ova tema mi je vratila veru - u sebe!
vec sam mislila da je moja zaboravnost ili prvi simptom senilne demencije ili poslednja faza kasne mladosti (u svakom slucaju,
).
Rasejanost me cini nesigurnom - ne znam sta mi je vazno receno, pa se iznenadim kad saznam - ponovo! Srecom, moji bliski to ne zloupotrebljavaju, ali na poslu pravim umne face, kao, "naravno, to sam planirala za kasnije..." Zato belezim, zapisujem, stalno mi je planer ispred nosa. A onda u njega zapisujem (desno, "kucna" stana) cak i to da pri povratku ukljucim masinu za ves!
Zatim, nekoliku puta sam dovela u opsanost opstanak ako ne porodice onda poneke serpice, dzezve... Prvo sva voda ispari, zatim se posuda ugreje, zatim pocrni odozdo, ponesto se i isklobuci, pocinje da "mirise"... i onda stupam na scenu ja - prisebna i sabrana. Jer gledam naucne progame na televiziji! I znam kako se postupa kada se, npr. zapali ulje, potpali prazna serpa isl. (
)
Dno dna je bilo kada sam (bio je to period velikog stresa in my life) htela da ukljucim mikser... U svesti mi je bilo da treba negde da GURNEM ona dve "noge" za mućenje. Pa krenula s nima DIREKTNO U UTICNICU. Osvestio me je uzvuk prisutne osobe. Na stranu sto bih se spalila, uradila bih to pred ocima desetogodisnjeg deteta (
:...
edit: uticnica, ne utikac....rasejana