana na neki nacin-pustate li od sebe partnera da nastavi bez vas jer smatrate da ne moze da se nosi sa nastalom situacijom iz ko zna kog razloga vizuelnog,emotivnog kako god.

Zalosna je istina da kada je jedan od partnera hendikepiran - drugi partner ga najcesce ostavi.

Delom i zbog toga sto su hendikepirani partneri nepodnosljivi zbog svog hendikepa.
 
ajde i ja da se malo uozbiljim.volite svog partnera beskonacno potpuno...sve naj naj...partner se razboli,bolest nije letalna da odmah naglasim,ali kao posledicu bolest ili terapija imaju odredjene fizicke promene,tipa...opadanje kose...dobijanje na kilazi...mozda otezano kretanje..govor...znaci to nije trajan problem ali ce biti potrebni meseci da se sve sredi.ostajete li kraj svog partnera iako znate da mozete bolje?i ako ste vi ta osoba trenutno hendikepirana na neki nacin-pustate li od sebe partnera da nastavi bez vas jer smatrate da ne moze da se nosi sa nastalom situacijom iz ko zna kog razloga vizuelnog,emotivnog kako god.
Malo konfuzno postavljena tema, ako se apriori uzme u obzir to što si u uvodu napisala ,,.volite svog partnera beskonacno potpuno...sve naj naj.." onda ne bi trebalo da postoji dilema, tada tek ljubav treba da pokaže svoje lice, jer osoba koja kada voli-zaštitnički se ponaša.
 
Jedinka sam za sebe i ne ocekujm milost od nikoga , vileo ili me ne voleo .
Surovo znam sta i kakav zelim da budem u zivotu .Prema drugima nisam tako surov , i mogao bih svasta da istrpim .
Ali ne bih dao da zbog mene neko bilo sta trpi , stvar ponosa .
 
ajde i ja da se malo uozbiljim.volite svog partnera beskonacno potpuno...sve naj naj...partner se razboli,bolest nije letalna da odmah naglasim,ali kao posledicu bolest ili terapija imaju odredjene fizicke promene,tipa...opadanje kose...dobijanje na kilazi...mozda otezano kretanje..govor...znaci to nije trajan problem ali ce biti potrebni meseci da se sve sredi.ostajete li kraj svog partnera iako znate da mozete bolje?i ako ste vi ta osoba trenutno hendikepirana na neki nacin-pustate li od sebe partnera da nastavi bez vas jer smatrate da ne moze da se nosi sa nastalom situacijom iz ko zna kog razloga vizuelnog,emotivnog kako god.
Ostao bi do kraja uz partnerku. U drugom slucaju je sve jasno, svaka bi otisla od mene.
 
ajde i ja da se malo uozbiljim.volite svog partnera beskonacno potpuno...sve naj naj...partner se razboli,bolest nije letalna da odmah naglasim,ali kao posledicu bolest ili terapija imaju odredjene fizicke promene,tipa...opadanje kose...dobijanje na kilazi...mozda otezano kretanje..govor...znaci to nije trajan problem ali ce biti potrebni meseci da se sve sredi.ostajete li kraj svog partnera iako znate da mozete bolje?i ako ste vi ta osoba trenutno hendikepirana na neki nacin-pustate li od sebe partnera da nastavi bez vas jer smatrate da ne moze da se nosi sa nastalom situacijom iz ko zna kog razloga vizuelnog,emotivnog kako god.


mislim da bih ga pustila niz vodu. surovo? pa zivot je surov, ne treba i ne vredi se zrtvovati ni za koga.

p.s. sad sma u toj fazi, a ko zna kako bih reagovala da se desi.
 

Back
Top