A Hrvati i Madjari,tj ugarski vladari se kao nikada nisu sukibljavali...
Pored pomenutog Kolomana koji je pregazio Hrvatsku,sta je bilo sa Mladenom Subicem koga je uhvatio 1322 licno Karlo Robert sa ogromnom vojskom kojom je dosao u Hrvatsku?
A tek krvavi sabor krizevacki 1397 u kojem je ugarski kralj Zigmund pobio gomilu hrvatskih plemica?
Koloman je 1097. istjeran iz Hrvatske baš kao i Žigmund kojeg si spomenuo na krvavom saboru križevačkom. Zašto nisi nastavio priču o krvavom saboru križevačkom pošto priča ide tako su poslije bitke kod Nikopolja 1396. sjevnule međusobne optužbe za izdaju, pa je Žigmund u svađi pobio neke hrvatske plemiće koji su htjeli nakon svega Ladislava Napuljskog za kralja uzet, a onda su Hrvati istjerali VOJNO Žigmunda iz Hrvatske (DAKLE VOJNI PORAZ ŽIGMUNDA I MAĐARA OD HRVATA... )
I onda je Žigmund išao mirotvorno se mirit i povlasticama Hrvatima pridobijat ih nazad. ETO JOŠ JEDNOG PRIMJERA KAKO SU HRVATI BILI NEOVISNI...
Gnjevan hrvatski puk, pod vodstvom Stjepana Prodavića, još se jednom u Podravini pokušao osvetiti kralju, no Hrvati su potisnuti, a Žigmund koristi priliku i sa svojim podanicima 2. ožujka prelazi Dravu i povlači se u
Ugarsku.
Vijest o zbivanjima na saboru u Križevcima odjeknula je hrvatskim zemljama. Nečistu savjest pokušao je Žigmund oprati dajući nove kraljevske povlastice Križevcima i nekim drugim hrvatskim gradovima. No, Krvavi sabor križevački ostao je zabilježen u sjećanjima, pričama i umjetničkim djelima, a i danas se taj događaj naziva
krvavi križevački sabor koji je ovjekovječio i
Oton Iveković slikom u križevačkoj crkvi Svetog križa.
Također su SLAGAO tko je porazio bosanskoga bana Mladena II. bribirskog, Hrvata koji se zbog velike moći nazivao GOSPODAREM BOSNE. To su napravili HRVATI pod vodstvom slavonskoga bana Ivana Babonića u bitci kod Bliske kao rezultat unutarhrvatskih previranja , Karlo Robert samo je pokupio izgubljenog i napuštenog Mladen. Srbi konstantno unutarhrvatske sukobe žele naknadno protumačiti ko hrvatske poraze...
U kasno ljeto
1322. godine velika se koalicijska vojska, kojoj je na čelu bio
slavonski ban Ivan Babonić, pojavila u blizini
Skradina, gdje je u to vrijeme Mladen boravio. S mora je ona dobila potporu šibenskih, trogirskih i mletačkih galija. Cijelo područje Skradina i okolice postalo je poprište oružanog sukoba. Shvativši da se neće moći uspješno suprotstaviti, Mladen je sa svojim četama počeo uzmicati prema jugu, nastojeći se približiti području koje je bilo pod kontrolom njegova brata
Jurja II.
Odlučujuća bitka odigrala se kod Bliske, današnje
Blizne u zaleđu
Trogira, u kojoj su na jednoj strani bili braća Mladen i Juraj sa svojim saveznicima, a na drugoj vojska koalicije pod zapovjedništvom Ivana Babonića. O detaljima samog tijeka bitke nema dostupnih podataka, ali se zna da su Mladenove snage bitku izgubile. On i njegov brat Juraj uspjeli su se spasiti i privremeno skloniti u Jurjevu tvrđavu u
Klisu.