Čiji je naš jezik

Очито за тебе у 21. веку ретроактивно бановини Хрватској све на тој територији је хрватско.Међутум постоји једна мана у томе што људи у том периоду не познају никакав хрватски идентитет сем негде далеко у залеђу који нема везе са њима.
Postoji roman Planine iz obližnjeg Nina pisan nešto prije na hrvatskom gdje se tako jezik naziva u knjizi. Svi hrvatski rječnici izjednačavaju slavenski, slovinski, ilirski, dalmatinski i hrvatski, tu se nema što dodati ni oduzeti. Tako da Budinić sigurno nije budala da ne zna kojim jezikom govori.
 
Хрватски језик тек тада настаје под тим именом пре тога је словински и далматински за овог писца нема везе са хрватским.
A vidi imali smo to već puno puta i svaki put ste pregaženi i počnete skretati temu kad vidite da ne možete dalje.

Zapisnik sudske parnice u Ninu iz 1347. kojom redovnice samostana sv. Marije traže da ih mjesni dominikanski vikar uvrsti u dominikanski red.
Naime, na jednom mjestu u dokumentu se spominje da titula na hrvatskom jeziku glasi "opatica", odnosno na izvornim latinskom „croaticum ydioma vocentur opatice". Dokument u arhivi dominikanskog samostana u Zadru.
20250103_225331.jpg
 
Poslednja izmena:
A vidi imali smo to već puno puta i svaki put ste pregaženi i počnete skretati temu kad vidite da ne možete dalje.

Zapisnik sudske parnice iz Ninu iz 1347. kojom redovnice samostana sv. Marije traže da ih mjesni dominikanski vikar uvrsti u dominikanski red.
Naime, na jednom mjestu u dokumentu se spominje da titula na hrvatskom jeziku glasi "opatica", odnosno na izvornim latinskom „croaticum ydioma vocentur opatice". Dokument u arhivi dominikanskog samostana u Zadru.
Pogledajte prilog 1666469
Добро па шта Нин и Задар? Задар центар византијске , млетачке , француске па аустријске Далмације?
Шта је теби ту очигледно пошто су наши краљеви , краљеви Словена да сав словенски језик и алфабет прозовем српским?
Нин јесте традиционално везан за појам Хрвата , Задар то никако није
 
Добро па шта Нин и Задар? Задар центар византијске , млетачке , француске па аустријске Далмације?
Шта је теби ту очигледно пошто су наши краљеви , краљеви Словена да сав словенски језик и алфабет прозовен српским?
Нин јесте традиционално везан за појам Хрвата , Задар то никако није
Kada oko 1190., ne znam sad točnu godinu, papa nenadano posjeti Zadar, kardinal u njegovoj pratnji zapisom opisuje doček i da mu narod veselo pjeva na svom hrvatskom jeziku.
 
Srpska latinica z:D tj. Gajeva.
Pravopis je dosta ovisio o tome gdje se osoba školovala, ako u Mađarskoj onda je koristio njihov pravopis poput cs za č, sz za s, oni školovani u Italiji npr. gn za nj, postojao i hrvatski sa x za ž, ss za š i sl. opet pravopis iz latinskog je bio najčešći.
U crkvenim maticama gdje su se zapisničari izmjenjivali se to lijepo vidi.
Projektovanje u prošlost, tj retroaktivna kroatizacija.
 
Kada oko 1190., ne znam sad točnu godinu, papa nenadano posjeti Zadar, kardinal u njegovoj pratnji zapisom opisuje doček i da mu narod veselo pjeva na svom hrvatskom jeziku.
Tada je to još uvek bio čakavski dijalekt (zapadno)južnoslovenskog jezika: tada se ni slovenački govori nisu potpuno izdvojili, mada su karakteristični markeri čakavskog najdefinitivnije već postojali.
 
Je si li ti stvarno toliko nesiguran, ili je možda nešto drugo u pitanju...? :think:
Jednostavno, sve je to oduvek - JEDAN (južnoslovenski) jezik,s različitim svojim varijetetima. Srbi ga zovu "srpski", Hrvati "hrvatski". A ima i drugih naziva, da sad ne nabrajam. Naziv "crnogorski" je obična novokomponovana izmišljotiona. (Da bi se opravdala nešto ranije takođe izmišljena novokomponovana "crnogorska nacija"). Znači, ponavljam, bitno je da se radi o JEDNOM ISTOM jeziku.

Као што су енглески у Енглеској, Америци, Аустралији, Канади.... Као што је немачки у Немачкој, Аустрији, Швајцарској један једини језик, енглески и немачки, тако је и оно што имамо од Србије до Хрватске, од централне Далмације до Црне Горе - један једини СРПСКИ ЈЕЗИК.

Један језик са више стандардизација (новосадском, загребачком, сарајевском, цетињском...) који се "социолингвистички" потпуно погрешно и нетачно називају "хрватски", "црногорски" и "босански" језик.

Дакле, за разлику од горња два светска језика, код нас је направљен нефилолошки, политички преседан, а зашто, то је посебна прича.


У најкраћем, поменуте земље и крајеви у званичној употреби имају само један једини, српски језик са више стсандардизација, са неколико нефилолошких, политичких назива.
 
Poslednja izmena:
Nećemo opet o očitom.
Vrlo su očite i stvari koje nisu baš u fokusu mainstream-a…

O Dubrovniku i o splitskim Hrvatima kao gradskim funkcionerima u srednjovekovnoj Srbiji: Novo Brdo je imalo i gradsko plemstvo u začetku - purgare, inače kajkavski Zagreb je tek zahvaljujući inflaciji titula vremenom dobio purgere u tako velikom broju.

D08C7535-3B69-46F2-A199-898330CE28C6.jpeg
 
Ватрослав Јагић (1838-1923), коначно је побио теорије својих претходника, потврдивши да је првобитни словенски језик Ћирила и Методија ипак формиран на подручју Македоније.

"Житије Св. Методија". "Ви сте Солуњани, а Солуњани сви чисто словенски говоре", рекао је, према том "Житију", цар Михаило Ћирилу и Методију.

"В име отца и сина и светаго духа, изволенијем спаса нашего Исуса Христа и молитвами пречистије јего матере, и поспешнијем светаго духа, в лето 1263. в царство благовернаго цесара грчскаго кир Михаила Палеолога царствујушту јему васточними земљами и западними, а нашему господину внуку светаго (...) Првовенчанаго краља сир Стефана млађаишему сину јего в всеи братии, а пребољшему и превеликому краљу сир Стефану Урошу, в својем отачаства самодржавно владичаствујујштју всеми србскими земљами и поморскими, при преосвештенем архијепископа нашем Арсении... написаше се сије књиги в Светеј Горе... рукоју граматика Теодора, а повеленијем и потружденијем преподобнаго отца Доментијана, јеромонаха, будушта тагда духовника всего братства хиландарскије лаври".
 
"В име отца и сина и светаго духа и свете Марије богородице и светих врховних апостола ја милостију божиов јепискои зетски Неофит саздах храм сиј в област светаго Михаила в дни благочастиваго и богом државнаго и светороднаго господина краља Стефана Уроша, сина Првовенчанаго краља Стефана, внука светаго Симеона Немање, в лето 1269".
 
Као што су енглески у Енглеској, Америци, Аустралији, Канади.... Као што је немачки у Немачкој, Аустрији, Швајцарској један једини језик, енглески и немачки, тако је и оно што имамо од Србије до Хрватске, од централне Далмације до Црне Горе - један једини СРПСКИ ЈЕЗИК.

Један језик са више стандардизација (новосадском, загребачком, сарајевском, цетињском...) који се "социолингвистички" потпуно погрешно и нетачно називају "хрватски", "црногорски" и "босански" језик.

Дакле, за разлику од горња два светска језика, код нас је направљен нефилолошки, политички преседан, а зашто, то је посебна прича.


У најкраћем, поменуте земље и крајеви у званичној употреби имају само један једини, српски језик са више стсандардизација, са неколико нефилолошких, политичких назива.
To nije točno, engleski se razlikuje u svakoj navedenoj državi ponešto i sve više se udaljavaju. U samoj Britaniji imaš dijalekte koji su vanjskim slušaocima nerazumljivi.
Napisati da je njemački isti u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj je tek krivo. Iako postoji zajednička komisija za standardizaciju njemačkog to je samo krovni standard, njemački nije isti u svim dijelovima Njemačke, a kamo li u Švicarskoj i Austriji.
Samo dok kod njih postoji zajednički povijesni razvoj, hrvatski i srpski su svaki išli svojim putem. Toliko da su Srbi do 1867. koristili današnjim Srbima teško razumljiv jezik, a do u 18.st. crkvenoslavenski koji je tek nerazumljiv današnjim Srbima.
Za to vrijeme Hrvati koriste svoje govore za pisanje koji su i danas dobro razumljivi nakon 800-900 godina.

Jedan od najstarijih poznatih tekstova na hrvatskom i latinici, Red i zakon sestara dominikanki u Zadru iz 1345. Opisuje ceremoniju primanja novih sestara u red i njihove dužnosti.

RED I ZAKON O PRIMĻENJA NA DIL DOBROGA ČIŃENJA SESTAR NAŠIH REDA SVETOGA OTCA NAŠEGA DOMINIKA
Najprija prijura na glas od zvonca kapitula ńih jima sazvati sve sestre zajedno i postaviti je u misto kako je koja dostojna po početnju i po starišini.
– Drugo: jima viće učiniti sestrami starimi, ke jesu od vića i ke jimaju glas po zakonu redovskom u kapituli, ako jest takova žena da se jima primiti na pomoć duhovnu i na dil dobroga čińenja svetoga reda našega.
– Treto: jimavši viće s većom stranom od sestar svojih, jima obrati tada prijura dvi sestre najstarije i ke najprija jesu obučene u sveti habit jima poslati po onu ka pita umiļeno i skrušeno prijata biti na dil dobroga čińenja svetoga reda. Ke dvi sestre onu ženu meju ńima jimaju upeļati v kapitul pred prijuru i pre[d] druge sestre ke jesu u kapituli. I tada ona žena, kako bude pred prijurom, jima se prostriti pred prijurom i pre[d] drugimi sestrami. I dokla prostarta leži, ovi psalmi jimaju se reći:
20250103_221907.jpg
 
To nije točno, engleski se razlikuje u svakoj navedenoj državi ponešto i sve više se udaljavaju.

Шта бре није тачно? Зову се енглески и амерички? Аустралијски и новозеландски? Ни у сну. То само код нас има ИАКО СУ РАЗЛИКЕ НЕУПОРЕДИВО МАЊЕ.

Бем ти српске будале које су на то схизофрено лудило пристале.
 
To nije točno, engleski se razlikuje u svakoj navedenoj državi ponešto i sve više se udaljavaju. U samoj Britaniji imaš dijalekte koji su vanjskim slušaocima nerazumljivi.
Napisati da je njemački isti u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj je tek krivo. Iako postoji zajednička komisija za standardizaciju njemačkog to je samo krovni standard, njemački nije isti u svim dijelovima Njemačke, a kamo li u Švicarskoj i Austriji.
Samo dok kod njih postoji zajednički povijesni razvoj, hrvatski i srpski su svaki išli svojim putem. Toliko da su Srbi do 1867. koristili današnjim Srbima teško razumljiv jezik, a do u 18.st. crkvenoslavenski koji je tek nerazumljiv današnjim Srbima.
Za to vrijeme Hrvati koriste svoje govore za pisanje koji su i danas dobro razumljivi nakon 800-900 godina.

Jedan od najstarijih poznatih tekstova na hrvatskom i latinici, Red i zakon sestara dominikanki u Zadru iz 1345. Opisuje ceremoniju primanja novih sestara u red i njihove dužnosti.

RED I ZAKON O PRIMĻENJA NA DIL DOBROGA ČIŃENJA SESTAR NAŠIH REDA SVETOGA OTCA NAŠEGA DOMINIKA
Najprija prijura na glas od zvonca kapitula ńih jima sazvati sve sestre zajedno i postaviti je u misto kako je koja dostojna po početnju i po starišini.
– Drugo: jima viće učiniti sestrami starimi, ke jesu od vića i ke jimaju glas po zakonu redovskom u kapituli, ako jest takova žena da se jima primiti na pomoć duhovnu i na dil dobroga čińenja svetoga reda našega.
– Treto: jimavši viće s većom stranom od sestar svojih, jima obrati tada prijura dvi sestre najstarije i ke najprija jesu obučene u sveti habit jima poslati po onu ka pita umiļeno i skrušeno prijata biti na dil dobroga čińenja svetoga reda. Ke dvi sestre onu ženu meju ńima jimaju upeļati v kapitul pred prijuru i pre[d] druge sestre ke jesu u kapituli. I tada ona žena, kako bude pred prijurom, jima se prostriti pred prijurom i pre[d] drugimi sestrami. I dokla prostarta leži, ovi psalmi jimaju se reći:
Pogledajte prilog 1666495
Икавски вам је матични као и редакцији Дукљанина је исто икавска и ово је 14. век у Мађарској.
Иако хрватска хроника потиче из Макарске центра неретвљанске кнежевине.
 
Бем ти српске будале које су на то схизофрено лудило пристале.
Е то је суштина. Заболе ме како ће ко по Загребу звати и језик и било шта, али што у Србији званично постоје нпр. судски преводиоци и за хрватски, то нам апсолутно нико сем нас самих није крив.
 
Vrlo su očite i stvari koje nisu baš u fokusu mainstream-a…

O Dubrovniku i o splitskim Hrvatima kao gradskim funkcionerima u srednjovekovnoj Srbiji: Novo Brdo je imalo i gradsko plemstvo u začetku - purgare, inače kajkavski Zagreb je tek zahvaljujući inflaciji titula vremenom dobio purgere u tako velikom broju.

Pogledajte prilog 1666484
Purger je bio građanin Gradeca. To nije mogao biti svatko, morali su se ispuniti određeni uvjeti, npr, posjedovati kuću u gradu, biti nekažnjavan i imati jamca za dobar karakter, a onda se išlo u gradsku općinu gdje se polagala zakletva na vjernost kralju i gradu, sa sve potpisivanjem u gradsku knjigu i izdavanjem isprave. Tako da oni koji su bili građani grada su to voljeli isticati jer je bilo postignuće. Nije se više bilo seljakom i provincijalcem. Zato su gradovi u Hrvatskoj do 19.st. imali relativno malo stanovnika, ali i zbog strogih zakona o skitnji.
 
Шта бре није тачно? Зову се енглески и амерички? Аустралијски и новозеландски? Ни у сну. То само код нас има ИАКО СУ РАЗЛИКЕ НЕУПОРЕДИВО МАЊЕ.

Бем ти српске будале које су на то схизофрено лудило пристале.
Samo čekaj, već postoje takve inicijative.

A što se razlika srpskog prema hrvatskom tiče, veće su nego misliš .
20241230_163107.jpg
 

Back
Top