Ja sigurno znam jedno: da je Kašićev prijevod tiskan, izbjegli bismo Ilirce, Vuka, Zagrebačku školu, vukovce, jugoideologiju.... Imali bismo, mi Hrvati, jezik koji bi zauzeo svoj prostor i sigurno se vremenom kodificirao kao opći nacionalni jezik, i to već u 17. st.
Taj je jezik kao ovaj sad, samo nješto arhaičniji, nu što vrijedi kad je tiskan tek 2000., a time je puno vode proteklo
tek tako.... Nehrvati bi zbog latinice i jezika pobjegli kao vrag od tamjana, i sav bi proces integracije bio ubrzan.
Gajevom grafijom, dio Pjesme nad pjesmama
Nu, Biblija nije tiskana. Navode se dva razloga: rutensko- glagoljaška Levakovića i Mrnavića, ter pismo biskupa Zagrebačkoga Franje Ergelskoga. Prvi su inzistirali na glagoljici ili ćirilici, te rusificiranome jeziku; drugi na kajkavštini.
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20001205/prilozi.htm
Držalo se da je pravi razlog hrvatski jal "našijenaca, narodnih štetočina i zlotvora",
zapravo zavist Tomka Mrnavića, rodom iz Šibenika, bosanskog biskupa i jastrebarca fra Rafaela Levakovića, pustolovna i nemirna ohridskoga biskupa i upravitelja prizrenske biskupije, urednika u Propagandi.
Obojica su bili vatikanski ljudi i zagovornici tiskanja knjiga za slavenski svijet, ali su bili protiv Kašićeva prijevoda,
jer nije pisan ćirilicom ili glagoljicom. Bilo je tu hrvatskoga jala i zavisti, posebno "anonimki", koje se prepisuju senjskomu biskupu Ivanu Krstitelju Agatiću. Možda je ista ruka te dvojice pisala i zagrebačko pismo papi Urbanu VII.
Ivan Golub koji je istraživao pismohranu Svetoga Oficija otkrio je pismo od desetak redaka, u kojemu tadanji zagrebački biskup Franjo Ergelski, sin pokrštenoga muslimana Hasanovića, traži od pape da se zabrani tiskanje Kašićeve Biblije, jer je pisana na dubrovačkomu dijalektu, koji nije jezik cijeloga naroda, zapravo zagrebačkome (kajkavske) biskupije. Po svemu sudeći, a i sumnjajući, to je pismo zapečatilo sudbinu Kašićeva prijevoda. Domorodni su biskupi zdušno ispoštovali papinu odluku. Očito je da je Svetomu Oficiju bila važnija katolička vjera nego hrvatski jezik, što je i razumljivo, u duhu tadanje katoličke obnove.
U svemu, sve bi se moglo svesti na dva razloga: što nije pisana ćiriličnim ili glagoljskim slovima i jezikom jezične ekumenizacije tj. staroslavenskim jezikom. Prijevod se očito nije poklapao s maglovitim idejama i fantazijama o općeslavenskomu liturgijskom jeziku.
....
Možda su za biskupa lagali, nu ja bih ipak poručio-
ubuduće, braćo Hrvati, nemojte za zagrebačkoga biskupa birati muslimana kajkavca. Što je previše- previše je.
Gomnaida, Junija Palmotića
Govnušinu pripijevati
spravite se, pjesni moje!
Nećete se izmrljati
zasve er gnusno djelo to je,
čim svud siva zrak sunčani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Govnene su riječi tvoje,
govnena su tvoja djela,
u nosu ti govna stoje,
govna su te odsvud splela,
u ustijeh djestro hrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Sve je tijelo tve govneno,
po svemu činu govnen ti si,
a u gaćah usmrđeno
mješte zvonca gоvno visi,
smrade iz repa istiskani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Tako infame imaš pȁre,
rilica ti tako smrdi
kako župsko kad magare
mlade trave sito prdi,
kad goniti mȁs podrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Iz govnena fjata tvoga,
gdje ti kimci bradom vrve,
ustim, kako iz brljoga,
bljuješ žabe, rigaš crve.
Zatisnite nos, građani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Od gubave tvoje sline,
venenozi sasrature,
strmelji se smrtni čine,
škrpijuni i smugure
i sve slične njim pogani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Ti si od nijedne ruke i scijene,
eskremenat od naravi,
gnusne muke potištene
ti si upljuvak zaisto pravi,
ljeti meso ki pogani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Vrijedne od babe i čivile
ti se nijesi othranio:
sred merdolja gnusne vile
kolijevka ti je kablić bio
brabonjcima napengani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Podojka je tvoja bila
stita govan djestrarica,
ne bivši se namjerila
finija i bolja kundurica
da govneća toga othrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Ti kad verse hoć činiti
govna ustim rigaš tada
i končete govoriti
ne pristaješ pune gada,
smiješeni zvijerče i pogani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Popovi se sveđ govnari
oko gusta vrte govna,
a u tebi se gnusne čari
sveđ i djela plode otrovna.
Grada versim ne pogani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Govnušina i govnena
jednako je korta zvana:
govnim su ono sprema općena;
ti si u stranju od govana,
kupusinom nakakani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Toliko su nada svima
versi i pjesni tve duboke
da bi dobro bilo njima
sva zajazit djestra i kloke,
da su u dublje ukopani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Znaš, kad jeduć na barjelu
rosan kupus neobuljeni
u govnenom tvome zdjelu...
i ako vjere neć dat meni,
Grčici se javi Stani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Ka namjera neka nije
cijeća tako gadne usere,
slaga da ti kiridžije
doć imaju s Inglitere,
smrade u lažah ustarani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Pave u Stonu još te hvali,
veće pecat da cekina
u Levantu tebi fali
smrtim Lukše Mišičina,
glamazalo intrigani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Jošter speći većekrati
uz tu tvoju hotimicu,
htio si u Stonu celivati
lijepu Maru Ostjelicu,
šulje bulje privraćani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Bjež' od suda, tužan, bježi
govneniče pun sramote,
gdje se plode skarambeži,
er bi obraćen u balote,
da te niko ne obrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Dum Garcija tebe zove
u ispanske strane od svijeta
da ti vrati tve dugove
i slična se tuj munita
prezimenu tvomu hrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Kad njegova Ečelenca
te dinare tebi vrati,
blizu će ti bit Valenca,
gdje ćeš vrijeme tve trajati,
nesvjesniče zamantrani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Tu kad tvoja smiješna faca
upazi se i kompara,
u ošpedalu mahnitaca
upiši se za govnara,
bivši gоvnari svud poznani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Vijeće od govan tuj prignuto
primit će te umilmente,
vikajući: "Ben venuto,
signor nostro eccellente,
s govnjom krunom korunani!"
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Svak te od nas prima rado,
svaki želi bit uza te
er smo čuli da si vlado
sve djestrarske mađistrate,
gdje se seru tvoji mještani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Glas govnene tve dobrote
po svijetu se svem poteza:
vrag uzeo dvije balote
manjkaše ti ke za kneza,
naš prinčipe poštovani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Kud se ja sam zaletio?
Kud srnete, moji versi?
Govnogrizac Merdonio
ove hvale ne dostoji
svijem gnusobam imbratani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Više tebe kad proleti
jato ljuna i čavaka,
od veselja svaka pjeti
počne: "Kaka, kaka, kaka!"
Ljuna bo se govnom hrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Ni od zvijeri ni od ptice
tva prilika ljudim para,
ni od morske pijavice,
nego popa od govnara:
tim se čistit djestre stani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Toliko su, o Merdašu,
potištena tvoja djela
da se kordaš na Kobašu
za svjećara od srdjela,
kako čine svi vilani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Videć ribu tuj gdje bara,
stvar se učini tebi lijepa
na očima svijeh traktara
svuć bezočno gaće s repa,
da se čude Kobašani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Jedno, neka možeš njima
mješte janke kanjošiti,
drugo, golijem da repima
družbu od trakte mož loviti;
drag bo ti je pestelj slani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Kad ne uzimaš trakte veće,
upiši se greboderom;
miljorati tvoje sreće
ne mož boljom ti namjerom,
bivši za to kaparani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Spomeni se, o Merdošu,
od Zamula na Kaštio
u velikom kada košu
večeru si ti donio,
kô najfinji kapetani...
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Što će u košu biti temu,
izvan sebe svak ostaje;
tot salate minca u njemu
i hmućavo jedno jaje
i paljavac raskišani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Kako gora nesmotrna
jednom bređa upazi se,
što će biti, svjetna i crna:
tot tamašan miš se rodi
kô i ti prknom ukakani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Znaš, kad jednom za stvar lijepu
slagat družbi ne krati se,
da golubić u dželepu
za večere spravlja ti se
veoma lijepo konfrigani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Veseli se Junac Stijepo
ki vam bješe za bofuna,
da ti čitaš tako lijepo
i najslađa dva bokuna
u trbuh se spremit kani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Kad vivanda ta prislatka
upazi se obrnuta
u govnena dva lapatka
i smrdeća tri vrnuta
i struk trupa uzvonjani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Znaš, Merdašu, o Dokture,
kad za kože tri zlaćene
pod Pelješac odnije sture
sve bešave i govnene,
da svi vide Pelješani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Ter si podat razumjeti
Škapićevoj ženi htio
zlatne kože da donijeti
iz Grada si naredio,
ke ti u skrinji majka hrani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Još sasranijem feraulom
za matarac ti se služi
kad s Vučicom, tvojom bulom,
balatur te prazan združi,
samijem prknom ka te zani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Valovića zato Vicu
na koljenijeh klečuć moli
da ti zaimlje ku slamicu,
gdje ćete oba ležat goli
na pasiju zavezani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Kad ti vide fizonomi
nos i granfe od ljifana,
kažu da je ćud veomi
tva na grapšu inklinana.
Tim se gnusit već ne kani!
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Kad da naša pokrajina
množ veliku zaboravi
od famozijeh lupeština
kijem se u mlados ti proslavi,
o hajduče svud spjevani?
Vȁs si govnen, kneže usrani!
-----------------