Kada su toliko stručniji onda neka objave naučni rad na tu temu i na taj način vrlo efikasno zapuše usta meni lupatoru i svima koji tvrde drugačije od njih. U svakom slučaju, osnovna razlika između mene i njih je u tome što ja slušam šta ta genetika kao nauka kaže, umesto da je savijam tako da mi se uklopi u ličnu želju da budem Sloven & Srbin. Na primer, trenutno najcitiraniji naučni rad na temu migracija I2a1 je doktorska disertacija Ukrajinke Olge Utevske pod nazivom, Genofond Ukrajinaca prema različitim sistemima genetskih markera: poreklo i mesto u evropskom genetskom prostoru. Ona tamo na primer tvrdi da se dinarski I2a1 doseljeva iz Ukrajine na Balkan ali najverovatnije daleko ranije, odnosno zaključuje ovo, citiram:
Procene koje uzimaju u obzir stopu genealoških mutacija daju starost oba klastera oko 3 hiljade godina. Istovremeno, poznato je da je ova haplogrupa bila široko zastupljena u Evropi pre neolita [ Lazaridis i drugi, 2014]. Njegove različite grane nalaze se u drevnim uzorcima iz paleolita i mezolita, a nalazi su ograničeni na različite evropske regione, uključujući centralne i severne; Štaviše, ova haplogrupa jasno dominira po brojnosti, predstavljajući do 80% muških linija u drevnim populacijama. Do njenog raseljavanja došlo je u neolitu, sa promenom ekonomske aktivnosti u Evropi i širenjem migranata sa Bliskog istoka Trenutno su područja sa visokim frekvencijama I-P37.2 geografski prilično ograničena. Istovremeno, region Balkana, Karpata i Severnog Crnog mora je dugo bio ujedinjen raznim vrstama veza i međusobnim migracijama stanovništva. Smatra se područjem rasprostranjenja niza arheoloških kultura i migracionih tokova, koji su imali različite pravce - kako od Balkana ka severoistoku, tako i od severnog Crnog mora ka jugozapadu. Među prvima su, posebno, bili rani farmeri Kukuteni-Tripolje kulture u periodu od 5-3 hiljade pre nove ere. Područje visokih frekvencija I-P37.2 se veoma dobro poklapa sa južnim pravcem ekspanzije u 5. veku, međutim, datiranje zasnovano na mikrosatelitskoj raznolikosti smešta proces nedavnog širenja I-P37.2 u Evropi u predslovenski period, ali mnogo kasnije od izumiranja tripoljske kulture.
Tako da normalan čovek kada ovo pročita stavi prvo prst na čelo pa pokuša da shvati koliko se to sve uklapa u celu priču i to da je TMRCA na 1700 godina, dok nadobudni entuzijasti sa Srpskog DNK Projekta i njihovi verni sledbenici pokušavaju sebi da reše neka pitanja nacionalnog identiteta danas i onda se igraju savijanja realnosti prema ličnim željama.