Evo, postaviću i
sledeće papino pismo istom kralju, od aprila iste godine (dakle, samo 3 meseca docnije):
GREGORIUS episcopus servus servorum Dei Sueino regi Danorum salutem et apostolicam benedictionem.
Apud antecessores nostros iuris et consuetudinis erat caritativis legationibus docere viam Domini universas nationes, corripere in his quę arguenda erant, omnes reges et principes, et ad ęternam beatitudinem cunctos invitare legalibus disciplinis. Plus enim terrarum lex Romanorum pontificum quam imperatorum obtinuit; in omnem terram exivit sonus eorum et quibus imperavit Augustus, imperavit Christus. Nunc vero reges et presides terrę contemptores facti ecclesiasticę legis, qui amplius iustitiam servare et eam defendere debuerant, ad tot irrogandas ecclesię contumelias convenerunt atque ad tantam inobedientiam, quę secundum Samuhelem similis est idolatrię, devoluti sunt, ut fere iam quiescentibus legationibus nostris, quoniam pene sine fructu videntur, verba nostra tantummodo orando convertamus ad dominum regum et Deum ultionum.
Sed quia scimus te et fortissimam gentem tuam, quę freno sapientię tuę moderatur, circa matrem omnium ecclesiarum debitam reverentiam exhibere, quę tanto est beato Petro humilior, quanto in fortitudine sua sublimior, ideo tibi dilectissimo filio nostro litteras mittimus atque paterna affectione mandamus, ut, si quid iuste indiges, quod auctoritas Romanę ecclesię possit tibi iuste largiri, per nuntios tuos et per hos, quos nunc mittimus, nobis notum facias, quatenus, in quantum fas est, te honoremus et prędictam reverentiam nobilissimi regni tui merita dignitate reddamus.
Bonam enim famam de te accepimus, quę precibus beati Petri et Pauli nunquam te deserat, immo ad gloriam utriusque vitę capescendam, ut desideramus, cumuletur semper et crescat.
Quia vero apud antecessorem nostrum beatę memorię Alexandrum quędam expetisti, quibus beatum Petrum debitorem faceres, immo tibi et regno tuo nobile patrocinium eius acquireres, per eosdem legatos mandes, utrum eadem voluntas sit, an fuerit passa defectum, aut, quod magis optamus, suscepit augmentum.
Ego enim cum in archidiaconatus officio essem, multum diligebam te et, ut mihi videbatur, diligebar a te. Sed ubi pastorale officium, quod in dilectione Dei et proximi quasi in fundamento consistit, licet indignus accepi, caritas quam habueram circa te maior facta est, quę te proficiente in melius semper in maiorem gradum Deo propitio augeatur.
Data Rome XV. Kalendas Maii, Indictione XIII.
---------------------------------------------------------------------------------------
GRGUR, episkop, sluga slugu Božjih, Svenu, kralju Danaca: pozdrav i apostolski blagoslov.
U vreme Naših prethodnika bilo je po pravu i običaju da se milosrdnim poslanstvima poučava put Gospodnji svim narodima, da se u onome što valja prekoriti ispravljaju svi kraljevi i kneževi, i da se sve poziva na večnu blaženost kanonskim stegom. Jer je u većem delu zemlje više važio zakon rimskih pontifika nego careva; celi svet obiđe glas njihov, i nad onima kojima je zapovedao Avgust, zapovedao je Hristos.
A sada su se, naprotiv, kraljevi i upravitelji zemlje pretvorili u prezirače crkvenog zakona — oni koji su utoliko pre morali da čuvaju pravdu i da je brane, skupili su se da Crkvi nanesu tolike uvrede i survali se u takvu neposlušnost (koja je, po Samuilu, nalik idolopoklonstvu) te, kako Naša poslanstva gotovo već utihnuše, jer se čine skoro bez ploda, Mi svoje reči pretvaramo samo u molitvu Gospodu — Kralju i Bogu osvete.
Ali pošto znamo da ti — i tvoj veoma snažan narod, kojim upravljaš uzdom svoje mudrosti — iskazujete dužno poštovanje prema Majci svih crkava, koja je utoliko poniznija Blaženom Petru ukoliko je u sopstvenoj snazi uzvišenija, zato ti, Našem preljubljenom sinu, šaljemo ova pisma i očinskom naklonošću zapovedamo: ako ti je s pravom nešto potrebno što ti vlast Rimske crkve može s pravom darovati, učini Nam to znanim preko svojih izaslanika i preko ovih koje sada šaljemo, da bismo, koliko je dopušteno, tebe počastili i spomenuto poštovanje tvoga previteškog kraljevstva uzvratili zasluženim dostojanstvom.
Jer dobar glas o tebi primismo — neka te, molitvama Blaženog Petra i Pavla, nikada ne napusti, nego neka se, kako želimo, uvek umnožava i raste za sticanje slave oba života.
A pošto si od Našeg prethodnika blažene uspomene Aleksandra tražio izvesne stvari kojima bi Blaženoga Petra učinio dužnikom — štaviše, kojima bi za sebe i svoje kraljevstvo pribavio njegovo plemenito pokroviteljstvo — naredi preko istih poslanika da li i dalje stoji ista namera, ili je pretrpela kakvo opadanje, ili je — što više želimo — primila povećanje.
Jer dok sam bio u službi arhiđakonata, veoma sam te voleo i, kako mi se činilo, bio sam voljen od strane tebe. A otkako sam, iako nedostojan, primio pastirsku službu, koja se kao na temelju zasniva na ljubavi prema Bogu i bližnjem, ljubav koju sam imao prema tebi postala je veća; i neka se ona, kako ti napreduješ na bolje, vazda, uz Božju naklonost, uvećava do višeg stepena.
Dato u Rimu, petnaestog dana pre majskih kalendi, trinaestog indikta.
--------------------------
Obeležih interesante deliće, opet. Stvari koje možemo primetiti:
1) U ovom pismu, 3 meseca kasnije, više nema pomena zemlje prepune jeretika koja se nudi danskom princu.
2) Papa je toliko očajan što ne čuje ništa od Danaca, kaže da očigledno poslanstva nemaju ploda i svoje obraćanje pretvara u molitvu Bogu. Osim što ga naziva, standardno, Nebeskim kraljem, međutim, podvlači i da je
Bog osvete.
3) Dodaje sada: brale, evo ako ti treba nešto i ako želiš, šta god to bilo, samo reci već jednom više, slušam te
4) Traži da čuje odgovor da li Sven zapravo više ne želi uopšte podršku Rima i stvaranje zasebne danske arhiepiskopije
5) Ovo mi je posebno interesantno, jer se
događa vrlo retko. Papa napušta pluralis majestatis. On se na kraju pisma obraća obraća kralju Svenu ne kao duhovni otac, ne kao neko ko sedi na Stolici Sv. Petra, već kao običan čovek i Svenov lični prijatelj.
Da li je papa nudio Svenovom prvorođenom zemlju kao ishitreni potez u očaju, da vidi da li će upaliti? I kada je video da ne ide, piše mu
molim te, samo mi se javi i reci mi šta ti treba, preklinjem te.
Ili se
od januara do aprila 1075. godine nešto dogodilo da ta misteriozna
zemlja više nije bila u ponudi?
