Хрвати у Првом светском рату

Тамо си навео колико видим неки текст са википедије где се и литератури помињу разноразни аутори што страни што хрватски, међу њима и "Josip Lisac-Hrvatska dijalektologija 1. Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja, Zagreb, 2003" и ја то треба да схватим за озбиљно.
http://forum.krstarica.com/showthread.php/236241-Srpsko-ime-u-Dubrovniku/page30

Има релевантна "институција" и зове се лингвистика или ти језикословље, и по тој науци о језицима штокавски, кајкавски и чакавски су различити језици, свака сличност са хрватском лингвистиком је зато узалудна.
По истој тој науци о језицима језик којим говоре Срби и Хрвати данас је један исти језик, то је овај српски, наравно ту не спада чакавски који не знам да ли ико говори у Хрватској још и који наравно није исти језик којим говоре Словенци.
Данас ћеш врло добро да разумеш све становнике Хрватске јер је штокавски( српски) језик тамо званичан једно 150 година.
Једно реторичко питање за тебе, како су настали језици?
Која им је веза са народима?
И откуд то да више различитих народа говори једним матерњим језиком(наречјем) данас и који је тај језик?
Ако ти је штокавски језик наречје, шта су ти онда екавски, икавски и ијекавски, наречја штокавског наречја!?
++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
У Паради победе која се сваке године одржава у Сиднеју посвећеној савезничким победама у првом и другом светском рату покушали су ове године да продефилују и Хрвати иако су у оба рата ратовали на противничкој страни,Наравно избачени су.
Хрвати избачени из марша победника

у Актуелно, Вести 28. април 2015.
Сиднеј – Свечано расположење међу Србима током прославе Анзак дана у Сиднеју, посвећеном сећању на савезничке хероје оба светска рата, нарушено је инцидентом групе Хрвата који су такође хтели да марширају. Сврстали су се у колону са ешелонима савезника, носећи транспарент са шаховницом и натписима „Croatia“ и „Croatian army“, као и поруком: „Бранити домовину срцем хрватским“.

Вест о њиховом доласку стигла је до Срба који су се налазили знатно иза у колони.
„Ово је била очигледна провокација, људи су били веома узнемирени. Могло је свашта да се догоди“, каже Милан Бркљач из српског одбора за АНЗАК. Он додаје да су се Срби трудили да спусте тензију и реше проблем на цивилизован начин.
„Ово је био поступак с намером да се Срби испровоцирају на реаговање, што би могло да доведе до наше суспензије са свечаности“, оцењује Бркљач.
Српски Главни одбор за АНЗАК одлучио је да ни на који начин неће дозволити да се у маршу нађу представници нације која је ратовала на другој страни од савезничке.
„Нас 25 изашло је и стало испред Хрвата. Направили смо кордон да они не би прошли. Били смо сасвим мирни“, наводи Бркљач.
Срби су потом замолили полицајца да позове појачање, дошло их је петнаестак. Срби су онда отишли код маршала параде и проверили има ли Хрвата на списку учесника.
„Није их било. Зато смо тражили да разговарамо са Бобом Бетијем, одговорним за организацију и упозорили га да би могло да буде великих проблема, да су Хрвати у оба светска рата били против савезника и да била срамота за све ветеране да сада овде марширају „, рекао је Бркљач.
Он додаје да је Бети после консултација отишао вођи хрватске групе и затражио да се разиђу.
„Он му је рекао да имају одобрење хрватске државе и да представљају хрватске војнике који су у Авганистану. Ипак су отишли, а ми смо упозорени да останемо мирни“, наводи Бркљач.
Када су Хрвати отишли, Срби су се вратили на место свог ешелона.
Бркљач напомиње да је поставио питање да ли хрватска држава може да одлучује у Аустралији.
„Рекао сам да су у Авганистану били и немачки војници. Значи ли то да би сада и Немци овде могли да марширају“, питао је Бркљач организаторе.
С. Принцип / Вести
http://www.vaseljenska.com/vesti/hrvati-izbaceni-iz-marsa-pobednika/
501719_042804c1_f-620x330.jpg

Јован Дучић: "Хрвати су најхрабрији народ на свету, не зато што се никога не боје, већ зато што се ничега не стиде".
 
Najbolje bi bilo kada si već tu da malo obrazložiš svoje pisanje ako možeš ovakvim komentarima nećeš ništa postići.

Cekaj malo Lekizane,ko je ovdje lud?Jesam li ja pitao prvo vas oboje da mi navedete jednu referencu jedne relevantne znanstvene institucije(pozeljno bi bilo ne srpske)koja kaze da su svi stokavci Srbi i da je stokavski jezik(kako ti kazes)ustvari srpski i svi koji su pisali stokavskim narjecjem(jezikom ako zelis)imaju biti smatrani za Srbe u povijesnom i kulturoloskom smislu.

Sto ja imam obrazlagati?To da nisu?Zalim,onaj koji nesto tvrdi na njemu je da dokaze.Kazem ti,ja sam tebi za stokavsko narjecje na temi o Dubrovniku naveo nekoliko izvora koji govore o tome koliko je to bizarna,politikantska i uzaludna rasprava,ti si njih odbacio kao wikipedijske splacine,ok.Sta ja tu vise mogu?Evo nesto drugo sto bi te moglo zanimati

Serbo-Croatian is not a language
Similar arguments are made for other official standards which are nearly indistinguishable when spoken and which are therefore pluricentric languages, such as Malaysian, and Indonesian (together called Malay),[101] or Standard Hindi and Urdu (together called Hindustani or Hindi-Urdu).[102] However, some argue that these arguments have flaws:
Phonology, morphology, and syntax are not the only dimensions of a language: other fields (semantics, pragmatics, stylistics, lexicology, etc.) also differ slightly. However, it is the case with other pluricentric languages.[103] A comparison is made to the closely related North Germanic languages (or dialects, if one prefers), though these are not fully mutually intelligible as the Serbo-Croatian standards are. A closer comparison may be General American and Received Pronunciation in English, which are closer to each other than the latter is to other dialects which are subsumed under "British English".
Since the Croatian language as recorded in Držić and Gundulić's works (16th and 17th centuries) is virtually the same as the contemporary standard Croatian (understandable archaisms apart), it is evident that the 19th-century formal standardization was just the final touch in the process that, as far as the Croatian language is concerned, had lasted more than three centuries. The radical break with the past, characteristic of modern Serbian (whose vernacular was likely not as similar to Croatian as it is today), is a trait completely at variance with Croatian linguistic history. In short, formal standardization processes for Croatian and Serbian had coincided chronologically (and, one could add, ideologically), but they haven't produced a unified standard language. Gundulić did not write in "Serbo-Croatian", nor did August Šenoa. Marko Marulić and Marin Držić wrote in a sophisticated idiom of the Croatian language some 300–350 years before "Serbo-Croatian" ideology appeared. Marulić explicitly called his Čakavian-written Judita as u uerish haruacchi slosena ("arranged in Croatian stanzas") in 1501, and the Štokavian grammar and dictionary of Bartol Kašić written in 1604 unambiguously identifies the ethnonyms Slavic and Illyrian with Croatian.

Blum 2002, p. 134.
Jump up ^ Haji Omar, Asmah (1992). "Malay as a pluricentric language". In Clyne, Michael G. Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations. Contributions to the sociology of language 62. Berlin & New York: Mouton de Gruyter. pp. 401–419. ISBN 3-11-012855-1. OCLC 24668375. Retrieved 28 March 2015.
Jump up ^ Dua, Hans Raj (1992). "Hindi-Urdu as a pluricentric language". In Clyne, Michael G. Pluricentric Languages: Differing Norms in Different Nations. Contributions to the sociology of language 62. Berlin & New York: Mouton de Gruyter. pp. 381–400. ISBN 3-11-012855-1. OCLC 24668375. Retrieved 11 January 2014.
Jump up ^ Ammon 1995, pp. 154–174.
 
Poslednja izmena:
Cekaj malo Lekizane,ko je ovdje lud?Jesam li ja pitao prvo vas oboje da mi navedete jednu referencu jedne relevantne znanstvene institucije(pozeljno bi bilo ne srpske)koja kaze da su svi stokavci Srbi i da je stokavski jezik(kako ti kazes)ustvari srpski i svi koji su pisali stokavskim narjecjem(jezikom ako zelis)imaju biti smatrani za Srbe u povijesnom i kulturoloskom smislu.
Postavio sam ja tebi gomilu pitanja da objasniš pre toga ali ti se praviš lud očigledno jer razumnih odgovora nemaš.Zato se nemoj brukati više sa takvim stavovima koji su pogrešni da ne kažem mitomanski, prelistaj našu raspravu od pre.
Što se tiče ovog drugoga ne mešaj jezik i nacionalizam, čovek koji je vršio poslednju reformu srpskog jezika je vrlo jasno uradio reformu celokupnog štokavskog jezika po kome se danas i čita i piše, bez čakavskog i kajkavskog koji nisu deo srpskog jezika pa nisu ni obuhvaćeni reformom već različiti jezici i to vrlo jasno i kažu i Vuk i Daničić i navode razlike:
http://kovceg.tripod.com/razlike_hrvatski-srpski.htm
http://govori.tripod.com/karta.htm
Dalje da naglasim da je ovaj jezik kojim mi pričamo jedan jezik za sve relevantne naučne organizacije izuzev za hrvatske jezikoslovce iz HAZU, mada ne znam koliko je to uopšte naučna organizacija, postoje i izuzeci u vidu Sneže Kordić.
http://www.slobodnaevropa.org/conte...raju-politicarima-i-lingvistima/26904190.html
http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/EU-za-sada-ne-razlikuje-bosanski-crnogorski-srpski.lt.html
http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/23...rvatski-bosnjacki-i-crnogorski-su-jedan-jezik
I pravo da ti kažem za svakog pismenog stvora koji i dalje misli da su ovo različiti jezici treba smatrati ili neuračunljivim ili politikantom najniže vrste, trećeg nema.
Da nastavim nisu današnji Hrvati Srbi zbog toga što pišu srpskim jezikom već su to i dalje Hrvati koji pišu srpskim jezikom, i tako ih i smatramo, ne znam da li iko još od hrvatskih književnika danas piše čakavskim ili kajkavskim, oni ne pišu srpskim jezikom stvar je i više nego jasna.
Što se tiče perioda pre 19. veka i pojave nacionalizma, upravo je jezik bio jedno od osnovnih parametara etničke identifikacije medju narodima kao osnovno obeležje jednog naroda.Čak i tada postoje izuzeci recimo Mehmed paša Sokolović je pisao srpski ali ne znam da li ga možemo smatrati za Srbina u političkom ili nacionalnom pogledu, sem da je poreklom bio Srbin a po narodnosti Turčin.Ako imaš da je Dubrovnik naseljen iz zaledja gde su živeli Srbi ( mnoštvo izvora postoji o tome) i da je samim tim srpsko stanovništvo odatle i došlo u Dubrovnik a srpski prirodno postao govorni jezik dubrovčana ja onda ne znam kako drugačije smatrati te ljude u etničkom i narodnom pogledu nego Srbi.
Sto ja imam obrazlagati?To da nisu?Zalim,onaj koji nesto tvrdi na njemu je da dokaze.Kazem ti,ja sam tebi za stokavsko narjecje na temi o Dubrovniku naveo nekoliko izvora koji govore o tome koliko je to bizarna,politikantska i uzaludna rasprava,ti si njih odbacio kao wikipedijske splacine,ok.Sta ja tu vise mogu?Evo nesto drugo sto bi te moglo zanimati
Imaš obrazlagati otkud Hrvati u Dubrovniku pre 19. veka, i koje kriterijume si koristio da to utvrdiš, da ne nabrajam pitanja na koja nisi dao odgovor, dakle na tebi je da to dokažeš.Do sada si naveo samo veru tj. rimokatolicizam koji nije nikakav argument video si to i sam kada sam ti pomenuo Trpimiroviće i Vlastimiroviće koji su živeli pre Velike šizme a i morao bi objasniti hrvatski rimokatolički ekskluzivitet u tom slučaju.Što ne ide ne ide.Vikipedija nije nikakav argument tu može da piše ko šta hoće čak i da su u Dubrovniku živeli aligatori, pogotovo mislim na hrvatsku
http://www.intermagazin.rs/za-vikipediju-spremni-u-hrvatskoj-ustase-preuzele-vikipediju/
http://www.jutarnji.hr/radikalni-de...fasizam-se-bori-protiv-svih-sloboda-/1125398/
http://www.jutarnji.hr/otkrivamo--t...n-urednicki-potpisuje-velicanje-ndh-/1125605/
posle se sve to prepisuje u krug.
Kad smo već kod jezika, ako sam ja bio dovoljno dobar da predjem sa ćirilice na latinicu zbog tebe onda i ti budi korektan pa piši tom latinicom i ne skrnavi srpski jezik tim ošišanim slovima, to je i po pravilniku foruma već sam ti skrenuo pažnju.
 
Postavio sam ja tebi gomilu pitanja da objasniš pre toga ali ti se praviš lud očigledno jer razumnih odgovora nemaš.Zato se nemoj brukati više sa takvim stavovima koji su pogrešni da ne kažem mitomanski, prelistaj našu raspravu od pre.
Što se tiče ovog drugoga ne mešaj jezik i nacionalizam, čovek koji je vršio poslednju reformu srpskog jezika je vrlo jasno uradio reformu celokupnog štokavskog jezika po kome se danas i čita i piše, bez čakavskog i kajkavskog koji nisu deo srpskog jezika pa nisu ni obuhvaćeni reformom već različiti jezici i to vrlo jasno i kažu i Vuk i Daničić i navode razlike:
http://kovceg.tripod.com/razlike_hrvatski-srpski.htm
http://govori.tripod.com/karta.htm
Dalje da naglasim da je ovaj jezik kojim mi pričamo jedan jezik za sve relevantne naučne organizacije izuzev za hrvatske jezikoslovce iz HAZU, mada ne znam koliko je to uopšte naučna organizacija, postoje i izuzeci u vidu Sneže Kordić.
http://www.slobodnaevropa.org/conte...raju-politicarima-i-lingvistima/26904190.html
http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/EU-za-sada-ne-razlikuje-bosanski-crnogorski-srpski.lt.html
http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/23...rvatski-bosnjacki-i-crnogorski-su-jedan-jezik
I pravo da ti kažem za svakog pismenog stvora koji i dalje misli da su ovo različiti jezici treba smatrati ili neuračunljivim ili politikantom najniže vrste, trećeg nema.
Da nastavim nisu današnji Hrvati Srbi zbog toga što pišu srpskim jezikom već su to i dalje Hrvati koji pišu srpskim jezikom, i tako ih i smatramo, ne znam da li iko još od hrvatskih književnika danas piše čakavskim ili kajkavskim, oni ne pišu srpskim jezikom stvar je i više nego jasna.
Što se tiče perioda pre 19. veka i pojave nacionalizma, upravo je jezik bio jedno od osnovnih parametara etničke identifikacije medju narodima kao osnovno obeležje jednog naroda.Čak i tada postoje izuzeci recimo Mehmed paša Sokolović je pisao srpski ali ne znam da li ga možemo smatrati za Srbina u političkom ili nacionalnom pogledu, sem da je poreklom bio Srbin a po narodnosti Turčin.Ako imaš da je Dubrovnik naseljen iz zaledja gde su živeli Srbi ( mnoštvo izvora postoji o tome) i da je samim tim srpsko stanovništvo odatle i došlo u Dubrovnik a srpski prirodno postao govorni jezik dubrovčana ja onda ne znam kako drugačije smatrati te ljude u etničkom i narodnom pogledu nego Srbi.

Imaš obrazlagati otkud Hrvati u Dubrovniku pre 19. veka, i koje kriterijume si koristio da to utvrdiš, da ne nabrajam pitanja na koja nisi dao odgovor, dakle na tebi je da to dokažeš.Do sada si naveo samo veru tj. rimokatolicizam koji nije nikakav argument video si to i sam kada sam ti pomenuo Trpimiroviće i Vlastimiroviće koji su živeli pre Velike šizme a i morao bi objasniti hrvatski rimokatolički ekskluzivitet u tom slučaju.Što ne ide ne ide.Vikipedija nije nikakav argument tu može da piše ko šta hoće čak i da su u Dubrovniku živeli aligatori, pogotovo mislim na hrvatsku
http://www.intermagazin.rs/za-vikipediju-spremni-u-hrvatskoj-ustase-preuzele-vikipediju/
http://www.jutarnji.hr/radikalni-de...fasizam-se-bori-protiv-svih-sloboda-/1125398/
http://www.jutarnji.hr/otkrivamo--t...n-urednicki-potpisuje-velicanje-ndh-/1125605/
posle se sve to prepisuje u krug.
Kad smo već kod jezika, ako sam ja bio dovoljno dobar da predjem sa ćirilice na latinicu zbog tebe onda i ti budi korektan pa piši tom latinicom i ne skrnavi srpski jezik tim ošišanim slovima, to je i po pravilniku foruma već sam ti skrenuo pažnju.

Lekizane 800 puta sam ti rekao kako razvoj nacionalne svijesti kod širokih slojeva,u Dubrovniku u smijeru modernog hrvatstva ne treba tražiti prije 19.stoljeca,ok ja sam mitoman i šovinist:lol:legendo

Dalje,ako ne primjećujes naveo sam englesku wikipediju,kao i uvijek što navodim.Dobio si i autore,Indijce valjda,kao i prije na temi o Dubrovniku gdje su uglavnom strani autori u pitanju,osim onog što si naveo.Nikad ne navodim hrvatsku wikipediju.Gledajući ove tvoje članke ne primjećujem da si uspio dokazati da je štokavski jezik(kako ti kažeš)srpski niti da su štokavci u etničkom i(li)kulturnom smislu Srbi.Dalje,kažeš:Mi smatramo da Hrvati pričaju srpskim jezikom,a ko to smatra?

Glede naseljavanja iz zaleđa Dubrovnika,ostaje činjenica da su tamo danas uglavnom Srbi,izuzev tankog pojasa nakon granice sa Hrvatskom,ali ti tvrdiš da su to već u 15-16 stoljeću bili definirani Srbi?Zar ne misliš da je realnije ustvrditi kako je riječ o mijesanom pravoslavnom i katoličkom življu koje se naknadno izdefiniralo u moderne Srbe i Hrvate?Ili zastupaš mišljenje da su se Srbi nacionalno osvijestili puno prije Hrvata?

Onaj argument sa "ustaškom"wikipedijom mi vadiš već nekoliko puta a ja ti uporno skrećem pažnju na strane autore i englesku wikipediju koja ima svoj nivo za razliku od srpske ili hrvatske.

Evo dalje;The Ragusan literature in which Latin, Italian and Croatian languages coexisted blossomed in the 15th and 16th century.[33]

According to Graubard:

During the Renaissance era, Venetian-ruled Dalmatia and Ragusa gave birth to influential intellectuals – mostly minor aristocrats and clergymen, Jesuits especially – who kept alive the memory of Croatia and the Croatian language when they composed or translated plays and books from Italian and Latin into the vernacular. No matter that the dialects of Dalmatia and Dubrovnik were different from each other ... and both these dialects were somewhat different from the dialect of Zagreb, capital of the Habsburg-ruled north. They still thought of it as Croatian. ... The Dubrovnik poet Dominko Zlatarić (1555–1610) explained on the frontispiece of his 1597 translation of Sophocles' tragedy Elektra and Tasso's Aminta that it had been "iz veće tudieh jezika u Hrvacki izlozene," "translated from more foreign languages in Croatian.[34]

Stephen R. Graubard (1998). A New Europe for the Old?, Transaction Publishers, ISBN 0-7658-0465-4

However, discussions on the subject of Ragusan ethnicity are mainly based on revised concepts which developed after the fall of the Republic; in particular, the time of Romantic Nationalism resulting from the French Revolution. Before this, states in general were not based on the contemporary unifying concepts such as nation, language or ethnicity; loyalty was chiefly to family, city, and (among Catholics such as the Ragusans) the Church.The inhabitants of the Republic of Ragusa were Catholics and spoke the local variant of the Shtokavian dialect (the same dialect upon which all modern regional languages are based). Among the modern South Slavic nations, Ragusans are mostly attributed to Croats in modern literature.[35][36]

The great cartographer, Muhammad al-Idrisi (in 1154), considered Dubrovnik a part of Croatia (Grwasiah) and mentions it as "the last Croatian coastal city" in his book Nuzhat al-Mushataq fi ikhtiraq al-afaq (English: Joy for those who wish to sail over the world).[15][16][37]

Hastings, Adrian, The construction of nationhood: ethnicity, religion, and nationalism; Cambridge University Press, 1997 ISBN 0-521-62544-0
Jump up ^ Matjaž Klemenčič, Mitja Žagar; The former Yugoslavia's diverse peoples: a reference sourcebook; ABC-CLIO, 2004 ISBN 1-57607-294-0

Henri Bresc; Annliese Nef: Idrîsî, La première géographie de l'Occident, Paris, 1999, p. 387
^ Jump up to: a b G. Oman, Al-Idrīsī (1986) [1971]. Encyclopaedia of Islam 3 (New ed.). Brill Publishers. pp. 1032–35. ISBN 90-04-03275-4.


Although the Latin language was in official use until 1492, by the end of the 14th century inhabitants of the republic were mostly native speakers of the Croatian language.[1]
R. Anthony Lodge, Stefan Pugh: Language contact and minority languages on the littorals of Europe, 2007, p. 235
 
Poslednja izmena:
Lekizane 800 puta sam ti rekao kako razvoj nacionalne svijesti kod širokih slojeva,u Dubrovniku u smijeru modernog hrvatstva ne treba tražiti prije 19.stoljeca,ok ja sam mitoman i šovinist:lol:legendo
Nećemo ih tražiti jer ih tamo i nema, dok je srpski jezik tamo prisutan i zato se to nikako ne može nazvati hrvatskom književnošću.Nisam ja ni govorio o širokim masama već o ljudima koji su ostavili neki trag tako što su ponešto zapisali.
Dalje,ako ne primjećujes naveo sam englesku wikipediju,kao i uvijek što navodim.Dobio si i autore,Indijce valjda,kao i prije na temi o Dubrovniku gdje su uglavnom strani autori u pitanju,osim onog što si naveo.Nikad ne navodim hrvatsku wikipediju.Gledajući ove tvoje članke ne primjećujem da si uspio dokazati da je štokavski jezik(kako ti kažeš)srpski niti da su štokavci u etničkom i(li)kulturnom smislu Srbi.Dalje,kažeš:Mi smatramo da Hrvati pričaju srpskim jezikom,a ko to smatra?
Ne vidim da su oni nešto posebno pokazali kao i ovaj Stephen R. Graubard koga si postavio ali su pažljivo birani kako neko ne bi iskočio iz šablona, ali da su Dubrovčani sada većinom Hrvati to nije bilo potrebno da nam objašnjava.
Iz toga se jasno vidi da je štokavski jezik a ne narečje i da se razlikuje od čakavskog i kajkavskog jezika.Da je jedan jezik to bi trebalo iz ovog našeg razgovara da ti bude jasno.
Nekada jesu svi štokavci bili Srbi danas srpskim kao maternjim jezikom pričaju i drugi narodi, pa zato nisu.To smatra lingvistika.
Glede naseljavanja iz zaleđa Dubrovnika,ostaje činjenica da su tamo danas uglavnom Srbi,izuzev tankog pojasa nakon granice sa Hrvatskom,ali ti tvrdiš da su to već u 15-16 stoljeću bili definirani Srbi?Zar ne misliš da je realnije ustvrditi kako je riječ o mijesanom pravoslavnom i katoličkom življu koje se naknadno izdefiniralo u moderne Srbe i Hrvate?Ili zastupaš mišljenje da su se Srbi nacionalno osvijestili puno prije Hrvata?
Ne, po istorijskim izvorima iz tog perioda to područje su naselili baš Srbi i to pre podele hrišćana na pravoslavce i rimokatolike.A kako bi ih ti zvao?
Izbaci taj nacionalizam kad govorimo o srednjem veku njega nema tada.
Hrvati u to vreme naseljavaju zaledje današnje severne Dalmacije i Primorja još na sever.Kako njih da zovemo?
Onaj argument sa "ustaškom"wikipedijom mi vadiš već nekoliko puta a ja ti uporno skrećem pažnju na strane autore i englesku wikipediju koja ima svoj nivo za razliku od srpske ili hrvatske.
I te vikipedije pišu članke tako što ih prilagodjavaju verzijama sa hrvatske odnosno srpske.A kao što vidiš autori se rukovode političkim imenom za jezik a ne lingvističkim ali je jezik isti i to kažu.
 
Postavio sam ja tebi gomilu pitanja da objasniš pre toga ali ti se praviš lud očigledno jer razumnih odgovora nemaš.Zato se nemoj brukati više sa takvim stavovima koji su pogrešni da ne kažem mitomanski, prelistaj našu raspravu od pre.
Što se tiče ovog drugoga ne mešaj jezik i nacionalizam, čovek koji je vršio poslednju reformu srpskog jezika je vrlo jasno uradio reformu celokupnog štokavskog jezika po kome se danas i čita i piše, bez čakavskog i kajkavskog koji nisu deo srpskog jezika pa nisu ni obuhvaćeni reformom već različiti jezici i to vrlo jasno i kažu i Vuk i Daničić i navode razlike:
http://kovceg.tripod.com/razlike_hrvatski-srpski.htm
http://govori.tripod.com/karta.htm
Dalje da naglasim da je ovaj jezik kojim mi pričamo jedan jezik za sve relevantne naučne organizacije izuzev za hrvatske jezikoslovce iz HAZU, mada ne znam koliko je to uopšte naučna organizacija, postoje i izuzeci u vidu Sneže Kordić.
http://www.slobodnaevropa.org/conte...raju-politicarima-i-lingvistima/26904190.html
http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/EU-za-sada-ne-razlikuje-bosanski-crnogorski-srpski.lt.html
http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/23...rvatski-bosnjacki-i-crnogorski-su-jedan-jezik
I pravo da ti kažem za svakog pismenog stvora koji i dalje misli da su ovo različiti jezici treba smatrati ili neuračunljivim ili politikantom najniže vrste, trećeg nema.
Da nastavim nisu današnji Hrvati Srbi zbog toga što pišu srpskim jezikom već su to i dalje Hrvati koji pišu srpskim jezikom, i tako ih i smatramo, ne znam da li iko još od hrvatskih književnika danas piše čakavskim ili kajkavskim, oni ne pišu srpskim jezikom stvar je i više nego jasna.
Što se tiče perioda pre 19. veka i pojave nacionalizma, upravo je jezik bio jedno od osnovnih parametara etničke identifikacije medju narodima kao osnovno obeležje jednog naroda.Čak i tada postoje izuzeci recimo Mehmed paša Sokolović je pisao srpski ali ne znam da li ga možemo smatrati za Srbina u političkom ili nacionalnom pogledu, sem da je poreklom bio Srbin a po narodnosti Turčin.Ako imaš da je Dubrovnik naseljen iz zaledja gde su živeli Srbi ( mnoštvo izvora postoji o tome) i da je samim tim srpsko stanovništvo odatle i došlo u Dubrovnik a srpski prirodno postao govorni jezik dubrovčana ja onda ne znam kako drugačije smatrati te ljude u etničkom i narodnom pogledu nego Srbi.

Po običaju od tebe samo gluposti... Kad si ti tako pametan reci ti nama postoje li austrijanci, švicarci, amekikanci, kanađani, argentinci, brazilci, australci, čileanci...?
 
Po običaju od tebe samo gluposti... Kad si ti tako pametan reci ti nama postoje li austrijanci, švicarci, amekikanci, kanađani, argentinci, brazilci, australci, čileanci...?
Увек ме одушевиш својим коментаром и начином резоновања!!!
И одговор на твоје питање је ДА, али говоре енглеским, немачким, шпанским језиком зависи од народа којег си поменуо.:bye:
 
Увек ме одушевиш својим коментаром и начином резоновања!!!
И одговор на твоје питање је ДА, али говоре енглеским, немачким, шпанским језиком зависи од народа којег си поменуо.:bye:

A koji dokaz imaš za to da Hrvati govore srpskim jezikom? Zašto ne bi Srbi govorili hrvatskim jezikom?

A zašto onda ne kažeš da su Austrijanci Nijemci? Amerikanci da su Englezi, Argentinci da su Španjolci? Ali eto za Hrvate kažeš da su Srbi???
 
A koji dokaz imaš za to da Hrvati govore srpskim jezikom? Zašto ne bi Srbi govorili hrvatskim jezikom?

A zašto onda ne kažeš da su Austrijanci Nijemci? Amerikanci da su Englezi, Argentinci da su Španjolci? Ali eto za Hrvate kažeš da su Srbi???
Долазе често на српске форуме и одлично их разумемо.Зато што не знају хрватски језик.

Је си ти само глуп или ти ноге смрде, ја рекао да су Хрвати Срби:eek:, сачувај Боже, далеко било, помери се са места.
Аустријанци причају немачким језиком, Американци енглеским, Аргентинци шпанским а Хрвати српским шта има да буде нејасно овде.
 
Долазе често на српске форуме и одлично их разумемо.Зато што не знају хрватски језик.

Је си ти само глуп или ти ноге смрде, ја рекао да су Хрвати Срби:eek:, сачувај Боже, далеко било, помери се са места.
Аустријанци причају немачким језиком, Американци енглеским, Аргентинци шпанским а Хрвати српским шта има да буде нејасно овде.

Pa tvoj Vuk Karadžić (a i velika masa forumaša tu) smatra da su Hrvati Srbi jer govore "što"! Vuk smatra da svi ono koji govore "što" da su Srbi. Čak se i ljuti na one koji ne priznaju po njemu da su oni "zapravo Srbi": - samo je onima rimskoga zakona još teško Srbima nazvati se, ali će se po svoj prilici i tome malo-pomalo naviknuti; jer ako neće da su Srbi, oni nemaju nikakvoga narodnoga imena.

Puno je više vas na našim forumima nego nas na vašim...
 
Pa tvoj Vuk Karadžić (a i velika masa forumaša tu) smatra da su Hrvati Srbi jer govore "što"! Vuk smatra da svi ono koji govore "što" da su Srbi. Čak se i ljuti na one koji ne priznaju po njemu da su oni "zapravo Srbi": - samo je onima rimskoga zakona još teško Srbima nazvati se, ali će se po svoj prilici i tome malo-pomalo naviknuti; jer ako neće da su Srbi, oni nemaju nikakvoga narodnoga imena.
Puno je više vas na našim forumima nego nas na vašim...
То мораш да питаш ту масу форумаша.
У Вуково време Хрвати су говорили "кај", а и "ча" им није било страно.Ваљда Људевит Гај зна како су говорили Хрвати тада.
 
A koji dokaz imaš za to da Hrvati govore srpskim jezikom? Zašto ne bi Srbi govorili hrvatskim jezikom?

Покушај одговор који вири из твог питања помирити са „неспорном чињеницом да су хрватски и српски различити језици”, а да ти не прегоре све лампице од лавине протурјечја. ;)
 
Ja te pitam samo na osnovu čega si došao do tih zaključaka i ništa više od toga ali ti izgleda ne znaš ni sam na osnovu čega tvrdiš to što tvrdiš, tako da to postaje šarlatanstvo, tako može da piše ko šta hoće šta god mu padne na pamet.
Ja te nisam ni pitao o pripadnosti naroda već upravo tih feudalnih elita i to iz srednjeg veka a ne 19-tog ali ti izgleda nemaš odgovor, onda reci ne znam i gotovo.
Danas apsolutno ne postoje istoričari koji Trpimiroviće ne smatraju Hrvatima a Vlastimiroviće Srbima, i ta podela nije izvršena prema veri ili podelama koje su nastale u 19. veku kada se nacionalizam javio, već uglavnom po jeziku, kulturi, običajima, procesu širenja etničkog imena, kasnije i istorijskom sećanju i tradiciji naroda i vladara toga perioda.
Tako imamo da se Srbi i Hrvati, inače dva južnoslovenska naroda koji su se u približno isto vreme i naselila na Balkanu jedni pored drugih, razlikuju po jeziku, teritorijalnoj razmeštenosti i nekim parametrima koje sam nabrojao a da se niko od njih nije nacionalno izjašnjavao na bilo koji način.
Otuda su se Sloveni koji govore čakavskim jezikom označavali kao Hrvati budući da se vladajuća dinastija Trpimirovića tako izjašnjavala ali ne u nacionalnom smislu već u etničkom.Sličan primer se i Vlastimirovići koji pripadaju slovenskoj štokavskoj grani označavaju kao Srbi.
Otuda Sloveni naseljeni u Dubrovniku budući da su naseljeni iz zaledja gde su u to vreme živeli Srbi i prirodno i sami govorili i pisali srpskim jezikom( štokavski) pripadaju srpskom etničkom korpusu i srpskoj kulturnoj baštini.Kasnije u hrišćanskoj civilizaciji nastaje podela, Velika šizma, pa stanovnici primorja i ostalih teritorija koji potpadaju pod crkvenu vlast Rima postaju rimokatolici, i Srbi i Hrvati i romansko stanovništvo i svi ostali, dok ovi drugi, medju kojima i mnogi Srbi, ostaju pod judisdikcijom Carigradskom patrijarha.Zato su Dubrovčani postali katolici ali naravno govorni jezik nisu menjali niti je to bilo moguće već je on ostao srpski i zato ja Hrvate u Dubrovniku ne vidim, jer ne vidim ni jedan parametar po kome bi oni postojali tamo u 9. ili 10 veku, sve do 19. veka kada se u doba nacionalizma katoličko stanovništvo izjašnjava na različite načine, a jedan deo se naziva Hrvatima ali to teleportovati dalje u prošlost je obično falsifikovanje istorije.Naravno Dubrovčani su se najčešće kroz istoriju nazivali po imenu svoga grada ili eventualno Slovenima što nisu etnička narodna imena.
Ako smo završili sa starim Dubrovčanima onda možemo da se vratimo u vreme prvog svetskog rata što je tema.

Inače na poziv dubrovačkog veća kapetan srpske vojske Milan Djordjević sa svojim vojnicima je došao u grad 13. novembra 1918 godine kada je Dubrovnik oslobodjen austrougarske vlasti i priključen kraljevini SHS.

Ovo što ti pišeš je mitomanija.Bajke su na drugom dijelu foruma te mi nije jasno zašto je uporno ovde postavljaš.

Ovde se stavljaju istorijske činjenice kao npr:
Među važnije događaje valja svakako zabilježiti i PRELAZ JEDNOG DIjELA KATOLIKA U BOSNI NA PRAVOSLAVLJE. Prešla je i skoro cijela Trebinjska biskupija u Hercegovini tiekom XVI. i XVII. stoljeća. Katolički narod ostao je bez svećenika usred ljutih progona. Pravoslavna crkva sklapa vec iza pada Carigrada sporazum s Turskom carevinom i patrijarha Genadije dobiva čast turskog paše. U Srbiji se ta ista stvar događa osnutkom Pećke patrijaršije. Makar da pravoslavni kaluđeri poput monaha Marka pišu, kako su turski sultani (»ismailski car Bajazit«) »nečastivi i troicihulni i hriščanom dosaditelni«, ipak se pod Turcima svuda pravoslavlje širi na račun katolicizma pa tako i u Hercegovini. Započinje sustavno proganjanje katolika kroz 300 godina (1488.-1779.) od strane pravoslavnih arhijereja, koji katolike carskim fermanima i janjičarskom pomoći sile na plaćanje pravosl. vjerskog poreza i podložnost u vjerskim stvarima, što bi neminovno svršilo odpadom katolika na pravoslavlje. Fratri i drugi svećenici bore se na turskim sudovima, plaćaju globe i idu u tamnice. Katolici su više progonjeni nego pravoslavni sve do zadnjih stoljeća turske vlade, jer su pristaše najvećeg neprijatelja sultana, - rimskog pape, i jer ne će poput pravoslavnih martologa, da se bore s Turcima protiv kršćana. Za turske vlade više puta katolici teže progone trpe od pravoslavnih nego li od samih turskih gospodara. »Mi u njima ljuće dušmane imamo nego li su sami Turci, jer nikada ne prestaju raditi o tomu, da nas pod svoju vlast sprave«, piše fra Filip Lastrić....."

Evo šta piše Ćorović o tome
Savremeni izveštaji donose dosta pojedinosti o tom, kako je u XVII veku katoličko stanovništvo osetno nazadovalo u unutrašnjosti Turske, i to manje u korist islama koliko u korist pravoslavlja. Sima Milutinović izneo je u svojoj Istoriji Crne Gore, da je cetinjski vladika Ruvim preveo u pravoslavlje Kuče, Drekaloviće i Bratonožiće. Ruvim je bio savremenik Pajsijev i sedeo je dugo na vladičanskoj stolici. Njegovu aktivnost potvrđuju i rimski izveštaji. Među Bjelopavlićima bilo je 1633. god. svega još 200 katoličkih kuća, a 1635. god. među Zetom i Moračom broj katoličkih duša nije prelazio mnogo preko hiljade. Piperi, koji su još 1610. god. smatrani skoro svi kao katolici, postali su isto većim delom pravoslavni. U Popovu do 1627. god. od 12 crkava katoličkih 7 je prešlo u pravoslavne ruke; sličnih pojava je bilo i u okolini Trebinja. Ima isto tako vesti o prelasku katolika u pravoslavlje u Sremu, oko Rume i Mitrovice. Glavni razlog za to bio je taj, što katoličko više sveštenstvo u većini nije smelo da živi pod Turcima, nego se zadržavalo mahom u susednim hrišćanskim zemljama. Mnogo izveštaja govori o tom, kako puk po više godina nije video sveštenika među sobom. A bez neposrednog nadzora i stalnog održavanja veza stvari su prirodno morale ići na gore. Bosanski franjevci, koji su inače snosili sve tegobe sa svojim narodom, nisu van bosanskog područja bili rado viđeni, a i njihovom ponašanju u Bosni stavljali su papski vizitatori teške prekore.
U ovo vreme, 1619-20. god., zabeleženo je i turčenje katolika u većim masama. U okolini Prizrena tih je godina preko 3.000 duša primilo islam, a oko Sutjeske, u Bosni, 6-7.000. Među Bjelopavlićima prešlo je 90 porodica.
http://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/6_6_l.html


Kaže Lekizan:...kapetan srpske vojske Milan Djordjević sa svojim vojnicima je došao u grad 13. novembra 1918 godine kada je Dubrovnik oslobodjen austrougarske vlasti i priključen kraljevini SHS. :hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:

Država Slovenaca, Hrvata i Srba proglašena je 29. oktobra 1918. godine kada je Hrvatski sabor raskinuo sve državno-pravne veze s Bečom i Budimpeštom. Osnovana je Država Slovenaca, Hrvata i Srba, od zemalja na kojima su živjeli južnoslavenski narodi u Austro-Ugarskoj, sa Narodnim vijećem Slovenaca, Hrvata i Srba i sa vladom, kojoj se na čelu nalazio slovenski političar Anton Korošec, potpredsjednici Ante Pavelić i Srbin Svetozar Pribičević.

Srbin oslobodio Dubrovnik od AU u novembru mjesecu iakood oktobra Dubrovnik više nije duio AU,i prilljučio ga Kraljevini SHS koja je osnovana tek mjesec dana poslje u decembru :hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:
Ovo je moguće samo u srpskoj mitomaniji.:hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:
 
Poslednja izmena:
Ti izgleda i dalje ne razumeš. Današnji Hrvati ne pričaju tri jezika, nego jedan jezik - a to je štokavski, odnosno srpski.

Ima li nekih novih saznanja o ulogi Hrvata u I. svetskom ratu?

Kada su Srbi imali prvi riječnik i pravopis na štokavskom jeziku?

Andrija Kačić Miočić pravi Srbin koji je srpskim jezikom napisao "Razgovor ugodni naroda slovinskoga", davne 1756. godine.:hahaha:

Bartul Kašić, (Pag, 15. kolovoza 1575. - Rim, 28. prosinca 1650.), piše 1604 prvu srpsku gramatiku 1604. godine u Rimu na latinskome objavljene Institutionum linguae illyricae libri duo . Na nešto manje od dvije stotine stranica i u dva dijela (»knjige«) dati su osnovni podatci o ilirskome,srpskom jeziku te je vrlo opširno razložena srpska morfologija. Jezik je u osnovi štokavski, :hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:

Kada nemaš ništa svoje ,što drugo ti preostaje nego otimanje,krađa,prisvajanje,pa kako vas nije sramota:worth:
 
Što se tiče perioda pre 19. veka i pojave nacionalizma, upravo je jezik bio jedno od osnovnih parametara etničke identifikacije medju narodima kao osnovno obeležje jednog naroda.Čak i tada postoje izuzeci recimo Mehmed paša Sokolović je pisao srpski ali ne znam da li ga možemo smatrati za Srbina u političkom ili nacionalnom pogledu, sem da je poreklom bio Srbin a po narodnosti Turčin.Ako imaš da je Dubrovnik naseljen iz zaledja gde su živeli Srbi ( mnoštvo izvora postoji o tome) i da je samim tim srpsko stanovništvo odatle i došlo u Dubrovnik a srpski prirodno postao govorni jezik dubrovčana ja onda ne znam kako drugačije smatrati te ljude u etničkom i narodnom pogledu nego Srbi.

Imaš obrazlagati otkud Hrvati u Dubrovniku pre 19. veka, i koje kriterijume si koristio da to utvrdiš, da ne nabrajam pitanja na koja nisi dao odgovor, dakle na tebi je da to dokažeš.Do sada si naveo samo veru tj. rimokatolicizam koji nije nikakav argument video si to i sam kada sam ti pomenuo Trpimiroviće i Vlastimiroviće koji su živeli pre Velike šizme a i morao bi objasniti hrvatski rimokatolički ekskluzivitet u tom slučaju..

Učeni,načitani,organizirani,prepametni Srbi Dubrovnika su zaboravili svoje srpstvo,na koje su kroz stoljeća bili ponosni,
a čobanin iz Like,Banovine,Korduna,Pakraca uspio da sačuva svoje srpstvo.

Vjerovatno tu noć kada se događalo čudo svekatoličkoga kongresa na hrvatsku stranu su prelazili samo učeni Srbi ,
dok su oni zatucanije ,neškolovaniji ostali ono što su bili stoljećima :manikir:
 
Ovo što ti pišeš je mitomanija.Bajke su na drugom dijelu foruma te mi nije jasno zašto je uporno ovde postavljaš.
Ovde se stavljaju istorijske činjenice kao npr:
То су ти чисте чињенице и да би то оспорио морао би чињеницама и да се позабавиш мало.Ово што си поставио нема везе са оним мојим постом на који си реплицирао, дакле назад на пројектовање.
Чуј прелазак римокатолика у православце у Херцеговини у 17.веку, какве то везе има са мојом постом, будала.:rotf:
Kaže Lekizan:...kapetan srpske vojske Milan Djordjević sa svojim vojnicima je došao u grad 13. novembra 1918 godine kada je Dubrovnik oslobodjen austrougarske vlasti i priključen kraljevini SHS. :hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:

Država Slovenaca, Hrvata i Srba proglašena je 29. oktobra 1918. godine kada je Hrvatski sabor raskinuo sve državno-pravne veze s Bečom i Budimpeštom. Osnovana je Država Slovenaca, Hrvata i Srba, od zemalja na kojima su živjeli južnoslavenski narodi u Austro-Ugarskoj, sa Narodnim vijećem Slovenaca, Hrvata i Srba i sa vladom, kojoj se na čelu nalazio slovenski političar Anton Korošec, potpredsjednici Ante Pavelić i Srbin Svetozar Pribičević.
Srbin oslobodio Dubrovnik od AU u novembru mjesecu iakood oktobra Dubrovnik više nije duio AU,i prilljučio ga Kraljevini SHS koja je osnovana tek mjesec dana poslje u decembru :hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:
Ovo je moguće samo u srpskoj mitomaniji.:hahaha::hahaha::hahaha::hahaha:
"Држава" Словенаца, Хрвата и Срба коју нико у свету није признао, сем Србије, дакле није ни била држава.
Зато Дубровчани сами и позивају српски војску у Дубровник и капетан Милан Ђорђевић долази, приређују му свечани дочек, и то је практично крај аустроугарске владавине у том граду.Тако да су се они директно прикључили и то краљевини Србији а касније улазе у састав краљевине СХС као и остали крајеви Далмације уз паролу " ако ви у Загребу нећете да се уједините ми се уједињујемо сами", другим речима заболе нас шта тртљате по Загребу.
"Predstavnici Narodnog vijeca SHS, suoceni sa talasom proglašenja sjedinjenja sa Srbijom, požurili su u Beograd da prenesu zvanicni zahtev za sjedinjenje sa Srbijom. Regent Aleksandar je 1. decembra 1918. prihvatio molbu Narodnog vijeca i svecano, u ime Kralja Petra, proglasio stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca pod dinastijom Karadordevica." (D.T.Batakovic)
Е сад можеш да се клибериш.
Učeni,načitani,organizirani,prepametni Srbi Dubrovnika su zaboravili svoje srpstvo,na koje su kroz stoljeća bili ponosni,
a čobanin iz Like,Banovine,Korduna,Pakraca uspio da sačuva svoje srpstvo.
Vjerovatno tu noć kada se događalo čudo svekatoličkoga kongresa na hrvatsku stranu su prelazili samo učeni Srbi ,
dok su oni zatucanije ,neškolovaniji ostali ono što su bili stoljećima
Ко ти каже да су заборавили, многи нису:
Govor Jovana Đaje (Dubrovnik, 1846 - Beograd, 1928), Srbina katolika, poznatog novinara i publiciste, koji je važio za čoveka široke kulture. Govor je održan početkom 1913. godine.
"- Kad spomenuh narod na zemljištu Dubrovačke Republike, kao jedan od najčistijih delova srpskoga naroda, moram to odmah i dokazati, pre no što pređem na odlike i osobine njegove, kao glavni predmet ovoga razgovora. Narod na zemljištu Dubrovačke Republike od doseljenja srpskoga naroda, pa sve do pre 100 godina, bio je ili u sastavu srpske države, ili u sastavu Dubrovačke Republike, koja je te pokrajine, Pelješac, Rat, Primorje, Ston i Konavle, dobila od srpskih vladalaca. Dakle nikada pod tuđinom, od kako su postale srpske države, pa sve do početka prošlog veka, kad je Dubrovnik potpao najpre za kratko vreme pod Francuze, pa 1814. godine na Bečkom kongresu stalno pod Austriju - govorio je tada Đaja.
- Osim toga, te je krajeve od tuđinskoga pridolaženja i mešavine čuvala neprimamljiva krševnost njihova i vlasteoska revnjivost dubrovačke aristokratije, kao gospodara svih zemalja u oblasti Republike. Otuda je sledovalo održavanje čistote srpskoga naroda, njegova jezika i svih njegovih osobina i običaja."
учених Срба колико волиш има и то изјашњених Срба:
http://www.rastko.rs/rastko-du/istorija/jmitrovic/1992/jmitrovic-dubrovnik.html
http://kovceg.tripod.com/srbi_rimokatolici.htm
да ниси ти мупи пореклом неки католички Србин па се зато батргаш оволико?
 
Poslednja izmena:
Nadam se da je hrvatsko veleposlanstvo uložilo prosvjed na ovo više nego očito ismijavanje povijesti...
Хрватско велепосланство је послало оне ваше нацисте да марширају на паради победе али их замисли избацили, брука за цео нацистички свет.
:rotf:.
 

Back
Top