A u kojoj si nauci video postojanje razvijene konverzacije između naučnika i pseudonaučnika? Je li za tebe normalno da fizičari razgovaraju sa npr. ravnozemljašima? Je li za tebe normalno da lekari komuniciraju sa Miroljubom Petrovićem, ili da uopšte posvećuju pažnu njemu? Smatraš li da srpski filolozi treb da čitaju knjižurine Slaviše K. Miljkovića?
Nije da nema toga; postoje pojedini slučajevi. Radivoj Radić je možda najpoznatiji od svih, definitvno, a ponekad se oglasi i po koji drugi kao npr. što je svojevremeno činio Tibor Živković. Ali u nauci generalno, i to nema veze samo sa istorijom, arheologijom i slično. Generalno gledano, ako se neko upusti u tako neki posao, smatra se da vrši kompromitaciju nauke, jer se spušta na neki niži nivo i troši svoje dragoceno vreme uzalud, koje može biti mnogo bolje upotrebljeno. To je primer i za pomenutog Radića, koji povremeno piše o fenomenu pseudoistorije sa pozicije komfora univerzitetskog profesora i popularnog istoričara i koji je svojevremeno bio na meti mnogih svojih kolega zbog toga što je činio.
Čuveni astronom Karl Sejgan je svojevremeno bio odbijen prilikom aplikacije za američku Nacionalnu akademiju nauka, upravo zbog svojih postupaka i trošenja puno vremena na popularnu istoriju. Dakle, to nije nikakav specifikum istorijske nauke, niti srpske sredine kao takve, već nauke u celini kao fenomena. U slučaju tih popularizatora, a posebno ako bi neko sad krenuo da čita i detaljno analizira Deretića ili njegove srodnike, pokrenula bi se neizbežno diskusija o tome je li osoba zaslužila pare koje dobija iz državnog budžeta...odnosno da li ih zarađuje na neprofesionalan i iracionalan način.