Čiji je naš jezik

[Pumpaj Dinstanović]

Tolja laže u velikoj mjeri.

Ma nisam ni sumnj'o.

 

[FDDD]

Pogledajte prilog 1649158

Simpatičan hrvatski Arabid

 

[Pumpaj Dinstanović]

Simpatičan hrvatski Arabid

Meni je kada vidim kako pojedini Srbi pišu gotovo sa simpatijama prema njemu podosta degutantno.

Čovek se izvukao da ga Hag nije uopšte ganjao i u Hrvatskoj nije prošao ozbiljnu istragu iz političkih razloga i sad to nekako svi zaboraviše; još ga pazi neki fanatično i prate po YouTube-u.

 

[FDDD]

Meni je kada vidim kako pojedini Srbi pišu gotovo sa simpatijama prema njemu podosta degutantno.

Čovek se izvukao da ga Hag nije uopšte ganjao i u Hrvatskoj nije prošao ozbiljnu istragu iz političkih razloga

A ko je tamo pa prosao neku istragu i odgovarao

i sad to nekako svi zaboraviše; još ga pazi neki fanatično i prate po YouTube-u.

Pokojni Jovan Raskovic bio je u pravu

 

[Pumpaj Dinstanović]

Pokojni Jovan Raskovic bio je u pravu

Šta tačno imaš na umu?

 

[FDDD]

Šta tačno imaš na umu?

Pa ono njegovo cuveno "Srbi su lud narod"

 

[SeverZapad]

Ne mogu se sloziti vise sa napisanim, potpisujem ovo gore iznad oko Domazeta.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Pa ono njegovo cuveno "Srbi su lud narod"

Definitivno.

 

[Mrkalj]

Realno, većina je Srbokatolika bila hrvatomrzačka, a ne srpska kao takva.

Dakle, znamo da je većina Hrvata srbomrzačka, a ne hrvatska kao takva. Kradeš fore, a nemaš kopirajt.

 

[Mrkalj]

Pa ono njegovo cuveno "Srbi su lud narod"

Nije on rekao da su Srbi lud narod. To je izvučeno iz konteksta, kao i ona glasovna montaža Patrijarha Pavla "Budimo ljudi"... "iako smo Srbi".

Radi se o odgovoru Tuđmanu na njegove pretnje, a smisao se svodi na poslovicu "hrabar i lud su braća".

 

[Casual Observer]

Ma dobro šaka Srbokatolika koji su to postali preko noći i jednako brzo i nestali. Kuriozitet u povijesti Dubrovnika.

A i osnivač Dubrovnika Pavlomir Belo i njegov otac kralj Srba Radoslav su isto bili kurioziteti? Latinski se inače u to doba govorilo i u Nišu i u Skoplju, ne samo u Raguzi. I kako to da je Letopis Popa Dukljanina validan baš u svemu osim u vezi kraljeva Radoslava i Pavlomira Bela?

Kao to da je za izvesnu historiografiju Pavlomir Belo samo južnoslavenski vladar, a Kralj Zvonimir čisto hrvatski? I kralj Zvominir je po svim mogućim kriterijumima isto bio južnoslovenski vladar.

 

[Casual Observer]

Realno, većina je Srbokatolika bila hrvatomrzačka, a ne srpska kao takva. Ti ljudi nisu, osim par njih, imali ni pojma ni osjećaja o bilo čem srpskom, a oni koji su najviše telalili su mrzili hrvatski identitet. To su bili uglavom novinari, publicisti, neki lokalni političari i sl.

Među njima je bilo nekoliko anacionalnih koji su slijedom slabe logike i korupcije (Rešetarov je otac bio na platnom popisu srbijanske vlade) ušli u to kolo. Rešetar ništa nije "progledao", nego se priklonizu puncu i mentoru Jagiću koji mu je bio šef, a Jagić je bio Jugoslaven. Nije Rešetar sam došao ni do kakvih dubokih spoznaja vrijednih spomena- uz iznimku da je obavio velik posao stručnih izdavanja dubrovačkih pisaca, zatim na polju numizmatike i da je točno utvrdio da je izvorni dubrovački govor bio štokavsko ijekavski (iz čega je izvukao promašene zaključke koje nije bio objavio).

Budmani je bio Talijan koji je sudjelovao u Garibaldijevskom pohodu za ujedinjenje Italije, onda se poražen vrtio u Dubrovnik i motao amo tamo, uglavnom po naputcima Beča. Velik erudit, istinski važno izvorno djelo mu je dijalektološko o sudobnom dubrovačkom govoru.

Pop Stojanović je isto bio "plemenski" Jugoslaven, učena osoba, no ono što je izdato pod njegovim imenom je kompilacija svega i svačega, od lokalnih naklapanja do njegovih umovanja o germansko i romanskom duhu, neka filozofija povijesti plus brdo citata iz latinskoga o svemu i svačemu. To danas djeluje kao besmislena kupusara, no onda su se pisale takve knjige na svim jezicima.

Zore je bio protuhrvatski gnoj, kao i Bogišić u nekim fazama, a napose niz scriptores minores koji nisu znali ništa realno srpsko, no mrzili su sve hrvatsko. Eto, to su ti Jugoslaveni. Uključujući i talentiranu ništariju Luju Vojnovića.

Zore je bio protuhrvatski gnoj, kao i Bogišić u nekim fazama, a napose niz scriptores minores koji nisu znali ništa realno srpsko, no mrzili su sve hrvatsko. Eto, to su ti Jugoslaveni. Uključujući i talentiranu ništariju Luju Vojnovića.

Ala si ti zabrazdio…

 

[Mrkalj]

Meni je kada vidim kako pojedini Srbi pišu gotovo sa simpatijama prema njemu podosta degutantno.

Čovek se izvukao da ga Hag nije uopšte ganjao i u Hrvatskoj nije prošao ozbiljnu istragu iz političkih razloga i sad to nekako svi zaboraviše; još ga pazi neki fanatično i prate po YouTube-u.

Predstavljaš da je Domazet Lošo kriv za to što ga Hag nije osudio.

Nekada zaista imaš teške logičke promašaje.

 

[Casual Observer]

Predstavljaš da je Domazet Lošo kriv za to što ga Hag nije osudio.

Nekada zaista imaš teške logičke promašaje.

 

[Casual Observer]

Ставио си цитат са извором, који је написао неко анониман на интернету. Дакле, сама чињеница да си сада ставио оригинални документ значи да се слажеш са оним што сам до сада написао.
Само неко стално мора да те вуче за уши.

Ма ти и вучеш за уши?

 

[Casual Observer]

Stavljano vam je pod nos bezbroj puta, no što vrijedi kad nemate logičke sposobnosti, a ako i imate, vama vlada neki samoobmanjujući mehanizam. Stoga ukratko:

Na narječnoj razini hrvatski je kajkavski, zapadnoštokavski i čakavski ; srpski je istočno štokavski i torlački. Iako je i ta podjela vjerojatno zastarjela, ona se održava.
Kao službeni, standardni ili uobičajenije književni jezici, oni imaju različite kodove i tretiraju se kao takvi. Na francuskom, njemačkom... ako je neka knjiga prevedena, prše da je prevedena s hrvatskog, srpskog...a ne nekoga dvoimenoga jezika, što je bio slučaj prije 1990. Dakle, budući da se sama jezična struktura nije promijenila, promijenila se jedino percepcija, i to kako kod koga. Ne postoji obvezujući naputak za američke, ruske...stručnjake kako će zvati te jezike. Ne postoji ni lingvistički kriterij po kom bi se jednoznačno moglo utvrditi radi li se o varijetetima jednog jezika ili srodnim jezicima. No to i nije tema da se o njoj raspravlja jer je raspravljena i previše puta.

Dosta je navesti dva teksta, jedan s kraja 80ih i drugi iz 21. st.

https://hrcak.srce.hr/file/301797
RAZVOJ KNJIŽEVNOGA JEZIKA PO PAVLU IVIĆU
Dragutin Raguž

https://hrcak.srce.hr/file/198263
ŠTO JE SREDNJOJUŽNOSLAVENSKI?
Ranko Matasović

.......................................
U hrvatskom se slučaju također može ustvrditi da je standardizacija započela na prijelazu 16. u 17. stoljeće na temelju čakavskoga narječja (sa štokavskim primjesama), prije svega u djelu Bartola Kašića, ali da su poslije posve prevladali štokavski utjecaji. Pri tom se nije radilo o izgradnji različitih standardnih jezika, već o preoblikovanju nastajućega hrvatskoga standarda. Kontinuitet standardnoga jezika uvijek proizlazi iz kontinuiteta kulturne i komunikacijske zajednice kojoj on služi. Zbog toga Radoslav Katičić s pravom naglašava da treba govoriti o štokavskoj stilizaciji hrvatskoga jezika, a ne o štokavskoj dijalekatskoj osnovici. Za sadašnjost hrvatskoga standarda njegova „štokavska osnovica“ nije osobito bitna: ona objašnjava zašto je hrvatski standard toliko sličan srpskomu (i bošnjačkome i crnogorskome), ali ne što on jest, a osobito koju je ulogu odigrao u izgradnji hrvatske nacije i njezine kulturne baštine. Štoviše, naglašavanje dijalekatne osnovice standardnog jezika može stvoriti pogrješnu predodžbu da govornici suvremenih novoštokavskih dijalekata samim time govore standardnim jezikom; kao što svaki standardolog zna, standardni jezik nikomu nije materinskim, on se uvijek mora naučiti u školi

Ovo sigurno nećete ni razumjeti jer vas ne zanima i ne zanimaju vas argumenti, nego mehaničko ponavljanje vaših teza koje za koje normalni ljudi ne mare.
Za bilo kog tko želi vidjeti duži razgovor o toj temi, dosta je pozornije gledati na https://forum.krstarica.com/threads...atski-jezik-isti-ili-razliciti-jezici.985502/

No ni to neće imati nikakva novog utjecaja na vaš dogmatski duh. Dakle, ovo što pišem je nepotrebno trošenje bitova, a činim to samo zato jer u predahu od posla imam gotov materijal, a ne vjerujem da ću ijednoga istočnjaka u bilo što "uvjeriti" ili da će iznijeti bilo kakve racionalne argumente. To je u vašem raspravnom umnom kodu.

Za primjere starijeg jezika, ima ih na vagone, preslovljeno u modernu grafiju s glagoljice i latinice:

Nastalo u prvom početku 14. st., a sačuvano u Pariškom zborniku 1379., Zadar
Muka svete Margarite

Bude sveta Margarita ovce pasti i pasući bude pisam peti ovako:

Trava reste, cvate cvitak,
reste zdravje, dobar žitak;
pasite se, ovce zdrave,
zelene je dosta trave,
ne straš'te se vuka ljuta
ni ovoga moga pruta,
pas'te s mirom po tom polju
da ste site sve na volju!
Po travici toj zeleni
ja ću brati cvit rumeni
ter ću sebi venčac viti
dokle trava vas nasiti.
Pasite se, ovce mile,
sve ste lipe, sve ste bile,
rosna trava reste svuda,
nabrizgajte mlika čuda!
Pasite se prez obzira
da pastirom date sira,
kî češljaju vaši runi
da su lipa vlasa puni.
Pastiri vas hote prati,
bistre vode napajati
da vam na prud paša bude,
ne bledite, pas'te svude!
Trava reste, rumen cvitak,
vam, ovčice, dobar žitak,
ja sam venčac opravila,

.................................

Vatikanski hrvatski molitvenik, 1380.-1400., Dubrovnik

https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=i&id=185895

Ka Gospodinu, kada uzgrubjeh, uzvah, i usluša me. Gospodi, izbavi dušu moju od ust nepravednih i od jezika zlijeh.Što daše tebi ili što priložiše tebi, ka jeziku laživu? Strile Silnoga izoštrene, sa ugaomi pustinjimi. Ojme meni, jere žalost moja probudi se. Uselih se u sela tamna. M
nogo bi prižalostiva duša moja. S nenavidećimi mira bih miran.

Još samo da zapadni štokavski, kajkavski i čakavski nisu nastali direktno iz poznog opšteslovenskog, uz divergenciju štokavskih govora tek posle razdvajanja čakavskog i štokavskog, kajkavski već i da ne pominjemo.

Ili se možda zapadnoštokavski nekako “razvio iz kajkavskog”? Ko zna?

 

[Mej bregami]

To što si sad napisao definitivno nije tačno.

Ovde sam ti čak citirao, ako se sećaš, striktno iz hrvatske istoriografije. U samom početku kada je Narodna stranka nastala, osnovno težište odakle je dobijala glasove bilo je iz Dubrovnika i Boke kotorske. I stav gotovo kompletne elite bio je da su Dubrovčani Srbi.

Citirao sam ti i Mihovila Pavlinovića (da, onog Mihovila Pavlinovića) po kojemu su Dubrovčani (tada) bili Srbi. Dakle, stav samih prvaka narodnjaka, i to je samo iz dubrovačke rivijere i Boke, bio je da je Dubrovnik u etničkom srpskom prostoru.

To su bili stavovi pojedinaca o srpstvu Dubrovnika, svakako nisu bili većinski. Od Narodne stranke su vremenom otpali Srbi, oni koji su promijenili mišljenje ili se nisu slagali sa pravcem kojim ide stranka.

 

[Mrkalj]

To su bili stavovi pojedinaca o srpstvu Dubrovnika, svakako nisu bili većinski. Od Narodne stranke su vremenom otpali Srbi, oni koji su promijenili mišljenje ili se nisu slagali sa pravcem kojim ide stranka.

Ma budale, ko ih šiša iako su u većini.

 

[Mej bregami]

Realno, većina je Srbokatolika bila hrvatomrzačka, a ne srpska kao takva. Ti ljudi nisu, osim par njih, imali ni pojma ni osjećaja o bilo čem srpskom, a oni koji su najviše telalili su mrzili hrvatski identitet. To su bili uglavom novinari, publicisti, neki lokalni političari i sl.

Među njima je bilo nekoliko anacionalnih koji su slijedom slabe logike i korupcije (Rešetarov je otac bio na platnom popisu srbijanske vlade) ušli u to kolo. Rešetar ništa nije "progledao", nego se priklonizu puncu i mentoru Jagiću koji mu je bio šef, a Jagić je bio Jugoslaven. Nije Rešetar sam došao ni do kakvih dubokih spoznaja vrijednih spomena- uz iznimku da je obavio velik posao stručnih izdavanja dubrovačkih pisaca, zatim na polju numizmatike i da je točno utvrdio da je izvorni dubrovački govor bio štokavsko ijekavski (iz čega je izvukao promašene zaključke koje nije bio objavio).

Budmani je bio Talijan koji je sudjelovao u Garibaldijevskom pohodu za ujedinjenje Italije, onda se poražen vrtio u Dubrovnik i motao amo tamo, uglavnom po naputcima Beča. Velik erudit, istinski važno izvorno djelo mu je dijalektološko o sudobnom dubrovačkom govoru.

Pop Stojanović je isto bio "plemenski" Jugoslaven, učena osoba, no ono što je izdato pod njegovim imenom je kompilacija svega i svačega, od lokalnih naklapanja do njegovih umovanja o germansko i romanskom duhu, neka filozofija povijesti plus brdo citata iz latinskoga o svemu i svačemu. To danas djeluje kao besmislena kupusara, no onda su se pisale takve knjige na svim jezicima.

Zore je bio protuhrvatski gnoj, kao i Bogišić u nekim fazama, a napose niz scriptores minores koji nisu znali ništa realno srpsko, no mrzili su sve hrvatsko. Eto, to su ti Jugoslaveni. Uključujući i talentiranu ništariju Luju Vojnovića.

Oni su prvenstveno sanjali obnavljanje Dubrovačke republike. Srbi su tu bili sredstvo za cilj protiv vecinskog stava priključenja Hrvatskoj.

 

[Mrkalj]

Oni su prvenstveno sanjali obnavljanje Dubrovačke republike. Srbi su tu bili sredstvo za cilj protiv vecinskog stava priključenja Hrvatskoj.

Velikosrpska posla.

 

[Mej bregami]

A i osnivač Dubrovnika Pavlomir Belo i njegov otac kralj Srba Radoslav su isto bili kurioziteti? Latinski se inače u to doba govorilo i u Nišu i u Skoplju, ne samo u Raguzi. I kako to da je Letopis Popa Dukljanina validan baš u svemu osim u vezi kraljeva Radoslava i Pavlomira Bela?

Kao to da je za izvesnu historiografiju Pavlomir Belo samo južnoslavenski vladar, a Kralj Zvonimir čisto hrvatski? I kralj Zvominir je po svim mogućim kriterijumima isto bio južnoslovenski vladar.

Nećemo sad u bajke i ubacivati Srbe gdje ih nitko ne spominje.

 

[Mej bregami]

Ma budale, ko ih šiša iako su u većini.

Zato je Dubrovnik u Hrvatskoj, zbog većine, ne zbog toga što si je netko mislio kontra većine.

 

[Mej bregami]

Velikosrpska posla.

Sve im je bilo jasno nakon 1.s.r.

 

[Pumpaj Dinstanović]

To su bili stavovi pojedinaca o srpstvu Dubrovnika, svakako nisu bili većinski. Od Narodne stranke su vremenom otpali Srbi, oni koji su promijenili mišljenje ili se nisu slagali sa pravcem kojim ide stranka.

Morali su biti stavovi, jer je Narodna stranka u početku živela pre svega od srpskih glasova, tj. Srbi su konstruisali najveći i najznačajniji deo njenih birača.

U svom začeću, Narodna stranka je živela od Boke kotorske i Dubrovnika (i kadrovski i finansijski).

Hrvati u Narodnoj stranci Dalmacije dođu nešto kao Hrvati u partizanima. XD Salim se naravno.

 

[Mej bregami]

Morali su biti stavovi, jer je Narodna stranka u početku živela pre svega od srpskih glasova, tj. Srbi su konstruisali najveći i najznačajniji deo njenih birača.

U svom začeću, Narodna stranka je živela od Boke kotorske i Dubrovnika (i kadrovski i finansijski).

Hrvati u Narodnoj stranci Dalmacije dođu nešto kao Hrvati u partizanima. XD Salim se naravno.

Od kud ti to, redom Hrvati vođe, a Srbi jedino članstvo? Kad se uzme da je postojalo cenzusno pravo glasa nije ih moglo biti puno.