Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.980
Tek sad primjetih ovo pa sam dužan da pojasnim. Napisao sam: "I na tim izborima najveće perjanice ujedinjenja, najistaknutiji bjelši su doživjeli debakl". Pa da vidimo. Demokratska lista Andrije Radovića je osvojila 5,2%. Andrija Radović je bio jedan od najistaknutijih bjelaša, predsjednik Izbjegličke Vlade i predsjednik Odbora za narodno ujedinjenje, član Privremenog narodnog predstavništva. Eto koliko je bio popularan, a Demokrate su još tada bile vlast. Totalni debakl. Todor Božović, učesnik bombaške afere, član Privremenog narodnog predstavništva, istaknuti bjelaš, izašao na izbore na Demokratskoj listi na čelu sa Pavlem Čubrovićem koja je osvojila 14,2% glasova. Nešto bolji rezultat od Andrije Radovića, ali realno jako loše. Spasoje Piletić, istaknuti bjelaš, takođe član Privremenog narodnog predstavništva osvojio 8,4% glasova, isto član vladajućih Demokrata. Poznati bjelaši sa njegove liste Risto Jojić i Marko Savićević uopšte nisu mogli biti izabrani. O tome govorim.
Naravno da ne znači.
Kazino, ne bih se baš mogao složiti sa tobom jer stvar je da je DS bila policentrična stranka dosta tj. tako isticala mnogo različitih izbornih lista. Podeljenost demokrata dovela je do takvih rejtinga; npr. da su imali jedinstvenu izbornu listu mislim da je nesporno da bi ca. 30% glasalo za Radovića. Zapravo, da su bili jedinstveni umesto toliko podeljeni, verovatno bi imali i bolji rezultat, jedinstveni; kao što su to bili i radikali.
Nije njegova lista od svih demokratskih bila najslabija tek tako zbog neke strašno slabe podrške njemu lično, već zato što su drugi kandidati bili dosta jaki. Spasoje Piletić je bio u Privremenom narodnom predstavništvu i to član Izvršnog odbora Podgoričke skupštine. Piletić je bio i ni manje ni više no ministar u vladi Ljube Davidovića koja je te izbore pripremala; pre toga u vreme prve Ljubine vlade je bio i načelnik MUP-a, a i sam znaš koliko je MUP bio važan u to vreme za sam izborni proces. Bio je jedan od najmoćnijih ljudi u Crnoj Gori, tako da nije neobično što su njegove demokrate ostvarile bolji rejting od Radovićevih ni najmanje, jer je tako nešto bilo i za očekivati.
Čubrović je bio doktor nauka, a to je tada bilo nešto znatno drugačije i bitnije nego danas. On je bio univerzitetski profesor, na Filozofskom fakultetu i šef katedre za pedagogiju sa naučnim repertoarom i u datom momentu među najobrazovanijim i najuglednijim ljudi jugoslovenske demokratske stranke; u neku ruku je bio i favorit vrha stranke oko Ljube Davidovića, koja se zasnivala na favorizovanju intelektualne elite. Čini mi se da je za kampanju imao i dosta jaku podr[šku, tako da ne čudi što je on među demokratama bio šampion.
Tako da sve treba posmatrati vrlo jasno kroz taj kontekst...mišljenje je i generalno da je pocepanost DS-a na tim prvim jugoslovenskim izborima donekle naškodilo rejtingu te stranke, ali to su stvari koje treba imati na umu. Srbijanske demokrate su čak bile malo popustljivijeg tumačenja i nije tajna da su smatrali da treba praviti ustupke i da je ujedinjenje bilo izvršeno na loš način, tako da je izvesni splet okolnosti doveo do toga da je Radović završio kod njih, a jasno je Sarajevu nije bio prioritet, da se tako izrazim. Štaviše, unutar DS-a bilo je i izvesnog nezadovoljstva hajde da kažemo zbog ekstremističkog bjelaštva i jakog jugounitarizma crnogorskih demokrata...međutim, da je tada bilo jedinstva i da je Radović bio stranački favorit jedinstvene demokratske liste, za očekivati je da bi osvojila i više od jedne trećine sveukupnih glasova i verovatno parirala i samim komunistima, zapravo.