Сребрена
Poznat
- Poruka
- 8.130
Није то једино што сам заборавиоOvo si zaboravio citirati

Словенац Гај, Illyrischer Morgenstern, том 4-6
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Није то једино што сам заборавиоOvo si zaboravio citirati
(“Narodna srpska pesnarica, čast vtora, Beč, 1815, skupio Vuk Stefanović Karadžić”) objašnjava Vuk zašto sve pjesme nije donio u jekavštini: “Da sam sve napečatio Hercegovački (npr. djevojka, djeca, vidjeti, lećeti i pr.), onda bi rekli Sremci, a osobito varošani i varoške: pa šta sada nama ovaj nameće Horvatskij jezik.”
Ovo si zaboravio citirati
Antun Radic u "Domu"od 3.12.1903 objasnjava kako su Slovenci pretvoreni u Hravte.
Antun Radic u "Domu"od 3.12.1903 objasnjava kako su Slovenci pretvoreni u Hravte.
"U staro vrijeme,..... sve su to bili Slovinci ili Slovenci. a DANAS SU TU HRVATI! .... I tako su se Slovenci sve po malo provzali Hrvatima - izgubili su svoje ime, tako da danas ni 1 seljak oko Zagreba ne zna sto je to slovenac ili slovinac, nego kaze da je hrvat.
Није то једино што сам заборавиоцитирати.
![]()
![]()
Словенац Гај, Illyrischer Morgenstern, том 4-6
Mara Malagurska, Iz knjige Bunjevka o Bunjevcima, 1941:(“Narodna srpska pesnarica, čast vtora, Beč, 1815, skupio Vuk Stefanović Karadžić”) objašnjava Vuk zašto sve pjesme nije donio u jekavštini: “Da sam sve napečatio Hercegovački (npr. djevojka, djeca, vidjeti, lećeti i pr.), onda bi rekli Sremci, a osobito varošani i varoške: pa šta sada nama ovaj nameće Horvatskij jezik.”
(“Narodna srpska pesnarica, čast vtora, Beč, 1815, skupio Vuk Stefanović Karadžić”) objašnjava Vuk zašto sve pjesme nije donio u jekavštini: “Da sam sve napečatio Hercegovački (npr. djevojka, djeca, vidjeti, lećeti i pr.), onda bi rekli Sremci, a osobito varošani i varoške: pa šta sada nama ovaj nameće Horvatskij jezik.”
Vuk kaže, u kondicionalu, da bi mu to rekli Sremci da nije u pesmaricu ubacio i ekvaske pesme. A zašto je ubeđenje Vuka da je tadašnje ubeđenje Sremaca bilo da Hrvaćani govore ijekavski i to sam odgovorio ranije, pre četiri godine: Hrvaćani (Ličani, Kordunaši, Banijci) su jedini Austrijanci, jedini zemljaci Sremaca, koji govore ijekavicu - "hrvatski" (jezik Srba Hrvaćana).
Ne znam po čemu je nešto bitno to što se radi o kondicionalu.Karadžić veli da bi Srbi Srijemci tako rekli, prama tomu on -Karadžić- tako misli. A ne bi to napisao tek tako ili izvukao iz džepa, da nije imao i njekih iskustava. Radi se ipak o predgovoru važnoj knjizi,a ne o nečem vida rekla-kazala.
Argument tipa da bi to bio jezik banijskih itd. Srba-pravoslavaca nije loš, nu ima bar dvije slabosti:
1. zašto onda Vuk, koji je kasnije izrijekom upotrijebio pojam Hrvaćani za stanovnike Hrvatske, nije napisao da bi Srijemci rekli da si te pjesme na "h(o)rvaćanskom" jeziku ? Zašto baš horvatski ?
2. no važnije je sljedeće: budući da su Srbi-Srijemci bili u kontaktu s pravoslavcima u susjednoj Slavoniji, koja je bila zasebna upravna jedinica u vezi s civilnom Hrvatskom (otud i prijedlozi da se hrvatski službeno zove hrvatsko-slavonski), a štokavsko-ijekavski pravoslavci su živjeli blizu Srijemaca i bili u kontaktu s njima: zašto nije rekao da bi Srijemci percipirali da im se "uvaljuje" slavonski jezik ? Pogotovo jer su u to doba sami Hrvati bili dosta regionalno razdijeljeni, pa je "horvatski" često-ne uvijek- značio jezik iz županija oko Zagreba, dok su ostali, u to doba, nerijetko koristili pojmove za jezik "slavonski", "slovinski", "dalmatinski", a najviše "ilirski". Jer, ta predpostavka znači da su Srbi u Srijemu, najobrazovaniji (fruškogorski manastiri i dr.) bili nacionalno-povijesni dunsteri jer im je "hercegovački"-po Vuku- bio isto što i "horvatski".
Zgodna ideja, no to onda govori o svijesti Srba onoga vremena, o tom da su pravoslavci u sadašnjoj Hrvatskoj mogli postati "Hrvati" i bez nekog "pokatoličavanja", ili da je onda vladao takav kaos oko imena i naroda da su i "hrvatski" i "srpski" bila neka indijanska imena, ne samo za strance, nešto kao Apači ili Komanči, pa može 'vako, može 'nako.
Prvo, segment percepcije Sremaca.
a) Ne "slavonski jezik" zato što su Hrvaćani (Srbi iz Hrvatske) bili isključivo ijekavci, a Slavonci ne.
b) Ne "slavonski jezik" jer ga ni Slavonci nisu tako zvali, već naški i racki.
c) Da "hrvatski" jer se jezik austrijskih Srba ijekavaca iz Banije, Korduna i Like tj. ijekavica Srba Hrvaćana percipira kao "hrvatski" ("horvacki")
d) Pridev "hrvaćanski" ("horvaćanski") bio bi precizniji, ali se, naprosto, nikad nije koristio.
Drugo, segment Vukove percepcije.
a) Radi se o Vukovoj doskočici iz koje normalan proučavalac ne može izvući relevantne činjenice o svesti onih na koje se doskočica odnosi.
b) Radi se o argumentacijskoj prečici tj. Vukovom emocionalnom argumentu u kojem se pravda dajući primer kojim potencijalnu kritiku, u nameri njene diskvalifikacije, predstavlja apsurdom.
c) Apsurd je u tome što Vuk zna da Hrvati ijekavci ne postoje.
Zlatarić - isto kao Balašević na onom koncertu u Slavoniji. U pitanju je "čepljenje" čoveku koji treba da mu zaposli burazera, mislim Zlatariću. "Čepljenje" je žargonski izraz koji označava kurtoaziju.
Ovo si zaboravio citirati
Antun Radic u "Domu"od 3.12.1903 objasnjava kako su Slovenci pretvoreni u Hravte.
"U staro vrijeme, i jos pred 300 do 400godina nije oko Zagreba, Krizevaca,Siska, Pozege itd uopce u Hrvatskoj s druge strane gore Velebita do mora, u cijeloj toj zemlji nije bilo ni jednog Hrvata: Hrvati su bili preko Velebita, blize moru, a oko Zagrba itd pa na zapad sve preko Ljubljane i dalje dolje uza Savu sve su to bili Slovinci ili Slovenci. a DANAS SU TU HRVATI! A GDJE SU SLOVENCI? JESU LI SLOVENCI PROPALI? SUDITE, jesu li propali: kad je hr vlada i drzava preko Velebita pri moru propala, preselili su se hravstki bani medju Slovence, u Zagreb ali su se svejdeno zvali hr bani, i vlada se njihova zvala hrvatska. I tako su Slovenci imali hr bana, ali to njima nije bio tudji ban, jer su Slovinci govorili slicno, ili posve jednako kao i Hrvati. Ali kad imadu hr bana i hr valdu, poceli su ljudi sve po malo govoriti da je to i narod hrvatski. I tako su se Slovenci sve po malo provzali Hrvatima - izgubili su svoje ime, tako da danas ni 1 seljak oko Zagreba ne zna sto je to slovenac ili slovinac, nego kaze da je hrvat.
Druga predstavlja cinjenicu da je hrvatski narod istorijski zaista postojao,
da je pripadao slovenskom narodnom stablu i imao sopstveni jezik, cakavski,
izvorno blizak zapadnoslovenskoj jezickoj grupi. Treca je premisa da je taj
narod turskim najezdama skoro potpuno unisten i da se njegovo istorijsko
ime sacuvalo iskljucivo kao obelezje vrlo tankog sloja feudalne vlastele,
koju su ugarski vladari jednostavno preselili iz ugrozene i opustosene
cakavske u stranu, kajkavsku, sredinu. Feudalna vlastela je tako postepeno
svoj etnicki naziv nametala novostecenim kmetovima. cetvrta premisa ka-
zuje da su med|u danasnjim “Hrvatima” veoma retki oni koji imaju bilo ka-
kvog genetskog dodira sa izvornim hrvatskim stanovni{tvom. Po svim
istorijskim pokazateljima, njima je kao Srbima katolicima hrvatsko ime
organizovanom akcijom Rimokatolicke crkve u masi nametnuto tek u drugoj
polovini devetnaestog veka. Petu premisu predstavlja cinjenica da su sto-
tinama godina “Hrvati” predstavljali instrument Vatikana i raznih zapad-
nih sila u njihovoj antisrpskoj najezdi.
Na osnovu tih pet premisa u sklopu primenjenog metodoloskog pristu-
pa konstituisao sam osnovnu hipotezu, izradjenu vec kroz naslov studije.
Danasnji “hrvatski narod” vestacka je kreacija Rimokatolicke crkve, una-
pred zamisljena kao instrument jednog zlocinackog projekta, utemeljenog
na teznji da se srpski narod unisti unijacenjem, pokatolicavanjem ili
potpunom fizickom likvidacijom, kako vise ne bi predstavljao prepreku
daljem prozelitskom prodiranju na istocnoevropske prostore. Projekat ni-
je unapred dat kao gotov i zaokruzen. On je postepeno sazrevao, imajuci u
prvoj fazi ilirsku, a u drugoj jugoslovensku opciju. Med|utim, priroda rimo-
katolickih zlocina nad srpskim narodom istovetna je. Sustinski se ona ne
razlikuje tokom Prvog i Drugog svetskog rata i grad|anskih ratova u Jugo-
slaviji tokom devedesetih godina.
Ne piše u samom molitveniku nigdje, naravno; nisam na to ni mislio. Stoji (nije niko lupio pečat, već se o molitveniku raspravljalo) u referentnim dokumentima nastalim o njemu; prvo u onom na osnovu kojega se sama izrada naručuje, 1510. g., pa potom i docnije, 1513 godine.
U dokumentima postoje dvije naznake; ako se dogovorimo da je srpsko pismo, naravno ćirilica, šta bi onda bio srpski jezik (tj. izgovor)? Zašto bi autori teksta dvojako naznačavali razliku u pismu, koristeći prvo standardno ime za nj, ali i lingvonim?
Ovo si zaboravio citirati
Antun Radic u "Domu"od 3.12.1903 objasnjava kako su Slovenci pretvoreni u Hravte.
"U staro vrijeme, i jos pred 300 do 400godina nije oko Zagreba, Krizevaca,Siska, Pozege itd uopce u Hrvatskoj s druge strane gore Velebita do mora, u cijeloj toj zemlji nije bilo ni jednog Hrvata: Hrvati su bili preko Velebita, blize moru, a oko Zagrba itd pa na zapad sve preko Ljubljane i dalje dolje uza Savu sve su to bili Slovinci ili Slovenci. a DANAS SU TU HRVATI! A GDJE SU SLOVENCI? JESU LI SLOVENCI PROPALI? SUDITE, jesu li propali: kad je hr vlada i drzava preko Velebita pri moru propala, preselili su se hravstki bani medju Slovence, u Zagreb ali su se svejdeno zvali hr bani, i vlada se njihova zvala hrvatska. I tako su Slovenci imali hr bana, ali to njima nije bio tudji ban, jer su Slovinci govorili slicno, ili posve jednako kao i Hrvati. Ali kad imadu hr bana i hr valdu, poceli su ljudi sve po malo govoriti da je to i narod hrvatski. I tako su se Slovenci sve po malo provzali Hrvatima - izgubili su svoje ime, tako da danas ni 1 seljak oko Zagreba ne zna sto je to slovenac ili slovinac, nego kaze da je hrvat.
Tjednik Sriemski Hrvat : list za politiku, poduku i zabavu izlazio je u Vukovaru od 1878. do 1887. godine. Odgovorni urednik bio je Pavo Žetić.
http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j...UTJJU2o8nCsXolA&bvm=bv.71198958,d.ZGU&cad=rja
Izgradnjom željezničke pruge 1881.-1891. Srijem je od Zemuna preko Mitrovice (proglašena gradom 1881.) i Vinkovaca povezan sa Zagrebom pa jačaju gospodarske veze s ostatkom Hrvatske. Mitrovica u to vrijeme postaje političko i kulturno središte Hrvata u istočnom dijelu Srijema. U njoj se osnivaju Mitrovačka kasina (1880.), preimenovana u Hrvatsku čitaonicu (1891.) zatim Hrvatska građanska i obrtna čitaonica (1886.), a iste godine jedno od najznačajnijih mitrovačkih hrvatskih društava Hrvatsko pjevačko društvo Nada. Hrvatske čitaonice pokrenute su u Petrovaradinu, Rumi, Šidu, Kamenici, Zemunu, Novim Banovcima, Irigu, Slankamenu, Čereviću itd.,
Pokrenute su financijske ustanove poput Zemunske hrvatske štedionice (1867.), Hrvatske štedne zadruge u Mitrovici,
Službeni jezik Hrvatski a oni nemaju pojma da su Hrvati![]()
Dobro- što je tu nejasno ? Pročitaj pozorno: http://www.matica.hr/vijenac/516 - ...smislu nije sastavni dio srpske književnosti/
Radi se o tom da je pojam "lingua serviana" potekao s "latinskoga", katoličkoga zapada, a glavni- iako možda ne prvi- izvor tomu bijaše francuski kabalist, judaizator i polihistor Guillaume Postel sa svojom knjižicom iz 1538. Tu su nabrojani "jezici", a zapravo pisma. Tako iako se radi tobože o jezicima, nema niti jednoga pisanoga latinicom (francuski, talijanski, englesk,..) osim latinskoga. Hrvatski je fantazijski "jeronimski" jezik (legenda hrv. glagoljaša o Sv. Jeronimu kao izumitelju glagoljice, a "shizmatički" "tzervianski" jezik nastao je iz "jeronimskoga" zbog vjerske shizme i ostaloga. Cijela se Postelova rasprava, na latinskome, s primjerima, može naći na mreži. Evo nekih tih primjera:
Pogledajte prilog 334457
Pogledajte prilog 334459
Pogledajte prilog 334460
Pogledajte prilog 334461
Znak je visokoga stupnja logičke prosudbe za ono doba razlikovanje jezika i pisma, u situaciji kad Divković govori o "sarpskimi slovi", i "slovinskom jeziku". Postel je pravi otac šire porabe pojma "lingua serviana" (iako se gdjegdje to može naći prije njega, no nije poteklo od tih margnalnih malobrojinih vrela, negop baš od njega, univerzalno poznatoga i prihvaćenoga, pa proganjanoga "genijalca" onoga doba. Postel je bio potaknut i jednim od glavnih ezoterijskih i kabalističkih načela- principom korespondencije (n.pr., tim su se služili i kasniji simbolisti i modernisti kao pjesnici Baudelaire i Rimbaud). To tom principu, temelju magije, nećemu mora odgovarati bitno nešto. Tako je u Postelovoj knjižici uspostavljen suodnos jezik- pismo.
U pogledu samooga pitanja: nitko od Dubrovčana, a ima ih među autorima koliko hoćeš, na svom, slavenskom jeziku, ne zove svoj jezik, a ni narod, srpskim, a često ili jezik, ili narod, ili cijeli referentni korpus jezik- narod-kultura zove hrvatskim, a praktički uvijek slovinskim - kao i ostali hrv. pisci na čakavštini, a na kajkavštini slovenskim, izjednačujući pojmove hrvatski i slovinski/slovenski, napose u rječnicima (Mikalja, Stulli, Voltić, Belostenec,..). O tom su konačne radove dali u časopisu "Jezik" Rafo Bogišić i radoslav katičić 1980-ih, i tomu se nema što bitno dodati.
U pogledu samooga pitanja: nitko od Dubrovčana, a ima ih među autorima koliko hoćeš, na svom, slavenskom jeziku, ne zove svoj jezik, a ni narod, srpskim, a često ili jezik, ili narod, ili cijeli referentni korpus jezik- narod-kultura zove hrvatskim, a praktički uvijek slovinskim - kao i ostali hrv. pisci na čakavštini, a na kajkavštini slovenskim, izjednačujući pojmove hrvatski i slovinski/slovenski, napose u rječnicima (Mikalja, Stulli, Voltić, Belostenec,..). O tom su konačne radove dali u časopisu "Jezik" Rafo Bogišić i radoslav katičić 1980-ih, i tomu se nema što bitno dodati.
Prvi dio- to je simpatična zdravorazumska teorija, popularna u to doba, no nju je definitivno pokopao veliki hrvatski lingvist Stjepan Ivšić, u fundamentalnoj studiji "Jezik Hrvata kajkavaca" iz 1935.
Dobro- što je tu nejasno ? Pročitaj pozorno: http://www.matica.hr/vijenac/516 - ...smislu nije sastavni dio srpske književnosti/
Radi se o tom da je pojam "lingua serviana" potekao s "latinskoga", katoličkoga zapada, a glavni- iako možda ne prvi- izvor tomu bijaše francuski kabalist, judaizator i polihistor Guillaume Postel sa svojom knjižicom iz 1538. Tu su nabrojani "jezici", a zapravo pisma. Tako iako se radi tobože o jezicima, nema niti jednoga pisanoga latinicom (francuski, talijanski, englesk,..) osim latinskoga. Hrvatski je fantazijski "jeronimski" jezik (legenda hrv. glagoljaša o Sv. Jeronimu kao izumitelju glagoljice, a "shizmatički" "tzervianski" jezik nastao je iz "jeronimskoga" zbog vjerske shizme i ostaloga. Cijela se Postelova rasprava, na latinskome, s primjerima, može naći na mreži. Evo nekih tih primjera:
Pogledajte prilog 334457
Pogledajte prilog 334459
Pogledajte prilog 334460
Pogledajte prilog 334461
Znak je visokoga stupnja logičke prosudbe za ono doba razlikovanje jezika i pisma, u situaciji kad Divković govori o "sarpskimi slovi", i "slovinskom jeziku". Postel je pravi otac šire porabe pojma "lingua serviana" (iako se gdjegdje to može naći prije njega, no nije poteklo od tih margnalnih malobrojinih vrela, negop baš od njega, univerzalno poznatoga i prihvaćenoga, pa proganjanoga "genijalca" onoga doba. Postel je bio potaknut i jednim od glavnih ezoterijskih i kabalističkih načela- principom korespondencije (n.pr., tim su se služili i kasniji simbolisti i modernisti kao pjesnici Baudelaire i Rimbaud). To tom principu, temelju magije, nećemu mora odgovarati bitno nešto. Tako je u Postelovoj knjižici uspostavljen suodnos jezik- pismo.
U pogledu samooga pitanja: nitko od Dubrovčana, a ima ih među autorima koliko hoćeš, na svom, slavenskom jeziku, ne zove svoj jezik, a ni narod, srpskim, a često ili jezik, ili narod, ili cijeli referentni korpus jezik- narod-kultura zove hrvatskim, a praktički uvijek slovinskim - kao i ostali hrv. pisci na čakavštini, a na kajkavštini slovenskim, izjednačujući pojmove hrvatski i slovinski/slovenski, napose u rječnicima (Mikalja, Stulli, Voltić, Belostenec,..). O tom su konačne radove dali u časopisu "Jezik" Rafo Bogišić i radoslav katičić 1980-ih, i tomu se nema što bitno dodati.
Pročitah taj članak čim se na internetu pojavio, ali ja opet moram upitati zašto se onda insistira na dva pojma jezik i pismo (a ne samo na jednom)?
Moja je poenta da se sa stanovišta istorijske nauke, stvari zovu onakvim imenom kako je utemeljeno u izvorima. Tako je, recimo to 'srpski molitvenik iz Dubrovnika' (neovisno od toga da li ga hrv. književnici smatraju dijelom svoje kulturno-jezičke baštine).
Ova tvrdnja se uporno iznosi na forum, ali do sada je apsolutno niko nije podupro nekim izvorima.
Ustanovljeno je za sada da hrv. lingvonim upotrebljava Dinko Zlatarić, ali i razjasnili smo u kom je kontekstu upotrebljen (ne kao interni lingvonim dubrovačkoga jezika, već odnoseći se na Hrvate).
Ма гдје модерно, рођени, па то немање „потребе за каквим доказивањем ичега” да би се „показало како стоје ствари” код вас не излази из моде вијековима... то се већ може назвати традицијом, вијековном баштином... Conditio sine qua non сваког „капиталног знанственог урадка”.a Bogišić i Katičić su modernije, bez potrebe za kakvim dokazivanjem ičega, pokazali kako stoje stvari. (Jezik, br. 4, str. 97-128, travanj 1989.
"Slovĕnski i hrvatski kao zamjenjivi nazivi imena hrvatske književnosti)
Među "knjigama hrvatskim" koje Occhi nudi na prodaju nalaze se djela Marulićeva, Lucićeva, Hektorovićeva, Karnarutićeva, Ranjinina, Barakovićeva, Gundulićeva, Đurđevićeva. Doista je tu sav Nalješkovićev "narod Hrvata", ali i Vetranovićev "slovinjski kotar vas". Od renesansnih vremena nije se dakle, što se naziva jezika i naroda tiče, ništa bitnoga promijenilo.
Kažite vi meni, kakav je to Najviši reskript na srpskom jeziku iz 1868. koji je Franc Josif potpisao svojeručno i to ćirilicom, u 19. veku kad je svima bio dovoljan samo srpski tekst ?
![]()
![]()
Др Теодор Мандић (1825-1903): „Успомене из нашег црквено-народног живота“, штампане су у три дела у Новом Саду 1897, 1899. и 1902. године,
Штампарија Српске књижаре браће М. Поповић, укупно 99+149+248 страна.
str 157 https://archive.org/stream/p1uspomeneiznaeg03mand#page/158/mode/2up
Radi se o tom da je pojam "lingua serviana" potekao s "latinskoga", katoličkoga zapada, a glavni- iako možda ne prvi- izvor tomu bijaše francuski kabalist, judaizator i polihistor Guillaume Postel sa svojom knjižicom iz 1538. Tu su nabrojani "jezici", a zapravo pisma. Tako iako se radi tobože o jezicima, nema niti jednoga pisanoga latinicom (francuski, talijanski, englesk,..) osim latinskoga.
Ovo je slavenosrpski jezik.
„Весьма бы мени прискорбно было, ако бы я кадгод чуо, что ты, мой сыне, упао у пьянство, роскошъ, безчиние, и непотребное житие.”
Ovo čime se vi i ja služimo je hrvatski jezik.
Ovo je slavenosrpski jezik.
„Весьма бы мени прискорбно было, ако бы я кадгод чуо, что ты, мой сыне, упао у пьянство, роскошъ, безчиние, и непотребное житие.”
Ovo čime se vi i ja služimo je hrvatski jezik.
Ovo čime se vi i ja služimo je hrvatski jezik.