Данас сам поносна на своје дете јер...

Il što bi rekla ja,
"Lako je biti roditelj i učitelj dobrog i poslušnog deteta."
Za one jogunaste, zaguljene, živahne, koji će biti dijamanti tek kad porastu, treba dosta snage, truda, strpljenja i volje.
To dete nije kao tihi potok, nego kao da ceo život krotiš podivljalu reku da ne ispadne iz korita. 😁

Zato se sa ostalim članovima porodice zalažem da dignem bistu za života roditeljima, šta su sa mnom prošli ljudi mnogo je i za tri života :D
 
Zato se sa ostalim članovima porodice zalažem da dignem bistu za života roditeljima, šta su sa mnom prošli ljudi mnogo je i za tri života :D
I treba. Roditelji su sve, to shvatis tek i sam postanes roditelj.

Moji su odgajali troje (dvoje tinejdzera) u vreme zlih devedesetih. Sećam se 93. godina, ćale donosi kući kutiju šibica i kaže "evo je moja plata". Plata lekara.
Komsija, diler deviza, budi me u 6 ujutru da idem na pijacu i ucim zanat od njega. Brat treba da krene na vojnu akademiju i pizdi sto nema para za ispraćaj.
Za sestru nemamo pare da ode na republičko takmičenje iz biologije, pa keva prodaje svoju garderobu.
Litar benzina 3 marke. Kad ga ima.

A ja ovih dana pizdim sto mi lose vreme i ne mogu da vozim bajs/motor. :D
 
I treba. Roditelji su sve, to shvatis tek i sam postanes roditelj.

Moji su odgajali troje (dvoje tinejdzera) u vreme zlih devedesetih. Sećam se 93. godina, ćale donosi kući kutiju šibica i kaže "evo je moja plata". Plata lekara.
Komsija, diler deviza, budi me u 6 ujutru da idem na pijacu i ucim zanat od njega. Brat treba da krene na vojnu akademiju i pizdi sto nema para za ispraćaj.
Za sestru nemamo pare da ode na republičko takmičenje iz biologije, pa keva prodaje svoju garderobu.
Litar benzina 3 marke. Kad ga ima.

A ja ovih dana pizdim sto mi lose vreme i ne mogu da vozim bajs/motor. :D

Zato ja i kažem da su danas ljudi postali premekani, užasni i slinavi većinom. Ta vremena koja su naši pregurali ne znaju ni oni sami kako i to sa sve dvoje, troje dece, to danas pola ne bi preživelo ni bez kučeta i mačeta.

Možda sam prestrog, ali kad vidim vršnjake kako se razvlače, kako ih ništa puno ne dotiče, samo gde će se otići, gde će se slikati popijena ceđena pomorandža, malo mi bude muka...
 
Zato ja i kažem da su danas ljudi postali premekani, užasni i slinavi većinom. Ta vremena koja su naši pregurali ne znaju ni oni sami kako i to sa sve dvoje, troje dece, to danas pola ne bi preživelo ni bez kučeta i mačeta.

Možda sam prestrog, ali kad vidim vršnjake kako se razvlače, kako ih ništa puno ne dotiče, samo gde će se otići, gde će se slikati popijena ceđena pomorandža, malo mi bude muka...

Ja ne mislim da su premekani.
Oni su deca svog vremena. I obicno svog prostora.

Svaki put se iznenadim kada krenu sa onom "ko ce u rat ici"...pa ovakvi rat nece ni poceti, kao prvo.
Kao drugo, sve iako pocne rat, taj rat svakako nece biti prsa u prsa, macem i mitraljezom. Bice rat racunara, rat veka koji oni poznaju.

Nekim ljudima je jako tesko da prihvate da se vreme promenilo ili da je vreme njih pregazilo.

Moj klinac je opsednut praistorijom. To mu je ljubav ono, mota neke kablove koje zove dnk kodovima, njemu su fosili opsesija. Ko njega zna - taj o njemu to zna.
Ucitelj mu je klinac, 28/9 godina. Umetnik. U ratu bi poginuo na keca.
On mu stampa te dinosauruse, lepi ih po zidovima, prodaje na bazarima i to se prodaje! Spoj su da su se svecom trazili ne bi se nasli.
Svaka uciteljica 50+ bi imala slom zivaca.
Svako dete koje bi da se pesnici metodama od pre par decenija bi od ovog ucitelja imalo slom zivaca.

Novo vreme - novi ljudi.

Oni imaju svoje renesanse, trendove, svoju radoznalost...ja sam mozda liberalna osoba, ali meni su oni bolji od nas.
 
Ja ne mislim da su premekani.
Oni su deca svog vremena. I obicno svog prostora.

Svaki put se iznenadim kada krenu sa onom "ko ce u rat ici"...pa ovakvi rat nece ni poceti, kao prvo.
Kao drugo, sve iako pocne rat, taj rat svakako nece biti prsa u prsa, macem i mitraljezom. Bice rat racunara, rat veka koji oni poznaju.

Nekim ljudima je jako tesko da prihvate da se vreme promenilo ili da je vreme njih pregazilo.

Moj klinac je opsednut praistorijom. To mu je ljubav ono, mota neke kablove koje zove dnk kodovima, njemu su fosili opsesija. Ko njega zna - taj o njemu to zna.
Ucitelj mu je klinac, 28/9 godina. Umetnik. U ratu bi poginuo na keca.
On mu stampa te dinosauruse, lepi ih po zidovima, prodaje na bazarima i to se prodaje! Spoj su da su se svecom trazili ne bi se nasli.
Svaka uciteljica 50+ bi imala slom zivaca.
Svako dete koje bi da se pesnici metodama od pre par decenija bi od ovog ucitelja imalo slom zivaca.

Novo vreme - novi ljudi.

Oni imaju svoje renesanse, trendove, svoju radoznalost...ja sam mozda liberalna osoba, ali meni su oni bolji od nas.
Frejo, citirani post odnosio se na odrasle ljude.
a za ovu nasu decu rodjenu posle 2000-e se apsolutno slazem :heart:
 
Ja ne mislim da su premekani.
Oni su deca svog vremena. I obicno svog prostora.

Svaki put se iznenadim kada krenu sa onom "ko ce u rat ici"...pa ovakvi rat nece ni poceti, kao prvo.
Kao drugo, sve iako pocne rat, taj rat svakako nece biti prsa u prsa, macem i mitraljezom. Bice rat racunara, rat veka koji oni poznaju.

Nekim ljudima je jako tesko da prihvate da se vreme promenilo ili da je vreme njih pregazilo.

Moj klinac je opsednut praistorijom. To mu je ljubav ono, mota neke kablove koje zove dnk kodovima, njemu su fosili opsesija. Ko njega zna - taj o njemu to zna.
Ucitelj mu je klinac, 28/9 godina. Umetnik. U ratu bi poginuo na keca.
On mu stampa te dinosauruse, lepi ih po zidovima, prodaje na bazarima i to se prodaje! Spoj su da su se svecom trazili ne bi se nasli.
Svaka uciteljica 50+ bi imala slom zivaca.
Svako dete koje bi da se pesnici metodama od pre par decenija bi od ovog ucitelja imalo slom zivaca.

Novo vreme - novi ljudi.

Oni imaju svoje renesanse, trendove, svoju radoznalost...ja sam mozda liberalna osoba, ali meni su oni bolji od nas.

Da, svodi se na ono da je glupo ocekivati od dece da budu ista kao mi. "Vasa deca nisu vasa deca".
 
Ja ne mislim da su premekani.
Oni su deca svog vremena. I obicno svog prostora.

Svaki put se iznenadim kada krenu sa onom "ko ce u rat ici"...pa ovakvi rat nece ni poceti, kao prvo.
Kao drugo, sve iako pocne rat, taj rat svakako nece biti prsa u prsa, macem i mitraljezom. Bice rat racunara, rat veka koji oni poznaju.

Nekim ljudima je jako tesko da prihvate da se vreme promenilo ili da je vreme njih pregazilo.

Moj klinac je opsednut praistorijom. To mu je ljubav ono, mota neke kablove koje zove dnk kodovima, njemu su fosili opsesija. Ko njega zna - taj o njemu to zna.
Ucitelj mu je klinac, 28/9 godina. Umetnik. U ratu bi poginuo na keca.
On mu stampa te dinosauruse, lepi ih po zidovima, prodaje na bazarima i to se prodaje! Spoj su da su se svecom trazili ne bi se nasli.
Svaka uciteljica 50+ bi imala slom zivaca.
Svako dete koje bi da se pesnici metodama od pre par decenija bi od ovog ucitelja imalo slom zivaca.

Novo vreme - novi ljudi.

Oni imaju svoje renesanse, trendove, svoju radoznalost...ja sam mozda liberalna osoba, ali meni su oni bolji od nas.

Mislim na generaciju koja sad pravi i rađa te klince, ne mislim na te klince nove.

Oni jasno rastu u pooootpuno drugom okruženju, što je i odlično i to da li su bolji je diskutabilno. Ako uzmeš nove tehnologije kojima možda bolje barataju to je ok, ali svaka generacija je nosila nešto svoje. Uzmi danas klinca koji radi na kompu i daj mu da uradi tehnički crtež na tabli sa svim elementima i gledaj kako se pati. Da li to znači da je ovaj čovek koji to zna bolji ili je klinac bolji od njega jer to zna da uradi na kompu i da klikće umesto da se muči fizički? Ne znam.

Kao što i danas svi voze na navigaciju i da im se to ugasi, ne bi znali da pogode ni Valjevo, dok su naši matorci putovali po Evropi bez ičega i stizali uredno.

Što se tiče ratova, rat će se desiti kad drugi odluče da se desi, a neće ih niko ni pitati. Kao što ni ljude u Sarajevu niko nije pitao, čak i kad se zapucalo ljudi su pričali "ko je lud da ratuje, nema od rata ništa!". A pošto sam prilično upoznat sa situacijom na terenu, mogu ti reći da se ratuje i prsa u prsa i da oružje ide kao nikad do sad, da su prazni stokovi ne može da se nađe jedna granata napunjena koja stoji i čeka.

Sve u svemu, u mom postu se više misli na moju generaciju koja je sad u godinama kad polako pravi i rađa te nove klince, mislim da je svaka generacija sve mekša, ali to i ide u skladu sa onim:

"Teška vremena stvaraju jake ljude. Jaki ljudi stvaraju dobra vremena. Dobra vremena stvaraju slabe ljude. Slabi ljudi stvaraju teška vremena."
 
Mislim na generaciju koja sad pravi i rađa te klince, ne mislim na te klince nove.

Oni jasno rastu u pooootpuno drugom okruženju, što je i odlično i to da li su bolji je diskutabilno. Ako uzmeš nove tehnologije kojima možda bolje barataju to je ok, ali svaka generacija je nosila nešto svoje. Uzmi danas klinca koji radi na kompu i daj mu da uradi tehnički crtež na tabli sa svim elementima i gledaj kako se pati. Da li to znači da je ovaj čovek koji to zna bolji ili je klinac bolji od njega jer to zna da uradi na kompu i da klikće umesto da se muči fizički? Ne znam.

Kao što i danas svi voze na navigaciju i da im se to ugasi, ne bi znali da pogode ni Valjevo, dok su naši matorci putovali po Evropi bez ičega i stizali uredno.

Što se tiče ratova, rat će se desiti kad drugi odluče da se desi, a neće ih niko ni pitati. Kao što ni ljude u Sarajevu niko nije pitao, čak i kad se zapucalo ljudi su pričali "ko je lud da ratuje, nema od rata ništa!". A pošto sam prilično upoznat sa situacijom na terenu, mogu ti reći da se ratuje i prsa u prsa i da oružje ide kao nikad do sad, da su prazni stokovi ne može da se nađe jedna granata napunjena koja stoji i čeka.

Sve u svemu, u mom postu se više misli na moju generaciju koja je sad u godinama kad polako pravi i rađa te nove klince, mislim da je svaka generacija sve mekša, ali to i ide u skladu sa onim:

"Teška vremena stvaraju jake ljude. Jaki ljudi stvaraju dobra vremena. Dobra vremena stvaraju slabe ljude. Slabi ljudi stvaraju teška vremena."

Pogled nam se razlikuje.

Meni se cini da je tvoja generacija, ta koja sada dobija decicu, vrlo uspesna u porodicnom smislu. Sjajni su ocevi, posveceni, manje razvoda ima, provode vreme sa porodicom daleko vise nego sto je to bilo normalno tokom mog odrastanja.

Izuzetno retko cujem da neko ostavi decu i ode na putovanje sa suprugom. U moje vreme takvo ponasanje je bilo bezmalo pravilo.
Ne mislim da je to uspeh Srbije, cini mi se da je takav trend, porodicni, manje vise u razvijenom svetu.

Takodje mislim da se svet nekoliko puta zarotirao tokom poslednje tri decenije. Prvi put nakon buma racunara '90-ih, period koji smo mi zaista lose proveli, drugi put nakon napada na Njujork i sada se svet menja po treci put.
Kuda ce promena otici, slabo moze da se oseti, jer se desava paralelno tehnolosko, ekonomsko i politicko cudo, ali svakako nece ostati na starom. Deca se moraju prilagoditi, ne mogu ziveti kako se zivelo pre cetrdeset godina, iz razloga jer ce biti pogubljeni, nesnadjeni i samim tim slabi.

Vredi uzeti u obzir da je roditeljstvo danas komunikacija i...pratnja, recimo. Stari arsini tipa "radis sta ti ja kazem jer sam te ja rodila pa mogu i da te ubijem", vise nisu ucinkoviti. Klinci imaju informacije, sve im je dostupnije pa ako mi kazu da nisam u pravu...ja najpre proverim da li mozda govore istinu. Jer ne znam. Puno toga ne znam.
 
Nekoliko puta sam krenula da kucam i napišem post na ovoj temi pa sam obrisala i izašla, još od dana kada je tema otvorena. Svašta bih lepo napisala ali svaki put kada krenem i pročitam napisano izgleda mi kao neki hvalospev pa obrišem i izađem.

Da, ponosna sam na njih, mnooogo ponosna. Pre svega na ono što su postali, a zatim na njihovu snagu i hrabrost. Eto, počela sam da cmizdrim sada... elem, ponosna sam na njih što su samostalni, što rastu u dobre ljude, što su pravični, što su objektivni, što su svoji.
Ponosna sam na njih što i dalje žele da uče "život", da razvijaju ljudskost u sebi, da prepoznaju, prihvataju i pre svega priznaju svoje greške, da znaju da ukažu na moje, da ih nije sramota stida, nije ih sramota suza i imaju hrabost da kaže sve što žele.
Ponosna sam na svaki njihov osmeh i zagrljaj. Borci su. Moji ranjeni borci. :heart: :heart:
 
Nekoliko puta sam krenula da kucam i napišem post na ovoj temi pa sam obrisala i izašla, još od dana kada je tema otvorena. Svašta bih lepo napisala ali svaki put kada krenem i pročitam napisano izgleda mi kao neki hvalospev pa obrišem i izađem.

Da, ponosna sam na njih, mnooogo ponosna. Pre svega na ono što su postali, a zatim na njihovu snagu i hrabrost. Eto, počela sam da cmizdrim sada... elem, ponosna sam na njih što su samostalni, što rastu u dobre ljude, što su pravični, što su objektivni, što su svoji.
Ponosna sam na njih što i dalje žele da uče "život", da razvijaju ljudskost u sebi, da prepoznaju, prihvataju i pre svega priznaju svoje greške, da znaju da ukažu na moje, da ih nije sramota stida, nije ih sramota suza i imaju hrabost da kaže sve što žele.
Ponosna sam na svaki njihov osmeh i zagrljaj. Borci su. Moji ranjeni borci. :heart: :heart:
Пинокио, ја сам ову тему и отворила да бисмо похвалили своју децу, можемо и туђу, зашто да не.
У мору критика данашње омладине и деце треба написати, да остане забележено да наша деца јесу можда другачија јер живе у другачијим временима, али нису мање вредна.
Напротив.
 
ajd da pohvalim i ja
moj mlađi juče pospremio stan malo i usisao i dočekala me kafa na stolu kad sam došla sa posla
Мене прошле недеље...опрала суђе и скувала ми кафу. Није први пут, али тог дана ми је баш требало, баш сам нешто била потонула.
Јуче смо почеле велико спремање, сама се пријавила да ми помогне, изгледа да је порасла и одрасла :heart:
И нарадила се, без забушавања и кукања.
Сад ме пита шта данас радимо...ништа, ћеро, црвено слово :mrgreen:
Све више личи на моју мајку...
 
Poslednja izmena:
Pogled nam se razlikuje.

Meni se cini da je tvoja generacija, ta koja sada dobija decicu, vrlo uspesna u porodicnom smislu. Sjajni su ocevi, posveceni, manje razvoda ima, provode vreme sa porodicom daleko vise nego sto je to bilo normalno tokom mog odrastanja.

Izuzetno retko cujem da neko ostavi decu i ode na putovanje sa suprugom. U moje vreme takvo ponasanje je bilo bezmalo pravilo.
Ne mislim da je to uspeh Srbije, cini mi se da je takav trend, porodicni, manje vise u razvijenom svetu.

Takodje mislim da se svet nekoliko puta zarotirao tokom poslednje tri decenije. Prvi put nakon buma racunara '90-ih, period koji smo mi zaista lose proveli, drugi put nakon napada na Njujork i sada se svet menja po treci put.
Kuda ce promena otici, slabo moze da se oseti, jer se desava paralelno tehnolosko, ekonomsko i politicko cudo, ali svakako nece ostati na starom. Deca se moraju prilagoditi, ne mogu ziveti kako se zivelo pre cetrdeset godina, iz razloga jer ce biti pogubljeni, nesnadjeni i samim tim slabi.

Vredi uzeti u obzir da je roditeljstvo danas komunikacija i...pratnja, recimo. Stari arsini tipa "radis sta ti ja kazem jer sam te ja rodila pa mogu i da te ubijem", vise nisu ucinkoviti. Klinci imaju informacije, sve im je dostupnije pa ako mi kazu da nisam u pravu...ja najpre proverim da li mozda govore istinu. Jer ne znam. Puno toga ne znam.

Naravno, lepota i jeste u različitosti.

Svakako što se tiče očinstva i ponašanja je drugačije, mada ne znam baš za razvode, ima ih i dalje, mislim da na to utiče mnogo faktora. Ali da je pristup očinstvu potpuno drugačiji to se slažem.

Mada, ovde pun forum žena koji kukaju prilično, tako da ne znam šta da ti kažem, možda je to starija generacija.

A što se tiče klinaca, oni će biti kakvi će biti, na to će uticati XY faktora, ali mislim da nisu upola ono što je bila ova starija generacija, da su mnogo razmaženi i nisam siguran šta ih čeka.
 
Ponosna sam na decu... jer dok smo majka i ja pričale, oni su polegli okolo na garnituri i totalno ućutali. Slušali su sve, ali se nisu mešali.
Muž je negde odmaglio. I on je osetio da ne treba da bude tu.
Priča bi trajala lako sve do sad, ali sam stavila do znanja da znam šta je večera.
Sjajne komšije imam. :D
 
Ponosna sam na svog sina, koji je i pored odsustva iz škole celo drugo polugodište (i dobar deo prvog polugodišta) uspeo sam da savlada gradivo i završi drugu godinu srednje medicinske škole.
Ponosna sam i presrećna što vidim da se polako vraća na svoje noge. :heart:
Још један вршњак :heart:
Добра генерација...
 
Мислим да ми, родитељи, нисмо некада ни свесни колико наша деца могу.
Из жеље да помогнемо, заштитимо, не видимо да су већ људи који зрело размишљају, имају довољно енергије и жеље...ја се некад изненадим кад уђем у њену собу и видим пун кревет детета. Кад пре порасте...а била је мрвица.
 
kad je pre neki dan, moj stariji sin primio platu, uplatio za YouTube premium i imamo sad svo troje, (on, njegov brat i ja
sve mi neobičmo bez raklama, mada se na dobro čovek brzo navikne
Могу да замислим колико је срећан кад уради нешто за породицу :heart:
А и ти што си успела као родитељ...
 
Danas sam specijalno ponosna na svoju kcerku. Odoljela je stranackim ucjenama za posao za koji se školovala i uspjela je bez toga da dobije posao o kom je sanjala. Bez veze,bez stranke,bez plaćanja,samo na njenu skolu i sposobnost. Srce mi je kao kuća.
Упорност се исплатила :heart:
Честитам и теби и њој!
 

Back
Top