Хрватски владари

Netačno. Zašto je bitnije kako je naslovljeno od onog šta piše u njemu?

Naslovi se stalno menjaju; priređivači dodeljuju nove,...koncept postojanja precizno utvrđenog naziva nekog dela, preko kojeg se u bibliotekama pretražuje, relativno je noviji izum.

Samo što izgleda tebe zanimaju naslovi više od sadržaja. Kao što te i korice zanimaju više od stranica između njih. :lol:
Мислим да је јако битно али не најбитније јер мења читав наратив.
На пример на темељу наслова читавог дела и његове идеје не би имали ону монтенигерску пропаганду истог дела..
Таман да су многи подаци тачни имамо искварену идеологију дела и наратив који је направио поделу која је инспирисала неке политичке идеје у 20. веку.
 
Мислим да је јако битно али не најбитније јер мења читав наратив.
На пример на темељу наслова читавог дела и његове идеје не би имали ону монтенигерску пропаганду истог дела..
Таман да су многи подаци тачни имамо искварену идеологију дела и наратив који је направио поделу која је инспирисала неке политичке идеје у 20. веку.
To je kriminal Friče. Niko u naučnoj zajednici uopšte ne razume da se dogodilo krivotvorenje, svi su ubeđeni da je Marulić pisao o Hrvatima, nikome ne pada napamet da to proveri, izuzev evo Živkovića.
A Marulić je pisao o kraljvstvu Ilira koje su Nemanjći kasnije obnovili. Dakle nigde Hrvata nema, već samo Ilira i Srba kao obnovitelja ilirskog kraljevstva.....
 
Мислим да је јако битно али не најбитније јер мења читав наратив.
На пример на темељу наслова читавог дела и његове идеје не би имали ону монтенигерску пропаганду истог дела..
Таман да су многи подаци тачни имамо искварену идеологију дела и наратив који је направио поделу која је инспирисала неке политичке идеје у 20. веку.

Narativi se menjaju sadržajem, a ne naslovima.
 
To je kriminal Friče. Niko u naučnoj zajednici uopšte ne razume da se dogodilo krivotvorenje, svi su ubeđeni da je Marulić pisao o Hrvatima, nikome ne pada napamet da to proveri, izuzev evo Živkovića.
A Marulić je pisao o kraljvstvu Ilira koje su Nemanjći kasnije obnovili. Dakle nigde Hrvata nema, već samo Ilira i Srba kao obnovitelja ilirskog kraljevstva.....

I šta sad, znači celoj listi falsifikata, na kojem ne znam da li uopšte ima nekog izvora koji se tu nije našao, treba dodati i Marulića? Neko išao po svetu i falsifikovao 1666. godine svih 9 rukopisa tog dela, uključujući i uz upotrebu vremeplova? A svi tragovi Marulićevog originalnog dela uništeni?

Kako tebi uopšte mogu pasti na pamet takve gluposti?
 
I šta sad, znači celoj listi falsifikata, na kojem ne znam da li uopšte ima nekog izvora koji se tu nije našao, treba dodati i Marulića? Neko išao po svetu i falsifikovao 1666. godine svih 9 rukopisa tog dela, uključujući i uz upotrebu vremeplova?

Kako tebi uopšte mogu pasti na pamet takve gluposti?
Ti si bolesnik definitivno.

Tvoj praotca Lučić je falsifikator. A Marulić je bio čovek na mestu, Ilir i Srbin... :D
 
Ti si bolesnik definitivno.

Tvoj praotca Lučić je falsifikator. A Marulić je bio čovek na mestu, Ilir i Srbin... :D

Kažeš meni da sam bolesnik, a kako bi opisao nekog ko piše ovakve stvari kao ti na ovom forumu, tačno?

Rukopisi Regum Delmatię atque Croatię gesta.

1. Codex Recanati (R) Venecija, Biblioteca Giustiniani Recanati, signatura Class. VI 865, Cod. XII. Kodeks s djelima različita sadržaja (miscellanea). Pisar je Gian Giacomo Bertolotti iz Parme (1460 – nakon 1530). RDCG se nalazi na ff. 25v-33, kao Regum Delmatis atque Croatis gesta a Marco Marulo, Spalatensi patritio, Latinitate donata (Junačka djela kraljeva Dalmacije i Hrvatske, latinštinom obdarena po Marku Marulu, splitskom patriciju). Sudeći i po rukopisu, i po navedenim podacima o Bertolottiju, ovo bi mogao biti najstariji sačuvani prijepis RDCG.
2. Codex Ambrosianus (A) Milano, Biblioteca Ambrosiana, S. 98 sup., fondo Gian Vincenzo Pinelli, misc. saeculi XVI, ff. 296-304v; tekst je ovdje naslovljen De gestis regum Dalmatiae et Croatiae (O junačkim djelima kraljeva Dalmacije i Hrvatske).
3. Codex Vaticanus (V) Vatikan, Bibliotheca apostolica Vaticana (Codex MS Slavonicus) Vat. lat. 7019. Pisar je Splićanin Petar Cindro.5 RDCG na s. 97- 116. Povjesničar Ivan Lučić dodao je obilne marginalne bilješke i sam – iz nekog drugog prijepisa – dopunio tekst na ff. 88r-89v, od diruta ac desolata instaurarent do inditum est Sfetolicus (par. 7-8), te od f. 91r partiti sunt, arbitrio tamen (par. 12) pa do kraja. Prijepis je nastao prije 27. siječnja 1638.
4. Codex Vaticanus secundus (L) Vatikan, Bibliotheca apostolica Vaticana, Vat. lat. 6958. misc. XVII. Kodeks iz XVII. st. (prije 1666), pisali su ga Ivan Lučić i njegovi pisari; RDCG je na ff. 126-133v. Ovo je očito čistopis – vjerojatno namijenjen vatikanskoj cenzuri – za Lučićeve Rerum Dalmaticarum scriptores nondum impressi, zbirku komentiranih izvora koji su dopuna uz De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (prvo izdanje: Frankfurt, apud Joannem Blaeu, 1666).
5. Codex Belgradensis (B) Beograd, Narodna biblioteka Srbije, R 570, nastao oko 1648-1649, ff. 36-47v. Tekst nosi naslov Regum Dalmatiae, et Croatiae historia una cum Salonarum desolatione (Povijest kraljeva Dalmacije i Hrvatske, zajedno s propašću Salone), izostavlja Marulićevo posvetno pismo, ali ispod naslova donosi bilješku: Quam Dimneta filius Nicolai Papalich in Polijca in domo Marcouich caractere, ac lingua Illyrica in libro quodam peruetusto scriptam anno Domini 1500, die 22 Octobris reperit: Marcus uero Marulus Spalatensis Latinam reddidit. – »Koju je Dimneta, sin Nikole Papalića, našao dne 22. listopada 1500. u Poljicima, u kući Markovića, zapisanu slovom i jezikom ilirskim, u nekoj prastaroj knjizi, a Marko je Marulić Splićanin preveo na latinski.«
6. Codex Iadertinus (I) Zadar, Znanstvena knjižnica, 15820/Ms. 377 cart. misc. XVII. RDCG na s. 1-36, slijede Notae J. Lucii (Bilješke I. Lučića) i Appologia o diffesa d’Alessandro Gazzari a favor del Comentariolo... contro le note del Dr. Lucio Traurino (Apologija ili obrana Alessandra Gazzarija, u korist kratke kronike... protiv bilježaka dr. Lučića, Trogiranina). Pisar je ovog kodeksa Aleksandar Gazarović, koji je prepisao RDCG iz Lučićeva izdanja, što znači da je kodeks nastao između 1666. i 1706.
7. Codex Zagrabiensis (Z) Zagreb, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, R 3254; kodeks iz XVIII. st; u rukopisu koji sadrži Miscellanea historiam Bosniae et Croatiae attinentia (različite zapise koji se tiču povijesti Bosne i Hrvatske) RDCG je na s. 29-39, pod naslovom Cronica Rerum siue Regum Illiris (Kronika događaja, odnosno kraljeva Ilirije).
8. Codex Marcianus (M) Venecija, Biblioteca Marciana, Cod. It XI. 246 (6806) – svezak br. 36, Bibliotheca codicum manuscriptorum Monasterii S. Michaelis Venetiarum prope Muranum, ff. 1-8. Djelo ovdje nosi naslov Marullo M. Chronicon Slauum latine translatum a Domenico Papali (Marulić, M. Slavenska kronika, na latinski prevedena po Dmini Papaliću).
9. Codex Camaldolensis (C) Camaldoli, Archivio del Sacro Eremo, 1116. cart. misc. saeculi XVIII; RDCG na ff. 53-64. Dobro očuvan kodeks različita sadržaja, koji, kao i M, potječe iz mletačkoga samostana S. Michele di Murano. RDCG nosi naslov De rebus gestis Croatiae Delmatiaeque regum ab anno DXXXIIII usque ad an. MLXXIIII idiomate Delmatico ab anonymo perantiquo auctore compositum et a M. Marulo latine reditum comentarium (Zapis o junačkim djelima kraljeva Hrvatske i Dalmacije od godine 534. do g. 1074, sastavljen delmatskim govorom po anonimnom prastarom autoru, a po M. Maruliću preveden na latinski).
10. Codex Vindobonensis (W) cod. Ser. n. 4498, 219 ff. Druga pol. XVIII. st, iz Dubrovnika (kupljeno 1906. od Vicka Adamovića). Kurziva. Stara signatura »34«, na poleđini natpis »Zibaldone storico«. Stara signatura dvorske biblioteke: Suppl. 4498. Sadrži latinske i talijanske tekstove o povijesti Dubrovnika i dubrovačke književnosti. Među ekscerptima iz Lučićeva De regno kodeks donosi prijepis Marulićeva posvetnog pisma Papaliću s početka RDCG, uz sljedeću bilješku: Post Presbiteri Diocleatis Historiam sequuntur Regum Dalmatis et Croatis Gesta a Marco Marulo Spalatensi Patricio Latinitate donata; ex quibus nihil escripsimus pręter sequentem Epistolam. (»Nakon Kronike Popa Dukljanina slijede Junačka djela kraljeva Dalmacije i Hrvatske, koje je Marko Marulić prenio u latinštinu; odande nismo prepisali ništa osim sljedećeg pisma.«)

Pa ti istražuj sad, lepo, po ovih 10 rukopisa.

Čuj samo, Marko Marulić nije bio Hrvat, već Ilir i Srbin. Razmere zvog besomučnog izmišljanja i lupetanja gluposti na ovom forumu postaju sve veće i veće. :dash:
 
Kažeš meni da sam bolesnik, a kako bi opisao nekog ko piše ovakve stvari kao ti na ovom forumu, tačno?

Rukopisi Regum Delmatię atque Croatię gesta.

1. Codex Recanati (R) Venecija, Biblioteca Giustiniani Recanati, signatura Class. VI 865, Cod. XII. Kodeks s djelima različita sadržaja (miscellanea). Pisar je Gian Giacomo Bertolotti iz Parme (1460 – nakon 1530). RDCG se nalazi na ff. 25v-33, kao Regum Delmatis atque Croatis gesta a Marco Marulo, Spalatensi patritio, Latinitate donata (Junačka djela kraljeva Dalmacije i Hrvatske, latinštinom obdarena po Marku Marulu, splitskom patriciju). Sudeći i po rukopisu, i po navedenim podacima o Bertolottiju, ovo bi mogao biti najstariji sačuvani prijepis RDCG.
2. Codex Ambrosianus (A) Milano, Biblioteca Ambrosiana, S. 98 sup., fondo Gian Vincenzo Pinelli, misc. saeculi XVI, ff. 296-304v; tekst je ovdje naslovljen De gestis regum Dalmatiae et Croatiae (O junačkim djelima kraljeva Dalmacije i Hrvatske).
3. Codex Vaticanus (V) Vatikan, Bibliotheca apostolica Vaticana (Codex MS Slavonicus) Vat. lat. 7019. Pisar je Splićanin Petar Cindro.5 RDCG na s. 97- 116. Povjesničar Ivan Lučić dodao je obilne marginalne bilješke i sam – iz nekog drugog prijepisa – dopunio tekst na ff. 88r-89v, od diruta ac desolata instaurarent do inditum est Sfetolicus (par. 7-8), te od f. 91r partiti sunt, arbitrio tamen (par. 12) pa do kraja. Prijepis je nastao prije 27. siječnja 1638.
4. Codex Vaticanus secundus (L) Vatikan, Bibliotheca apostolica Vaticana, Vat. lat. 6958. misc. XVII. Kodeks iz XVII. st. (prije 1666), pisali su ga Ivan Lučić i njegovi pisari; RDCG je na ff. 126-133v. Ovo je očito čistopis – vjerojatno namijenjen vatikanskoj cenzuri – za Lučićeve Rerum Dalmaticarum scriptores nondum impressi, zbirku komentiranih izvora koji su dopuna uz De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (prvo izdanje: Frankfurt, apud Joannem Blaeu, 1666).
5. Codex Belgradensis (B) Beograd, Narodna biblioteka Srbije, R 570, nastao oko 1648-1649, ff. 36-47v. Tekst nosi naslov Regum Dalmatiae, et Croatiae historia una cum Salonarum desolatione (Povijest kraljeva Dalmacije i Hrvatske, zajedno s propašću Salone), izostavlja Marulićevo posvetno pismo, ali ispod naslova donosi bilješku: Quam Dimneta filius Nicolai Papalich in Polijca in domo Marcouich caractere, ac lingua Illyrica in libro quodam peruetusto scriptam anno Domini 1500, die 22 Octobris reperit: Marcus uero Marulus Spalatensis Latinam reddidit. – »Koju je Dimneta, sin Nikole Papalića, našao dne 22. listopada 1500. u Poljicima, u kući Markovića, zapisanu slovom i jezikom ilirskim, u nekoj prastaroj knjizi, a Marko je Marulić Splićanin preveo na latinski.«
6. Codex Iadertinus (I) Zadar, Znanstvena knjižnica, 15820/Ms. 377 cart. misc. XVII. RDCG na s. 1-36, slijede Notae J. Lucii (Bilješke I. Lučića) i Appologia o diffesa d’Alessandro Gazzari a favor del Comentariolo... contro le note del Dr. Lucio Traurino (Apologija ili obrana Alessandra Gazzarija, u korist kratke kronike... protiv bilježaka dr. Lučića, Trogiranina). Pisar je ovog kodeksa Aleksandar Gazarović, koji je prepisao RDCG iz Lučićeva izdanja, što znači da je kodeks nastao između 1666. i 1706.
7. Codex Zagrabiensis (Z) Zagreb, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, R 3254; kodeks iz XVIII. st; u rukopisu koji sadrži Miscellanea historiam Bosniae et Croatiae attinentia (različite zapise koji se tiču povijesti Bosne i Hrvatske) RDCG je na s. 29-39, pod naslovom Cronica Rerum siue Regum Illiris (Kronika događaja, odnosno kraljeva Ilirije).
8. Codex Marcianus (M) Venecija, Biblioteca Marciana, Cod. It XI. 246 (6806) – svezak br. 36, Bibliotheca codicum manuscriptorum Monasterii S. Michaelis Venetiarum prope Muranum, ff. 1-8. Djelo ovdje nosi naslov Marullo M. Chronicon Slauum latine translatum a Domenico Papali (Marulić, M. Slavenska kronika, na latinski prevedena po Dmini Papaliću).
9. Codex Camaldolensis (C) Camaldoli, Archivio del Sacro Eremo, 1116. cart. misc. saeculi XVIII; RDCG na ff. 53-64. Dobro očuvan kodeks različita sadržaja, koji, kao i M, potječe iz mletačkoga samostana S. Michele di Murano. RDCG nosi naslov De rebus gestis Croatiae Delmatiaeque regum ab anno DXXXIIII usque ad an. MLXXIIII idiomate Delmatico ab anonymo perantiquo auctore compositum et a M. Marulo latine reditum comentarium (Zapis o junačkim djelima kraljeva Hrvatske i Dalmacije od godine 534. do g. 1074, sastavljen delmatskim govorom po anonimnom prastarom autoru, a po M. Maruliću preveden na latinski).
10. Codex Vindobonensis (W) cod. Ser. n. 4498, 219 ff. Druga pol. XVIII. st, iz Dubrovnika (kupljeno 1906. od Vicka Adamovića). Kurziva. Stara signatura »34«, na poleđini natpis »Zibaldone storico«. Stara signatura dvorske biblioteke: Suppl. 4498. Sadrži latinske i talijanske tekstove o povijesti Dubrovnika i dubrovačke književnosti. Među ekscerptima iz Lučićeva De regno kodeks donosi prijepis Marulićeva posvetnog pisma Papaliću s početka RDCG, uz sljedeću bilješku: Post Presbiteri Diocleatis Historiam sequuntur Regum Dalmatis et Croatis Gesta a Marco Marulo Spalatensi Patricio Latinitate donata; ex quibus nihil escripsimus pręter sequentem Epistolam. (»Nakon Kronike Popa Dukljanina slijede Junačka djela kraljeva Dalmacije i Hrvatske, koje je Marko Marulić prenio u latinštinu; odande nismo prepisali ništa osim sljedećeg pisma.«)

Pa ti istražuj sad, lepo, po ovih 10 rukopisa.

Čuj samo, Marko Marulić nije bio Hrvat, već Ilir i Srbin. Razmere zvog besomučnog izmišljanja i lupetanja gluposti na ovom forumu postaju sve veće i veće. :dash:
Pa koji je od ovih rukopisa stariji od Lučića nesretni troleru.. :mrgreen: ?
 
Добро да ли би било исто дело краљеви Дукље и краљеви Далмације ?

Pod uslovom da sam doro razumeo šta me pitaš, odnosno da li bi bilo po sadržaju korektno sada nazvati hrvatsku redakciju dela Popa Dukljanina O kraljevima Duklje i Dalmacije, odgovor je negativan. Ona ide paralelno uz latinsku redakciju samo u prve 23 glave. Celi ostatak, možda i više od polovine preostalog dela, koje ima u latinskoj, ne postoji u hrvatskoj redakciji. Nasuprot latinskoj, u kojoj deluje da je Duklja naslednik starog velikog gotoslovenskog kraljevstva koji se polako sužava na te prostore, u hrvatskoj to je Hrvatska, a centralna ličnost u tom delu je kralj Zvonimir.

Pa koji je od ovih rukopisa stariji od Lučića

Ne umeš sad više ni da čitaš ili šta?
 
Ne umeš sad više ni da čitaš ili šta?
Znamo za sigurno da se 1525. godine Marulićev prevod Dukljanin nazivao "O kraljevima Ilirika" jer tako je napisao Vinko Pribojević. To je metodološki 100% tačan podatak.

E sada ovde si naveo prepise, nabacao podatke nekog hrvatskog naučnika, pa bih te zamolio da vidimo koji je to tačno prepis kontradiktoran Pribojevićevom navodu, a kanije i Orbinijevom 1601. godine, pošto i Orbini kaže da je Marulićev naslov bio "O kraljevima Ilirika".

Znaš Pribojević i Orbini su poznata imena, ove druge bi trebalo staviti pod zub kritike. Ti su vrstan metodolog pa ćeš nadam se to i učiniti.... :D
 
Dakle, kade se pročitaju neke objave ovde, kao npr. forumaša Kole11, delovalo bi kao da je sve što je Urvan Hroboatos ovde napisao za pravo. Da Srbi stalno nešto lažu, izmišljaju i kradu, dok o samoj istoriji ništa uopšte ne znaju. Marulić je bio izuzetno plodonosan pisac čiji su rukopisi rasuti na sve strane po celoj Evropi. Lingvonim koji je koristio je hrvatski, pisao je glagoljicom, na čakavici, pripadnik plemićke porodice u gradu koji je bio sedište primasa Dalmacije i čitave Hrvatske.

I sad ovde, samo da bi se nečije teorije zavere i bukvalno budalaštine hranile, ma sve to falsifikat. Posle 3 vizantijska dela iz sredine X veka, Tome Arhiđakona, Žitija Svetog Save i Marulić je sad sve falsifikat. Ne postoje nikakvi kriterijumi za utvrđivanje falsifikata, a dokazni postupak u celosti i izostaje. Bukvalno se ništa ne podleže zubu kritike, već se samo lupeta gotovo napamet, i to čak ovoliko nepovezano.
 
pošto i Orbini kaže da je Marulićev naslov bio "O kraljevima Ilirika".

Ti si to izjavio, ali još uvek nisi dokazao, iako si više puta bio upitan.

Znamo za sigurno da se 1525. godine Marulićev prevod Dukljanin nazivao "O kraljevima Ilirika" jer tako je napisao Vinko Pribojević. To je metodološki 100% tačan podatak.

E sada ovde si naveo prepise, nabacao podatke nekog hrvatskog naučnika, pa bih te zamolio da vidimo koji je to tačno prepis kontradiktoran Pribojevićevom navodu, [..]

Znaš Pribojević i Orbini su poznata imena, ove druge bi trebalo staviti pod zub kritike. Ti su vrstan metodolog pa ćeš nadam se to i učiniti.... :D

Naslovi dela se stalno menjaju. Danas je najpopualrniji i najrasprostranjeniji naziv Letopis Popa Dukljanina (u naučnim krugovima znatno je češći Barski rodoslov, što je opet neko dodelio nedavno). Tibor Živković, pak, dodelio je i to relativno nedavno novi naslov: Gesta regum Sclavorum. To sve zavisi od priređivača i prepisivača. Naslov kao koncept u stara vremena nije uopšte ni postojao, a kad jeste, nije imao ni izbliza značenje kakvo imamo danas. Beleška na počeetku knjige se tretirala jednako kao zapis, koji je mogao svaki prepisivač ili priređivač menjati. Spis o narodima cara Konstantina VII Porfirogenita O upravljanju carstvom tako je u XVII veku imenovan, kao što vrlo dobro znaš. Evo, imaš forumaša Scott Isle koji insistira da se Dukljaninovo delo mora zvati Knjižica o Gotima. Neko delo može da ima i celi niz različitih naslova.

Gore imaš popis deset očuvanih rukopisa Marulićevog prevoda hrvatske redakcije. Nisam detaljno obratio pažnju ali mislim da možda i bukvalno svaki donosi drugačiji naslov.

Nije Marulić falsifikator nego Lučić, jebte šesti put te ispravljam. Da li si dobro?

Ne ispravljaš, nego troluješ. Razumeo sam i prethodnih 5 puta da tvrdiš da je Lučić falsifikator. Zašto misliš da nije jasno i ponavljaš kao pokvarena ploča, ne znam da li i sam znaš.
 
Tvoj praotca Lučić je falsifikator. A Marulić je bio čovek na mestu, Ilir i Srbin... :D

Marulićeva Judita iz 1501. godine:

judita1.jpg

Judita2.jpg


Koliko neko samo treba da bude operisan od realnosti, izgubljen u nekom svom svetu da piše ovakve gluposti, Kole?

Mislim da ima neke istine kada te Khal Drogo naziva hrvatskim trolom. Kada pišeš ovakve nebuloze, najveću uslugu činiš neoustaškoj propagandi, čiji je cilj da Srbe predstave kao nekakve pećinske polupismene retarde koji misle samo o tome kako sve proglasiti za srpsko i prisvojiti. Jerbo, sve im daješ za pravo, potvrđuješ sve njihove negativne i najgore (srbofobne) stereotipe.
 
Poslednja izmena:
Marulićeva Judita iz 1501. godine:

Pogledajte prilog 1303973
Pogledajte prilog 1303974

Koliko neko samo treba da bude operisan od realnosti, izgubljen u nekom svom svetu da piše ovakve gluposti, Kole?

Mislim da ima neke istine kada te Khal Drogo naziva hrvatskim trolom. Kada pišeš ovakve nebuloze, najveću uslugu činiš neoustaškoj propagandi, čiji je cilj da Srbe predstave kao nekakve pećinske polupismene retarde koji misle samo o tome kako sve proglasiti za srpsko i prisvojiti. Jerbo, sve im daješ za pravo, potvrđuješ sve njihove negativne i najgore (srbofobne) stereotipe.
Šta si ovime postigao?

Opet troluješ, Konstantin filozof je pominjao hrvatsko narečje pre Marulića, čak i bosansko itd....nisu to nacije u pitanju na tvoju žalost.... :D

Ovde govorimo o kraljevstvu ilirskom o kome je pisao Marulić a koje kasnije preimenovano u dalmatsko i hrvatsko. Nećeš pobeći kao onomad kada si Kolomana proglašavao za kralja Hrvata....:mrgreen:
 
Šta si ovime postigao?

Opet troluješ, Konstantin filozof je pominjao hrvatsko narečje pre Marulića, čak i bosansko itd....nisu to nacije u pitanju na tvoju žalost.... :D

Ovde govorimo o kraljevstvu ilirskom o kome je pisao Marulić a koje kasnije preimenovano u dalmatsko i hrvatsko. Nećeš pobeći kao onomad kada si Kolomana proglašavao za kralja Hrvata....:mrgreen:

Marko Marulić je Hrvat, piše hrvatskim jezikom, upotrebljava hrvatski glotonim, ne identifikuje se nikako kao Srbin, a ti pitaš šta to dokazuje i na koji način poriče neupitnu činjenicu da je bio Srbin i da, po tvom mišljenju, nije mogao nikako prevesti Hrvatsku hroniku?

Dokaza da je neko naknadno preinačio Marulićeve reči ima više u mojoj WC šolji od jutros, nego u tvojim objavama. Ovde glumiš da nešto, kao bajagi, podržavaš proveravanje, a uživo se baviš falsifikovanjem istorije. :roll:
 
Добро да ли би било исто дело краљеви Дукље и краљеви Далмације ?
Niče, stavi prst na čelo samo i razmisli....

Dukljanina prvi objavljuje Marulić i kaže da se radi o kraljevstvu Ilirika, nakon njega Orbini isto delo tretira kao kraljevstvo Slovena i onda dodje Lučić i kaže, ne to je kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske.

Slaven kaže da naslov nije bitan, ali pitanje za tebe, ako je reč o Dalmaciji i Hrvatskoj, to je cela ona Dukljaninova država, pa gde su tu Srbi pobogu?

Kako ne shvataš suštinu mentalne manipulacije koju je Lučić primenio, to je isto ono što Slaven radi 350 godina nakon Lučića, mentalno silovanje, ne budi naivan.....
 
Niče, stavi prst na čelo samo i razmisli....

Dukljanina prvi objavljuje Marulić i kaže da se radi o kraljevstvu Ilirika, nakon njega Orbini isto delo tretira kao kraljevstvo Slovena i onda dodje Lučić i kaže, ne to je kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske.

Slaven kaže da naslov nije bitan, ali pitanje za tebe, ako je reč o Dalmaciji i Hrvatskoj, to je cela ona Dukljaninova država, pa gde su tu Srbi pobogu?

Kako ne shvataš suštinu mentalne manipulacije koju je Lučić primenio, to je isto ono što Slaven radi 350 godina nakon Lučića, mentalno silovanje, ne budi naivan.....

Zaboravljaš da ovde dodaš: Kole11 tvrdi. A dokaza, na vidiku nigde. U prevodui, Kole11 lupeta.

Ti si savršeno opisao sopstvene objave na Krstarici. To je ono što ti radiš, dok uživo falsifikuješ istoriju. Mentalno silovanje pokušavaš da izvršiš, a onda se i buniš to što gotovo niko ne usvaja tvoje nebuloze.
 
Regalnih prava; nepostojećih kraljeva Dalmacije? Nema to nikakve logike, bukvalno. Nema niti jedan jedini razlog za takav potez.

Stavi se ti u Kolomanove noge. Prvo osvijiš Hrvatsku, a onda u nekom gradu u primorju koji je bio prestonica Hrvatske pre nego što kreneš u učvršćivanje vlasti u Dalmaciji održiš nekakav državni sabor (sabor čega? Ko je na tom saboru prisustvovao?) i ceremoniju krunisanja, zato što hoćeš Dalmaciju? Hrvatsku samo integrisao, a potrebna mu je kraljevska kruna specifično Dalmacije? Bukvalno zvuči besmisleno.
Па каже се у повељи због чега се крунисао и сазвао сабор!
Aha vidim, zauzeo Hrvatsku i Dalmaciju pa je svečano te dve teritorije dodao Ugarskoj u svojoj tituli na ceremoniji u Biogradu, koga zbog te ceremonije naziva kraljevskim gradom.

Šta je tu neobično i kakve to veze ima sa nepostojećom titulom kralja Hrvata?
У својој титули он има Хрватску и Далмацију још раније.У време сабора у Биограду Коломан не поседује Далмацију још увек.
 
То да је Биоград био краљевска престолница Петра Крешимира, који није ни био краљ, су нагађања, он је владао из Книна, бар би требало.

Ne bi trebalo da je vladao iz Knina. Knin je Zvonimirova prestonica; on uopšte nema neku dugačku tradiciju u ranoj hrvatskoj istoriji. Zvonimir je stolovao u Kninu ili nedaleko odatle, u Biskupiji. Petar Krešimir jeste sasvim izvesno stolovao u Biogradu na moru; mislim da je i velika većina isprava je odatle. To nisu nikakva nagađanja.
 
Ne bi trebalo da je vladao iz Knina. Knin je Zvonimirova prestonica; on uopšte nema neku dugačku tradiciju u ranoj hrvatskoj istoriji. Zvonimir je stolovao u Kninu ili nedaleko odatle, u Biskupiji. Petar Krešimir jeste sasvim izvesno stolovao u Biogradu na moru; mislim da je i velika većina isprava je odatle. To nisu nikakva nagađanja.
Колико то Крешимирових исправа је из Биограда?
 

Back
Top