Inače, Bilbija je odustao od ovog prevoda i prešao na novi. U zbirci
Catena mundi izašao je 1992. godine deo radne verzije novog i potpunog čitanja natpisa sa stele iz Ksanta. Kako je Bilbija umro 1985. godine, Radomir D. Đorđević je nastavio, preuzeo tu radnu verziju i objavio ju je 2003. (
Обелиск из Ксантоса. Законик правних, обичајних и моралних начела Срба (пре 2600-2800 год.)) i 2004. godine (
Србски законик из Ликије : обелиск из Срба-Ксантоса (VIII век пре нове ере)) u izdavaštvu Serbone.
Postavljam iz 903. stranice II toma
Catena mundi iz 1992. godine (iz članka pod nazivom
Камена књига закона и обичаја старих Срба. Могућа варијанта првог читања и тумачења »Обелиска из Ксантоса«, str. 901-911):
Pogledajte prilog 603125
Срби ратују овђе за врхове (циме), да спријече икоме они да оду, да надзиру потомке, нека силно жежу те који гледају да их узму
Nažalost, kako iza Bilbije nisu ostale apsolutno nikakve beleške koje bi pojasnile promenu, odnosno kako je došao do ovog novog čitanja, niti je ikao pokušao rastumačiti na koji način je tačno tekst ovako rastumačen (kako je tačno
Komeja postala
ikome, a voćke i posađeno zrno nadzor potomaka, itd...), Bilbijina razmatranja ostaju do dana današnjega jedna velika misterija.
Takođe valja naglasiti da je tvrdnja koju je J. Todorović (on je priredio prvi Bilbijinu radnu verziju) izneo u pomenutom tomu
Catena mundi, a potom mnogo puta ponovili i Radivoje Pešić i Radomir D. Đorđević pa i mnogi autohtonisti godinama potom, o tome kako je navodno Bilbija prvi 1984/5. godine pokušao pročitati i rastumačiti tekst obeliska iz Ksanta, jedna neistina. Godinama pre Bilbije, celi tim naučnika se bavi čitanjem i tumačenjem teksta. To uključuje čuvenog francuskog istoričara i arheologa Pjera Demarnjea (1903-2000) koji je i vršio istraživanja u Ksantu, indoevropeistu i stručnjaka za anadolske jezike Emanuela Larošea (1914-1991) i današnjeg dekana univerziteta u Prinstonu Vilijama A. P. Čajldsa (1942-) klasičara i arheologa koji je i doktorirao na likijskim temama. Veliki deo toga izlazio je u časopisu
Anadolske studije Britanskog instituta u Ankari. Npr. evo jedne stranice iz Čajldsove rasprave iz 1981. godine (31. broj
Anadolskih studija), pod nazivom „Likijski odnosi sa Persijancima i Grcima
”:
Pogledajte prilog 603130
Zato što je, isto kao i stranica 86, a za razliku od str. 93 i 94, fotografisano uz upotrebu blica.
I meni je čudno da ti to ne znaš. Ispalo bi da, kao što sam sumnjao, ti rad Bilbije, Pešića i dr. autohtonista uopšte ni ne poznaš, već da sve pričaš ovde samo lupetajući napamet. I izgleda da je upravo to i po sredi. Da ti
ni u elementarnim okvirima ne poznaješ uopšte radove ljudi na koje se pozivaš (čak i ako su alternativci).