Broken - Slomljen (a)

Ovo što ću da napišem možda nekima bude zvučalo edgy, mada u pitanju je neki lični pogled na stvari - ne mora da bude nužno tačno ali jeste neka prizma kroz koju gledam na stvari.

Kako izgleda i kako se ponaša "slomljen muškarac" iz ženskog ugla posmatranja?

Ne, nije nimalo edgy, tako je kako je.

Nije isto ako osoba teži za nečim što nije imala, okusila, a ima lažnu imaginarnu percepciju tog savršenstva koju je videla tamo negde, čula za nju ili je sama projektovala u glavi. To je težnja za nečim što možda postoji, a možda i ne. Realnost - imaginacija.

Osoba koja je povređena može da beži od osoba sličnim onoj koja ju je povredila bez obzira da li je i njeno ponašanje bilo povod, a ta druga nova osoba je u stvari možda prava osoba za nju, a ona je odbija jer ima neku lažnu percepciju u glavi.

"Slomljen muškarac", kada je moje iskustvo u pitanju je bio, tj. bili, su muškarci koji su bili u vezama manipulativnih žena. Kada je osoba svesna toga i potraži pomoć - ispliva i spere sa tebe taj osećaj i to iskustvo. Ali kada osoba toga nije svesna i ne želi pomoć jer ne vidi problem - to je već teško i gledati i biti sa takvom osobom.
Ovde prelazimo u drugu temu - "ne možeš pomoći nekome koja to ne želi".
 
Meni je jedan od razloga raskida sa bivšom bio "to što ti je ostalo od njega i njegove greške neću plaćati ja".

Ali hoću reći da mi je smešno to muško ovako, a žensko onako... Povređena osoba je povređena osoba, bez obzira na pol.



Ma sve ja razumem, nego guram narativ jednakosti i ravnopravnosti, to je sad gotivno, a mene zabavlja da ih gledam pogubljene.

Ako smo ženemajkekraljicelegendice onda ne treba oslonac, we are strong.
Pa pogresno shvatas ravnopravnost.
 
Još jedno internet proseravanje internet stručnjaka, koji ti na instagramu izbace reels gluposti, sa lepim efektima i nekom pesmom u pozadini, pa onda kažu neko sranje i onda kao pogled u daljinu, kao poentirali su.
Copy/Paste tekstovi koji se ponavljaju sa vremena na vreme, da ih nema ko bi se setio da ovako nešto pročita iz neke knjige 😅
Slomljeni ljudi ne znaju kako da iskažu ljubav jer više nisu sigurni zbog tih loših iskustava ni šta ljubav jeste, ni kako da je plasiraju, kako da je prime. Čak i ako znaju kako da je plasiraju možda se plaše ishoda, možda se plaše da opet neće biti dovoljno ili da to neko neće poštovati.
Slomljenim ljudima treba neki susret sa realnošću tj. da vide stvari iz više uglova i da preseku negativna iskustva, po meni se sam taj problem sa slomljenošću produbljuje time što se u momentu kada dođe do nečeg negativnog to ne obradi već to ljudi nose kao kofer najveći deo života.
Naravno strah je motiv na kome se mora raditi, korak po korak za ovakve stvari i bude ok.
Znaš kako kažu, koga zmija ujede, taj se i guštera plaši.
Znam za ovo ali se baš i ne slažem.
Neko koga ujede zmija MOŽE posle toga da se boji guštera
Neko koga ujede zmija MOŽE posle toga da se boji zmije, ali ne i guštera
Neko koga ujede zmija NE MORA posle toga da se boji niti guštera niti zmije
Sve zavisi od osobe do osobe, svako od nas ima neku svoju rezistenciju na trume i sl.
I još mi je smešniji taj narativ koji se pruža da je to iz muškog i ženskog ugla drugačije. Dobri moj, povređena osoba je povređena osoba, bez obzira da li ujutru radi instant joga istezanje da odlepi testise od butine ili gleda u ogledalo da li joj je u dupe otišlo još 500 grama.
Po meni jeste drugačije (mada ne tvrdim da sam u pravu za to). Kako vidim stvari muški i ženski na svoje načije procesuiraju stanja slomljenosti.
 
Slomljenim ljudima treba neki susret sa realnošću tj. da vide stvari iz više uglova i da preseku negativna iskustva, po meni se sam taj problem sa slomljenošću produbljuje time što se u momentu kada dođe do nečeg negativnog to ne obradi već to ljudi nose kao kofer najveći deo života.
Naravno strah je motiv na kome se mora raditi, korak po korak za ovakve stvari i bude ok.
Da, ovo je ključno ali ima osoba koje ne vide problem, ne žele da se suoče. Ostaju slomljeni do kraja života. Pitam se da li je tu nedostatak hrabrosti ili "slepilo"?
Po meni jeste drugačije (mada ne tvrdim da sam u pravu za to). Kako vidim stvari muški i ženski na svoje načije procesuiraju stanja slomljenosti.
Možda zato što ih gledamo iz svog iskustva, ne gledamo ih "širokim spektrom"?
 
Ti ljude gledaš onako kakve ti misliš da mogu biti, da su svi kao ti. Ali ne, ne vide svi sebe.

Prirodna selekcija i to je skroz ok. Zato i ne gubim vreme. :)

Pa pogresno shvatas ravnopravnost.

Ne shvatam pogrešno, već ukazujem na besmisao iste. Ista prava znače i iste obaveze, kao što ravnopravnost isključuje i potpuno potire odnos džentlmena i dame, ali to je neka šira tema i ne bih sad ulazio u to. Naravno da ravnopravnost i jednakost nisu isto, ali vode ka istom. Jer da bi neko mogao da kaže da hoće ista prava, mora imati i iste obaveze, što dalje implicira na jednakosti. Što je apsolutno smešno.

Copy/Paste tekstovi koji se ponavljaju sa vremena na vreme, da ih nema ko bi se setio da ovako nešto pročita iz neke knjige 😅

Slomljenim ljudima treba neki susret sa realnošću tj. da vide stvari iz više uglova i da preseku negativna iskustva, po meni se sam taj problem sa slomljenošću produbljuje time što se u momentu kada dođe do nečeg negativnog to ne obradi već to ljudi nose kao kofer najveći deo života.
Naravno strah je motiv na kome se mora raditi, korak po korak za ovakve stvari i bude ok.

Znam za ovo ali se baš i ne slažem.
Neko koga ujede zmija MOŽE posle toga da se boji guštera
Neko koga ujede zmija MOŽE posle toga da se boji zmije, ali ne i guštera
Neko koga ujede zmija NE MORA posle toga da se boji niti guštera niti zmije
Sve zavisi od osobe do osobe, svako od nas ima neku svoju rezistenciju na trume i sl.

Po meni jeste drugačije (mada ne tvrdim da sam u pravu za to). Kako vidim stvari muški i ženski na svoje načije procesuiraju stanja slomljenosti.

Mislim da su ti instagram guru-i zapravo i najveći problem današnjice. Pre neki dan mi izleti reels Goca Tržan je ugostila devojku koja se tamo potpisuje kao "Harmonijaduše", Bože sačuvaj koja količina gluposti. Ali će to neka devojčica, zbog popularnosti koju obe imaju zaista da uzme u razmatranje.

Naravno da kao pol nismo isti i naravno da i stvari doživljavamo različito, ja samo kažem da je slomljena osoba slomljena, teško razvija poverenje, otvara se, ostvaruje taj "kontakt" na dubljem nivou, toksična je ponašanjem i slično, to nije vezano za pol. Nekada se manifestacija slomljenosti razlikuje, ali je suština ista.

I naravno da može i ne mora ništa, naravno da je sve od osobe do osobe, samo kažem da je skroz i očekivano i kad se ljudi plaše odnosa nakon katastrofe proživljene u nekom drugom odnosu. Ništa neočekivano.
 
A šta kada osobe nisu toga svesne?
Uglavnom slomljene osobe nisu svesne ili u gorem slučaju ne žele da prihvate da su slomljene (tipa ne traže stručnu pomoć ili neki lekovito rešenje za koren problema)
Upoznaš takvu osobu i posle nekog vremena shvatiš da ona nesvesno vuče neke kvrgave trule korene prošlosti?
U većini slučajeva bih rekao da će doći do pičkaranja, svađa i onda najčešće burnog raskida. Sa jedne strane je osoba koja nije svesna da je slomljena (još strašnije je da ne kapira ni na koji način je slomljena), a sa druge strane je neko ko potencijalno takođe može biti slomljen na neki način. (Ekstremnog) primera radi anksiozno-depresivni narcis + neko sa graničnim poremećajem ličnosti = nenormalno dobar seks, nenormalno (emotivno) nestabilan odnos, kao i glaslighting i pasivna agresija, a nekada i fizička agresija.
Sada šta je specifično kod slomljenih osoba - one uglavnom sve kažu u samom startu, tako da ko sluša ili ko može da uspostavi jak integritet/lične granice najčešće neće da se upušta/dolazi u neprijatan odnos.
Tako lako bi joj okrenuo leđa i rekao - hajdi sredi se pa se javi/trebala si prvo da se sastaviš sama sa sobom???
Bojim se da je ovo najčešći scenario kod nas. Karakteristika "stabilnih ljudi" u današnje vreme jeste da odbojno reaguju na stres, burne promene, socijalno neprijatne situacije i naravno na "slomljene pojedince". Domaće društvo je takvo da su praktičari - "ako si mi kamen oko vrata otarasiću te se". Kako kontam to je ono što se prenosila još sa sela - povredi se ker/mačka bude ozbiljnija posekotina i sl. neće da ga vode veterinaru već ako pretera pretera...

Recimo ako dođe to takve situacije da dvoje završe zajedno, neka korisna predispozicija za pozitivno razrešenje bi bila da bar jedan od partnera ima znanja ili iskustva šta se dešava i kako da stvari pokrene u proces lekovitog razrešenja situacije.
U osnovi izuzetno su retke situacije da je stepen ovoga totalno destruktivan, uglavnom treba nešto strpljenja, nekada i prećutkivanja nekih stvari dok se stvari ne smire, mada takođe je i drugačije ako je žena ili muškarac u pitanju.
 
Bojim se da je ovo najčešći scenario kod nas. Karakteristika "stabilnih ljudi" u današnje vreme jeste da odbojno reaguju na stres, burne promene, socijalno neprijatne situacije i naravno na "slomljene pojedince". Domaće društvo je takvo da su praktičari - "ako si mi kamen oko vrata otarasiću te se". Kako kontam to je ono što se prenosila još sa sela - povredi se ker/mačka bude ozbiljnija posekotina i sl. neće da ga vode veterinaru već ako pretera pretera...

Recimo ako dođe to takve situacije da dvoje završe zajedno, neka korisna predispozicija za pozitivno razrešenje bi bila da bar jedan od partnera ima znanja ili iskustva šta se dešava i kako da stvari pokrene u proces lekovitog razrešenja situacije.
U osnovi izuzetno su retke situacije da je stepen ovoga totalno destruktivan, uglavnom treba nešto strpljenja, nekada i prećutkivanja nekih stvari dok se stvari ne smire, mada takođe je i drugačije ako je žena ili muškarac u pitanju.

Problem toga što ti pričaš nije "ovaj je seronja nestabilni jer neće da izleči ili pomogne toj osobi, nego je ostavi. Već momenat da većina, ali zaista većina tih ljudi i ne želi da radi na tome u vidu promene, već te bombarduje tako i zapravo očekuje da ti hodaš kao po jajima da im ne aktiviraš te traume, a ne da prođu kroz njih. Onda budeš kriv i za ono što nisi, velika je patnja i muka kad neko ima problem, a zapravo ni ne radi na njemu, već očekuje da se ti prilagodiš toj trenutnoj njenoj formi. Pišem njenoj jer imam posla sa ženama kao muško, logično.

Ljudi moraju da shvate da su za svoje stanje najodgovorniji oni, ako pustiš da sediš u govnima, nemoj da se čudiš ako smrdiš posle i kad izađeš iz njih. I nemoj da misliš da je bilo ko dužan da mu uništiš godinu, dve ili pet života, sa neizvesnim ishodom, gde se čak i ne trudiš puno da ispravljaš tvoje probleme i traume.

I alkoholičara ćeš gledati da izvučeš, ali ako on prihvati sebe kao takvog i uporno pije pričajući ti da "on uopšte nije alkoholičar", to onda ispadne toliko toksičan odnos da ti hodaš kao zombi i do tvog života ti nije pored te osobe.
 
Da, ovo je ključno ali ima osoba koje ne vide problem, ne žele da se suoče. Ostaju slomljeni do kraja života.
Zapravo se ne slažem da ljudi ostaju slomljeni do kraja života - vremenom se stvari na neki način isprocesuiraju. Sa jedne strane tu gde je bila "slomljenost" (suštinski neka/neke traume) vremenom nastaje "praznilo" tj. iskustva iz prošlosti isčezavaju (fizički aspekt starenja zaborava negativnosti), sa druge strane upitno je da li osoba želi da popuni tu prazninu?
Ako ne želi - osoba postaje "usamljenik" život bez partnera i sl (samo po sebi nije negativno samo nije u skladu sa mainstream normom)
Ako želi - onda treba da radi na emotivno-fizičkoj konekciji tzv. touch starvation za početak, ona empatičko povezivanje sa drugima (tj. da ume da se nosi sa strahom da će ga/je neko potencijalno povrediti)
 
Kada se za neku osobu kaže da je "broken" (u psihološkom ili emocionalnom smislu), to obično znači da je ta osoba duboko povređena, oštećena ili na neki način emocionalno "slomljena" zbog prošlih iskustava, traume, gubitka, razočaranja ili drugih teških životnih okolnosti.
Čovek može biti "oštećen" iz više razloga. Na različite načine. Pošto je ovde reč o propalom ljubavnom odnosu, zadržaću se na tome.
Nakon neuspele veze, iz koje izlazimo kao neko ko je ostavljen, povređen i izmanipulisan, neophodno je sebi dati vremena.
Nekome je potreban kraći, nekome duži period.
Ne zaletati se. Ne upuštati u nešto za šta postoji opravdana mogućnost da će nas nanovo povrediti.
Potencijalni "neoštećeni" partner ima svoja očekivanja, možda želi tinejdžersku euforiju sa sve konfetama i fanfarama u pozadini. A "oštećeni" to (bar u tom trenutku) ne može da mu pruži.

Najbolje i najpoštenije rešenje je ne ulaziti u nove veze sa polupoznatim osobama.
Prijateljstvo je mnogo bolja opcija.
Jer, ljudi bi prvo trebali da se dobro upoznaju, pre veze (ili pokušaja iste).
 
Kada se za neku osobu kaže da je "broken" (u psihološkom ili emocionalnom smislu), to obično znači da je ta osoba duboko povređena, oštećena ili na neki način emocionalno "slomljena" zbog prošlih iskustava, traume, gubitka, razočaranja ili drugih teških životnih okolnosti.
Izraz sugerira da se ta osoba suočava s teškoćama u oporavku ili prevazilaženju svojih emocionalnih rana, što može uticati na njen svakodnevni život, odluke, ponašanje i odnose s drugima.

Vezano za temu, na netu sam pre neki dan naleteo na:

Kako tumačite ove dve tvrdnje, koliko je istine u njima?
Када си емотивно сломљен....у нај чешћем, значи да више никада, или јако тешко, након много труда и времена...можеш поново досегнути тај степен љубави, који си изгубио и разочарао се.
Зато је "паметно" то " обавити" у раној младости.
Нај теже је тада усудити се, ући у неку другу...озбиљну причу.

Не видим разлику у женском и мушком туговању ..разочарењу.
 
Emocionalna slomljenost je resiva. Nije to toliko teska stvar osim ako predje u depresiju i anksioznost i onda se resava lekovima i savetima lekara.
Ovako najcesce ozdravljenje od tih stvari su korak po korak. Burna prethodna veza se ne resava ulaskom u novu burnu vezu kao spas, vec lagano, sto bi braca crnogorci rekli: pomalo.
Jel poverenje problem?
Ok, ne obecavamo kule i gradove, vec bicu sutra tu u 7:00 na vreme, pa polako. Sve dokle god se ne evocira to stanje u toj osobi i predje u petlju.zato je najpametnije da se sve radi iz bezbedne perspektive gde je osoba svesna da je odnos: raspolozenje veci u odnosu na razocarenje. I to ta osoba takodje mora da je ukljucena, bude svesna toga.
 
Zapravo se ne slažem da ljudi ostaju slomljeni do kraja života - vremenom se stvari na neki način isprocesuiraju. Sa jedne strane tu gde je bila "slomljenost" (suštinski neka/neke traume) vremenom nastaje "praznilo" tj. iskustva iz prošlosti isčezavaju (fizički aspekt starenja zaborava negativnosti), sa druge strane upitno je da li osoba želi da popuni tu prazninu?
Ako ne želi - osoba postaje "usamljenik" život bez partnera i sl (samo po sebi nije negativno samo nije u skladu sa mainstream normom)
Ako želi - onda treba da radi na emotivno-fizičkoj konekciji tzv. touch starvation za početak, ona empatičko povezivanje sa drugima (tj. da ume da se nosi sa strahom da će ga/je neko potencijalno povrediti)
Da, upravo tako ali šta ako je taj neko nama drag, počinjemo da ga volimo i onda dođemo do zida! Sva naša snaga, volja, ljubav koju upotrebimo da bi mu pomogli dolaze do barijere? Puštamo ga i ta osoba na nama ostavlja trag njegovog kraha.
 
Kako kontam stvari "slomljene žene" vape za nečim što nemaju i/ili za šta su bile uskraćene (to može biti ljubav, pažnja, toplina, partner itd...). Na pitanje zašto vape za tim mislim da je odgovor da takve stvari viđaju oko sebe (poznanici, televizija, literatura i sve ostalo gde mogu da vide takva ponašanja).
Auh koliko prizemno shvatanje jednog ženskog bića.
Kako izgleda i kako se ponaša "slomljen muškarac" iz ženskog ugla posmatranja?
Slomljeni ljudi, mislim da nema razlike između muškaraca i žena su pre svega potpuno emotivno nezainteresovani, a na sopstveni upit zbog čega je to tako odgovor leži u nekoj vrsti pesimističkog stava nakon emotivnog traumatskog iskustva.
Tako da tvrdnju koju si naveo na početku smatram pogrešnom, netačnom
 
Čovek može biti "oštećen" iz više razloga. Na različite načine. Pošto je ovde reč o propalom ljubavnom odnosu, zadržaću se na tome.
Nakon neuspele veze, iz koje izlazimo kao neko ko je ostavljen, povređen i izmanipulisan, neophodno je sebi dati vremena.
Nekome je potreban kraći, nekome duži period.
Ne zaletati se. Ne upuštati u nešto za šta postoji opravdana mogućnost da će nas nanovo povrediti.
Potencijalni "neoštećeni" partner ima svoja očekivanja, možda želi tinejdžersku euforiju sa sve konfetama i fanfarama u pozadini. A "oštećeni" to (bar u tom trenutku) ne može da mu pruži.

Najbolje i najpoštenije rešenje je ne ulaziti u nove veze sa polupoznatim osobama.
Prijateljstvo je mnogo bolja opcija.
Jer, ljudi bi prvo trebali da se dobro upoznaju, pre veze (ili pokušaja iste).
:ok: :vzagrljaj::ortaci2:
 
..volela bih da upoznam nekog ko nije "slomljen tj. ostecen(?)"...mislim da takvih nemaaa...:lol:
Ima. Svako ko je prošao kroz naš život je ostavio neki trag na nama, svi smo mi malo - izgrebani. Nismo ni bolji ni gori od drugih, različitost je to što je, barem meni, važno i ono što nas tera da razmišljamo, težimo ga boljem i da rastemo kroz tu borbu.
 
Hoćeš da kažeš da za takve nema nade?

Naprotiv, mislim da takve osobe, kada krenu dalje i izbore se sa svojim demonima postaju nesalomive. Ne bukvalno ali svet gledaju drugim očima.

Razmišljam da li i ja mogu da se svrstam u tu kategoriju!?
 

Back
Top