Довољно је читати хрватске лингвисте да видиш да то није тачно.
Неколико лингвиста једини задатак у свом животу виде да докажу да хрватси и српски нису исти језик. Нешто шта је објетквино не могуче ако се види заједнички стандард. Дал су чакавски или кајкавски и штокавски исти језик је нешто шта свакако се може дискутираи.
Иначе ниједан од вас није неки пример неког Хрвата који се може разумети. Багреми да васкрсне Сава и прича слчан језик данашњем српском би нашо неки психолошки механизам да то одбаци.
То се зове имунизација, класична тактика сваког псеудонаучника.
Stavljano vam je pod nos bezbroj puta, no što vrijedi kad nemate logičke sposobnosti, a ako i imate, vama vlada neki samoobmanjujući mehanizam. Stoga ukratko:
Na narječnoj razini hrvatski je kajkavski, zapadnoštokavski i čakavski ; srpski je istočno štokavski i torlački. Iako je i ta podjela vjerojatno zastarjela, ona se održava.
Kao službeni, standardni ili uobičajenije književni jezici, oni imaju različite kodove i tretiraju se kao takvi. Na francuskom, njemačkom... ako je neka knjiga prevedena, prše da je prevedena s hrvatskog, srpskog...a ne nekoga dvoimenoga jezika, što je bio slučaj prije 1990. Dakle, budući da se sama jezična struktura nije promijenila, promijenila se jedino percepcija, i to kako kod koga. Ne postoji obvezujući naputak za američke, ruske...stručnjake kako će zvati te jezike. Ne postoji ni lingvistički kriterij po kom bi se jednoznačno moglo utvrditi radi li se o varijetetima jednog jezika ili srodnim jezicima. No to i nije tema da se o njoj raspravlja jer je raspravljena i previše puta.
Dosta je navesti dva teksta, jedan s kraja 80ih i drugi iz 21. st.
https://hrcak.srce.hr/file/301797
RAZVOJ KNJIŽEVNOGA JEZIKA PO PAVLU IVIĆU
Dragutin Raguž
https://hrcak.srce.hr/file/198263
ŠTO JE SREDNJOJUŽNOSLAVENSKI?
Ranko Matasović
.......................................
U hrvatskom se slučaju također može ustvrditi da je standardizacija započela na prijelazu 16. u 17. stoljeće na temelju čakavskoga narječja (sa štokavskim primjesama), prije svega u djelu Bartola Kašića, ali da su poslije posve prevladali štokavski utjecaji. Pri tom se nije radilo o izgradnji različitih standardnih jezika, već o preoblikovanju nastajućega hrvatskoga standarda. Kontinuitet standardnoga jezika uvijek proizlazi iz kontinuiteta kulturne i komunikacijske zajednice kojoj on služi. Zbog toga Radoslav Katičić s pravom naglašava da treba govoriti o štokavskoj stilizaciji hrvatskoga jezika, a ne o štokavskoj dijalekatskoj osnovici. Za sadašnjost hrvatskoga standarda njegova „štokavska osnovica“ nije osobito bitna: ona objašnjava zašto je hrvatski standard toliko sličan srpskomu (i bošnjačkome i crnogorskome), ali ne što on jest, a osobito koju je ulogu odigrao u izgradnji hrvatske nacije i njezine kulturne baštine. Štoviše, naglašavanje dijalekatne osnovice standardnog jezika može stvoriti pogrješnu predodžbu da govornici suvremenih novoštokavskih dijalekata samim time govore standardnim jezikom; kao što svaki standardolog zna, standardni jezik nikomu nije materinskim, on se uvijek mora naučiti u školi
Ovo sigurno nećete ni razumjeti jer vas ne zanima i ne zanimaju vas argumenti, nego mehaničko ponavljanje vaših teza koje za koje normalni ljudi ne mare.
Za bilo kog tko želi vidjeti duži razgovor o toj temi, dosta je pozornije gledati na
https://forum.krstarica.com/threads...atski-jezik-isti-ili-razliciti-jezici.985502/
No ni to neće imati nikakva novog utjecaja na vaš dogmatski duh. Dakle, ovo što pišem je nepotrebno trošenje bitova, a činim to samo zato jer u predahu od posla imam gotov materijal, a ne vjerujem da ću ijednoga istočnjaka u bilo što "uvjeriti" ili da će iznijeti bilo kakve racionalne argumente. To je u vašem raspravnom umnom kodu.
Za primjere starijeg jezika, ima ih na vagone, preslovljeno u modernu grafiju s glagoljice i latinice:
Nastalo u prvom početku 14. st., a sačuvano u Pariškom zborniku 1379., Zadar
Muka svete Margarite
Bude sveta Margarita ovce pasti i pasući bude pisam peti ovako:
Trava reste, cvate cvitak,
reste zdravje, dobar žitak;
pasite se, ovce zdrave,
zelene je dosta trave,
ne straš'te se vuka ljuta
ni ovoga moga pruta,
pas'te s mirom po tom polju
da ste site sve na volju!
Po travici toj zeleni
ja ću brati cvit rumeni
ter ću sebi venčac viti
dokle trava vas nasiti.
Pasite se, ovce mile,
sve ste lipe, sve ste bile,
rosna trava reste svuda,
nabrizgajte mlika čuda!
Pasite se prez obzira
da pastirom date sira,
kî češljaju vaši runi
da su lipa vlasa puni.
Pastiri vas hote prati,
bistre vode napajati
da vam na prud paša bude,
ne bledite, pas'te svude!
Trava reste, rumen cvitak,
vam, ovčice, dobar žitak,
ja sam venčac opravila,
.................................
Vatikanski hrvatski molitvenik, 1380.-1400., Dubrovnik
https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=i&id=185895
Ka Gospodinu, kada uzgrubjeh, uzvah, i usluša me. Gospodi, izbavi dušu moju od ust nepravednih i od jezika zlijeh.Što daše tebi ili što priložiše tebi, ka jeziku laživu? Strile Silnoga izoštrene, sa ugaomi pustinjimi. Ojme meni, jere žalost moja probudi se. Uselih se u sela tamna. M
nogo bi prižalostiva duša moja. S nenavidećimi mira bih miran.
