Konstantin Veliki
Buduća legenda
- Poruka
- 28.842
Јеси ли читао Хандрија Зејлера. Он ти је одговорио још у 19. веку.
I pesma ima veze za De Administrando Imperijo tacno kako.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Јеси ли читао Хандрија Зејлера. Он ти је одговорио још у 19. веку.
Ово је срамота шта ради наша наука.
Служиш се наученим конструкцијама, а не сопственим закључцима.Odakle ti to, da je tako slavenoserbski citati i pisati nama ne bi bio problem. Ali daleko bilo i ruski kao i crkvenoslovenski recnik dobrim delom je nama stran.
Pa Vuk ne bi se toliko borio za narodni jezik, ako ruski toliko bio blizak srpskom jeziku.
Ти то не разумеш песму, јел ти треба превод?I pesma ima veze za De Administrando Imperijo tacno kako.
Разумели су се и у 18. веку, да ли је могуће да то треба понављати. Словенски језици обухватају пола Европе, територија није уопште драстично различита. Дакле ни једно није тачно.
Ти то не разумеш песму, јел ти треба превод?
Укратко аутор каже да родни завичај Срба обухвата и Саксонију, Пруску, Поморје, Чешку, Пољску, Илирију, Далмацију, Словенију, Србију и Русију...
Разумели су се и у 18. веку, да ли је могуће да то треба понављати. Словенски језици обухватају пола Европе, територија није уопште драстично различита. Дакле ни једно није тачно.
Lamanski, kada govori o suprotnim stavovima, pominje samo izvesne nemačke autore, nijednog ruskog. Meni se čini da je postojao samo jedan ruski stav u pogledu istorije Slovena. Nije tema da li su severni Veneti prvo otišli u Poljsku ili Ukrajinu, već odakle su došli. Tu postoji samo jedno mišljenje, a to je da su došli iz male Azije.Od početka ruske istoriografije, dakle od XVII stoleća, postojalo je vrlo mnogo različitih tumačenja.
Lamanski, kada govori o suprotnim stavovima, pominje samo izvesne nemačke autore, nijednog ruskog. Meni se čini da je postojao samo jedan ruski stav u pogledu istorije Slovena. Nije tema da li su severni Veneti prvo otišli u Poljsku ili Ukrajinu, već odakle su došli. Tu postoji samo jedno mišljenje, a to je da su došli iz male Azije.
Evo još jednog ruskog akademika, arheologa, https://ru.wikipedia.org/wiki/Забелин,_Иван_Егорович, koji deli mišljenje Lamanskog da Sloveni potiču iz male Azije, https://books.google.rs/books?id=STRGDAAAQBAJ&pg=PT208&lpg=PT208&dq=венеты,+Ламанский.&source=bl&ots=uvR7Q7Sg0F&sig=ACfU3U02LC4A_gKhmYkVjJPkY3kLWQTd-g&hl=en&sa=X&ved=2ahUKEwiN0vPLj6zpAhW6wcQBHW9WAtoQ6AEwAHoECAoQAQ#v=onepage&q=венеты, Ламанский.&f=false
Pogledajte prilog 696029
Međutim, početkom XX veka dolazi do značajne promene u stavovima istoričara koji su verovali u balkansku drevnost Slovena. Zanimljivo, za Burija, https://en.wikipedia.org/wiki/J._B._Bury, Velizar je Sloven 1889. godine, dok 1923. godine kod istog tog Burija Velizar postaje Ilir. Hmmm, zaista vredi izdvojiti vreme i proučiti šta se to desilo tada pa su istoričari počeli da menjaju svoje mišljenje u pogledu istorije Slovena....
I šta se desilo pa više nije Paflagonija mesto porekla Slovena?Paflagonija kao mesto porekla Slovena posle Nojevog potopa je bilo svojevremeno prilično opšte mesto u istoriografiji i to ne ruskoj samo; ima toga i u srpskoj.
I šta se desilo pa više nije Paflagonija mesto porekla Slovena?
Dakle neko je zaključio da su ruski akademici verski fanatici? Daj malo opširnije objasniSekularizacija.
Dakle neko je zaključio da su ruski akademici verski fanatici? Daj malo opširnije objasni
Lepa prica ali nema veze sa Lamanskim. Zelim ti da smognes snage, pobedis predrasude i nadjes vremena da ga procitas.Nauka je u početna vremena teško razdvojiva od dogme i pisana je u skladu sa njom; sa crkvenom verzijom istorije. Ta je tradicija govorila da su se svi Sloveni doselili, kao i svi drugi narodi na svetu, sa područja današnjeg Iraka, zasnivajući se na interpretacijama Biblije, tj. konkretno Starog zaveta. U raspravama o poreklu Slovena; otkuda oni na Balkanskom poluostrvu i drugde, razvila su se grubo rečeno različita tumačenja kako su oni dospeli doselivši se u Evropu iz Azije. Odnosno, dilema je bila kojim su putem crnomorskog primorja išli slovenski preci. Po jednoj priči, koju npr. opisuje i Simeon Piščević, slovenski preci su prešli preko Kavkaza, ili su u Evropu dospeli idući preko Dardanela. Imaš kod grofa Đorđa Brankovića pominjanje obe te tradicije, i paflagonijske i sarmatske.
U vreme razvoja istoriografije kao nauke, postojalo je nekoliko različitih škola misli. U neku ruku, slično kao što danas imamo i kreacioniste, bilo je ljudi koji su pokušavali da pronađu kompromis između starog biblijskog narativa i najmodernijih principa naučne metodologije. Oni su koristili (tadašnju) naučnu metodologiju sa svrhom potvrde tradicije zapisane u crkvenim hronikama. To nije bio nikakav specifikum ruske istoriografije, samo što je zahvaljujući nešto kasnijem razvoju u odnosu na zapadnije evropske narode, trend sekularizacije istorijske nauke i razdvajanja od tih starih dogmi, nešto sporije išao. Kroz to su bili prošli i Francuzi i Nemci i svi drugi i nema to neke posebne veze sa Oktobarskom revolucijom, ili barem u tom smislu da se može u 1917. godinu staviti nekakav presek. Ne može se to proglasiti nekakvim fanatizmom, jer se ne radi o nekom retrogradnom smeru, koji bi jačao percepcije koje se zasnivaju na crkvenim istorijama, već je reč o postepenom sazrevanju. To što je negde išlo brže nego negde drugde ima veze sa aktuelnim razvojem akademske zajednice. I nije to nikakav ruski specifikum; postoje i dela latinske Evrope u kojima se razmatralo o Paflagoniji kao prapostojbini Slovena (oslanjajući se na homersku epiku, što je bila i početna inspiracija).
Jedan primer navedenog kod nas bi bio npr. Konstantin Nikolajević. On je pokušao da nekako sve to grupiše. On prihvata oba tumačenja i u svojoj istoriji piše da je jedna grupa Slovena pratila Latine i za njima išla kada se prebacila na Balkansko poluostrvo iz Male Azije, a da je druga pratila uza stopce Kelte i Germane kada se selila preko Kavkaza.
Lepa prica ali nema veze sa Lamanskim. Zelim ti da smognes snage, pobedis predrasude i nadjes vremena da ga procitas.
Kod njega nema crkvene istorije niti robovanja mitovima i dogmama.
Cista nauka zasnovana na istorijskim izvorima.
Verovao ti ili ne. Covek je napisao bukvar.
Ajde probaj da nadjes kriticku analizu njegovog dela, to bi voleo da procitam.
Lako je pisati politicke pamflete svrhu necije kritike, ali to nema veze sa naucnom kritikom....
Pa nije, ako ovde napišeš kako se knjige na stranim jezicima nameću tobož' kao obavezna literatura studentima. Ako i postoji neki slučaj, radi se o izolovanom kršenju pravila koje bi trebalo prijaviti. A zašto si ti to spomenuo, sem ako ne praviš čoveka od slame, pravo je pitanje za tebe.
Druga stvar koju si kritikovao jeste što nastavnici ne pišu udžbenike. U objavi si, koliko vidim, posebno napljuvao Čedu Antića. Jedna od prvih stvari koju je učinio od kako je zaposlen na fakultetu, jeste da se napiše udžbenik za svoj predmet.
Општа обавезна литература
Историја српског народа I, Београд 1981, 1994 (2. изд), 2000 (3 изд), 197–211, 251–272, 297–327, 341–356, 372–388, 437–475, 496-602
Историја Црне Горе 2/1, Титоград, 1970, 3–93
С. Ћирковић, Историја средњовековне босанске државе, Београд 1964, 46–69, 72–80, 84-121
С. Ћирковић, Срби у средњем веку, Београд 1995, 1997 (2. изд), 2005 (3. изд), 53–112, 123-162
Д. Оболенски, Шест византијских портрета, (биографија Св. Саве), Београд 1991, 121-173
Б. Ферјанчић, Србија и византијски свет у првој половини XIII века (1204-1261), Зборник радова Византолошког института 27-28 (1989) 103–148. Ђ. Бубало, Српска земља и поморска у доба владавине Немањића, Књига 1, Од Сабора у Расу до Сабора у Дежеву, Филип Вишњић, Београд 2016.
Општа допунска литература
Г. Острогорски, Историја Византије, Београд 1959 (и каснија издања), 353–435, 446-495
John V. A. Fine, Jr., The Late Medieval Balkans, Ann Arbor, The University of Michigan Press, 2000, 1-366
Б. Ферјанчић и С. Ћирковић, Стефан Душан краљ и цар, Београд 2005.
С. Ћирковић, Срби међу европским народима, Београд 2004, ΧΙΙ-ΧΧV, 3-79
Лексикон српског средњег века, приредили С. Ћирковић и Р. Михаљчић, Београд 1999.
Општа обавезна литература
Џон Тош, У трагању за историјом, Циљеви, методи и нови правци у проучавању савремене историје, Clio, Београд, 2008,9-50,83-174, 175-203 (грађа, коришћење извора, историјска проучавања, писање, тумачењ
Општа допунска литература
ПРЕДЛОГ МОНОГРАФИЈА ЗА ПРИКАЗ 1. F. Arijes, Vekovi detinjstva, Beograd 1973. 2. М. Blok, „Apologija istorije ili zanat istoričara“, Treći program Radio Beograda, 2–2 (proleće 1970), 3 Вероника Сал (Приређ.), Историчари, Clio, Београд, 2008. Piter Berk, Istorija i društvena teorija, Equilibrium, Beograd 2002. Erik Hobsbaum, O istoriji, Otkrovenje, Beograd 2003. Сима Ћирковић, О историографији и методологији, Историјски институт САНУ, Београд 2007.
Џон Тош, У трагању за историјом, Циљеви, методи и нови правци у проучавању савремене историје, Clio, Београд, 2008. Рихард ван Дилмен (Приређ.), Историја, Лексикон појмова, Clio, Београд, 2010. Ерик Брајзах, Историографија, стари век, средњи век, ново доба, Clio, Београд, 2009.Радивој Радић, Срби пре Адама и после њега, Стубови културе, Београд 2003, 2006. Фернан Бродел, Списи о историји, Београд 1992. Andrej Mitorvić, Klio pred iskušenjima i raspravljanje sa Klio, Beograd 2001.
Ах, шта бисмо радили без књига из ПОВИЈЕСТИ на јел'те БЕОГРАДСКОМ УНИВЕРЗИТЕТУ, у Србији, поред живих СРПСКИХ професора.Општа обавезна литература
A. Lesky, Povjest grčke književnosti, Zagreb 2001
A. Kurt, Stari Istok, Beograd 2004
F. Papazoglu, Istorija helenizma, Beograd 1995
Dž. Čedvik, Mikenski svet, Beograd 1980
M. Đurić, Istorija starih Grka do smrti Aleksandra Makedonskog, Beograd 1983
A. Ranovič, Helenizam i njegova istorijska uloga, Sarajevo 1962
Џон Багнел Бјури - Расел Мигс, Историја Грцке - до смрти Александра Великог И-ИИ, Завод за уџбенике и наставна средства: Београд 2008
Данијела Стефановић, И беше попут птице у кавезу. Студија о историји и култури Сатрог истока, ЈП Службени гласник: Београд 2012
Dakle, zaista je Kostina opaska bila u pravu. Nije tačno da ne pišu udžbenike (i to pišu, baš one koje izravno prozivaš da bude najgore) ali tačno je i da postoji praksa da se koristi stručna literatura umesto nekakvih profesorskih skripti koje navode studente da više uče napamet, pa neretko postoji široki izbor različite literatre (na našem jeziku, doduše). I ne postoje baš neki osnovni sistematični udžbenici za svaki najmanji predmet, kao na primerima koje sam iznad pokazao; ali o čemu se ovde radi? O tome da bi da je situacija takva da pišu udžbenike za apsolutno svaku najmanju stvar i ne daju studentima čak ni izbornu literaturu, ti napisao kako samo preštampavaju knjige kako bi izmuzli više para od studenata:
Pa sad ti reci Kosti da nije ubo u poentu, već izvršio zamenu teze.
Naravno, s obzirom na krupne neistine koje si izrekao i ton kojim pišeš tj. poruku koju šalješ, moram reći da nisam iznenađen da smatraš da ne treba kritikovati one koji tvrde da je Bog penis a mozak testis i da te boli dupe za to kakvu sliku stvaraš o sopstvenom narodu, ali moram ti reći da se grdno varaš.![]()
Хехе, Славене, углавном игноришем твоје објаве које су чиста замена теза, спин и манипулација, али ево кад инсистираш само са прве године студија:
Историја српског народа у средњем веку :
Половина уџбеника је из времена прве седнице Несврстаних, нико није у стању да напише уџбеник 60 и кусур година.
Немају времена, умачу колачиће у чај.
Ту Ћирковићеву књигу би и тако требало забранити законом а не терати децу да је уче напамет.
А ето и једне на енглеском.
Следећи предмет : Увод у историјске студије :
Радићева "Срби пре Адама и после њега" да се на време утуви студентима да је сваки алтернативни поглед погрешан.
Неко би то назвао идеолошка индоктринација, да не кажем прање мозга.
И обавезно главна књига неког странца, у овом случају Џона Тоша, нико од наших професора не може да напише књигу него узимају туђу.
Просечн Србин би рекао "странску".
Ваљда ти велики ДР-МРови нису писмени, или ко зна који је проблем...
Следећи предмет (још увек смо на првој години) :
Историја старе Грчке и Старог истока (осн.)
Ах, шта би смо радили без књига из ПОВИЈЕСТИ на јел'те БЕОГРАДСКОМ УНИВЕРЗИТЕТУ, у Србији, поред живих СРПСКИХ професора.
Нема везе што је аутор Аустријанац (који је био члан нацистичке партије између 2 светска рата), али брате...загребачко издање, еј, ваљда нико није у стању у Србији да га изда и да преведе дело на књижевни српски језик. Или да напише актуелнији уџбеник...
Следећа књига и аутор, члан британске академије, професор емеритус Лондонског универзитетског колеџа Амели Курт.
Још један странски аутор. Британац наравно (или Британка свеједно).
http://www.f.bg.ac.rs/istorija/program_studija.php?god=4&nivo=0
Тачно је да не пишете уџбенике, нико од вас, да користите стране ауторе и тиме индиректно саботирате и понижавате нашу науку, као да ми немамо професоре и научнике који су у стању да пишу сопствене уџбенике (а очигледно да немамо, што се види из приложеног) већ терају омладину да користи страну литературу (чак и на страном језику) и да се од младих дана навикавају на туђ начин размишљања, у конретном случају (велико-) германски начин размишљања.
Тако како се ви колективно бавите историјом, може и Жика Обретковић да се бави а не Славиша К. Миљковић.
Немате ви право да критикујете "алтернативце", да браните "науку" (која не постоји) ни "струку" (која је нестручна) а најмање да пишете "апеле".
Lepo sam ti na prethodnoj stranici dokazao da je to što pišeš neistina; postavio sam ti i fotografije korica, a ti se ovde praviš potpuno lud.I da još gore bude, iako se praviš potpuno lud, još s toliko bezobrazan da mi ovde spočitavaš nekakvo spinovanje.
I ne znam šta ti zamišljaš? Da sam ja sve te knjige izmislio? Photoshop?
https://www.mikroknjiga.rs/store/prikaz.php?ref=978-86-17-19713-9
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva je izdao Antićev udžbenik. Eno odi u knjižaru i kupi je i sam otvori ako mi ne veruješ; nije puno, 800 dindži.
![]()
Nema ovde mesta za vrdanje. Jesi li u pravu; da/ne. Jasno kao dan. Neistina je da niko od univerzitetskih nastavnika ne piše literaturu za studente, koa što nije istina ni da se studentima nameće za ispit obavezna literatura na stranom jeziku na osnovnim akademskim studijama.
Na prethodnoj stranici sam postavio samo neke primere vezano za početne periode; ta evo i Dubravka Stojanović je napisala udžbenik sa istoriju vanevropskog sveta u savremeno doba:
![]()
U cemu je problem u stranim udjbenicima.
Ne bi trebalo preterivati, ali od studenta se moze ocekivati da zna dovoljno engleski jezik, da moze citati.
Rekao si da se desila desekularizacija. Tako ne misle moderni ruski istoričari. Ova autorka je završila istoriju na državnom fakultetu, https://www.rsuh.ru/who_is_who/detail.php?ID=5254, doktorirala je na Lamanskom 2004. godine i kaže da je on žrtva ideološkog slepila.Ja sam ti vrlo konkretno odgovoro na pitanje kako je izbledela Paflagonija.
Rekao si da se desila desekularizacija. Tako ne misle moderni ruski istoričari. Ova autorka je završila istoriju na državnom fakultetu, https://www.rsuh.ru/who_is_who/detail.php?ID=5254, doktorirala je na Lamanskom 2004. godine i kaže da je on žrtva ideološkog slepila.
Izvod iz doktorata pod nazivom, Академик В. И. Ламанский (1833-1914): научное наследие и общественная деятельность, file:///D:/Downloads/autoref-akademik-vi-lamanskii-1833-1914-nauchnoe-nasledie-i-obshchestvennaya-deyatelnost.pdf
Pogledajte prilog 696497
U prevodu....
У другој половини 1980-их и почетком 1990-их у вези са променом идеолошкe парадигмe, код нас је дошло до промена у руској историографији, изражених нарочито у преиспитивању искуства предреволуционарне немарксистичке историјске науке. Појавили су се нови радови у погледу дела В.И. Ламанског. Однос према његовом научном наслеђу почео је да се огрђује од идеолошког слепила и постаје уравнотежнији, објективнији. Присуство у модерној историографији, велики број чланака о раду овог научника, који се спомињу у монографским студијама, указује на његов значај у руској славологији и на стално интересовање савремених научника за научно наслеђе В.И. Ламанског. Словенски поглед на свет сада се оцењује као конзервативан, али чини нам се да та оцена захтева разјашњење, као што је и урађено у овој дисертацији. Огромна архива Ламанског је почела да се проучава. Истраживачи су се окренули мање познатим радовима Ламанског, демонстрирајући евалуацију његових ставова. Дакле широк спектар активности које је предузимао, разноликост његових приступа карактеризацији историјског процеса на европском континенту, од сталног је интереса и одлично је поље за проучавање.
Dakle ono što ti nazivaš desekularizacijom, moderni ruski istoričari nazivaju revolucionarnom marksističkom ideologijom. Lamanski je opet predmet interesovanja naučnika.....
Zato što je to protiv univerzitetskih pravila. Nijedan nastavnik nema pravo da to radi. Čak i u retkim situacijama prilikom studentskih vežbi kada se silom prilika koristi literatura na stranom jeziku ukoliko se vrlo specifično obrađuje neka izuzetno uska tema koja nema veze sa našim podnebljem, svaki student može da zatraži od nastavnika da mu kao alternativu ponudi nešto na nekom drugom jeziku, koji bolje razume, odnosno na maternjem.
A ovaj Šakal kao dokaz svoje tvrdnje da se koriste knjige na stranim jezicima postavio je jednu knjigu što je pronašao na sajtu koja se nalazi ispod, pazi samo molim te, Општа допунска литература, (sic!) knjigu koja se ne koristi ni za ispit, niti jedan kolokvijum i koja tu stoji samo kao jedna opciona preporuka tj. gde mogu slobodno biti i knjige na i na kineskom jeziku.
Pogledajte prilog 696252
I da stvar bude još gora, doslovno postavi udžbenik za predmet srednjovekovne nacionalne istorije od nastavnik koji je zaposlen tamo i koji je objavljen 2016. godine (i koji sam već bio i naveo i sam), pa onda napiše u sopstvenom citatu niko nije u stanju da napiše udžbenik 60 i kusur godina.I onda mene optuži, pride, za nekakvo spinovanje. I onda posle opet kao papagaj ponavlja «niko ne piše udžbenike». Dakle, školski primer kako nastaju i šire se nebuloze po internetu, a rekao bih i propaganda.