Čiji je naš jezik

sh3.png
sh4.png
 
Pitan si, kao lakmus merituma:



Izvoliš.

Ne bježi od bitnosti u nebitnost. Kakav je to standardni jezik koji nema ni osnovni popis slova, a ta su h i f., koja je Karadžić uveo tek 1840ih godina, pod utjecajem hrvatskih djela. Ona jesu postojala i u srpskim prijašnjim pisanim djelima, no na njih se nije bio osvrtao.

Glede prednosti- u hrvatskome jeziku ta riječ postoji u glagolskom obliku u sličnoj (iako ne istovjetnoj porabi). Ona kao imenica postoji i u srpskom jeziku, odakle je preuzeta isto iz češkoga, jer je inače upotrebljavana bila ruska riječ preimuščestvo. Srpskih bohemizama i rusizama iz 19. st. ima na tone više nego u hrvatskome jeziku, no o tom šutiš, a?

Koje su to srpske riječi mjesto rusizama strog, svež, okolnost, pobeda..?

Nema ih.

U hrvatski je preuzeto nešto malo rusizama i bohemizama koji su preživjeli, dok u srpskom i dalje sve vrvi od rusizama tipa prenebregavati, preimućstvo, prisustvo, ..

A o kroatizmima kojih nema u slavenskim jezicima u modernom značenju (nagon, sladoled, zubobolja,..) da ne govorimo.
 
I dosta inferiornih idiotarija. U spisima srpske skuštine u Kragujevcu 1867. isto stoji izvestie, a tu je i točno- pa što onda? To je srpski jezik posve razumljiv i bez Vuka, i nije manje srpski zbog tih izvestija i točno.

Pogledajte prilog 736723

Ne bježi od bitnosti u nebitnost.

Upravo tako - bitno je to da ste 1990. uzeli stare srpske reči da biste nabudžili razliku između hrvatske i savremene srpske varijante srpskog jezika a sve sa tačke identitetskog problema nemanja posebnosti jer ste dobrim delom svi srpskog porekla.


I, možeš ti tu lagati sam sebe, ali ako laže koza, rog ne laže.

Upravo tako. :mrgreen:
 
Kako čudno da to radi u stranoj zemlji sa drugim pismom i jezikom .
Što mu bi?
Da bi naglasio dobro snalaženje u srpskom jeziku dodao je i ovu napomenu:

"držim dosta to napomenuti da sam rodom Ličanin.“

Dakle, taj isti "strani jezik" govori se i u Lici.

PS. Ja vidim da si ti po vokaciji neki pravnik pa se ovde zabavljaš pokušavajući da budeš đavolji advokat. Ne vidim drugog razloga zašto bi neko toliko šamara primao i opet se vraćao po još...
 
Da bi naglasio dobro snalaženje u srpskom jeziku dodao je i ovu napomenu:

"držim dosta to napomenuti da sam rodom Ličanin.“

Dakle, taj isti "strani jezik" govori se i u Lici.

PS. Ja vidim da si ti po vokaciji neki pravnik pa se ovde zabavljaš pokušavajući da budeš đavolji advokat. Ne vidim drugog razloga zašto bi neko toliko šamara primao i opet se vraćao po još...
Šamari? Hahaha da ti nisi na pogrešnom mjestu.
 
Da bi naglasio dobro snalaženje u srpskom jeziku dodao je i ovu napomenu:

"držim dosta to napomenuti da sam rodom Ličanin.“

Dakle, taj isti "strani jezik" govori se i u Lici.

PS. Ja vidim da si ti po vokaciji neki pravnik pa se ovde zabavljaš pokušavajući da budeš đavolji advokat. Ne vidim drugog razloga zašto bi neko toliko šamara primao i opet se vraćao po još...
Tesli to tada nije pomoglo dok je bio anonimac da dobije pomoć za nastavak svojeg studiranja, kao što nije ni Starčeviću da dobije posao i vjerojatno mnogima drugima.
Valjda ih u Srbiji nisu razumjeli.
 
Стјепан Павичић јасно каже да је штокавска (и)јекавица дошла у Славонију са Србима.

Pogledajte prilog 737808
Pogledajte prilog 737809

Ima li ovdje logičkih sposobnosti?

1. štokavska ijekavica zapadnoga tipa ima pismenost od oko 1350. nadalje. Istočnoga, srpsko-crnogorskoga- nema.

2. primjeri štokavsko-ijekavskoga pisanja među katolicima, koje nitko nije ubacivao među Srbe, a najmanje oni sami, pisali su niz djela u Dubrovniku, srednjoj i istočnoj Bosni i Hercegovini, te stilizirano u Splitu i Korčuli. Nema nijednoga pisanoga književnoga djela kojih su autori Srbi na tom idiomu do 1800 i nešto dalje.

3. velika većina, skoro svi nosioci raznih štokavsko ijekavskih, podrijetlom istočnih govora, u Slavoniji jesu Srbi pravoslavci. No oni nemaju upravo nikakvu pisanu produkciju na tom idiomu do 19. st., i za jezičnu su kulturu važni upravo koliko i torlački govornici.
 
Ima li ovdje logičkih sposobnosti?

1. štokavska ijekavica zapadnoga tipa ima pismenost od oko 1350. nadalje. Istočnoga, srpsko-crnogorskoga- nema.

2. primjeri štokavsko-ijekavskoga pisanja među katolicima, koje nitko nije ubacivao među Srbe, a najmanje oni sami, pisali su niz djela u Dubrovniku, srednjoj i istočnoj Bosni i Hercegovini, te stilizirano u Splitu i Korčuli. Nema nijednoga pisanoga književnoga djela kojih su autori Srbi na tom idiomu do 1800 i nešto dalje.

3. velika većina, skoro svi nosioci raznih štokavsko ijekavskih, podrijetlom istočnih govora, u Slavoniji jesu Srbi pravoslavci. No oni nemaju upravo nikakvu pisanu produkciju na tom idiomu do 19. st., i za jezičnu su kulturu važni upravo koliko i torlački govornici.

Слажеш лаж на лаж и глупост на глупост.
У средњем в. је постојала јекавица, а ијекавица је каснија иновација. Велика већина Срба у Хрватској су јекавци и велики дио Срба у БиХ су јекавци. Ијекавци су они у источној Босни и источној Херцеговини.
По чему су се до недавно разликовали Срби и ткз. штокавски Хрвати у Хрватској и БиХ, по томе што су први у великој већини били јекавци и ијекавци, а други икавци.
Ко си ти да негираш Стјепана Павичића?
 
Upravo tako - bitno je to da ste 1990. uzeli stare srpske reči da biste nabudžili razliku između hrvatske i savremene srpske varijante srpskog jezika a sve sa tačke identitetskog problema nemanja posebnosti jer ste dobrim delom svi srpskog porekla.


I, možeš ti tu lagati sam sebe, ali ako laže koza, rog ne laže.


Upravo tako. :mrgreen:

Гени су чудо! :D
 

Back
Top