„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Zato što ništa ne znam o tome. Taj spomenik samo ima kod Kuićke, nigdje drugdje.
Dakle da bismo utvrdili da nije neka situacija kao sa Margumskim natpisom (koji se ispostavio kao prevara), treba nabaviti slike tih natpisa, pronaći nekoga ko ih je istražio...zaista je neobično što ih jednostavno nema.

Situaciju otežava što Kuićka ne odaje apsolutno nikakve podatke o samom spomeniku (lokacija, izvor fotografije...ništa).
Dakle za sada nema na osnovu nečega da to prokomentarišem, prije nego što utvrdimo što je to tačno odn. gdje je to Kuićka našla...čak i da sam arheolog i lingvista (a nisam). Je li ta fotografija njena lična? Ona slikala u Prizrenu? Kako je došla do toga da je staro oko dvije hiljade godina? Ona nije arheolog...morala je pronaći kod nekoga taj podatak.

Koji je tačno to materijalni ostatak u pitanju?

Zanimljivo je da te ploče nema; prosto je nestala. Zanima me zašto. A možda se nalazi u arheološkom muzeju u Prizrenu, pa nije pogodno da se prikazuje.

- - - - - - - - - -

Врло је дискутабилно да ли су ти Срби, чије је име тада било познато, у то доба уопште говорили тај "прасловенски језик"...

Zar nisu Srbi praSloveni?

- - - - - - - - - -

У прасловенском такав облик није могао постојати.

Zašto?

- - - - - - - - - -

Pazi se Dvukeljicu , Slovenci su ti ugradili mikročip.

I?
To samo znači da sam supeorniji od vas, bez čipova :)
 
Pa da ide se dalje....ja idem dalje sa dvojicom največih lingvista za sanskrit i keltski jezik u svetu u 20. veku.

O kojem lingvisti za sanskrit je riječ..?

Zanimljivo je da te ploče nema; prosto je nestala. Zanima me zašto. A možda se nalazi u arheološkom muzeju u Prizrenu, pa nije pogodno da se prikazuje.

Nestala? Otkuda ti ta informacija?
 
Zanimljivo je da te ploče nema; prosto je nestala. Zanima me zašto. A možda se nalazi u arheološkom muzeju u Prizrenu, pa nije pogodno da se prikazuje.

- - - - - - - - - -

Dvuki , pobrkao si lončiće. Pošto ti namećeš priču o toj nekropoli ti treba i da dokumentuješ postojanje takve nekropole . Jer osnovna logika nalaže da neko ko tvrdi da nešto postoji treba to i da dokaže , dokazati da nešto nepostoji van svake je logike. Zato molim lepo ; koji arheolog je obradio tu nekropolu ? , gde se ona nalazi ? , gde je objavljena ?, daj nam osnovne reference . Istorija nije slobodno zidarstvo a princip javnosti i proverljivosti je jedan od najvažnijih principa , to bi pre svega morala znati i Kuićka a ne izlagati navodno epohalno otkriće a prećutati sve u vezi osnovnih podataka.
Znači prvo dokazi o postojanju takvog natpisa pa tek onda možemo raspravljati o svemu ostalom.
 
Poslednja izmena:
Pa normalno da sam mislio na objavljene naučne radove. Ali neću ja sada da analiziram njene radove pa da ti kažem rekla je tačno to i to - ona je napisala/objavila preko 500 naučnih radova!
G. Kuić kaže da u savremenom srpskom jeziku i keltskom jeziku postoje 600 reči koje se isto izgovaraju i imaju isto značenje. Ja ne znam šta to u lingvistici znači ali da postoji toliko istih reči koje isto znače to je neverovatno, a pri tome moramo da znamo da je to upoređenje sa današnjim srpskim jezikom. Pitanje je koliko bi bilo istih reči pre naprimer 2000 godina sa starosrpskim jezikom i keltskim, mada ti ne veruješ da je postojao neki starosrpski.
E sada ja da tražim svih tih 600 keltsko-srpskih reči, prosto ne mogu, jer nemam ni vremena ni znanja. Ali tih 600 reči se sigurno nalazi u njenim radovima.

Ne znam odakle si podatak pokupio, ali on je lažan. Kuićka nema ni upola toliko objavljenih tekstova cjelokupno za svoga čitavoga života, a preko 90% njenoga stvaralaštva se svodi na prevodilački rad, sa engleskog jezika na naš (u par izuzetaka i obratno). Broj njene nekolicine naučnih radova je jednocifren, i svodi se isključivo na istoriju engleske književnosti romantizma; što je na kraju krajeva studirala i što joj je bila i tema doktorata (Semjuel Tejlor Koulridž, Persi Biš Šeli, i dr.).

Dakle Kuićka je istoričar književnosti i književni prevodilac a lingvistikom se u životu nikada nije bavila.

Najjednostavnije rečeno, bez ikakve uvrede prema nasljeđu pokojne profesorke BU, proglašavanje je 'keltistom' ovdje oda je pogrešne insinuacije, na ovom forumu...ona zapravo ko je pogledao emisiju u kojoj je gostovala i sama kaže da se za Kelte interesuje amaterski; da to nije niti učila za vrijeme svoga obrazovanja, ni izučavala tokom svoje karijere; njen prvi (i posljednji) susret sa <keltistikom>, bio je navedeni (su suizdavaštvu sa Novicom Petrovićem i Radovanom Damjanovićem):
* Р. Куић, Црвено и бело. Српско-келтске паралеле, Глас српски, Бања Лука 2000.
(knjiga predstavlja Kuićkin tekst prethodno objavljivan u Politici u 12 brojeva kao feljton, u dijelovima; zajedno sa kraktim tekstovima N. Petrovića (Pionirski poduhvat) i R. Damjanovića (Kelti, Sarmati, Srbati))
 
Poslednja izmena:
Нисам знао где ћу ово, ако није најприкладније место, померајте.

Карта панонских и околних Словенских племена 1000. године, у Мађарској изведби:
AD1000HungaryEthnicMap_990pxw.jpg




Не улазећи у каквоћу мапе, оно што ми је занимљиво јесте перцепција распореда Словена:

- на северу - са истока ка западу: (Бели) Хрвати, Словаци, (Северни) Моравци, (Лужички) Срби
- на југу - у обрнутом смеру: Хрвати, Словаци, Моравци, Срби.
 
Dovoljno je reci kako je rec za oca je, ako ne gresim, u vreme o kojem govoris glasila *atikus.
Pa i u 9. veku je instrumental 'ocem' glasio *otĭcemŭ, a oblik 'otcem' je mogao nastati tek od 10. veka kada su poceli nestajati slabi jerovi.

Dakle, taj natpis, ako postoji, nema veze s nekim slovenskim jezikom.

Kako si ti siguran u sve što pišeš.
Zar ti stvarno veruješ da je nekakvi praslovenski/prasrpski jezik pričao tek neki manji broj ljudi? Pa da su se onda oni proširili na sva ta područja? To je nemoguče! Nisu se oni nikuda toliko širili jer su na tim područjima od vajkada, samo su menjali nazive.
To što kažeš atikus - u Sloveniji se i dandanas kaže za otca "ati". A kod Srba imaš "tata" i "otac". Pitaj boga koliko različitih naziva ima po "slovenskome svetu" za naziv otac. A tako je moglo biti i u prošlosti, odnosno u praslovenskom/prasrpskom jeziku.
 
Ne znam odakle si podatak pokupio, ali on je lažan. Kuićka nema ni upola toliko objavljenih tekstova cjelokupno za svoga čitavoga života, a preko 90% njenoga stvaralaštva se svodi na prevodilački rad, sa engleskog jezika na naš (u par izuzetaka i obratno). Broj njene nekolicine naučnih radova je jednocifren, i svodi se isključivo na istoriju engleske književnosti romantizma; što je na kraju krajeva studirala i što joj je bila i tema doktorata (Semjuel Tejlor Koulridž, Persi Biš Šeli, i dr.).

Dakle Kuićka je istoričar književnosti i književni prevodilac a lingvistikom se u životu nikada nije bavila.

Najjednostavnije rečeno, bez ikakve uvrede prema nasljeđu pokojne profesorke BU, proglašavanje je 'keltistom' ovdje oda je pogrešne insinuacije, na ovom forumu...ona zapravo ko je pogledao emisiju u kojoj je gostovala i sama kaže da se za Kelte interesuje amaterski; da to nije niti učila za vrijeme svoga obrazovanja, ni izučavala tokom svoje karijere; njen prvi (i posljednji) susret sa <keltistikom>, bio je navedeni (su suizdavaštvu sa Novicom Petrovićem i Radovanom Damjanovićem):
* Р. Куић, Црвено и бело. Српско-келтске паралеле, Глас српски, Бања Лука 2000.
(knjiga predstavlja Kuićkin tekst prethodno objavljivan u Politici u 12 brojeva kao feljton, u dijelovima; zajedno sa kraktim tekstovima N. Petrovića (Pionirski poduhvat) i R. Damjanovića (Kelti, Sarmati, Srbati))

Baš u toj knjizi piše da je autor 500 naučnih radova. Pa mogla je obavljivati i naučne članke; zar nije i to naučni rad?

Proučavala je keltistiku (amaterski) preko 20 godina i sa njenim znanjem (poznavanje svih evropskih jezika, latinskog i keltskog) - to za mene baš i nije amaterski.

Jedna od osa lingvistike je i:
- Синхронијска и дијахронијска -- Синхронија се бави искључиво једновременим приказом језика; дијахронија се бави историјом језика и група језика и какве су се структуралне промене догодиле.
A ga. Kuić je napisala knjigu koju si naveo gore. Zar nije to bavljenje lingvistikom?


I niko da mi objasno njeno obrazloženje imena reka kod nas:
"Odavno je poznata činjenica da upravo nazivi za reke najduže čuvaju svoja izvorna imena, i da se ta imena u najmanjoj mogučoj meri menjaju. Celokupna evropa gusto je posejana keltskim imenima reka koja su se do danas sačuvala u prepoznatljivom obliku svuda tamo gde su nekada prolazili i obitavali Kelti, a najprirodnije je da su njihovi prvi nazivi za dotične reke bili vezani za imena keltskih bogova vode, za koje su drevni Kelti verovali da borave u vodi. Te reke su, u prvom redu Bojana, Bregana, Dana, Danski potok, Dunav, Sutla, Rijan, Tara, Neretva, Sava, Vrbas, Vardar, Bregava, Tamnava, Vrbanja, Ibar, Usora, Korana, Kolubara, Jadar, Sana, Trebišnjica, Una, Dobrava (str. 12 od 55 na scribu; http://www.scribd.com/doc/47197792/r...-keltski-jezik).

Zar se ne smatra da su imena tih reka doneli Sloveni/Srbi? Eto ja sam za kratko vreme našao da imamo u Crnoj Gori i kod Lužiških Srba imena kao što su Vrba (Verben), Trijebač (Trjebin-Trabendorf), Dubrava (Dubrau), Dubravica (Dubravka-Frauendorf).
A ga. Kuić to demantuje i kaže da su to ime doneli več stari Kelti. Šta su onda Kelti doneli i na Balkan i kod lužiških Srba ta imena? Pa nisu Srbi baš totalno sve reči/imena pozajmili od nekih nesrodnih naroda.
 
Нисам знао где ћу ово, ако није најприкладније место, померајте.

Карта панонских и околних Словенских племена 1000. године, у Мађарској изведби:
AD1000HungaryEthnicMap_990pxw.jpg




Не улазећи у каквоћу мапе, оно што ми је занимљиво јесте перцепција распореда Словена:

- на северу - са истока ка западу: (Бели) Хрвати, Словаци, (Северни) Моравци, (Лужички) Срби
- на југу - у обрнутом смеру: Хрвати, Словаци, Моравци, Срби.


Slavene da li vidiš ovu mapu koja prikazuke plemena oko 1000. godine.
Dobro pogledaj tamo na zapadu WENDS i VANDALS. Znaš u čemu je reč.
 
Kako si ti siguran u sve što pišeš.
Zar ti stvarno veruješ da je nekakvi praslovenski/prasrpski jezik pričao tek neki manji broj ljudi? Pa da su se onda oni proširili na sva ta područja? To je nemoguče! Nisu se oni nikuda toliko širili jer su na tim područjima od vajkada, samo su menjali nazive.
To što kažeš atikus - u Sloveniji se i dandanas kaže za otca "ati". A kod Srba imaš "tata" i "otac". Pitaj boga koliko različitih naziva ima po "slovenskome svetu" za naziv otac. A tako je moglo biti i u prošlosti, odnosno u praslovenskom/prasrpskom jeziku.
И даље нигде доказа о постојању те плоче. Отвори коју књигу и научи нешто ако те већ занимају словенски језици, није оно нека друга реч већ од ње потиче савремено српско 'отац' а од потоњега и хипокористик 'тата'. Ако то не умеш схватити онда ћу ти нацртати део "проблематике" - како на неком, измишљеном или не, споменику од пре 2000 година може стајати "старосрпска реч" **praotcem када нпр:

- знамо да је *c у прасловенском *otĭcĭ могло настати само из *k прогресивном палатализацијом која је спроведена тек након словенских сеобa:

Treća palatalizacija morala se zbiti nakon seobe Slavena u predalpski i
balkanski prostor jer su slavenski oblici koji još nisu bili pretrpjeli tu promjenu
zabilježeni u bizantskom grčkom; usp. toponim Gardiki < prasI. *gardiku (hrv.
gradac, kajk. gradec pokazuju djelovanje treće palatalizacije). Na sličan je način
slov. toponim Logatec < lat. Longaticum morao biti posuđen prije treće palatalizacije
jer pokazuje njezino djelovanje.


Ranko Matasović: Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb, 2008, 142-143

Treća je palatalizacija progresivna, što će reći da se velari pala-
taliziraju iza prednjih samoglasnika, a ne ispred njih kao što je
to slučaj kod prve i kod druge palatalizacije. Po trećoj palata-
lizaciji slav. *k, *g, *x iza ie. *i(H)(n) i *ey(H) (> stsl. ь, ę, i) daje
*ť, *ď, *ś (što poslije prelazi u c, ʒ > z, s/š), ali pod uvjetom da
iza *k, *g, *x nije bilo slavensko *ū (stsl. y). Usp. ie. *attikos > psl.
*atiku > stsl. otьcь (grč. Ἀττικός »atički«)
, ie. *stigh- > psl. *stigā >
stsl. stьza, germ. *kunningaz »kralj« (eng. king, njem. König) > psl.
*kuningu > stsl. kъnęʒь (hrv. knȇz), psl. *wixu > stsl. vьsь (hrv. vȁs
> sȁv, stčeš. veš).


Ibid, 169

- имамо јасно посведочено да су слаби јерови почели нестајати тек од 10 века и да је до тада инструментал дате именице морао гласити *otĭcemĭ (прошли пут сам грешком записао датив множине) што и налазимо у старословенском као otьcemь. У време о којем ти говориш јерови не само да нису нестали него нису били сведени ни на полугласе, тешко да су могли бити незабележени. На остале несувислости се нећу освртати, глава ме боли када видим како ти и слични приступате разговору.
 
Poslednja izmena:
Pa gde je onda ta ploča?

Za sada koliko vidimo jedina osoba na svijetu koja je za nju čula jeste Ranka Kuić. Koliko te shvatam, ti posjeduješ primjerak Kuićkine sporne knjige? Pa šta piše u njoj; koji je izvor fotografije; ko je autor crteža?

Baš u toj knjizi piše da je autor 500 naučnih radova.

Pa to što piše u toj knjizi je, kao što sam već napisao, jednostavno neistina. To stoji u predgovoru? Ko je autor predgovora? :think:

Pa mogla je obavljivati i naučne članke; zar nije i to naučni rad?
Naravno, svako pojedinačno djelo se računa. Svih zajedno publikacija, pokojna profesorka Kuić ima oko dvije stotine. Evo ti spiska svih njenih radova:
* Куић, Р., „Пријатељство између Шелија и Годвина“, Зборник историје књижевности, бр 1 (1960), 204-220.
* Куић, Р., „Превођење лирске поезије“, Зборник радова о превођењу, Савез књижевних преводилаца Југославије, Београд 1966, 21-24.
* Kuić, R., Revolucionarna misao Persija Biša Šelija u njegovim proznim i poetskim delima, njeni izvori, razvoj i odnos prema idejama Viljema Godvina i Tomasa Peina, Filološki fakultet Beogradskog univerziteta, Beograd 1968. - njena doktorska disertacija
* Куић, Р., „Јеитсова љубавна лирика“, Књижевне новине. Лист за књижевност, уметност и друштвена питања, бр. 355 (1969), 3.
* Kuić, R., Šelijevi pogledi na politiku, religiju i poeziju, Minerva, Subotica 1974.
* Kuić, R., Naše narodno pesništvo u Nizozemskoj, Filološki fakultet Beogradskog univerziteta, Beograd 1976.
* Куић, Р., „Лонгфело и наш народни епски десетерац", Научни састанак слависта у Вукове дане, књ. XII (1982), 231-238.
* Куић, Р., „Семјуел Тејлор Колриџ и Јосип Руђер Бошковић. Додири, одјеци, утицаји“, Зборник Матице српске за књижевност и језик, XXX/2 (1982), 217-242.
* Kuić, R., „Tri nizozemska proleća“, Delo. Mesečni časopis za teoriju, kritiku i poeziju, XXIX/7 (1983), 63-69.
* Куић, Р., „Први преводи Његошевих стихова на холандски језик“, Научни састанак слависта у Вукове дане, XVIII/2 (1988), 349-355.

To je otprilike većina njenih objavljenih radova, odnosno gotovo svi. Tu i tamo sam par vrlo vjerovatno preskočio; znači okvirna je cifra otprilike sveukupno desetak objavljenih radova. Neko je po svemu sudeći (Radovan Damjanović?) poslužio se osnovnom istinom i od toga napravio jednu prenategnutu laž, uvećavajući broj njenih radova do pedeset puta, odnosno više nego udvostručavajući njene kompletne zasluge (pobrojane zajedno sa prevodima, koji sačinjavaju ca. 95% njene djelatnosti).

Ja ne znam kako se jedna takva glupost mogla promuvati; vjerujem da grešku treba pripisati autoru tog predgovora, odnosno izdavaču. Ovdje moram reći i da ipak, ljudi su smrtnici, i ne bih isključio da je 'Velšanka' znala za taj podatak, te da ta rečenica tu stoji u svrsi popularizacije knjige radi profita (znam kakva je situacija sa nekada značajnijom ličnošću koja je ostavila iza sebe riječi i riječi i onda otišla u penziju...vrlo je gadan to život, a to pokazuje i njeno sve veće publicističko angažovanje).

Proučavala je keltistiku (amaterski) preko 20 godina i sa njenim znanjem (poznavanje svih evropskih jezika, latinskog i keltskog) - to za mene baš i nije amaterski.

Ne, to nije tačno.
:
Ranka Kuić:
...Posle recimo nekih 25 godina, proučavanja keltske književnosti...

Dakle pokojna profesorka kaže da je proučavala književnost (što joj struka i jeste, jer je ona istoričar književnosti), a ne jezik. Kuićka se nikada u svojoj karijeri nije bavila lingvistikom, a književna djela (uključiv i paralele sa našom narodnom epikom) proučavala isključivo sa strukturalnog aspekta, oslobođenog samoga jezika.
Pri tome ne bih dovodio u sumnju da je ona tokom svoje duge karijere naučila i kambrijski jezik, ali jasno je da se ona nije bavila samim jezikom. Pa ja znam tri strana jezika; je l' to znači da ja sada mogu se praviti da sam neki jezički stručnjak, čak i da jesam jezički obrazovan (u nekom drugom smjeru)? :lol:

Također, ti si napisao da poznaje sve evropske jezike,...otkuda ti taj podatak? Što se tiče latinskoga, opet baci pogled na emisiju u kojoj gostuje kod Raše Popova...zašto kaže da njoj nije poznato kad spominje latinski?

Jedna od osa lingvistike je i:
- Синхронијска и дијахронијска -- Синхронија се бави искључиво једновременим приказом језика; дијахронија се бави историјом језика и група језика и какве су се структуралне промене догодиле.
A ga. Kuić je napisala knjigu koju si naveo gore. Zar nije to bavljenje lingvistikom?

Nije. Ne mogu ja sada objaviti knjigu o kinesko-turskim sličnostima i tvrdim eto, bavim se lingvistikom. Sada smo malo obrnuli tezu :lol: jerbo smo počeli od toga da je ona lingvista koja je proučavala keltske jezike i samim tim odatle vuče kredibilitet. Ovdje ispada da joj snaga kredibiliteta proishodi iz istoga rada za koji je upravo tražimo potvrde radi. :) Znači ja mogu sada napisati knjigu o ko-zna-već čemu i eto, 'bavim se čim sam napisao knjigu'..? :eek: :lol:

Ponoviću, neka svi obrate pažnju (ako već neće čitati detaljnije) barem na naslove Kuićkinih naučnih radova. Vrlo je jasno čime se ona bavi; a to je engleska književnost doba romantizma, i šire rečeno, književnost (a ne lingvistika)!
Kuićka je po profesiji istoričar književnosti, a po zanimanju je to u određenoj mjeri i prevodilac. Njoj je naš jezik maternji, a vremenom je naučila starovelšanski jezik, ali ona nema profesionalno jezičko obrazovanje ni za jedan od tih jezika, a niti se do objave Srpsko-keltskih paralela 2000. godine bavila bilo srbistikom bilo keltistikom (u užem smislu značenja).

Slavene da li vidiš ovu mapu koja prikazuke plemena oko 1000. godine.
Dobro pogledaj tamo na zapadu WENDS i VANDALS. Znaš u čemu je reč.

Ne. Ko zna ko je ovu kartu sačinio; ne znači ona nužno ništa.

P. S. Crni Hrvati?!?
 
Poslednja izmena:
Идемо даље, рани прасловенски није имао гласова *o или *ō.
gVwX5yL.png


Bernard Comrie, Greville G. Corbett: The Slavonic Languages, 2003, 66

Тек од 7. века долази до промена *atiku(s) → *aticuotĭcĭ

Q6EqaDP.png


Ranko Matasović: Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb, 2008, 58
 
Poslednja izmena:
Идемо даље, рани прасловенски није имао гласова *o или *ō.
gVwX5yL.png
.
Bernard Comrie, Greville G. Corbett: The Slavonic Languages, 2003, 66

Тек од 7. века долази до промена *atiku(s) → *aticuotĭcĭ

Q6EqaDP.png


Ranko Matasović: Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Matica hrvatska, Zagreb, 2008, 58

Ne znam možda si u pravu, jer Slovenci i dan danas kažu za otca "ati".

Ali mene interesuje to: dali je nađen neki slovenski/srpski natpis pre tog 7. veka gde piše za otca "atikus"?
 
Ne znam možda si u pravu, jer Slovenci i dan danas kažu za otca "ati".

Ali mene interesuje to: dali je nađen neki slovenski/srpski natpis pre tog 7. veka gde piše za otca "atikus"?
Најранији посведочени облик је старословенски отьць, до старијих непосведочених облика (испред којих стоји
звездица) долази се поредбеном методом. Твој запис, ако постоји, није на "старосрпском". Случај закључен.
 
Poslednja izmena:
Za sada koliko vidimo jedina osoba na svijetu koja je za nju čula jeste Ranka Kuić. Koliko te shvatam, ti posjeduješ primjerak Kuićkine sporne knjige? Pa šta piše u njoj; koji je izvor fotografije; ko je autor crteža?

Nije jedina osoba ga. Kuić koji je ne samo čula nego i lično videla taj spomenik.
Evo ti deo teksta iz njene knjige:
"Reč je o trodelnoj nekropoli koja se danas čuva u dvorištu Muzeja i koju do danas niko nije naučno obradio. Lično sam videla taj spomenik i zahvaljujući gospodinu Đoki Stojčiću, tadašnjem našem ministru kulture, dobila sam najpreciznije moguće dubinske snimke te nekropole, i sada, posle dužeg, podrobnijeg, izučavanja, mogu da izjavim sledeće. Prvi put je ta nekropola spomenuta u jednom članku, Prizrenska enigma, objavljenom u naučno-popularnom časopisu Galaksija (decembar 1991, na strani 79), ali autor tog članka, Radomir Milojković, nije mogao da identifikuje taj spomenik. Naglasivši da je tu, očigledno, reč o spomeniku na više jezika, ali se ne može odrediti kojih, pa sadržina ostaje nepoznata, priložio je i tri skice nacrtane rukom njegovog prijatelja, i pozvao čitaoce ili stručnjake da se ta zagonetka reši" (str. 51). Preuzeto iz: http://www.scribd.com/doc/47197792/ranka-kuic-srpski-i-keltski-jezik.

Evo ti taj članak iz 1991 godine u časopisu Galaksija: http://retrospec.sgn.net/users/tomcat/yu/magshow.php?auto=&page=79&all=GAL_91_12

A eto našao sam i sliku Arheološkog muzeja u prizrenu gde se nalaze neki kameni spomenici koji mogu biti ti o kojima pričamo: http://prizren360.com/ba/360foto-bn/prizren360/arheoloki-muzej-sahat-kula
Samo pogledaj sličnosti između njih i slike iz knjige ga. Kuić na strani 55: http://www.scribd.com/doc/47197792/ranka-kuic-srpski-i-keltski-jezik.
Ovaj prvi i drugi spomenici na sliki Arheološkog muzeja i prvi i drugi spomenik iz knjige ga. Kuić su potpuno identični. I oblik spomenika i slike u njima. Jedino ne znam gde je taj na kome piše PRAOTCEM, možda je onaj zadnji na sliki Arheološkog muzeja u Prizrenu, onaj koji je malo tamnijim na kome možemo da vidimo na vrhu like nekakvih obraza možda?, a ispod je prostor na kome ne vidimo da li piše nešto, ali je svakako prostor na kome se možda naleze nekakva slova - i vidimo da je malo oštećen.



Pa to što piše u toj knjizi je, kao što sam već napisao, jednostavno neistina. To stoji u predgovoru? Ko je autor predgovora? :think:

Ga. Kuić je sama za sebe rekla to, ali ono što je još bitnije, šta dalje kaže:
"Ostvarivši moj prvobitni zadatak: posvećenog srpskoj i engleskoj književnosti i vezama i uzajamnim uticajima koji postoje između njih (oko 500 radova iz te oblasti: originalnih i prevoda), mogla sam, sada kada sam završila svoj radni vek na fakultetu, sva da se posvetim onome što sam želela i što je moja pokojna majka od mene očekivala: proučavanju uzajamnih veza između Srba i Kelta na polju jezika i kulture. Dane i dane provodila sam proučavajući literaturu o osobenostima keltske , posebno kamrijske, kulture i jezika, kao i svega što je moglo biti u vezi sa tim problemom, a u čemu je u nas zaista vrlo malo poznato i malo pisano.
Etimologijski rječnik Petra Skoka u tome mi je malo mogao pomoći, jer Skok, odličan poznavalac francuskog, sve što je dolazilo preko francuskog (sa manjim izuzecima i kratkom listom keltskih pozajmica) objašnjavao je kao posuđenicu iz francuskog, Miloš Crnjanski, entuzijasta za velšanski, pisao je povremeno o izvesnim sličnostima između naših geografskih naziva i velšanskih, ali nije ulazio u dublju i sistematsku analizu. U nekim časopisima bilo je povremenog pomena o sličnostima na polju onomastike, ali i o tome je pisano iz druge ruke, naime, prenošeno iz nekih stranih časopisa.
Posao koji sam stavila pred sebe bio je ogroman i svu me je apsorbovao. Opredelila sam se za keltske jezike, jer je o tome u nas vrlo retko i ne baš sistematski pisano; a od keltskih jezika - koji su i danas živi: kamrijski, irski, škotski, kornijski, bretonski, manks, da nabrojimo najznačajnije, opredelila sam se za kamrijski (danas: velšanski, po pokrajini Wales) iz sledećih razloga...(str. 5-6).

Da skratimo; ona je svakako proučava književnost, "koji je bio njen prvobitni zadatak" kako ona kaže. Ali je svakako imala i znanja iz lingvistike; kako možeš da proučavaš neku književnosz u stranom jeziku a da ne poznaješ osnove lingvistike.
A POSLE TOGA SE PRE SVEGA POSVETILA "PROUČAVANJU UZAJAMNIH VEZA IZMEĐU SRBA I KELTA NA POLJU JEZIKA I KULTURE".






Ne. Ko zna ko je ovu kartu sačinio; ne znači ona nužno ništa.

P. S. Crni Hrvati?!?

****** meni znači :)
Bajo Pivljanin, da li možeš da kažeš gde si dobio/skinuo tu sliku?

- - - - - - - - - -

Најранији посведочени облик је старословенски отьць, до старијих непосведочених облика (испред којих стоји
звездица) долази се поредбеном методом. Твој запис, ако постоји, није на "старосрпском". Случај закључен.

Poredbenom metodom? Znači nemamo taj zapis.

Slučaj nije zaključen :)
 
I skoro da zaboravim, niko opet da mi objasno njeno obrazloženje imena reka kod nas:
"Odavno je poznata činjenica da upravo nazivi za reke najduže čuvaju svoja izvorna imena, i da se ta imena u najmanjoj mogučoj meri menjaju. Celokupna evropa gusto je posejana keltskim imenima reka koja su se do danas sačuvala u prepoznatljivom obliku svuda tamo gde su nekada prolazili i obitavali Kelti, a najprirodnije je da su njihovi prvi nazivi za dotične reke bili vezani za imena keltskih bogova vode, za koje su drevni Kelti verovali da borave u vodi. Te reke su, u prvom redu Bojana, Bregana, Dana, Danski potok, Dunav, Sutla, Rijan, Tara, Neretva, Sava, Vrbas, Vardar, Bregava, Tamnava, Vrbanja, Ibar, Usora, Korana, Kolubara, Jadar, Sana, Trebišnjica, Una, Dobrava (str. 12 od 55 na scribu; http://www.scribd.com/doc/47197792/r...-keltski-jezik).

Zar se ne smatra da su imena tih reka doneli Sloveni/Srbi? Eto ja sam za kratko vreme našao da imamo u Crnoj Gori i kod Lužiških Srba imena kao što su Vrba (Verben), Trijebač (Trjebin-Trabendorf), Dubrava (Dubrau), Dubravica (Dubravka-Frauendorf).
A ga. Kuić to demantuje i kaže da su to ime doneli več stari Kelti. Šta su onda Kelti doneli i na Balkan i kod lužiških Srba ta imena? Pa nisu Srbi baš totalno sve reči/imena pozajmili od nekih nesrodnih naroda.
 
Poredbenom metodom? Znači nemamo taj zapis.
Slučaj nije zaključen :)
Дечец, прво ти докажи да тај споменик постоји.

А ако докажеш онда можемо разговарати о том како немаш појма да:

- тек од 7. века је почетно *а могло постати *о, а пре него што се то десило
испред *а је стајао протетски сугласник кога, ето, некако нема на твом запису.
- *ц је могло настати само 3. палатализацијом од *к такође од 7. века
- полугласи су могли нестали тек од 10. века, а пре него што су у општесловенском раздобљу
постали полугласима били су самогласници којих опет некако нема на твом споменику.

Како су те ствари откривене и доказане можеш сазнати у било којој књизи која говори о историјској фонологији словенских језика.

О поредбеној методи можеш сазнати нпр. у следећим штивима:
Dubravko Škiljan: Pogled u lingvistiku, 173-187, Zagreb, 1980
Ranko Matasović: Uvod u poredbenu lingvistiku, Zagreb, 2001

Када шта научиш о њој онда давај замерке.

Дакле, имаш лепо образложено како је замисао о неком **праотцу од пре 2000 година чиста малоумност, ти се потруди схватити написано. Поздрав.
 
Poslednja izmena:
Дечец, прво ти докажи да тај споменик постоји.

А ако докажеш онда можемо разговарати о том како немаш појма да:

- тек од 7. века је почетно *а могло постати *о, а пре него што се то десило
испред *а је стајао протетски сугласник кога, ето, некако нема на твом запису.
- *ц је могло настати само 3. палатализацијом од *к такође од 7. века
- полугласи су могли нестали тек од 10. века, а пре него што су у општесловенском раздобљу
постали полугласима били су самогласници којих опет некако нема на твом споменику.

Како су те ствари откривене и доказане можеш сазнати у било којој књизи која говори о историјској фонологији словенских језика.

О поредбеној методи можеш сазнати нпр. у следећим штивима:
1. Dr. Dubravko Škiljan: "Pogled u lingvistiku", str. 173-187 (Zagreb, 1980)
2. Dr. Ranko Matasović: "Uvod u poredbenu lingvistiku" (Zagreb, 2001)

Када шта научиш о њој онда ћеш имати право давати промедбе истој.

Дакле, имаш лепо образложено како је замисао о неком **праотцу од пре 2000 година чиста малоумност, ти се потруди схватити написано. Поздрав.




-

Ja pokušavam da shavtim napisano, ali sve što želim da kažem je to, da nemamo nijedan zapis da se nekada stvarno govorilo "atikus".

Pokušavam da shvatim da je početno "a" moglo postati "o". Ali da li imamo nekih staroslovenskih natpisa/reči pre tog 6/7 veka pa da ih možemo uporediti sa srpskim/slovenskim rečima posle 10. veka?

Prosto ne mogu da shvatim da su svi Sloveni/Srbi nekada govorili "atikus", znači sa početnom "a" a onda promenili početno "a" u "o" sve do Rusije.
Gde se to prvo desili, zašto i kako to da su primili gotovo svi Sloveni/Srbi to?

Nemoj misliti da te zajeb...., nego hoću da shvatim zašto i kako.
 
Nije jedina osoba ga. Kuić koji je ne samo čula nego i lično videla taj spomenik.
Evo ti deo teksta iz njene knjige:
"Reč je o trodelnoj nekropoli koja se danas čuva u dvorištu Muzeja i koju do danas niko nije naučno obradio. Lično sam videla taj spomenik i zahvaljujući gospodinu Đoki Stojčiću, tadašnjem našem ministru kulture, dobila sam najpreciznije moguće dubinske snimke te nekropole, i sada, posle dužeg, podrobnijeg, izučavanja, mogu da izjavim sledeće. Prvi put je ta nekropola spomenuta u jednom članku, Prizrenska enigma, objavljenom u naučno-popularnom časopisu Galaksija (decembar 1991, na strani 79), ali autor tog članka, Radomir Milojković, nije mogao da identifikuje taj spomenik. Naglasivši da je tu, očigledno, reč o spomeniku na više jezika, ali se ne može odrediti kojih, pa sadržina ostaje nepoznata, priložio je i tri skice nacrtane rukom njegovog prijatelja, i pozvao čitaoce ili stručnjake da se ta zagonetka reši" (str. 51). Preuzeto iz: http://www.scribd.com/doc/47197792/ranka-kuic-srpski-i-keltski-jezik.

Evo ti taj članak iz 1991 godine u časopisu Galaksija: http://retrospec.sgn.net/users/tomcat/yu/magshow.php?auto=&page=79&all=GAL_91_12

A eto našao sam i sliku Arheološkog muzeja u prizrenu gde se nalaze neki kameni spomenici koji mogu biti ti o kojima pričamo: http://prizren360.com/ba/360foto-bn/prizren360/arheoloki-muzej-sahat-kula
Samo pogledaj sličnosti između njih i slike iz knjige ga. Kuić na strani 55: http://www.scribd.com/doc/47197792/ranka-kuic-srpski-i-keltski-jezik.
Ovaj prvi i drugi spomenici na sliki Arheološkog muzeja i prvi i drugi spomenik iz knjige ga. Kuić su potpuno identični. I oblik spomenika i slike u njima. Jedino ne znam gde je taj na kome piše PRAOTCEM, možda je onaj zadnji na sliki Arheološkog muzeja u Prizrenu, onaj koji je malo tamnijim na kome možemo da vidimo na vrhu like nekakvih obraza možda?, a ispod je prostor na kome ne vidimo da li piše nešto, ali je svakako prostor na kome se možda naleze nekakva slova - i vidimo da je malo oštećen.

Kada kažemo da imamo samo jedan izvor neke informacije, to ne možemo da proširimo dalje informacijama koje iz iste te knjige nabavljamo.
Dakle vidimo podatak u Kuićkinoj knjizi; informacija o Đoki Stojičiću kako i sam kažeš je upravo odatle.

Galaksija nije striktno govoreći naučna edicija i to što si prikazao je u suštini novinski članak, koji ne sadržni nikakve precizne podatke. Vidimo da je skice priložio neki Radomir Milojković i jedino ime koje se spominje jeste profesor prizrenske Bogoslovije, Jovan Rasavljević, koji je ako se ne varam i autor tih skica koje je Galaksija objavila, a Kuićka preuzela u svoju knjigu.

Ovdje bih iskoristio momenat da ukažem da je Galaksija nekada bila nešto prilično kvalitetan časopis, ali otprilike devedesetih se srozala dosta da bi na kraju završila kao tabloid. Više je nešto krinka već pisa o tome. Činjenica da vidimo ovo u broju Galaksije i to u to vrijeme konkretno, ne treba da zanemarimo i to ne bi trebalo da da neki jasan kredibilitet Prizrenskoj enigmi, već naprotiv, ojača našu skepsu. Posebno zato što u članku nema imena - niti jednog od nekoliko lingvista na koje se poziva.
Ostaje vrlo neobično ako je taj članak prvi i posljednji put; ako Kuićka piše 'prvi puta', onda mora da je poslije 1991. do 2000. godine bilo više riječi o ovome?!?

Što se tiče poveznice ka veb stranici; svaka čast, biće da si uspješno utvrdio da je to zaista to i da se čuva u arheološkom muzeju u Prizrenu. Sad, kad bismo samo mogli naći bolji snimak ili pak provjeriti barem posredno što piše na tim plohama...
 
Kada kažemo da imamo samo jedan izvor neke informacije, to ne možemo da proširimo dalje informacijama koje iz iste te knjige nabavljamo.
Dakle vidimo podatak u Kuićkinoj knjizi; informacija o Đoki Stojičiću kako i sam kažeš je upravo odatle.

Galaksija nije striktno govoreći naučna edicija i to što si prikazao je u suštini novinski članak, koji ne sadržni nikakve precizne podatke. Vidimo da je skice priložio neki Radomir Milojković i jedino ime koje se spominje jeste profesor prizrenske Bogoslovije, Jovan Rasavljević, koji je ako se ne varam i autor tih skica koje je Galaksija objavila, a Kuićka preuzela u svoju knjigu.

Ovdje bih iskoristio momenat da ukažem da je Galaksija nekada bila nešto prilično kvalitetan časopis, ali otprilike devedesetih se srozala dosta da bi na kraju završila kao tabloid. Više je nešto krinka već pisa o tome. Činjenica da vidimo ovo u broju Galaksije i to u to vrijeme konkretno, ne treba da zanemarimo i to ne bi trebalo da da neki jasan kredibilitet Prizrenskoj enigmi, već naprotiv, ojača našu skepsu. Posebno zato što u članku nema imena - niti jednog od nekoliko lingvista na koje se poziva.
Ostaje vrlo neobično ako je taj članak prvi i posljednji put; ako Kuićka piše 'prvi puta', onda mora da je poslije 1991. do 2000. godine bilo više riječi o ovome?!?

Što se tiče poveznice ka veb stranici; svaka čast, biće da si uspješno utvrdio da je to zaista to i da se čuva u arheološkom muzeju u Prizrenu. Sad, kad bismo samo mogli naći bolji snimak ili pak provjeriti barem posredno što piše na tim plohama...

Tako je; treba prvo da vratimo KiM Srbiji, pa da mogu srpski naučnici da dođu u Arheološki muzej Prizren :)

dzabe ti je igore, da je ranka to napisala pa da covek poveruje...

I to što kažeš, da je Ranka pisala suprotno tome što je pisla pa da i ti poveruješ :)

Y9I8Fbu.png


n0Q7oNs.png

G4dYedB.png

2bLIF2E.png

jvO9Jvh.png

Milan Moguš: Povijesna fonologija hrvatskoga jezika, Zagreb 2010, 25-33

Šta znači ovo:
"Ta je disproporcija izazvala prijelaz o (široki o, ako sam u pravu) > a (široki a, ako sam u pravu) ..."

Zar ne znači to da je o(široko o) prešlo u a (široki a)?
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ga. Kuić je sama za sebe rekla to, ali ono što je još bitnije, šta dalje kaže:
"Ostvarivši moj prvobitni zadatak: posvećenog srpskoj i engleskoj književnosti i vezama i uzajamnim uticajima koji postoje između njih (oko 500 radova iz te oblasti: originalnih i prevoda), mogla sam, sada kada sam završila svoj radni vek na fakultetu, sva da se posvetim onome što sam želela i što je moja pokojna majka od mene očekivala: proučavanju uzajamnih veza između Srba i Kelta na polju jezika i kulture. Dane i dane provodila sam proučavajući literaturu o osobenostima keltske , posebno kamrijske, kulture i jezika, kao i svega što je moglo biti u vezi sa tim problemom, a u čemu je u nas zaista vrlo malo poznato i malo pisano.
Etimologijski rječnik Petra Skoka u tome mi je malo mogao pomoći, jer Skok, odličan poznavalac francuskog, sve što je dolazilo preko francuskog (sa manjim izuzecima i kratkom listom keltskih pozajmica) objašnjavao je kao posuđenicu iz francuskog, Miloš Crnjanski, entuzijasta za velšanski, pisao je povremeno o izvesnim sličnostima između naših geografskih naziva i velšanskih, ali nije ulazio u dublju i sistematsku analizu. U nekim časopisima bilo je povremenog pomena o sličnostima na polju onomastike, ali i o tome je pisano iz druge ruke, naime, prenošeno iz nekih stranih časopisa.
Posao koji sam stavila pred sebe bio je ogroman i svu me je apsorbovao. Opredelila sam se za keltske jezike, jer je o tome u nas vrlo retko i ne baš sistematski pisano; a od keltskih jezika - koji su i danas živi: kamrijski, irski, škotski, kornijski, bretonski, manks, da nabrojimo najznačajnije, opredelila sam se za kamrijski (danas: velšanski, po pokrajini Wales) iz sledećih razloga...(str. 5-6).

Ah, pa Kuićka nije lagala. :-)

R. Kuić:
Ostvarivši moj prvobitni zadatak: posvećenog srpskoj i engleskoj književnosti i vezama i uzajamnim uticajima koji postoje između njih (oko 500 radova iz te oblasti: originalnih i prevoda)

Originalnih se odnosi na naučne radove. Kao što već napisah, to se odnosi na nekih 150+ prevoda i desetak objavljenih radova (većinu od kojih sam gore izlistao).

Da skratimo; ona je svakako proučava književnost, "koji je bio njen prvobitni zadatak" kako ona kaže. Ali je svakako imala i znanja iz lingvistike; kako možeš da proučavaš neku književnosz u stranom jeziku a da ne poznaješ osnove lingvistike.
A POSLE TOGA SE PRE SVEGA POSVETILA "PROUČAVANJU UZAJAMNIH VEZA IZMEĐU SRBA I KELTA NA POLJU JEZIKA I KULTURE".

To nije bio samo njen prvobitni zadatak, već životna profesija, zanimanje i cjelokupni naučni doprinos. Nemojmo sada hipotetisati što je znala, a što nije; to nije relevantno za temu niti će doprinijeti nekakvom zaključku na kraju. Svakako je vrlo moguće da je znala neke stvari, ali svak zna da ona nije stručnjak u užem smislu niti za naš nit' za kamrijski jezik, a svakako nije ni nikakav stručnjak na polju komparativne lingvistike.
Moj rođak jedan je proveo sve i svašta sa francuskog jezika na naš. I on zna bretonski. I šta, zamislimo sad da sjedne i krene da gleda slične riječi u našem i bretonskom jeziku. I ta knjižica koju objavi, kao, treba da bude relevantna za nešto? :whistling: U svakom slučaju, Kuićka niti knjiga koju je objavila, nije ni pretjerano relevantna za cijelu ovu diskusiju našu ovdje (izuzev u određenom smislu ta tzv. prizrenska enigma).

Tako je; treba prvo da vratimo KiM Srbiji, pa da mogu srpski naučnici da dođu u Arheološki muzej Prizren :)

To je koliko vidim otvoreni muzej, tako da cijenim da to može svako slobodno učiniti.

U svakom slučaju - skepsu na oči i ne trčati pred rudo. Cijela priča ne stoji na čvrstim nogama, pogotovo jer se niko ko je kredibilan nije čak ni ovlaš bavio prizrenskom enigmom, a kamoli govora o nekom temeljitom istraživanju (ili možda jeste, samo mi ne znamo i ne pada mu dotični spor na pamet).

Ovdje pričamo o stvari koje su dokazane, a ta <misterija> ne predstavlja ništa; posebno ne nekakav dokaz o tome da ne postoji etnološke razlike između starosjedilačkog stanovništva i doseljeničkih Slovena u vrijeme slovenske najezde VI i VII stoljeća.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top