Pa prosto mislim, da to nikako neide skupa: "Skupi - od Skipetara, Albansko mjesto?"
Zar Albanci ne nazivaju sebe Šćipetari: "Сами себе Албанци називају
Шћиптар (алб. Shqiptar), од речи
шћип (алб. Shqip) или
шћипри (алб. Shqip‘ri)" (
https://sr.wikipedia.org/sr/Албанци)
Ali
Skupi liči.
Čak znameniti naučnici su, zapravo, i dovodili Skoplje u vezi sa albanskim etnonimom. Jedina prepreka naravno je bila ta što je to tek odnedavno njihov etnonim, a starinski im je
arberski /
arbanski.
Pokušavam da ti objasnim ako tako bez ikakvog obrazloženja otvoriš jednu nejasnu mogućnost, onda je jednostavno
apsolutno sve moguće.
Uredu, u ovom citatu nije napisao "Serblos...Triballos", ali je negde drugde tako pisao - povezivao Srbe sa Tribalima.
Ko, Halkokondil? Pa to sam ti i obrazložio...
Najviše bi verovao da se očuvao originalan tekst, a ne reprint prevoda kako ti kažeš; znači terciarni vir.
Pa nisam ja koji je postavio latinski prevod ovdje, već
ti.


Uostalom, originalni tekst na starogrčkom sam ti ja zapravo bio i postavio; ne znam kako si ga preskočio; iz
posta br. 5274.:
Ali uredu, mogu i ovome da verujem; samo me interesuje ko je onda ubacio "Serblos" i zašto.
Ne znam ko, ali
zašto je vrlo očigledno i već sam bio naveo. U namjeri da se što više da legimitet autohtonističkim interpretacijama najranije istorije i porijekla Srba, te dođe do izražaja i određeni vid megalomanije.
Pa pretpostavljam, da Tribali i Mizi ni u antiki sebe nisu nazivali tako.
Ne znam baš dosta o Tribalima i tračkome plemenu Miza da bih se oglasio; ali opet, ne vidim ni kako je to kako je bilo u antici relevantno po ovo što sam napisao i što se odvija u XV stoljeću (konkretno 1480-ih godina, kojih je Halkokondil pisao svoje djelo).
Pa da. Ne bi pogrešno bilo reći Grci, a pogotovo u ovome slučaju kada Halkokondil doslovno Romeje naziva Helenima (isti autor je zapravo u određenom smislu i kontinuitet osmanskim Grcima sa romejskom civilizacijom). No, ja više volim da koristim malo precizniji izraz,
Vizantinci, koji iako prvenstveno označava Grke, pa čak i u neku ruku u ovo vrijeme i izričito njihovu kulturu i jezik, jeste nekako 'neutralniji' i 'prihvatljiviji' termin. Koristim pak termin
Romeji zato što ga lično preferiram nad 'vizantijskom' kovanicom.
Halkokondil povezuje Srbe sa Tribalima, a onda kaže da su se Tribali naselili iz severa (pretpostavljam u 7 veku). A Tribali se spominju već u 6 veku pre Hrista.
Halkokondil ne
povezuje Srbe sa Tribalima; on samo priznaje taj arhaizirani oblik za njihovo ime; kao što priznaje i da za ime učeni ljudi koriste arhaični oblik Mizi:
Srbe zovemo Tribalima, a
Bugare Mizima. To su arhaična imena koja se koriste za ta dva naroda, u duhu romejskog književno-istorijskoga stila.
Nije mi tačno poznato koji je prvi izvor koji je Bugare prozvao Mizima, ali što se tiče Srba, to je išlo postepeno. U početku, u XI stoljeću, Srbi nisu bili Tribali; kod hroničara Jovana Skilice (i u preuzetoj formi kod Jovan Zonare u XII stoljeću), već se javljaju uporedo sa Srbima - samo ime je vrlo moguće u bliskoj vezi sa
Travunjanima. Pročitaj
ovaj rad od dr Predraga Komatine o Srbiji i Dioklitiji kod Skilice.
Dakle
tribalsko ime izvorno u romejskim pisanim izvorima nije uopšte nužno bilo dovođeno u vezu sa Srbima, već to poistovjećivanje čine tek pozno-vizantijski pisci. Najvjerovatnije je integrisanje primorskih slavinija u gornjo-dalmatinskim krajevima, kako za vrijeme Nemanjića tako zapravo gotovo zasigurno u neku ruku i prije njih, u srednjovjekovnu srpsku državu, dovelo do tog procesa poistovjećivanja Tribala i Srba. Stanovnici tih primorskih oblasti su bili integrisani u srpski etnos, najkasnije negdje u poznom srednjem vijeku (kažem
najkasnije jer o njihovu Srpstvu kroz cijelo srednjovjekovno razdoblje od seobe Slovena pa do kraja možemo diskutovati). Na kraju krajeva najevidentnije je da je prosto došlo do preuzimanja Skiličinih 'Srba i Tribala / Tribala i Srba', koje i dan-danas toliko veliku konfuziju izaziva i mnogi glave lome oko toga što se zapravo iza tih tzv. 'Tribala' krije, a kamoli učenjaci Srednjega vijeka.
Dakle suština koju bi trebalo zapamtiti jeste da tribalsko ime za srpski narod nije naslijeđeno iz antike, niti je pak od strane Romeja uopšte i korišćeno u tom obliku, već ima svoju zasebnu razvojnu putanju, koja nikakve veze nema sa antičkim narodom Tribala. Nikola Halkokondil nije ništa uradio drugo do preuzimanja toga arhaičnoga imena od svojih prethodnika, te tako naveliko koristi za razne oblasti i narode potpuno zastarjele termine kao što su Iliri, Tribali, Mizi i Sarmati. Ovdje nemamo vremena a mislim niko ni znanja da izvrši raščlanbu Halkokondilovih izvora i da sagledamo od koga je sve podatke preuzimao, ali sama činjenica da pominje uporno i često
Hrvate kako je njihov endonim i glasio, savršeno ide u skladu sa nepostojanjem nekog opštijeg arhaičnog imena za Hrvate u Halkokondilovim izvorima romejske provenijencije.
Dvukeljicu, ti moraš da imaš na umu kontekst u kojem su ova djela o kojima raspravljamo nastajala. Naime, ona su napisana
na starogrčkom jeziku i
na temelju antičkih djela; autori su ih pisali iznova i iznova iščitavanjem i vjerujem i učenjem napamet navedenih. Odatle dolazi i to određeno
arhaiziranje modernih naroda, te su tako Srbi 'Tribali' i 'Dalmati', a nekada se mada rjeđe čini mi se znali podkradati i pod nekim drugim arhaizmom. Na taj način su učeni ljudi ispadali (barem onovremenome čovjeku) pismenima, te su lakše uklapali ta djela u svoje uzore (znamo da su nekada srednjovjekovni romejski pisci čak doslovno
čitave formulacije copy-paste iz djela antičkih pisaca, cijenim da bi se takvih slučajeva moglo vrlo vjerovatno naći i kod našega miljenoga Halkokondila).
Moje lično mišljenje je da je tu bio i određeni
podrugljivi kontekst - možda ne kod Halkokondila, koji prema Srbima i uopšteno Slovenima kao onima koji su propatili sličnu sudbu agarjanskoga jarma, ali recimo kod njegovih prethodniha, u proteklim stoljećima. Dodjeljivanjem antičkih imena, sadašnji narodi se guraju u istoriju i prebacuju u kontekst
onih koje je Rimsko carstvo pokorilo i koji su poraženi, pokorenici Rimu. Znamo da su (južno-)slovenski doseljenici (trajno) istrgli ova područja od carske vlasti i započeli svoju državnost na tim područjima; isticanjem arhaizama tim narodima se
negira pobjeda nad vječnim Rimom (odn. Carigradom) i oni bivaju svrstani u rang onih koje su Rimljani/Romeji već nekada porazili, tako da je trenutno stanje privremeno i oni će biti vraćeni pod carsku vlast - što zapravo i jeste bila i ostala u kontinuitetu vizantijska politika sve do stravičnoga razaranja u građanskim ratovima 1320-ih i 1340-ih godina (znatno više nego 1370-ih), koji su i zauvijek sahranili sudbinu Romejskoga carstva kao nekakve velike evropske imperije.
Izuzetno mnogo romejskih autora
i doslovno tvrdi da su imena čista arhaiziranja, tako da to nije čak ni neko naše moderno hipotetisanjealapalamudisanje; da bi shvatio zašto su Rusi za Halkokondila Sarmati, evo postaviću ti i samo obrazloženje Prokopija zašto su Goti - 'Skiti':
*
From Roman Provinces to Medieval Kingdoms, ed. by Th. F. X. Noble, Routledge, New York-Abingdon, 2006, 63. (H. Wolfram)
Pa moguče je da je na osnovu rada Porfirogenita tako pisao, ali kako g. Živković kaže mnogo toga što je Porfirogenit napisao nije tačno - to ću i uskoro da detaljnije napišem
Ne ne vjerujem da je na osnovu DAI, zato što je on bio dosta nepoznat i nedostupan izvor. On je koristio neke druge izvore, no koji donose priču sličnu Porfirogenitu.
Samim tim se zapravo daje izravno jaka potvrda cijeloj uopšte priči o seobi Srba na Balkansko poluostrvo.

Mislim da je Novaković u onom radu posebno i naglasio da je to važna potvrda, jer se prilično pouzdano može reći da Halkokondil nije čitao DAI.