Izgleda da nisi dobro shvatio šta sam napisao.
G. Živković piše: »…da je pop Dukljanin naveo četiri kralja: Belo, Tišemir, Predimir i brat mu Krešimir« (str. 282).
G. Živković ovde govori o periodu do 969. godine, a kod Hrvata je poznat kralj Mihajlo Krešimir II, koji je vladao do te 969. godine. Znači radi se o istom kralju/osobi samo što je KOD POPA DUKLJANINA ON SRPSKI KRALJ.
A ono što je ustvari najbitnije ovde je to:
Dalje g. Živković piše da, "...što se tiče perioda nakon 969. godine Letopis popa Dukljanina i pisanje vizantijskih istoričara govore isto, što opet samo potvrđuje istorijske događaje koji su se desili prema pisanju »popa Dukljanina".
ŠTO ZNAČI, DA AKO NAKON PERIODA 969. GODINE LETOPIS POPA DUKLJANINA I VIZANTIJSKIH PISACA GOVORE ISTO, MOŽEMO I PREDPOSTAVITI DA I DOGAĐAJI PRE 969. GODINE MOGU BITI ISTINITI; USTVARI DA SU ONA ČETIRI KRALJA SRPSKA (Belo, Tišemir, Predimir i brat mu Krešimir).
Izvor imaš.
Argumentaciju sam ti dao.
Kakav je to po tvome banalni izvor?
Hrvati su ostali pod uticajem Vatikana, pa su se zato odvijili od Srba.
Ne kažem ja da nije postojala Hrvatska kao zemlja/kneževina/arhontija ili kako već. Samo kažem da je to na početku bila srpska zemlja, kojoj su vladali srpski vladari.
Kao što su bili Zahumljani i zemlja/kneževina Zahumlje, ili Dukljani i zemlja Duklja, ili Neretljani i zemlja Neretljanska oblast Paganija.
Kako su nakon doseljenja Srba i Hrvata (po BB teoriji) na Balkansko poluostrvo Srbi mogli
Na ovo sam se već osvrnuo u prethodnoj poruci, tako da možeš pročitati i prelistati šta o svemu tome piše Klaićka; naveo sam ti i na kojim stranama su obrađeni izvori.
Ne postoji ništa na osnovu čega bi ta četiri kralja (istorijske ličnosti ili fiktivne - a prvenstveno su ovo potonje) proglasio
srpskima. Tako je recimo ZDS, koji se pod raznim nadimcima krio, imao jednu drugačiju teoriju, isto nakaradnu i neutemeljenu konstrukciju kao tvoju - da su sve to
hrvatski kraljevi (Belo, Tišemir, Predimir i brat mu Krešimir), te da to dokazuje da su Srbi bili samo dio hrvatskoga naroda.
Eto isto tako kao što ti veliš, koristeći poptuno identičnu logiku i iste izvore, on je zaključio da je u početku postojala Srbija kao kneževina, ali da je na samome početku ona bila hrvatska zemlja, kojom su vladali hrvatski vladaoci. On slično tako je tvrdio da je Vizantija prouzrokovala odvajanje srpskoga dijela Hrvata, odnosno izdvajanje jednoga dijela stanovništva iz korpusa hrvatskoga naroda; Hrvata koji će prisvojiti lokalno ime srpsko.
Naravno, i ta priča kao i ta tvoja su notorne budalaštine, bez ikakvih izvora ili validne argumentacije koje bi ih potvrdile, Pogledaj dostupne izvore, a u prvom redu one koje su proizišle iz Porfirogenitove kancelarije; koje iz nekog razloga jednostavno preskačeš kao da ne postoje.
Nigdje kod
Popa Dioklićanina nećeš naći da je
Krešimir bio u
srpski kralj.
I Avari nestali? A pokorili Slovene i napadali Vizantijsko Carstvo, i to dosta uspešno. Kako su nestali?
Ne govorimo o Avarima kao narodu, već o avarskim naseobinama na Balkanskom području. Avara tu jednostavno nije bilo; to je očito kako iz pisanih izvora tako i prema arheološkim nalazima. Pročitaj šta Živković piše o Avarima kada se već pozivaš na njega.
I Normani i Pečenjezi su napadali Vizantijsko carstvo, kako su oni nestali? Armija dođe i ode...
Nemoj tako Slavene
Jeste jedinstven slučaj ako pogledaš u celini. Ti si pokušavao da daješ primere, a ja sam kod svakoga našao nešto što nije potpuno slično tome.
Nemoj
ti tako.
Ja upravo sagledavam cjelinu; dakle pričao sam ti o etničkoj strukturi čitavoga evropskoga kontinenta. Ne znam šta si želio reći tvrdeći da si kod
svakoga našao nešto što nije potpuno slično procesu seobe Slovena na sjeverno balkansko područje, ali to nije ni istina zato što se ne sjećam eto nigdje da si poredio slovensko doseljavanje na Balkansko poluostrvo sa doseljavanjima germanskih plemena na Britanska ostrva; na većinu komentara se zapravo nisi ni osvrnuo odnosno nisi ništa dodao.
S druge strane, naravno da nećeš naći ništa
potpuno slično. Ne postoje dva
potpuno slična događaja niti procesa; svaki je
jedinstven - jedinstveni slučaj predstavlja situacija Hispanaca, jedinstveni slučaj je bio u Galiji, jedinstveni slučaj je u Grčkoj, jedinstven na Britanskim ostrvima, jedinstven u Africi, Italiji, Aziji,...dakle apsolutnos ve ovo su specifični slučajevi u kojima postoje razlike i niti jedan jedini od njih nije u potpunosti sličan sa drugim. Sada, ti si napisao
poslije propasti Rimskoga carstva svi građani su počeli govoriti svojim predrimskim jezicima - zar je ovdje uopšte potrebna rasprava? Ko su Portugalci, Španci i Francuzi (mahom)? Dalje, problem je što si ti definisao tu nekakav
model u vrijeme velike seobe naroda koji bi trebalo da bude opšti
za apsolutno sva područja sem za krajeve sjevernoga Balkana. E tu je ključna stvar; dakle u pravu si kada navodiš da postoje
razlike i da nigdje nije bio identični proces kao na ovim područjima (što i nije moguće, zato što su apsolutno svi krajevi specifično uslovljeni čitavim nizom okolnosti, od geoklimatskih pa na dalje, koja su karakteristična za ta ili barem više ili manje karakteristična nego u odnosu na druga područja).
Ali ono što je najbitnije je naseljavanje na Balkansko poluostrvo po Porfirogenitu. Predomišljaju se Srbi po tri puta, neće da žive pored Slovena, radije ginu sa Avarima, nego da ih naprimer Iraklije odmah naseli u današnje srpske zemlje, bez borbe sa Avarima. Pa onda tako malo pleme naseli se na tako ogromno područje,...gledaj napisao sam sve u detalje, nemoj opet da ti pišem. Ako ti veruješ toj teoriji, veruj; ali ja prosto ne mogu.
A ko raspravlja o tome? Ovdje se ne diskutuje
kako su se Srbi doselili na Balkansko poluostvo. To nikada nije bilo ni predmet rasprave, tj. uglavnom nije, već
jesu li odnosno kada su. Ostavimo li
DAI po strani, dolazi pitanje rekonstrukcije seobe Srba na Balkan na osnovu drugih dostupnih izvora - dakle, Srbi se pominju 822. godine, što znači da možemo prilično pouzdano utvrditi da su se do početka IX stoljeća već bili doselili. Na osnovu podatka koji je ako se ne varam Ostrogorski pronašao, znamo - iako ne toliko pouzdano kao prethodno navedeno - da su se najvjerovatnije Srbi doselili
prije 688. godine.
Potpunim odbacivanjem Porfirogenitovih spisa ostajemo u velikoj nedoumici dalje rekonstrukcije događaja, koji su prethodili 688. godini. Zapravo, u potpunosti smo onemogućeni da išta kažemo sem da pretpostavimo da su se Srbi našli kao jedno od mnogobrojnih plemena i prebacili na ova područja možda krajem VI ili početkom VII stoljeća, ali da nisu bili previše značajno pleme, odnosno da nisu bili u direktnom kontaktu sa Romejima i na taj način ostali čak i u onovremenim oskudnim izvorima nezapisani.
Što se tiče same priče, mnogo je smjelo sa tvoje strane da kažeš da
ne vjeruješ. Pročitaj Živkovićevu kritičku analizu i rekonstrukciju tog izvora - pa onda iznesi stav da li se slažeš i oko čega se i zašto ne slažeš. Da na pišeš da
prosto ne možeš - i to bez ijednoga navedenoga argumenta - to otvara pitanje
zbog čega ne možeš?
Da li možda zato što ulaziš sa premisom da se Srbi nisu nikako do selili u prvoj polovini VII stoljeća (već ranije?) i sa te tačke isključuješ sve što ti se ne sviđa?
O samoj priči o
načinu na koji su se Srbi doselili, ima dvojbe. Nekada se, kao u vrijeme Jirečeka i Jagića, ta priča potpuno odbacivala kao puka fantazija piščeva. S druge strane, danas smo došli do vremena u kojima autori kao Živković smatraju da u njoj ima mnogo više istoričnosti nego što odaje prvi pogled, te da je starija istoriografija odbacivala zbog nespremnosti da se upušta u koštac sa detaljnom kritičkom analizom. No što je koncenzus svakoga?
To je da je DAI izvor koji govori o seobi Hrvata i Srba na Balkansko poluostrvo. Sa tim se slažu i oni koji su u potpunosti odbacivali priču o tome
kako je sama seoba bila sprovedena. A i zašto ne bi? Ne postoje
nepouzdani i
pouzdani izvori; a tvoj je pokušaj vrlo očito da otpišeš DAI kao nepozudan i tako ga odbaciš kao cjelinu (čime bismo ostali bukvalno bez cjelokupne povijesti prve srpske dinastije, Vlastimirovića, odnosno bismo strašno ogolili poznavanje o najranijoj srpskoj predvojislavljevićevskoj prošlosti), a to je upravo iz navedenih razloga nemoguće. Potpuno paradoksalno tome je što čak izvor za koji se najčešće i najviše dotično tvrdilo -
Ljetopis Popa Dukljanina - usvajaš i koristiš na drugom mjestu kao potencijalni dokaz da je Hrvatska bila 'srpska'
iako je ta knjiga jedan ogromni haos sa kojim se ni najumniji ljudi ne mogu izboriti, a kamoli mi ođe. I to ista knjiga koja je uvela pojam
Crvena Hrvatska.
