Црногорци - Срби или посебан народ

Sto su crnogorci

  • Zaseban narod

    glasova: 1 20,0%
  • Srpska regija

    glasova: 2 40,0%
  • Crvena Hrvatska

    glasova: 2 40,0%
  • Ostalo

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    5
Nisam bas siguran da je danas Njegos popularan u CG generalno kao pre. Mi smo morali da ucimo napamet Gorski vijenac i druga njegova dela, danas sumnjam da to deca rade.

S obzirom da je Njegosev rodjendan izglasan za nacionalni praznik prosle godine, od strane vecine partija u CG (i srpskih i milogorskih), ocigledno je jos popularan.
 
Imas bezbroj takvih primjera. Imas starca Mileta Pavicevica, cetnicki vojvoda u Podgorici, koji je zivio tokom tog vremena 60ih-70ih. Svako dobro zna ko je sto uradio i napravio.

Dakle u Srbiji i Republici Srpskoj nije se desilo bratoubilacki rat do istrebljenja kao u Crnoj Gori 41-45.

Niti je komunisticka partija imala namjeru da rasrbi Bosnu i Srbiju, nego samo Crnu Goru, naravno zbog cistih geopolitickih razloga. Ti si citao drezdenske kongrese, ti si sam vidio njihovu predumisljenu namjeru.

75 godina traje anti-srpski aparat u Crnoj Gori, malo li je?
Ne razumem šta hoćeš da kažeš. Komunisti su istrebili Srbe u Crnoj Gori?

Ne igra vaznu ulogu u Srbiji jer Srpstvo u Srbiji samo sto nije umrlo. U Srbiji je prisutno Srbijanstvo, dobro bi bilo da ti odvojis ta dva pojma.
U Srbiji se ljudi nacionalno izjašnjavaju kao Srbi, ne kao Srbijanci. Srbi u Srbiji mogu biti i ateisti i agnostici. Vera im ne difiniše narodnost. Možda u Crnoj Gori to nije slučaj.
 
Komunisti su istrebili Srbe u Crnoj Gori?

Da, istrebili su sve pravoslavne i anti-komunisticke Srbe iz CG.

U Srbiji se ljudi nacionalno izjašnjavaju kao Srbi, ne kao Srbijanci. Srbi u Srbiji mogu biti i ateisti i agnostici. Vera im ne difiniše narodnost. Možda u Crnoj Gori to nije slučaj.

Definicija Srbina u Srbiji je covjek rodjen u Srbiji. To je tako shvacen od strane mejnstrim medija i vecine u Srbiji.

Kad bi se objasnilo sta je Srbin (Svetosavac) i sta je Srbijanac (Sumadinac/stanovnik Srbije), veliki dio Srba u Srbiji bi izjasnilo kao Srbijanci.
 
Pismo mitropolita Save Platonu od 9. marta 1776. godine smo na ovoj temi samo parcijalno postavljali i citirali:

kuerto.PNG

kuerto2.PNG

Kuerto3.PNG


U pismu postoji vrlo jasna distinkcija između srpske etničke pripadnosti, pravoslavne religije i srpskog jezika. U sloveno-srpski narod, srpsku naciju i među etničke (prirodne) Srbe spadaju i crnogorski narodi; Svetog Savu smo već postavljali.
 
Pismo mitropolita Save Platonu od 9. marta 1776. godine smo na ovoj temi samo parcijalno postavljali i citirali:

Pogledajte prilog 1110030
Pogledajte prilog 1110031
Pogledajte prilog 1110033

U pismu postoji vrlo jasna distinkcija između srpske etničke pripadnosti, pravoslavne religije i srpskog jezika. U sloveno-srpski narod, srpsku naciju i među etničke (prirodne) Srbe spadaju i crnogorski narodi; Svetog Savu smo već postavljali.
A koja je tačno u ovom pismu razlika između Srba i Slaveno Srba?
 
A koja je tačno u ovom pismu razlika između Srba i Slaveno Srba?

Nema je; pojmovi slaveno serbski narod i serbski nacion koriste se kao sinonimi. Različitog su porekla, rekao bih; ovaj je prvi stigao iz Ugarske od tamošnjih učenih Srba, možda ne mnogo više od pola veka pre nego što je ovo pismo nastalo, dok se srpski nacion koristi dosta i češće i to u različitim pisanim izvorima.

Što se tiče termina prirodni Srbin (možda bismo to mogli donekle prevesti kao „pravi Srbin“), on se u crnogorskim pisanim izvorima ranog doba koristi u dva konteksta:
1) Srbijanac
2) etnički Srbin

Pre nego što je nastala kovanica Srbijanac (u ranoj formi Srbjanin) odnosno na našem jeziku se proširila, često se koristio termin prirodni Srbin da označi stanovnika Srbije u užem smislu (najčešće one koja je bila ustanovljena Požarevačkim mirom 1718, ili se nalazila na kartama od oko 1690. godine). Taj se termin najčešće javlja uporedo sa raznim zemaljskim nazivima, pa tako i uporedo sa Crnogorcima (nekoliko puta bez naznake prirodno, što se u određenim crnogorskim krugovima zloupotrebljava i tumači kao da to znači da Crnogorci nisu bili Srbi).

Drugi kontekst je onaj pojam koji mi danas poznajemo kada u 21. veku kažemo „etnički Srbin“. To je ovde slučaj, zato što se govori o poznavanju jezika, o odrođavanju i srpskim arhijerejima koji su to samo u imenu, jerbo su zapravo grčki fanarioti. Oni nisu prirodni Srbi.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Perovic iz Tresnjeva, ima 72 godine sto znaci da je rođen 1950. Direktni svedok nije bio.
Sledece sto sam saznao o "svedoku" je to da je to zasigurno potomak sledbenika sekule drljevica ili pavla đurisica, koji su u tim selima na liniji grahovo ct dg nk imali najvecu podršku posebno pri prelasku iz đurisicevih jedinica u sekuline.
Ovo je ono sto mi je prenio ujak i sto su mu rekli njegovi poznanici iz crkvenih odbora. Niko mu konkretno nije mogao reci za tu "starinu" ista, ali svako selo u banjanima cucima kao u cijeloj cg imaju dvije tri strane u pričama i zaostavstinama svojih časnih predaka a i onih necasnih :)
Ja ne znam sto se i dalje ovdje raspravlja o tom navodnom srpskom nacionalnom odrednicom po vjeri ,za vrijeme prije 20v. sto je ubačena floskula adzica novonastalih istoričara.
Nisu Petrovići bili bravi da to ne znaju ili ne razumiju. Politicka nacija kao i nacija po državnosti pocinje da se razvija na balkanu tek sredinom 19vijeka i zazivljuje u 20vijeku.
Njihovo shvatanje danas i tada ne mozemo posmatrati iz sadasnje perspektive političke obojenosti.
Crnogorci su uvijek bili Srbi isto kao Zecani, Rašljani prije njih. Da su slučajem Hercegovci bili pod Njegoš planinom kao tad Crnogorci pod Lovćenom, danas bi imali Hercegovce sa razvijenim dualnim indetitetom i imali bi izvorne "Zahumljane" različite od drugih Srba.
Ili da istu situaciju prebacimo na Niš, Bjeljinu, Aranđelovac, Čačak itd :)
Ne daj Bože da su se tad najvise oduprli u okolini Skadra ili Prizrena :)
 
A koja je tačno u ovom pismu razlika između Srba i Slaveno Srba?
Nema je; pojmovi slaveno serbski narod i serbski nacion koriste se kao sinonimi. Različitog su porekla, rekao bih; ovaj je prvi stigao iz Ugarske od tamošnjih učenih Srba, možda ne mnogo više od pola veka pre nego što je ovo pismo nastalo, dok se srpski nacion koristi dosta i češće i to u različitim pisanim izvorima.

Što se tiče termina prirodni Srbin (možda bismo to mogli donekle prevesti kao „pravi Srbin“), on se u crnogorskim pisanim izvorima ranog doba koristi u dva konteksta:
1) Srbijanac
2) etnički Srbin

Pre nego što je nastala kovanica Srbijanac (u ranoj formi Srbjanin) odnosno na našem jeziku se proširila, često se koristio termin prirodni Srbin da označi stanovnika Srbije u užem smislu (najčešće one koja je bila ustanovljena Požarevačkim mirom 1718, ili se nalazila na kartama od oko 1690. godine). Taj se termin najčešće javlja uporedo sa raznim zemaljskim nazivima, pa tako i uporedo sa Crnogorcima (nekoliko puta bez naznake prirodno, što se u određenim crnogorskim krugovima zloupotrebljava i tumači kao da to znači da Crnogorci nisu bili Srbi).

Drugi kontekst je onaj pojam koji mi danas poznajemo kada u 21. veku kažemo „etnički Srbin“. To je ovde slučaj, zato što se govori o poznavanju jezika, o odrođavanju i srpskim arhijerejima koji su to samo u imenu, jerbo su zapravo grčki fanarioti. Oni nisu prirodni Srbi.

Srpski nacion je pojam prisutan u turskim, grčkim, latinskim i italijanskim izvorima. To je jedan pojam koji označava, možda u neku ruku i politički gledano, natio tj. politički narod koji čini hrišćanska pastva koju vodi srpski patrijarh u Peći. Kao pojam je i stariji od ovog drugog.

S druge strane, slovenosrpska sintagma kao što je neko već ovde nagovestio stiže iz habzburških zemalja tj. nešto nisam siguran da je nešto baš starija od kraja XVII stoleća (neka me neko ispravi ukoliko grešim) i taj pojam, posebno korišćen u XVIII i delomično XIX st., predstavlja krvno gledano; rod kao svojevrsnu biološku zajednicu koja nije vezana za teritoriju (kao što bi srpska nacija bila).

U pismu vidimo da se gubi neka razlika u tim pojmovima tj. prepliću se, preklapaju; na jednom su mestu i srpski arhijereji slovenosrpski. To skraćivanje termina i preklapanje sa nečim što će ubrzo biti opisano kao i sveošte Srpstvo, treba takođe imati na umu, posebno jer se dotično Savino pismo nastalo 2 godine posle onog Kratkog opisa o Zeti i Crnoj Gori, koji donekle odiše u neku ruku (barem po ovom pitanju, naravno) sličnim (nacionalnim) duhom.
 
Размишљња и осврти на актуелну политичку ситуцију и процесе који се дешавајуу Црној Гори, који су узроци кроз које се осврнуо и на историју Црне Горе, од стране Владимира Лепосавића, једног од не баш честих часних људи који су засјели у министарској фотељи. Додуше није се задржао дуго баш због чињеница да се није хтио у једном моменту приклонити бешчашћу.
 
Размишљња и осврти на актуелну политичку ситуцију и процесе који се дешавајуу Црној Гори, који су узроци кроз које се осврнуо и на историју Црне Горе, од стране Владимира Лепосавића, једног од не баш честих часних људи који су засјели у министарској фотељи. Додуше није се задржао дуго баш због чињеница да се није хтио у једном моменту приклонити бешчашћу.

Za sad ostaje nazalost, bezopasna figura koja se pojavi ponekad u medijima i nije povukao ikakve poteze da prijeti snagama DPS-URA.
 
Једна јако квалитетна емисија из 2019.године, значи пола године прије пасјалука у покушају бившег милогорског клептоманског режима који ће имати за реакцију уеличанствене литије, кроз коју историчар Александар Раковић говори и о историји Црне Горе, кроз проницљива запажања указује и на узроке данашње стања те се осврнуо и на актуелне политичке процесе у Црној Гори.
Емисија је урађена прије двије и по година, промишљања историчара Александра Раковића помажу да разумијемо и тренутне политичке процесе.
 
Једна јако квалитетна емисија из 2019.године, значи пола године прије пасјалука у покушају бившег милогорског клептоманског режима који ће имати за реакцију уеличанствене литије, кроз коју историчар Александар Раковић говори и о историји Црне Горе, кроз проницљива запажања указује и на узроке данашње стања те се осврнуо и на актуелне политичке процесе у Црној Гори.
Емисија је урађена прије двије и по година, промишљања историчара Александра Раковића помажу да разумијемо и тренутне политичке процесе.

I pre Rakovićevog poturčenja...
 
Kao što je neko već i napisao iznad, proučavati nacije prije 20.vijeka je suludo. Meni se đede posao Srbinom a prije i poslije njega baš niko. Sad mi recite što ja da radim i kako da se pišem kad znam da su svi moji u poslednjih 600-700 godina cirkulisali na području Lješanska nahija - Bjelopavlići - Ćeklići !? Je li ovo znači da mi je đede bio suludan ili smo svi mi ostali u familiju suludni jer se osjećamo i izjašnjavamo kao Crnogorci ?
Njegoš, Nikola i ostali ? Kažu da su Srbi !? Nema problema. Obavezuje li to mene u bilo kojem smislu da budem i ja što su oni bili ? Mislim da je odgovor NE !!!
Uostalom, pitajte Kralja Nikolu, ako je jedina narodnost u tadašnjoj CG bila SRPSKA zašto onda tu odrednicu nije uveo u popis i ponudio ljudima da se nacionalno odrede nego ih je samo pitao koje su vjeroispovijesti ?
 
Za tvoj
На овој теми, и поред константног ометања монтенегринских и иних тролова, видимо двојице и на пар задњих страна, имамо прегршт изванредних постова кроз које су форумаши дали велики допринос бољем сагледавању теме.
Гдје су приложили на стотине прилога у виду докумената, списа, цитата из уџбеника, новинских чланака, пјесама кроз које је видљиво колико је а посебно у XIX вијеку међу Србима у Црној Гори био снажан осјећај припадности српству, могуће јаднак ономе у тадашњој Србији. На другој страни немамо нити једну потврду на теми, нити је ко приложио нити је могуће јер не постоји, да Црногорци као територијална одредница или поданство, нису били и да се нису осјећали дијелом српског корпуса.

Уосталом и првим закоником књажевина Црне Горе из 1855.године учлану 92.наглашено је да у земљи друге народности осим србске нема, а и у уџбенику земљописа из 1895.године
Pogledajte prilog 1099572
пише да сви људи Црне Горе јесу Срби, и додаје се да поред Срба у Црној Гори има још Срба који живе у другим српским земљама.

Српство и црногорство кроз историју Црне Горе никад нису били у сукобу, народност српска, поданство (или државност) црногорско.

Раскорак и сукоб су почели 1.маја 1945.године, када је прокламацијом у листу "Борба" рођена та црногорска нација преко које се кенуло са фрагментацијом српског корпуса. Ауторство прокламације се приписује неком Миловану Ђиласу који му тако дође оцем те црногорске нације. Могуће клица те сумануте идеје о постојању црногорске нације јесте посејана раније, кроз неке накарадне ставове неког Дрљевића или пак Штедимлије још тамо 1937-е, но та нација је рођена 1.маја 1945.године.

Испрва бјеше то нација у складу са оним што би могли назвати политичким концептом нације, обухватала би Србе из републике Црне Горе гдје се у зачетку припадност српском корпусу није оспоравала, једно вријеме постојала је и дуалност, народност српска, националност црногорска. Но временом, а како је то и неизбјежно када кренете са процесом фрагментације неког националног корпуса то би се све више потирало, и наратив како су Црногорци понајбољи Срби би бивао све више потиснут и уступао мјесто отклону од српства који је еволуирао у све отворенију србофобију.
Толико да је пријестолница Цетиње, чему свједочимо задњих година, постао бастионом монтенегринсе верзије усташтва.

Наравно да је ту политика одиграле важну улогу и да је то у склопу политичких процеса који се дешавају, у тим процесима имамо и љуту борбу исконске, на српству и чојству исковане Његошеве Црне Горе и конвертитског, поданичког, србомржњом задојеног Монтенегра. Задњих деценија Монтенегро је односио побједу, која је имала нус појаву и у поразу и сатирању историје, но некако од величанствених литија почетком 2020-е године имамо заокрет и наговјештај да се Црна Гора враћа свом извору

Za tvoju informaciju, Milovan Đilas je na početku karijere bio Crnogorac da bi se kasnije prešaltao u Srbina, nešto suprotno današnjem Novaku Kilibardi. Takvom Đilasu je bilo najmanje potrebno stvaranje "neke i nekakve" crnogorske nacije iz razloga što bi onda on bio njen otpadnik. Taj isti Đilas nije stvarao crnogorsku naciju nego je samo komentarisao i pisao na temu postojanja tj. nepostojanja crnogorske nacije. I ja bih se, poslije 80 godina, složio sa Đilasom da Crnogorci kao narod svakako postoje ali da su kao nacija još uvijek na pola puta. A zašto ? Pa zato što su radi stvaranja Jugoslavije neki zaboravili a neki pljunuli na sebe i pod egidom Jugoslovenstva prihvatili srpstvo kao opciju.
Peta zemaljska konferencija KPJ ( na koju većina misli kada piše ove budalaštine u vezi stvaranja nekakvih nacija ) je kroz budući Ustav vratila svim SFRJ republikama pravo na samoopredjeljenje, samim tim i na samostalnost jednog dana kada to požele. To je ta "kvaka" koja Srbiji nije odgovarala jer je vječito, a na konto etnoinžinjeringa, polagala pravo na sve ostale YU narode bez obzira što su oni imali svoje države ili su živjeli u okvirima nekih drugih carstava.
A klica razdora nije posijana u nekom novinskom tekstu u beznačajnom listu BORBA nego je posijana onda kada je srpska politika u Crnoj Gori indirektno stvorila Bjelaše i Zelenaše. Klica je posijana onda kada je Srbija prema CG postupila sve samo ne na bratski/sestrinski način, kako ti je draže. Prije tog momenta, prije PG skupštine u CG nije bilo niti nacionalnog izjašnjavanja pa se nije po tom osnovu moglo ni dijeliti na ove ili na one. Bilo je latina, turčina i srba u vjerskom smislu, bar u popisima koje smatram jedino mjerodavnim. To što će neko o meni pričati, jesam li Japanac ili Čerkez, meni je nebitno pa taman taj bio i Vladika ili Kralj. Za takve stvari i izjašnjavanja toga tipa pitam se samo JA kao pojedinac.
 
Poslednja izmena:
Kao što je neko već i napisao iznad, proučavati nacije prije 20.vijeka je suludo.
Зашто је сулудо? Зато што је неко тако рекао или зато што неко сматра да историја почиње од ХХ вијека? Уосталом, ако су још антички писци или они из раног средње вијека кроз рукописе истицали да је нека личност одређене нације (народности), а то су доста често истицали о чему смо приложили на птф брдо цитата, у чему је проблем испоштовати историјске рукописе?
Je li ovo znači da mi je đede bio suludan ili smo svi mi ostali u familiju suludni jer se osjećamo i izjašnjavamo kao Crnogorci ?
Ђед је био паметан и знао је добро шта је, а сад што су ови касније постали жртвом индоктринације, шта да се ради.
Njegoš, Nikola i ostali ? Kažu da su Srbi !? Nema problema. Obavezuje li to mene u bilo kojem smislu da budem i ja što su oni bili ? Mislim da je odgovor NE !!!
Апсолутно. Свако има неотуђиво право да се национално изјашњава у складу са својим виђењем, и под којим већ идентитетом види себе. Па и да ли ће више нагињати етничком или политичком концепту нације и националности.
Оно што нико нема право јесте да зарад свог избора или зарад подршке неким актуелним процесима, кривотвори и скрнави историју.
Uostalom, pitajte Kralja Nikolu...
Па сад мало смо окаснили да га питамо.
Узгред код пописа становништва кроз историју, свака земља би одредила и шта ће обухватити пописом и које рубрике ће пописивати (ту би монархије уопште често настојале потиснути народносни идентитет како би остварили супремацију поданства код дентитета поданика), а имали смо ситуацију да иста земља Аустро-Угарска на попису 1910-е користи различите стандарде за своје конститутивне ентитете, па чак и у Угарској нису биле исте рубрике код свих административних јединица.
 

Back
Top