"Бошњачки" одн."земаљски" језик - изум Аустроугарске монархије?

[Urvan Hroboatos]

Хрватски аутори епске поезије су надалеко познати?!? Беспредметно је разговарати са неким ко не разуме да је то народно стваралаштво а не неких аутора. Смешни су покушаји стварања епике по узору на српску, од стране хрватских политичких радника 18 и 19 столећа. Гусларска баштина се преносила усмено и Одисеја и Илијада су записане вековима пре њиховог настанка.
У том 'изричају' осећа се природност и лепота, за разлику од вештачког разликовног израза. немогућег за епске вратоломије а за које тврдиш
да смо их украли од 'хрватских аутора'.

Hrvatska epika nije nadaleko poznata, no balada Hasanaginica, najpoznatija pjesma, isključivo je hrvatska.
Koliko pak sav tak korpus vrijedi, stvar je ukusa- i Goethe, koji je cijenio dio srpske epike, iznimno je cijenio kič od Ossiana, pa je priznatost u njeko vrijeme, pa i od najvećih umova-- beznačajna, budući da ti ljudu često veličaju kič i loše burgijanje.

Sada, u svijetu, najveći ugled ima jedino guslanje crnogorskoga muslimana Avde Međedovića, a li samo zbog tzv. homerskog pitanja.

Inače, vrijednosno- sve je to bofl.

A sami Srbi jasno pišu da je i srpska poezija u velikoj mjeri apsorbirala pisanija hrvatskih pisaca- isto slebe vrijednosti: https://www.rastko.rs/knjizevnost/nauka_knjiz/mpantic-lazna.html

Pravo i lažno u narodnom pesništvu, u svetu i kod nas, u prošlosti i danas​

Ta je epika propala moda.

To je zaluđenost dijela romantika kad su u tulenjima guslara nalazili neku vrijednost- i to samo dio njih- dok su epohalna djela Shelleya, Novalisa, Hugoa, Goethea, Wordstwortha, Coleridgea, Lenaua, Blakea (!).... u stratosferi nad burgijanjima sljepačkih guslara i sličnih vukoyebaca.

 

[Urvan Hroboatos]

Pisao si o kulturi. Dragojlovića sam spomenuo zbog toga kako se bavio pitanjem religije i duhovnosti srednjovekovne Bosne. I da je tu tata-mata, dobio je i od Hrvata priznanje; od nekih više mejnstrim do kontroverznijih Mužićevog tipa.

Bavio se više i Šidak, a bolje i ozbiljnije Miroslav Brandt.
Velim da moderni srpski povjesnici više rade na obradbi političke i ekonomske povijesti, što se vidi i iz toga da nemaju ozbilnijih i širih radova o književnosti i kulturi stare Bosne (Dragojlović je iz starijega doba, doba Baslera i ostalih), dok hrvatski bošnjački na kulturnom vidu (iako naravno ne isključivo)

 

[psmaniac]

Hrvatska epika nije nadaleko poznata, no balada Hasanaginica, najpoznatija pjesma, isključivo je hrvatska.

Ти си дечко зрео за психијатрију.
Кад је 'бофл', чему онолики труд Јукића и Орбинија за плагирање исте?
Линк који си оставио само доказује да ти не читаш оно што постујеш на форуму.
Мркаљ је већ безброј пута указивао на ту твоју ману.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Kad smo već pomenuli Lovrenovića, da spomenemo i jednu njegovu raspravu od značaja za ovu diskusiju: Kroatizacija bosanskog srednjovjekovlja u svjetlu interkonfesionalnosti stećaka.

 

[Pumpaj Dinstanović]

@Urvan Hroboatos šta misliš o ovoj raspravi Miloša Okuke o književnim jezicima bosanskih Srba u doba Turaka Osmanlija?

https://forum.krstarica.com/threads...avnih-katol-i-muh-pisaca.326122/post-38574233

 

[Urvan Hroboatos]

Ти си дечко зрео за психијатрију.
Кад је 'бофл', чему онолики труд Јукића и Орбинија за плагирање исте?
Линк који си оставио само доказује да ти не читаш оно што постујеш на форуму.
Мркаљ је већ безброј пута указивао на ту твоју ману.

O čem se priča?

Utjecajni Kopitar je odveo Kaardžića kod Goethea koji se oduševio hrvatskom pjesmom "Hasanaginica". Nema veze to što je to hrvatska pjesma, stvar je u tom što je to umjetnički kilavo.

Srpski pak epski ciklus, koji je nedvojbeno srpski (Filip Višnjić, Tešan Podrugović,..) bio je svojedobno hit među dekdentnim zapadnjacima i slavenofilima (Merimee, Miczkiewicz,..), no to je loše tamburanje kao što je, na daleko široj razini, crnački rap i hip-hop koji su smeće, a svjetski utjecajni.

Glede književne vrijednosti, za nju postoji nekoliko čimbenika, a to su ukus znalaca i preživljavanje. I nekad gromade poput Tassova "Oslobođenog Jeruzalema", kog su napamet dijelove znali još Voltaire i Byron, danas je posve zastario i upravo smiješan; Goetheove "Patnje mladog Werthera", nad kojima je cmizdrio Napoleon i europska veleuspješnica- danas djeluju kao sentimentalni kič kog nitko ni od ozbiljnih autora ne čita jer djeluje apsurdistički loše i zastarjelo.

Jukić je skupljao neke pjesme za koje nitko ne zna, a Orbini, povjesnik, nije se bavio nikakvim nardnim pjesmama.

 

[Pumpaj Dinstanović]

O čem se priča?

Utjecajni Kopitar je odveo Kaardžića kod Goethea koji se oduševio hrvatskom pjesmom "Hasanaginica". Nema veze to što je to hrvatska pjesma, stvar je u tom što je to umjetnički kilavo.

Srpski pak epski ciklus, koji je nedvojbeno srpski (Filip Višnjić, Tešan Podrugović,..) bio je svojedobno hit među dekdentnim zapadnjacima i slavenofilima (Merimee, Miczkiewicz,..), no to je loše tamburanje kao što je, na daleko široj razini, crnački rap i hip-hop koji su smeće, a svjetski utjecajni.

Glede književne vrijednosti, za nju postoji nekoliko čimbenika, a to su ukus znalaca i preživljavanje. I nekad gromade poput Tassova "Oslobođenog Jeruzalema", kog su napamet dijelove znali još Voltaire i Byron, danas je posve zastario i upravo smiješan; Goetheove "Patnje mladog Werthera", nad kojima je cmizdrio Napoleon i europska veleuspješnica- danas djeluju kao sentimentalni kič kog nitko ni od ozbiljnih autora ne čita jer djeluje apsurdistički loše i zastarjelo.

Jukić je skupljao neke pjesme za koje nitko ne zna, a Orbini, povjesnik, nije se bavio nikakvim nardnim pjesmama.

Pazi, ti ovde pričaš o tome kako će ko koga tretirati ludakom i o nekim pretenzijama raznim, a onda napišeš nešto kao što je da je Hasanaginica ekskluzivno delo hrvatske književnosti.

 

[Urvan Hroboatos]

@Urvan Hroboatos šta misliš o ovoj raspravi Miloša Okuke o književnim jezicima bosanskih Srba u doba Turaka Osmanlija?

https://forum.krstarica.com/threads...avnih-katol-i-muh-pisaca.326122/post-38574233

Nisam sve vidio, no što jesam, uglavnom se slažem, uz dvije opaske:

1. Lugat, turski, je zapravo priručnik za dva jezika: https://hrcak.srce.hr/file/104008

2. Herceg od Sv. Save je, po mom znanju, nešto poput Ančićeva opisa: https://hrcak.srce.hr/file/28960
.......................................

Podrobna su i pouzdana istraživanja S.
Ćirkovića 48 , naime, pokazala da je Stjepan Vukčić Kosača sam
sebi «dodijelio» titulu hercega, ugledajući se ponajprije na
«splitskoga hercega» Hrvoja Vukčića Hrvatinića, pa je čak i
pokušao u Mlecima dobiti upravo takav naslov. U prvo je vri-
jeme, međutim, sam svoju novu titulu vezao uz Humsku
zemlju, pa se u prvim mjesecima nazivao «herceg humski i
primorski». Brzo je to, ipak, promijenio i počeo se nadalje
nazivati «hercegom od sv. Sabe», referirajući se, u komu-
nikaciji s vanjskim svijetom, na činjenicu da se radi o
«svetitelju koji čini velika čuda», a čiji se grob, u manastiru
Mileševi, nalazio na području kojim je vladao i upravljao. Je li
se, i ako jest, koliko u komunikaciji na domaćem planu s
ovakvim definiranjem titule oslanjao i na tradicije Nemanjića i
na taj način pokušao mobilizirati one svoje podanike kod kojih
se čuvala uspomena na vlast te vladarske loze, kako to
tumači Ćirković, ne može se sa sigurnošću utvrditi. Indikativno
je, međutim, da je njegov podanik Vladić Ratković 1454.
godine ipak o njemu govorio kao o bosanskome «duki»
(hercegu), pa gledano upravo iz toga kuta ne bi ni trebalo
čuditi što se identifikacija s njegovom oblašću nije uspjela
ukorijeniti sve do otomanskih osvajanja ovih krajeva 70-ih i
80-ih godina 15. stoljeća.
Iz svega se rečenoga može jasno razabrati da je humski
identitet tipično srednjovjekovni oblik identiteta, oslonjeno na
političku tvorbu izraslu iz okvira jedne ranosrednjovjekovne
etničke zajedn ice («Hum ljani»), a koji je u uvjetima
otomanske okupacije, s nestankom stare društvene elite i bez
oslonca na društvenu realnost kroz koju bi se reproducirao,
bio osuđen na odumiranje i nestajanje. Njegovi nositelji, oni
koji su se sastajali na «humskom stolu» i pozivali se na
«humske» tradicije, ili su stradali u sukobima, ili se iselili, ili
na, dulji rok, prihvatili novi identitetski okvir kroz proces
islamizacije. Koliko su ovi posljednji, među starim muslimani-
ma ozloglašeni kao «poturi» 49 , dugo održavali stare srednjov-
jekovne uspomene teško je i naslutiti, no ne čini se teško
zaključiti da je već četvrtoj ili petoj generaciji nasljednika
nekadašnjega «humskog plemića» identitet njihova dalekog
pretka nešto stvarno mogao značiti. Indikativna je u tome
pravcu činjenica da je spomenuta «Humska kronika» saču-
vana u Dubrovniku, a ne tamo gdje je nastala i gdje se, zapra-
vo, stvarno čitala i rabila. Nastanak, pak, Hercegovine i
uobličavanje novoga oblika, sada regionalnoga, identiteta
nisu više, kao ni u slučaju Donjih Kraja i Bosanske Krajine,
imali nikakve veze s Humskom zemljom i njezinim tradicijama.

 

[Urvan Hroboatos]

Pazi, ti ovde pričaš o tome kako će ko koga tretirati ludakom i o nekim pretenzijama raznim, a onda napišeš nešto kao što je da je Hasanaginica ekskluzivno delo hrvatske književnosti.

Nema toga djela među pjevačima koji su muslimani ni pravoslavni. Takvih nije zabilježeno.
Ona je ekskluzivno hrvatska po nastanku, no to nema veze s njezinom književnom vrijednošću koja je mala, kao i sve do narodnjačko lamentiranje.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Nema toga djela među pjevačima koji su muslimani ni pravoslavni. Takvih nije zabilježeno.
Ona je ekskluzivno hrvatska po nastanku, no to nema veze s njezinom književnom vrijednošću koja je mala, kao i sve do narodnjačko lamentiranje.

https://pulse.rs/jezicke-nedoumice-hasanaginice/

 

[psmaniac]

Utjecajni Kopitar je odveo Kaardžića kod Goethea koji se oduševio hrvatskom pjesmom "Hasanaginica". Nema veze to što je to hrvatska pjesma, stvar je u tom što je to umjetnički kilavo.

Сад ће ти бити још килавија али нећеш престати да је отимаш као и сву осталу баштину.
Ако незнамо народност аутора, знамо о коме пева.

А

 

[Urvan Hroboatos]

https://pulse.rs/jezicke-nedoumice-hasanaginice/

Vjerojatno je simpatično što autor pokušava racionalno uzeti u obzir sve vidove, no ta relativizacija ispušta iz vida- na stranu nijanse- nedvoume bitne činjenice:

* balada je, kako je nastala i zapisana isprva, iz morlačkog katoličkog miljea
* Morlaci katolici su Hrvati, ili su takvima postajali (za razliku od Morlaka shizmatika)
* nema nikakvih zapisa iz muslimanskih ili morlačkih shizmatičkih krugova

I to je dostatno da razvije svu relativizaciju, budući da su Morlaci katolici vrlo dobro definirani kulturološki, i kod samog Fortisa:

 

[Urvan Hroboatos]

Usput, koliko je zorno kako je raspad Jugoslavije bio kulturno-oslobodilački za nas Hrvate.

O Matiji Divkoviću se šutjelo, što zbog zaostalosti, što zbog serbokroatizma među hrvatskim filolozima.
Upravo je jadno kad se vidi popis literature, objelodanjene do 1991., među kojom je valjda nazabavnija ona Đorđevićeva, a tiskani su čak članci iz Oslobođenja i Vjesnika:

https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4859,
v. Literatura:

Đ. Đorđević: Matija Divković. Prilog istoriji srpske književnosti XVII veka. Glas SKA, 1896, 52, str. 30–139

Bilo je jedino 1970ih nekih spomena od strane Krešimira Georgijevića i Herte Kune, no to pomalo, u antologijama.

U 21. stoljeću o njemu cijeli simpoziji, prijetsici radova, cijele knjige, eksplozija...

To su simpoziji knjiga i pretisaka s preko 700 stranica. Ništa ne bi bilo da se nismo riješili Yu.

https://www.worldcat.org/title/1033817923 Zbornik radova sa znanstvenog skupa Matija Divković i kultura pisane riječi II : (znanstveni skup Matija Divković i kultura pisane riječi franjevaca Bosne Srebrene : 400. obljetnica tiskanja malog "Nauka krstjanskog" i "Besjeda" (1616-2016) : Zagreb, 1. prosinca 2016. - Sarajevo, 2 i 3 prosinca 2016.)​ 736 stranica https://www.worldcat.org/title/1076583084 https://www.worldcat.org/title/1120058268 https://www.worldcat.org/title/1011419062 Besjede fra Matije Divkovića​ Authors:Matija Divković, Vuk-Tadija Barbarić, Sanja Perić Gavrančić, Željko Jozić Print Book, Croatian, 2016 Publisher:Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2016 848 stranica https://www.worldcat.org/title/881560116

 

[Urvan Hroboatos]

A što se tiče ove "muške" ekipe- supruga, brata, imotskog kadije...za njih imam samo jedan recept:

 

[Kotromanicev sin]

Fra Ivan Franjo Jukić u djelu Zemljopis i poviestnica Bosne pod pseudonimom Slavoljub Bošnjak zapisao je 1851. godine: “Bosna je jedina turska država, koja je čista sasvim ostala od turskog jezika, kako po selima tako po varošima, drugi se jezik osim bosanskog i ne govori, najveća turska gospoda samo onda turski govore, kada su kod vezira.” Međutim, kao što ćemo vidjeti, pod narodnost Bošnjaci ne pripadaju “Turci, poturice i muhamedanci” koje Jukić obasipa najgorim uvredama, a iz njegovog pisanja vidljiv je čitav niz predrasuda i nepoznavanja islama i šerijatskih zakona. Jukić nema lijepih riječi ni prema pravoslavcima i Jevrejima, koje opisuje kao neku vrstu niže ljudske vrste. Ovime se uveliko dovodi u pitanje teza o franjevcima kao “čuvarima Bosne” i slični klišeji koji padaju na ispitu osnovnog poštovanja i komšijskih odnosa.


https://stav.ba/vijest/fra-slavolju...eje-uz-najgoru-vrstu-uvreda-i-predrasuda/2089

 

[Mrkalj]

Don Jakov Grupković
(1831 – 1911),
franjevac i pripadnik Srpske stranke u Dubrovniku (‘vatreni Srbin’ i profesor gimnazije)
penzionisan je zbog svojih nacionalnih stavova.
Kada je hrvatski pravaš i rimokatolički fundamentalista Josip Frank pridobijao svoje sunarodnike idejom po kojoj je “hrvatstvo most prekokoga će Austrija dalje da prodre na Balkan”, Don Jakov je parafrazirao tu Frankovu krilaticu rečima: “Po Franku, hrvatstvo je kljuse na kome Švabo po Bosni šeta”
(J. S. Radojičić, Srbi – biografski leksikon);
Navešću vam primer don Jakova Grupkovića koji je Štrosmajeru, glavnom propagatoru hrvatstva u BiH rekao:
"Aj, boga ti, manite se vi toga hrvatstva. Vi ćete s tim vašim hrvatstvom upropastitii i Srbe i Hrvate!
Ta mi znamo da nijesmo Hrvati nego Srbi, a mi kao katolici ne smijemo od Rima zvati se Srbima".

 

[Mrkalj]

Usput, koliko je zorno kako je raspad Jugoslavije bio kulturno-oslobodilački za nas Hrvate.

Usled sopstvenog racionalizacijskog slepila po narcisističkom modelu do pred sam kraj života nećeš sebi priznati koliko ste sranje napravili.

 

[Urvan Hroboatos]

Usled sopstvenog racionalizacijskog slepila po narcisističkom modelu do pred sam kraj života nećeš sebi priznati koliko ste sranje napravili.

Hhahah..

 

[Urvan Hroboatos]

Don Jakov Grupković
(1831 – 1911),
franjevac i pripadnik Srpske stranke u Dubrovniku (‘vatreni Srbin’ i profesor gimnazije)
penzionisan je zbog svojih nacionalnih stavova.
Kada je hrvatski pravaš i rimokatolički fundamentalista Josip Frank pridobijao svoje sunarodnike idejom po kojoj je “hrvatstvo most prekokoga će Austrija dalje da prodre na Balkan”, Don Jakov je parafrazirao tu Frankovu krilaticu rečima: “Po Franku, hrvatstvo je kljuse na kome Švabo po Bosni šeta”
(J. S. Radojičić, Srbi – biografski leksikon);
Navešću vam primer don Jakova Grupkovića koji je Štrosmajeru, glavnom propagatoru hrvatstva u BiH rekao:
"Aj, boga ti, manite se vi toga hrvatstva. Vi ćete s tim vašim hrvatstvom upropastitii i Srbe i Hrvate!
Ta mi znamo da nijesmo Hrvati nego Srbi, a mi kao katolici ne smijemo od Rima zvati se Srbima".

Odroda je uvijek bilo i bit će.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Vjerojatno je simpatično što autor pokušava racionalno uzeti u obzir sve vidove, no ta relativizacija ispušta iz vida- na stranu nijanse- nedvoume bitne činjenice:

* balada je, kako je nastala i zapisana isprva, iz morlačkog katoličkog miljea
* Morlaci katolici su Hrvati, ili su takvima postajali (za razliku od Morlaka shizmatika)
* nema nikakvih zapisa iz muslimanskih ili morlačkih shizmatičkih krugova

I to je dostatno da razvije svu relativizaciju, budući da su Morlaci katolici vrlo dobro definirani kulturološki, i kod samog Fortisa:
Pogledajte prilog 1322935
Pogledajte prilog 1322937

Dobro definisani od strane Fortisa???? Da li nas ti zaebavaš?

 

[Mrkalj]

Hhahah..

Ovo plavo je ujedno i prosečan kvocijent inteligencije po republikama.

 

[Mrkalj]

Odroda je uvijek bilo i bit će.

Jeste; odrodio se od hrvatskog Trebinja i postao Srbin katolik u hrvatskom Dubrovniku.

 

[Urvan Hroboatos]

Dobro definisani od strane Fortisa???? Da li nas ti zaebavaš?

Morlaci su dobro definirani kao kulturna skupina južnoslavofonih katolika koja dijeli kulturu s ostalim katolicima
u Istri, Bosni, Dalmaciji, Slavoniji, Bačkoj, Srijemu, Podravini, ...dakle s onim što je u 19. st. postao moderni hrvatski narod.

 

[Urvan Hroboatos]

Jeste; odrodio se od hrvatskog Trebinja i postao Srbin katolik u hrvatskom Dubrovniku.

Odroda i čudaka uvijek ima. Takve ljude treba poslati da žive u zajednici za koju su se opredijelili.

 

[Pumpaj Dinstanović]

Morlaci su dobro definirani kao kulturna skupina južnoslavofonih katolika koja dijeli kulturu s ostalim katolicima
u Istri, Bosni, Dalmaciji, Slavoniji, Bačkoj, Srijemu, Podravini, ...dakle s onim što je u 19. st. postao moderni hrvatski narod.

Katolika? Neće biti; pa to ni Fortis kojeg si pominjao ne tvrdi.