"Бошњачки" одн."земаљски" језик - изум Аустроугарске монархије?

Mrkalj:
Ovo plavo je ujedno i prosečan kvocijent inteligencije po republikama.
Kliknite za proširenje...
https://www.insider.com/guides/health/average-iq

iqtest.png
 
Q. in perpetuum hibernum:
Katolika? Neće biti; pa to ni Fortis kojeg si pominjao ne tvrdi.
Kliknite za proširenje...
Ne znam je li ovo trolanje ili nemar.
Fortis govori o Morlacima katolicima (koji su, usput, uvijek bili većina), a ovdje navodi kako su znali napamet djela Matija Divkovića.
Među pravoslavcima je Divković bio posve nepoznat.

Bolje je prije komentara pročitati što je rečeno.
 
Urvan Hroboatos:
Ne znam je li ovo trolanje ili nemar.
Fortis govori o Morlacima katolicima (koji su, usput, uvijek bili većina), a ovdje navodi kako su znali napamet djela Matija Divkovića.
Među pravoslavcima je Divković bio posve nepoznat.

Bolje je prije komentara pročitati što je rečeno.
Kliknite za proširenje...

On baš specifično govori da su obe vere, i katoličke i pravoslavne.
 
Q. in perpetuum hibernum:
On baš specifično govori da su obe vere, i katoličke i pravoslavne.
Kliknite za proširenje...
Trolanje. Morlaci jesu bili obje vjere, no u citatu se jasno spominje Divković, koji je među pravoslavnima bio potpuno nepoznat.

Od dubrovačkog zaleđa do početka južne Like žive (i) Morlaci koji ne dijele iste pisane kulture ni sve što se tiče kulturnih vidova vezanih za konfesiju.
 
Urvan Hroboatos:
Trolanje. Morlaci jesu bili obje vjere, no u citatu se jasno spominje Divković, koji je među pravoslavnima bio potpuno nepoznat.

Od dubrovačkog zaleđa do početka južne Like žive (i) Morlaci koji ne dijele iste pisane kulture ni sve što se tiče kulturnih vidova vezanih za konfesiju.
Kliknite za proširenje...

O kojem citati to ti pričaš
 
Q. in perpetuum hibernum:
A nekada pojedine titule imaju i samo funkciju srednjeg prsta. :) Kao npr. kada je kralj Milutin u svoju najrazvijeniju titulu ubacio da je i hrvatski kralj, kao odgovor na Hrvate koji su se tada zaratili protivu Srba i proširili se na Humsku zemlju (pored toga što su i u Bosnu prodrli, odnosno proširili svoju titulu).
Kliknite za proširenje...


Slomih se trazeci koja je to povelja/titula?
😁
 
https://zir.nsk.hr/islandora/object/hrstud:2002/datastream/PDF/view

Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini u drugoj polovici
19. stoljeća
Tolić, Ana
Undergraduate thesis / Završni rad
2019
..............................................................
Ipak, početkom osamdesetih godina XIX. stoljeća
Monarhija je zauzela drukčiji stav prema jeziku u BiH potičući fonološki pravopis i njegove
promicatelje Vuka Karadžića, Đuru Daničića i ostale. Takva se politika negativno odrazila na
hrvatski jezik koji je sve vrijeme bio u uporabi u javnim ustanovama. Dodatan udarac
hrvatskomu jeziku u BiH bilo je izdavanje Gramatike bosanskog jezika: „Vlada je izigrala i
sarajevskoga srednjoškolskog profesora Franju Vuletića i 1890. Objavila Gramatiku
bosanskog jezika za srednje škole, izostavljajući ime autora. Ta Gramatika naišla je na
zgražanje i odbijanje, ali politika je bila uporna te je pod tim nazivom tiskano više izdanja do
1908“ (Babić, 2008: 45). Naime, Franjo Vuletić je, budući da je odbio priznati postojanje
bosanskoga jezika, zahtijevao „da se u predgovoru gramatike napiše da je jezik nazvan
bosanskim na izričit zahtjev Vlade“ (Kraljačić, 1982, 170). Dževad Jahić ističe da se u
Gramatici “radi samo o posebnom nazivu za jezik, a ne i nekom novom jeziku“ (Jahić, 1990,
106). Drukčiji pogled na jezik u BiH iznosi Solak (2014, 123) prema kojoj se anketom
Pitanja o govoru prostoga naroda 1897., koju su Vatroslav Jagić i Milan Rešetar proveli na
poticaj Zemaljske vlade, došlo do zaključka da se radi o jednom, bosanskom jeziku.
O već spomenutoj Kallayevoj jezičnoj politici Jahić uočava da: „Kalajevi stvarni
ciljevi, naravno, nisu bili da bosanskohercegovačku sredinu „kulturno i moralno podigne“
zbog nje same, kako stoji u Bošnjaku, već se tu prije svega radilo o političkim interesima. U
tom kontekstu naziv „bosanski jezik“ u Kalajevom periodu bio je izmanipulisan“ (Jahić,
1987, 255). Na tu se temu nadovezuje Kraljačić tvrdeći da se Kallayevoj „politici bosanskoga
jezika“ protive Srbi (jer se protivila njihovoj tradiciji) i Hrvati (jer među njima jača
nacionalni pokret) te da je „grupa Muslimana okupljena oko lista Bošnjak“ jedina Kallayeva
„bezrezervna podrška“ (Kraljačić, 1982, 176)

https://izj.unsa.ba/files/28-17/04....a_u_sluzbenim_dokumentima_au_vlasti_u_BiH.PDF


NAZIVI JEZIKA U SLUŽBENIM DOKUMENTIMA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLASTI
U BOSNI I HERCEGOVINI

Bilo kako bilo, nisam vidio da je javno izložen popis gramatika i jezičnih priručnika u BiH u doba A-U do 1918. Spominje se jedino ta Vuletićeva gramatika, no to je bilo u početcima. Koje su službene gramatike i ostali priručnici (pravopisi, rječnici) u uporabi u BiH do 1918?
 
Ovo valja pronaći:
Okuka, Miloš (1991a): “Gramatike srpskohrvatskog književnog jezi-
ka u Bosni i Hercegovini od Vuka Karadžića do kraja austrougarske
uprave”, u: Književni jezik u Bosni i Hercegovini od Vuka Karadžića do
kraja austrougarske vladavine (Zbornik radova), Minhen, 140–146.

Okuka, Miloš (1991b): “Književnojezička situacija u Bosni i Herce-
govini u periodu austrougarske vladavine”, u: Književni jezik u Bosni
i Hercegovini od Vuka Karadžića do kraja austrougarske vladavine
(Zbornik radova), Minhen, 52–60.
 
U BiH se do 1918. pisalo svakako.

Znam da je Musa Ćazim Ćatić nješto pisao i korijenskim pravopisom, no službeni je tip bio fonološki, dijelom hrvatski, a dijelom srpski (srpskog priričnika nije ni bilo). Gramatika je ne znam koja bila, prvo zagrebačke škole, a drugo kvazivukovske, koje su se u normi razlikovale od hrvatskih u svega njekoliko propisa.

Po sjećanju, glavna je bila klasifikacija imenica, a kog zanima, neka pogleda što govori Nataša Bašić (dosadno, ali ne traje dugo, nešto o genitivu jednine- pogledati oko 59:00

U hrvatskom je sklonidba po genitivu, a kod Srba po rodu:

Od Kašića nadalje:

i-sklonidba: kost/kosti
e-sklonidba: žena/žene
a-sklonidba: konj/konja

U srpskoj gramatikologiji se ide po rodu, pa postoji velik broj tipova sklonidaba, zapavo kaos.


Inače, oko pisane riječi, to je zlatno doba pisanja u BH

Srbi
------
Petar Kočić, Aleksa Šantić, Vladimir Ćorović, Vladislav Skarić, Svetolik Ranković,


Hrvati
---------
Milan Prelog, Antun Hangi, S.S. Kranjčević, Ivo Pilar, Grga Martić, Ferdo Šišić, Ivo Andrić (rana faza),

Muslimani/Bošnjaci
---------------------------------
Kapetanović Ljubušak, Bašagić, Ćazim Ćatić,
 
Poslednja izmena:
Urvan Hroboatos:
https://zir.nsk.hr/islandora/object/hrstud:2002/datastream/PDF/view

Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini u drugoj polovici
19. stoljeća
Tolić, Ana
Undergraduate thesis / Završni rad
2019
..............................................................
Ipak, početkom osamdesetih godina XIX. stoljeća
Monarhija je zauzela drukčiji stav prema jeziku u BiH potičući fonološki pravopis i njegove
promicatelje Vuka Karadžića, Đuru Daničića i ostale. Takva se politika negativno odrazila na
hrvatski jezik koji je sve vrijeme bio u uporabi u javnim ustanovama. Dodatan udarac
hrvatskomu jeziku u BiH bilo je izdavanje Gramatike bosanskog jezika: „Vlada je izigrala i
sarajevskoga srednjoškolskog profesora Franju Vuletića i 1890. Objavila Gramatiku
bosanskog jezika za srednje škole, izostavljajući ime autora. Ta Gramatika naišla je na
zgražanje i odbijanje, ali politika je bila uporna te je pod tim nazivom tiskano više izdanja do
1908“ (Babić, 2008: 45). Naime, Franjo Vuletić je, budući da je odbio priznati postojanje
bosanskoga jezika, zahtijevao „da se u predgovoru gramatike napiše da je jezik nazvan
bosanskim na izričit zahtjev Vlade“ (Kraljačić, 1982, 170). Dževad Jahić ističe da se u
Gramatici “radi samo o posebnom nazivu za jezik, a ne i nekom novom jeziku“ (Jahić, 1990,
106). Drukčiji pogled na jezik u BiH iznosi Solak (2014, 123) prema kojoj se anketom
Pitanja o govoru prostoga naroda 1897., koju su Vatroslav Jagić i Milan Rešetar proveli na
poticaj Zemaljske vlade, došlo do zaključka da se radi o jednom, bosanskom jeziku.
O već spomenutoj Kallayevoj jezičnoj politici Jahić uočava da: „Kalajevi stvarni
ciljevi, naravno, nisu bili da bosanskohercegovačku sredinu „kulturno i moralno podigne“
zbog nje same, kako stoji u Bošnjaku, već se tu prije svega radilo o političkim interesima. U
tom kontekstu naziv „bosanski jezik“ u Kalajevom periodu bio je izmanipulisan“ (Jahić,
1987, 255). Na tu se temu nadovezuje Kraljačić tvrdeći da se Kallayevoj „politici bosanskoga
jezika“ protive Srbi (jer se protivila njihovoj tradiciji) i Hrvati (jer među njima jača
nacionalni pokret) te da je „grupa Muslimana okupljena oko lista Bošnjak“ jedina Kallayeva
„bezrezervna podrška“ (Kraljačić, 1982, 176)

https://izj.unsa.ba/files/28-17/04. Edita_Kevro_Nazivi_jezika_u_sluzbenim_dokumentima_au_vlasti_u_BiH.PDF


NAZIVI JEZIKA U SLUŽBENIM DOKUMENTIMA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE VLASTI
U BOSNI I HERCEGOVINI

Bilo kako bilo, nisam vidio da je javno izložen popis gramatika i jezičnih priručnika u BiH u doba A-U do 1918. Spominje se jedino ta Vuletićeva gramatika, no to je bilo u početcima. Koje su službene gramatike i ostali priručnici (pravopisi, rječnici) u uporabi u BiH do 1918?
Kliknite za proširenje...

Ima jedan muslimanski autor, zaboravih mu ime, što je sve to popisao. Službeno, kako je bilo, od 1878. do 1918. godine. Sad pišem po sećanju, ali kačili smo ga na forum, i to relativno nedavno. Dostupna je na internetu rasprava. Mislim da je kačeno i na temu Čiji je naš jezik.
 
Q. in perpetuum hibernum:
A nekada pojedine titule imaju i samo funkciju srednjeg prsta. :) Kao npr. kada je kralj Milutin u svoju najrazvijeniju titulu ubacio da je i hrvatski kralj, kao odgovor na Hrvate koji su se tada zaratili protivu Srba i proširili se na Humsku zemlju (pored toga što su i u Bosnu prodrli, odnosno proširili svoju titulu).
Kliknite za proširenje...

Q koja je to titula, gdje je mogu naci? :)
 
Kotromanicev sin:
Q koja je to titula, gdje je mogu naci? :)
Kliknite za proširenje...

U ugovoru sa Karlom od Valoa iz 1308. godine.

Hurosius dei gratia Dalmatie, Croatie, Dyoclie, Servie ac Rasie rex et dominus totius maritime regionis​
​
Uroš, milošću božjom kralj Dalmacije, Hrvatske, Duklje, Srbije i Raške, kao i gospodar svih pomorskih zemalja​

Lik je čak stavio Dalmaciju i Hrvatsku na prvo mesto; dakle, kao primarnu titulu, a Dragutinovu Srbiju (koja mu takođe nije pripadala) i zaista svoju Rašku na sam kraj. :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Q. in perpetuum hibernum:
Ima jedan muslimanski autor, zaboravih mu ime, što je sve to popisao. Službeno, kako je bilo, od 1878. do 1918. godine. Sad pišem po sećanju, ali kačili smo ga na forum, i to relativno nedavno. Dostupna je na internetu rasprava. Mislim da je kačeno i na temu Čiji je naš jezik.
Kliknite za proširenje...
Mislim da će prije biti o imenu jezika. O gramatikama je pisao Okuka u tekstu kog sam naveo, no to je u zborniku koji mi je nedostupan.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Casual Observer
Kako je jugoslovenski jezik Trojedne kraljevine preko hrvatskog ili srpskog jezika postao hrvatski
2 3 4
Odgovora
83
Pregleda
1.168
Frontiersman
Frontiersman
T
Шта мислите о личном односу између Радована Караџића и Слободана Милошевића?
2
Odgovora
48
Pregleda
773
Khal Drogo
K
Pumpaj Dinstanović
Odnosi Ugarske i Svete stolice, međunarodna politika pape Grgura VII (1073-1085) i slovenska kraljevstva
23 24 25
Odgovora
600
Pregleda
7.071
Pumpaj Dinstanović
Pumpaj Dinstanović

Back
Top