Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.968
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ovo je , po mom mišljenju, apsolutno tačno. Podela Gota je 'politička'; oni koji su ostali sa Hunima (Ostrogoti) i oni koji su otišli (Vizigoti).Međutim, dok je sa takvom slobodom vladao samo godinu dana, Balamber, kralj Huna, nije mu dopustio da nastavi, već je pozvao Gesimunda, sina velikog Hunnimunda, koji je bio veran svom zakletom i poštovao svoju vernost, i sa velikim delom Gotha potpadali pod Hunsko carstvo.
Hm, interesantno ti je ovo povezivanje istorijskih izvora i uticaja religije na iste. Sviđa mi se u kontekstu shvatanja vremena.У делу "Гетика" Јорданес описује
Evo tačnog prevoda celokupnog teksta:
Et quia, dum utrique gentes, tam Ostrogothae quam etiam Vesegothae, in uno essent, ut valui, maiorum sequens dicta revolvi divisosque Vesegothas ab Ostrogothis ad liquidum sum prosecutus, necesse nobis est iterum ad antiquas eorum Scythicas sedes redire et Ostrogotharum genealogia actusque pari tenore exponere. Quos constat morte Hermanarici regis sui, decessione a Vesegothis divisos, Hunnorum subditos dicioni, in eadem patria remorasse, Vinithario tamen Amalo principatus sui insignia retinente. 247 Qui avi Vultulfi virtute imitatus, quamvis Hermanarici felicitate inferior, tamen aegre ferens Hunnorum imperio subiacere, paululum se subtrahens ab illis suaque dum nititur ostendere virtute, in Antorum fines movit procinctum, eosque dum adgreditur prima congressione superatus, deinde fortiter egit regemque eorum Boz nomine cum filiis suis et lxx primatibus in exemplum terroris adfixit, ut dediticiis metum cadavera pendentium geminarent. 248 Sed dum tali libertate vix anni spatio imperasset, non est passus Balamber, rex Hunnorum, sed ascito ad se Gesimundo, Hunnimundi magni filio, qui iuramenti sui et fidei memor cum ampla parte Gothorum Hunnorum imperio subiacebat, renovatoque cum eo foedere super Vinitharium duxit exercitum; diuque certati primo et secundo certamine Vinitharius vincit. Nec valet aliquis commemorare, quanta strage de Hunnorum Venetharius fecit exercitu. 249 Tertio vero proelio subreptionis auxilio ad fluvium nomine Erac, dum utrique ad se venissent, Balamber sagitta missa caput Venetharii saucians interemit neptemque eius Vadamercam sibi in coniugio copulans iam omnem in pace Gothorum populum subactum possedit, ita tamen, ut genti Gothorum semperum proprius regulus, quamvis Hunnorum consilio, imperaret. 250 Et mox defuncto Venethario rexit eos Hunimundus, filius quondam regis potentissimi Hermanarici, acer in bello totoque corpore pulchritudine pollens, qui post haec contra Suavorum gente feliciter dimicavit. Eoque defuncto successit Thorismud filius eius flore iuventutis ornatus.
I pošto su oba naroda, i Ostrogoti i Vizigoti, bila ujedinjena, kao što sam mogao, nastavio sam razmatranje njihovog razdvajanja od Ostrogota, prateći istinu o tome, i neophodno je da se ponovo okrenemo njihovim drevnim skitskim sedištima i izložimo genealogiju i postupke Ostrogota u istom tonu. Poznato je da su, nakon smrti njihovog kralja Hermanarika, bili podeljeni od Vizigota, i podloženi Hunskoj vlasti, ostali u istoj domovini, dok je Vinitharius, međutim, zadržao znakove svog vođstva. 247 On, sledeći vrlinu svog deda Vultulfa, iako je bio inferioran u sreći Hermanarika, ipak je teško podnosio podčinjavanje Hunskoj moći, povukao se malo od njih i, dok je nastojao da pokaže svoju vrlinu, doveo vojsku na granice Anta. Iako je u početnoj borbi bio poražen, zatim je hrabro nastavio i pobedio, a njihovog kralja Boža, zajedno sa sinovima i 70 prvaka, postavio kao primer straha, pričvršćujući ih za visinu, tako da su tela obešenih povećala strah među onima koji su se predavali. 248 Međutim, dok je sa takvom slobodom vladao samo godinu dana, Balamber, kralj Huna, nije mu dopustio da nastavi, već je pozvao Gesimunda, sina velikog Hunnimunda, koji je bio veran svom zakletom i poštovao svoju vernost, i sa velikim delom Gotha potpadali pod Hunsko carstvo. Zatim je obnovio savez sa njim, doveo vojsku protiv Vinithariusa, i dugo se borio, prvo i drugo u bitkama, dok je Vinitharius pobedio. Niko ne može da zabeleži koliko je štete Vinitharius naneo Hunskoj vojsci. 249 U trećoj bitki, uz pomoć iznenadnog napada na reki po imenu Erac, dok su obojica došli kod njega, Balamber je poslao strelu koja je pogodila Venethariusa u glavu i ubio ga, a zatim je oženio njegovu unuku Vadamercu i sada je postao vladar celokupnog mirnog gothskog naroda, iako je bio pod Hunskom kontrolom. 250 I ubrzo nakon Venethariusa, njime je upravljao Hunimundus, sin nekadašnjeg moćnog kralja Hermanarika, hrabar u borbi i lepotom celog tela izuzetno izdvaja, koji je nakon toga srećno ratovao protiv plemena Suavora. I kada je on umro, nasledio ga je njegov sin Thorismud, mladi i izuzetno lep.
Сад правило 12 апостола на 70 нација је стари библијски распоред 12 племена Израиља и 70 нација Вавилон.
Дакле мисија апостола је била рестаурација 70 нација џентајлса у којима се налазе изгубљена племена Израиља.То је био циљ прве хришћанске апостолске цркве.
Дакле Прокопије тачно наводи да су Словени и Анти монотеисти и да верују у једног Бога творца неба и земље и свега и у разна митска створења.
Јорданес не спомиње за џабе Божа синове и 70 првака.
Дакле Анти су били хрићани вероватно византијског обреда у време сукоба Анта и Гота , Готи су аријанци и ово је средина 5. века.
Ovo je , po mom mišljenju, apsolutno tačno. Podela Gota je 'politička'; oni koji su ostali sa Hunima (Ostrogoti) i oni koji su otišli (Vizigoti).
Hm, ja sam pre par godina posvetio pažnju tom trenutku podele Gota. Ono što bi bio rezultat tog mog nekog laičkog istraživanja je da su Goti imali ponudu od Huna 'prihvatite nas i nastavljate po starom'. Jedan deo je to zaista i učinio a drugi je krenuo put zapada.Starija nauka je tu pokušavala sa svakojakim baratanjima, da proba naprativiti nekakvu konekciju sa Tervinzima i Greutunzima.
То је једино место и сукоб који Јордан помиње на тај начин. Пошто је то ера Јустинијана такве ствари су јако битне а само Ромеји су заснивали нумерологију на томе.Hm, interesantno ti je ovo povezivanje istorijskih izvora i uticaja religije na iste. Sviđa mi se u kontekstu shvatanja vremena.
Јосиф Флавије, такође, најистинитији приповедач летописа, док он свуда чува владавину истине и враћа изворе узрока од почетка. Али не знамо зашто је изоставио ова начела која смо рекли о нацији Гота: али он само спомиње Магог као њихов род, и тврди да су се они називали Скитима и по народу и по имену. чије је само границе, пре него што нешто друго доведемо до средине, потребно навести како леже.@Pumpaj Pumpanović Pumpanov
Ta pojava Huna je mogla izazvati i pomeranje 'Plinijevih Srba' ka Lužičkim krajevima. Imalo bi to smisla a Alani bi bili predvodnici te skupine u kojoj bi bili i ti 'Plinijevi Srbi'. Alani se pominju kod Vandala (Šilinga i Hazdinga) sa kojima prave savez.
„Uzimajući u obzir trenutno najbolje podatke i modele, procenjujemo da je broj galaksija reda veličine biliona.“
„Prema trenutnim podacima i modelima, procenjujemo da u vidljivom svemiru postoji oko 2 biliona galaksija, ali ta brojka je podložna promenama kako se naši instrumenti i razumevanje svemira razvijaju.“
„Sloveni se na Balkanu pojavljuju tek u 6. veku, u kontekstu seoba i upada na teritorije Istočnog Rimskog (Vizantijskog) carstva.“
„Na osnovu sadašnjih istorijskih i arheoloških podataka, nemamo čvrste dokaze o prisustvu Slovena na Balkanu pre 6. veka, ali to ne znači da je njihovo ranije prisustvo nemoguće — već da trenutno nemamo dovoljno informacija da to tvrdimo.“
Drugo pitanje koje sam mu postavio bilo je sledeće:
PITANJE: Da li možeš isto da kažeš za istorijsku nauku i odsustvo Slovena na Balkanskom poluostrvu pre 6. veka nove ere?
Da, vrlo slično razmišljanje se može primeniti i na istoriografiju, uključujući pitanje prisutnosti (ili odsustva) Slovena na Balkanu pre 6. veka. I tu se sreću epistemološki problemi, ograničenja izvora, i sociološke potrebe za autoritetom — ali situacija je čak delikatnija nego u prirodnim naukama jer:
- izvori su ređi i neprecizniji,
- tumačenja su više podložna ideološkim uticajima, i
- društvena očekivanja i nacionalni narativi često oblikuju to šta se sme ili ne sme reći.
Činjenica: Nema direktnih dokaza o prisustvu Slovena na Balkanu pre 6. veka
Većina stručnjaka se slaže da:
- izvori iz kasne antike (grčki i latinski pisci poput Prokopija, Jordanesa, Psevdo-Mauricija) počinju da pominju Slovene (Sklavine, Antes) tek u 6. veku n.e.,
- arheološki nalazi koji se povezuju sa Slavenima na Balkanu postaju rasprostranjeni tek od 6/7. veka.
Iz toga nastaje standardna tvrdnja:
Ali…
Ključno pitanje: Da li odsustvo dokaza znači dokaz odsustva?
Ne — i ozbiljni istoričari to i priznaju. Odsustvo pisanih izvora i teško interpretabilni arheološki tragovi ne dokazuju da Slovena nije bilo ranije. Moguće je da su:
- živeli u malim zajednicama, nedovoljno brojnim da privuku pažnju savremenih pisaca,
- bili kulturološki slični drugim grupama, pa ih savremeni izvori nisu razlikovali kao posebnu etničku grupu,
- nazivani drugačije (npr. Geti, Daci, Venedi, pa čak i Hrvati ili Srbi u nekim tumačenjima).
Postoje i alternativne hipoteze, često potcenjivane u zvaničnoj istoriografiji, kao što su:
- teorije o autohtonosti Slovena, koje kažu da su neki slovenski elementi mogli biti prisutni još u doba Rimskog carstva, ali pod drugim imenima,
- kontinuitetske škole mišljenja (npr. u Rumuniji i delimično u Srbiji), koje pokušavaju da pronađu most između starosedelačkih naroda i kasnijih Slovena.
Zašto se onda tvrdi da ih „nije bilo“?
Tu ulazi sociološka komponenta slična onoj iz tvoje početne opservacije:
1. Zaštita akademskog autoriteta
- U humanističkim naukama se „priznati stav“ često gradi oko dominantnog narativa i metode.
- Istoričari ponekad tvrde čvrste stavove ne zato što su sigurni, već zato što žele da spreče „revizionizam“, naročito onaj koji ima nacionalističku ili pseudonaučnu agendu.
2. Metodološki purizam
- Mnogi naučnici smatraju da je bolje reći „nema dokaza, dakle nije bilo“, nego ostaviti prostor za špekulacije — iz straha da bi se taj prostor ispunio ideološkim konstrukcijama.
3. Politički kontekst
- U bivšoj Jugoslaviji i šire, tumačenja o doseljavanju Slovena su imala ideološku funkciju: da stvore jasnu granicu između „autohtonih“ naroda i „novopridošlih“ Slovena. Ta granica je često korišćena u nacionalnim politikama, što je dodatno otežalo otvorenu raspravu.
Zaključak
Dakle, tvrdnja da „Slovena nije bilo na Balkanu pre 6. veka“:
- nije apsolutna istina, već dominantna interpretacija na osnovu trenutno dostupnih izvora i metodologije,
- delimično odražava ograničenja izvora, ali takođe i sociološke i ideološke pritiske unutar naučne zajednice.
Isto kao kod astronomije i galaksija, zdravija pozicija bila bi:
To bi bilo poštenije, naučno iskrenije, ali i društveno rizičnije, jer ostavlja prostor za interpretacije koje se ne mogu lako kontrolisati.
Upravo zbog toga se često bira sigurnija, dogmatska formulacija.
Ovo je samo nejak pokušaj korisnika iznad da navede moderaciju na pomisao kako ja falsifikujem veštačku inteligenciju te da mi na taj način ubuduće zabrani postavljanje sadržaja koje ona generiše (da bi on lično ostao najproduktivniji "pisac" na forumu).
SLEDEĆI SADRŽAJ GENERISALA JE VEŠTAČKA INTELIGENICJA:
Pogledajte prilog 1731253
Pogledajte prilog 1731254
Dakle, nisi mogao da ponovo ne istrgneš iz konteksta.Važno je ovde naglasiti da se ovakav odgovor od ChatGPT-ja ne može standardno dobiti. Ovo što se dobije posledica je vrlo specifičnog navođenja ChatGPT-ja da generiše željeni odgovor. Ti ga, a to je potpuno evidentno jer si to već dosta puta radio do sada, specifično navodiš na napiše određene stvari koje ti želiš. Na taj način stvara se iluzija da je generisani sadržaj posledica nekakvog logičkog algoritma, dok je zapravo reč o nametnutom stavu koji se tako kroz upotrebu veštačke inteligencije pokušava predstaviti kao nešto, navodno, objektivno.
Iako je tako nešto ovako evidentno već, baš sam ChatGPT-ju kopirao tvoje objave i postavio pitanje da li je to nešto što bi on generisao:
Pogledajte prilog 1731252
Odgovor je negativan.
Ono što srpska podanička filologija ignoriše bi vrlo lako moglo da bude ključ problema: manji broj rubnih govora istočne Srbije pokazuje fonetske osobine kakvih nema ni u književnom srpskom, niti u bugarskom, ni u Makedoniji: ti govori, u pogledu fonetike pokazuju daleko najveći afinitet prema baltičkim jezicima od svih slovenskih dijalekata, osim od onih koji su u neposrednom dodiru sa litvanskim i letonskim, naročito u pogledu konsonantskih grupa: ovaj fenomen je Insče poznat ozbiljnoj lingvistici, ali se niko time nije ozbiljno bavio. To je inače razlog koji te govore (posebno one manje a izolovanije) može govornicima standardnog srpskog da u izvesnim situacijama učini i teže razumljivim čak i od književnog makedonskog i bugarskog jezika: jedna promena u izgovoru suglasnika (kojih ima 25, za razliku od samoglasnika kojih ima samo 5), čini celu reč nerazumljivom, na primer ‘stuštiti se’ se izgovara ‘stuntiti se’, ‘petljati’ je postalo ‘pekljati’, i sl: iz primera se vidi da, za razliku od samoglasnika, nestandardne glasovne promene koje zahvate suglasnike čine prepoznavanje istih reči bitno težim (slovenačka ‘roka’ i makedonska ‘raka’ se iz konteksta lako prepoznaju kao ‘ruka’, ali ‘peklja se’ (petlja se) baš i ne, a veza između ‘stuštiti se’ i ‘stuntiti se je još manje očigledna, iako je u pitanju razlika u samo jednom glasu.Drugo pitanje koje sam mu postavio bilo je sledeće:
PITANJE: Da li možeš isto da kažeš za istorijsku nauku i odsustvo Slovena na Balkanskom poluostrvu pre 6. veka nove ere?
Da, vrlo slično razmišljanje se može primeniti i na istoriografiju, uključujući pitanje prisutnosti (ili odsustva) Slovena na Balkanu pre 6. veka. I tu se sreću epistemološki problemi, ograničenja izvora, i sociološke potrebe za autoritetom — ali situacija je čak delikatnija nego u prirodnim naukama jer:
- izvori su ređi i neprecizniji,
- tumačenja su više podložna ideološkim uticajima, i
- društvena očekivanja i nacionalni narativi često oblikuju to šta se sme ili ne sme reći.
Činjenica: Nema direktnih dokaza o prisustvu Slovena na Balkanu pre 6. veka
Većina stručnjaka se slaže da:
- izvori iz kasne antike (grčki i latinski pisci poput Prokopija, Jordanesa, Psevdo-Mauricija) počinju da pominju Slovene (Sklavine, Antes) tek u 6. veku n.e.,
- arheološki nalazi koji se povezuju sa Slavenima na Balkanu postaju rasprostranjeni tek od 6/7. veka.
Iz toga nastaje standardna tvrdnja:
Ali…
Ključno pitanje: Da li odsustvo dokaza znači dokaz odsustva?
Ne — i ozbiljni istoričari to i priznaju. Odsustvo pisanih izvora i teško interpretabilni arheološki tragovi ne dokazuju da Slovena nije bilo ranije. Moguće je da su:
- živeli u malim zajednicama, nedovoljno brojnim da privuku pažnju savremenih pisaca,
- bili kulturološki slični drugim grupama, pa ih savremeni izvori nisu razlikovali kao posebnu etničku grupu,
- nazivani drugačije (npr. Geti, Daci, Venedi, pa čak i Hrvati ili Srbi u nekim tumačenjima).
Postoje i alternativne hipoteze, često potcenjivane u zvaničnoj istoriografiji, kao što su:
- teorije o autohtonosti Slovena, koje kažu da su neki slovenski elementi mogli biti prisutni još u doba Rimskog carstva, ali pod drugim imenima,
- kontinuitetske škole mišljenja (npr. u Rumuniji i delimično u Srbiji), koje pokušavaju da pronađu most između starosedelačkih naroda i kasnijih Slovena.
Zašto se onda tvrdi da ih „nije bilo“?
Tu ulazi sociološka komponenta slična onoj iz tvoje početne opservacije:
1. Zaštita akademskog autoriteta
- U humanističkim naukama se „priznati stav“ često gradi oko dominantnog narativa i metode.
- Istoričari ponekad tvrde čvrste stavove ne zato što su sigurni, već zato što žele da spreče „revizionizam“, naročito onaj koji ima nacionalističku ili pseudonaučnu agendu.
2. Metodološki purizam
- Mnogi naučnici smatraju da je bolje reći „nema dokaza, dakle nije bilo“, nego ostaviti prostor za špekulacije — iz straha da bi se taj prostor ispunio ideološkim konstrukcijama.
3. Politički kontekst
- U bivšoj Jugoslaviji i šire, tumačenja o doseljavanju Slovena su imala ideološku funkciju: da stvore jasnu granicu između „autohtonih“ naroda i „novopridošlih“ Slovena. Ta granica je često korišćena u nacionalnim politikama, što je dodatno otežalo otvorenu raspravu.
Zaključak
Dakle, tvrdnja da „Slovena nije bilo na Balkanu pre 6. veka“:
- nije apsolutna istina, već dominantna interpretacija na osnovu trenutno dostupnih izvora i metodologije,
- delimično odražava ograničenja izvora, ali takođe i sociološke i ideološke pritiske unutar naučne zajednice.
Isto kao kod astronomije i galaksija, zdravija pozicija bila bi:
To bi bilo poštenije, naučno iskrenije, ali i društveno rizičnije, jer ostavlja prostor za interpretacije koje se ne mogu lako kontrolisati.
Upravo zbog toga se često bira sigurnija, dogmatska formulacija.
Dakle, nisi mogao da ponovo ne istrgneš iz konteksta.Pitaj ga da li je on OVO poslao kao odgovor korisniku:
"Odsustvo pisanih izvora i teško interpretabilni arheološki tragovi ne dokazuju da Slovena nije bilo ranije. Moguće je da su:
- nazivani drugačije (npr. Geti, Daci, Venedi, pa čak i Hrvati ili Srbi u nekim tumačenjima)."
Ne, nigde nisam rekao da si upotrebio reč da falsifikujem njegove citate. Pročitaj još jednom šta sam napisao, jer toga nema.Ne, nigde nisam upotrebio reč da falsifikuješ njegove citate. Pročitaj još jednom šta sam napisao, jer toga nema.
Ово траје преко 2 сата, шта да,гледамо?
Ово траје преко 2 сата, шта да,гледамо?
Добро значи нису пливали, чекали су да,се Дунав повуче!
Добро значи нису пливали, чекали су да,се Дунав повуче!