Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.334
Interesantno je insistiranje na glasu h, koje i danas u srpskom društvu ima klasni aspekat:
S. Halilović
PRAVOPIS BOSANSKOG JEZIKA
VII. Pisanje glasa h
Glas h treba izgovarati i pisati u riječima u kojima mu je po postanku mjesto: aždaha, duhan, gluh, grah, hajde, halka, herbar, Hercegovina, hiljada, historija, hrana, hurma, kahva, kihati, kuhati, mahana, mahrama, mehlem, muha, proha, promaha, sabah, snaha, suh, truhnuti, uvehnuti, vihoriti se, zauhar, tvojih, mladih, četvrtih, dođoh, mišljah, ćitao bih.
Također se h izgovara i piše u riječima: hastal, hrđa, hrvač, hrzati, lahak, mehak.
Pravilno je samo: hvala, hvatati, a ne: fala, fatati.
Neke riječi pravilno je pisati i izgovarati i sa h i bez njeg:
hlabavo - labavo;
hlupati - lupati;
hudovica - udovica;
sahat - sat.
Pogrešno je pisati i izgovarati h u riječima: adet, alat, lopta itd.
PRAVOPIS BOSANSKOG JEZIKA
VII. Pisanje glasa h
Glas h treba izgovarati i pisati u riječima u kojima mu je po postanku mjesto: aždaha, duhan, gluh, grah, hajde, halka, herbar, Hercegovina, hiljada, historija, hrana, hurma, kahva, kihati, kuhati, mahana, mahrama, mehlem, muha, proha, promaha, sabah, snaha, suh, truhnuti, uvehnuti, vihoriti se, zauhar, tvojih, mladih, četvrtih, dođoh, mišljah, ćitao bih.
Također se h izgovara i piše u riječima: hastal, hrđa, hrvač, hrzati, lahak, mehak.
Pravilno je samo: hvala, hvatati, a ne: fala, fatati.
Neke riječi pravilno je pisati i izgovarati i sa h i bez njeg:
hlabavo - labavo;
hlupati - lupati;
hudovica - udovica;
sahat - sat.
Pogrešno je pisati i izgovarati h u riječima: adet, alat, lopta itd.
Jezik je od tada vidno evoluirao, koevoluirao s njegovim govornicima u skladu s intelektualnim i znanstvenim usponom Bosnjaka i vremena u kome zive, te su danas brojne u ovom pravopisu predlozene inovacije bile nepotrebne, a nerijetko i stetne. One se ne nalaze samo medju rijecima koje se odnose na upotrebu i pisanje za Bosnjake markantnog glasa h kao sto su: hametice/ametice (?), hlabavo/labavo, hlupati/lupati, hurlik/urlik, hudovica/udovica, nahuditi/nauditi, ohlupina/olupina, huhor/uhor, zijehati/zijevati
http://govori.tripod.com/bosanski_razgovori.htmhudovica, hlupati, hlabavo
Opravdanast glasa h u nekim je rečima krajnje hlabava...
- "hudovica": prasl. *vьdova (stsl. vъdova, rus. vdová, polj. wdowa) ← ie. *widheweh2 (lat. vidua, skr. vidhavā)
- "hlupati, ohlupina": prasl. *lupiti (rus. lupít', polj. łupić), lit. laupyti: ljuštiti ← ie. *lowp- (skr. lopayati: oštećuje)
- "hrđa": prasl. *rъdja, h- je neetimološko (rus. rža, polj. rdza), lit. ruda: crvenosmeđ ≃ grč. erythrós: crven, v. ruda1
- "hrvanje": prasl. *rъvati, s neetimološkim h- (rus. rvat̕: trgati, polj. rwać) ?← ie. *h1rew- (lat. ruere: provaliti, skr. ravati: razara)
pa insistiranje na njegovom korišćenju u tim slučajevima može imati jedino lingvistički nenaučna, psihološka tumačenja.
I danas važi stereotip da se "seljak" prepozna po govoru - npr. po tome što kaže 'iljada mesto hiljada. E, upravo tako je i naša isturčena gospoda u želji da u vlastitim očima ostanu veći Srbi od svoje "proleterske" 'rišćanske sabraće za njih koristila naziv "vlasi"=seljaci, dok su u govoru revnosno čuvali klasne jezičke odlike kao što je npr. glas h.
Međutim, činjenica je da je u međuvremenu jezik srpski fonološki evoluirao i postao jezik pogodan za pesme i dozivanje. Njegova je odlika da je to jezik otvorenog prostora - ne zatvorene prostorije - jer je upravo na otvorenom fonološki "brušen i poliran". U pogledu fonologije muva, snaja, kuvarica, marva, pastuv, suvarak odnose se prema muha, snaha, kuharica, marha, pastuh, suharak kao što se u pogledu aerodinamike odnosi avion prema moto-kultivatoru. Štaviše, u nekim je situacijama prosta zamena nemoguća: ogluveti : oglušeti (?!) (postati gluvim) što govori o funkcionalnom razvoju jezika. Glasovi v, j i gubljenje glasa predstavljaju novije reflekse glasa h. Etimološko h vidljivo je u promenama reči i izvedenicama uvo (i uho) - uši, ušni, ušesa; gluv - oglušiti se; muva-mušica; buva- Buha (prezime); suv - osušen; snaja - snaša (od snašica); promaja, zamajavati - promašiti, pozamašan, zamahnuti itd. itd.
Kao zaključak predobro će poslužiti analogija sa iskrenim stavom profesora Božanića, (nesvesno) izrečenim 20. aprila 2006. na 10. sednici Veća za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske:
Hrvatski lingvista, prof. dr. Joško Božanić kaže:
"Kad bi Srbi prema ideji Vuka Karadžića bili prihvatili ijekavski standardni jezik, ne bi u nas bilo težnje za jekavskim refleksima kratkoga jata iza pokrivenoga r, nego bi se tražili razlozi da se prihvate ekavski. Naglasio je da predsjednikova riječ uključuje i politički aspekt pitanja."
Poslednja izmena:
