„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
To je ime, koje teško da je nosio jedan jedini čovjek na svijetu, ali ako je onaj čuveni Slavomir, onda je u pitanju moravski vođ, srodnik Svetopeleka, koji je u drugoj polovini IX stoljeća pružao otpor Francima.
Bravo.
Većina se slaže da su granice Velikomoravske kneževine na Dunavu i Savi, a ima radova koji ukazuju na to i da je prelazila Dunav, pa i da je sedište u dolini Velike Morave.
 
Evo vam Tihomira:
800px-DeljanTihomirAndBulgarians.jpg
 
A koja je to tema?
Pardon, lapsus "solunska braća, među Slovenima"
http://forum.krstarica.com/showthre...-Браћа-међу-Словенима?p=23581400#post23581400
Jel imaju veze jedno sa drugim Morava i Margus, jer ako je to isto onda je srpska Morava starija od češke Morave.

Nestor kaže:
"У Моравску је ишао апостол Павле, и учио је тамо; тамо је и Илирик"
 
Poslednja izmena:
Evo Ostroila.

"I tako Brus, koji je bio stariji od ostalih, poslije očeve smrti sjede na njegov prijesto i vladao je umjesto njega u zemlji svog rođenja. A Totila i Ostroilo, da bi sebi proslavili ime, po savjetu i želji prvorođenog brata, sakupivši veoma veliku i jaku vojsku izađu iz zemlje i, došavši u provinciju Panoniju, savladaju je i ratom osvoje. Poslije sa silnim mnoštvom stigoše u Templanu. Tada kralj Dalmatinaca, koji je boravio u velikom i divnom gradu Saloni, posla glasnike sa pismom kralju Istre, da sakupi vojsku, kako bi im se zajednički suprostavili i odbranili se. I tako oba, sabravši svoj narod, izađoše protiv Gota, a kada su stigli postave logore blizu njih.Tada su, u toku osam dana, kako su logori bili blizu, napadali vojnici sad odavde, sad odande, i teško se ranjavahu i ubijahu. A osmog dana izađoše svi naoružani odavde i odande, hrišćani i saplemenici, i zapodjenuo se veliki boj, od trećeg sata dana sve do večeri. I presudom Boga, kome niko ne smije prigovoriti zašto je tako učinio, jer se možda neki veliki grijeh sakrivaše u Hrišćanima, okrutni Goti zadobješe pobjedu; izginuo je dio hrišćana i ubijen je kralj Istre, i mnogo hiljada ljudi hrišćana umrlo je na vrhu mača, i najviše je zarobljeno i odvedeno. A kralj Dalmatinaca izbavi se sa samo malo vojnika i pobježe u svoj grad Salonu. Poslije ovoga kako je velika bila vojska Totile a i njegova brata Ostroila, a i narod im se umnožio, po savjetovanju sa svojim velikašima, podijeliše vojsku. I Totila, prelazeći sa svojom vojskom preko Istre i Akvilije, krenu na Italiju i tamo je vodio mnoge i velike bojeve, oblasti i mnoge gradove opustošio i popalio. Otuda prešavši na ostrvo Siciliju, poslije kratkog vremena okončao je svoj život, kao što mu je to bio rekao Božji sluga Benedikt. Ostroilo, pak, brat njegov, ušavši sa svojom vojskom u provinciju Iliriju i vodeći surove ratove, kako ne bijaše nikoga koji bi mu se mogao suprostaviti, zauze čitavu Dalmaciju i pomorske oblasti, dok ne dođe u prevalitansku oblast i tu se naseli. Pošto je kod sebe zadržao nekoliko vojnika, poslao je tada svoga sina po imenu Senulata, da pokori zagorske oblasti u Zagorju. Medjutim car konstantinopoljskog grada sakupivši vojsku posla je na Ostroila, jer je bio čuo da je ovaj ostao sa malo njih u prevalitanskom gradu. Potom kad su stigli oni koje je car poslao, pronađoše, kako je rečeno, Ostroila sa nekolicinom; ipak se on pripremio za rat, jer je bio čovjek hrabrog duha. I tako, kada se zapodenuo boj, Ostroilo pade i bi ubijen, a oni koji su s njim bili okrenuli su u bijeg. Ljudi pak carevi, pokupivši plijen, vratili su se u svoju zemlju."

LJPD, koji iako neprecizan i osporovan, kako vreme odmiče sve je više i potvđivan.

U krajnjoj liniji ništa sporno.
Ako vi smatrate da su Radomir, Vladisalav, Tihomir, Slavomir, Ostroilo... , autohtona imena sa Balkana spreman sam da to prihvatim.
Ali voleo bih neki argument koji ide u prilog ovome, ne volim da donosim zaključke na osnovu paušalnih, neargumentovanih tvrdnji.
 
Evo Ostroila.

"I tako Brus, koji je bio stariji od ostalih, poslije očeve smrti sjede na njegov prijesto i vladao je umjesto njega u zemlji svog rođenja. A Totila i Ostroilo, da bi sebi proslavili ime, po savjetu i želji prvorođenog brata, sakupivši veoma veliku i jaku vojsku izađu iz zemlje i, došavši u provinciju Panoniju, savladaju je i ratom osvoje. Poslije sa silnim mnoštvom stigoše u Templanu. Tada kralj Dalmatinaca, koji je boravio u velikom i divnom gradu Saloni, posla glasnike sa pismom kralju Istre, da sakupi vojsku, kako bi im se zajednički suprostavili i odbranili se. I tako oba, sabravši svoj narod, izađoše protiv Gota, a kada su stigli postave logore blizu njih.Tada su, u toku osam dana, kako su logori bili blizu, napadali vojnici sad odavde, sad odande, i teško se ranjavahu i ubijahu. A osmog dana izađoše svi naoružani odavde i odande, hrišćani i saplemenici, i zapodjenuo se veliki boj, od trećeg sata dana sve do večeri. I presudom Boga, kome niko ne smije prigovoriti zašto je tako učinio, jer se možda neki veliki grijeh sakrivaše u Hrišćanima, okrutni Goti zadobješe pobjedu; izginuo je dio hrišćana i ubijen je kralj Istre, i mnogo hiljada ljudi hrišćana umrlo je na vrhu mača, i najviše je zarobljeno i odvedeno. A kralj Dalmatinaca izbavi se sa samo malo vojnika i pobježe u svoj grad Salonu. Poslije ovoga kako je velika bila vojska Totile a i njegova brata Ostroila, a i narod im se umnožio, po savjetovanju sa svojim velikašima, podijeliše vojsku. I Totila, prelazeći sa svojom vojskom preko Istre i Akvilije, krenu na Italiju i tamo je vodio mnoge i velike bojeve, oblasti i mnoge gradove opustošio i popalio. Otuda prešavši na ostrvo Siciliju, poslije kratkog vremena okončao je svoj život, kao što mu je to bio rekao Božji sluga Benedikt. Ostroilo, pak, brat njegov, ušavši sa svojom vojskom u provinciju Iliriju i vodeći surove ratove, kako ne bijaše nikoga koji bi mu se mogao suprostaviti, zauze čitavu Dalmaciju i pomorske oblasti, dok ne dođe u prevalitansku oblast i tu se naseli. Pošto je kod sebe zadržao nekoliko vojnika, poslao je tada svoga sina po imenu Senulata, da pokori zagorske oblasti u Zagorju. Medjutim car konstantinopoljskog grada sakupivši vojsku posla je na Ostroila, jer je bio čuo da je ovaj ostao sa malo njih u prevalitanskom gradu. Potom kad su stigli oni koje je car poslao, pronađoše, kako je rečeno, Ostroila sa nekolicinom; ipak se on pripremio za rat, jer je bio čovjek hrabrog duha. I tako, kada se zapodenuo boj, Ostroilo pade i bi ubijen, a oni koji su s njim bili okrenuli su u bijeg. Ljudi pak carevi, pokupivši plijen, vratili su se u svoju zemlju."

LJPD, koji iako neprecizan i osporovan, kako vreme odmiče sve je više i potvđivan.

U krajnjoj liniji ništa sporno.
Ako vi smatrate da su Radomir, Vladisalav, Tihomir, Slavomir, Ostroilo... , autohtona imena sa Balkana spreman sam da to prihvatim.
Ali voleo bih neki argument koji ide u prilog ovome, ne volim da donosim zaključke na osnovu paušalnih, neargumentovanih tvrdnji.

Дакле, имамо Славомира, који је живео у 9. веку (и био владар Западних Словена), Радомира (из 11. века) и Оштроила, који је наводно живео у 5-6. веку, а помиње га једино Љетопис попа Дукљанина који је настао најраније у другој половини 12. века ( а извесно је да га неки попут Тибора Живковића датују и у каснији период).

Проблем је што ти заиста доносиш закључке на основу паушалних тврдњи. Наређао си неколико имена по свом избору из различитих времена и извора, збрајање баба и жаба. Исто као кад бих ја кренуо да набрајам најбољи тим ФК Црвене звезде: Драгослав Шекуларац, Драгомир Бабић, Драган Џајић и Драган Стојковић Пикси. Мора да су били и рођаци пошто им лична имена почињу на ДРАГ.

Шекуларац, Џајић и Пикси, наравно, припадају различитим епохама и никада сва тројица нису играли у истом тиму, а Драгимира Бабића (Оштроила) сам смислио на лицу места и убацио га у овај мој списак да ми буде лепши.
 
Suština je sledeća.
Naveo sam imena bugarskih vladara (Кубрат, Батбајан, Аспарух, Тервел, Кормесиј, Севар, Кормисош... ), kao prilog tezi da "David, Mojsije, Aron i Samuilo" nemaju veza sa izvrnim Bugarima.
Slaven me je pitao:
Kakva li su bila (iranska?) imena izvornih Srba?
Možemo samo naslućivati...možda na osnovu onih prvih imena Hrvata?
Naveo sam Srpska imena koja se javljaju u približno tom periodu.
Onda ste počeli da negirate da su Srbi koji su došli mogli imati takva imena, pa zaključujem da tvrdite da su ta imena bila na Balkanu, pre "dolaska Srba".
 
Дакле, имамо Славомира, који је живео у 9. веку (и био владар Западних Словена), Радомира (из 11. века) и Оштроила, који је наводно живео у 5-6. веку, а помиње га једино Љетопис попа Дукљанина који је настао најраније у другој половини 12. века ( а извесно је да га неки попут Тибора Живковића датују и у каснији период).

Проблем је што ти заиста доносиш закључке на основу паушалних тврдњи. Наређао си неколико имена по свом избору из различитих времена и извора, збрајање баба и жаба. Исто као кад бих ја кренуо да набрајам најбољи тим ФК Црвене звезде: Драгослав Шекуларац, Драгомир Бабић, Драган Џајић и Драган Стојковић Пикси. Мора да су били и рођаци пошто им лична имена почињу на ДРАГ.

Шекуларац, Џајић и Пикси, наравно, припадају различитим епохама и никада сва тројица нису играли у истом тиму, а Драгимира Бабића (Оштроила) сам смислио на лицу места и убацио га у овај мој списак да ми буде лепши.

Čudno je da nije naveo srpskog cara Đuru :think:
 
Наравно да имена Куврата, Аспаруха и др. немају везе са Самуилом итд. за почетак из једног врло простог разлога. У питању су имена бугарских владара пре христијанизација. Самуило, Давид, Арон...су старозаветна имена, а бугарски владари после Бориса-Михаила носе хришћанска имена типа Симеон, Петар, Иван итд. Један од Симеонових синова такође има старозаветно име Венијамин.

Мене интересује како се могу поредити имена бугарских владара из 7.-9. века по сваку цену са словенским именима из много ширег периода и са много ширег простора. Ту је и наш омиљени Оштроило, који је по свему судећи имагинарна личност. Бабе и жабе, а ти можеш да се понашаш арогантно буквално до сутра.

Да бисмо видели која су имена носили Словени/Срби који су дошли морамо се вратити на изворе из периода од 6. до 9. века и узети у обзир нешто ужи простор.
 
Poslednja izmena:
Наравно да имена Куврата, Аспаруха и др. немају везе са Самуилом итд. за почетак из једног врло простог разлога. У питању су имена бугарских владара пре христијанизација. Самуило, Давид, Арон...су старозаветна имена, а бугарски владари после Бориса-Михаила носе хришћанска имена типа Симеон, Петар, Иван итд. Један од Симеонових синова такође има старозаветно име Венијамин.

Мене интересује како се могу поредити имена бугарских владара из 7.-9. века по сваку цену са словенским именима из много ширег периода и са много ширег простора. Ту је и наш омиљени Оштроило, који је по свему судећи имагинарна личност. Бабе и жабе, а ти можеш да се понашаш арогантно буквално до сутра.

Да бисмо видели која су имена носили Словени/Срби који су дошли морамо се вратити на изворе из периода од 6. до 9. века и узети у обзир нешто ужи простор.

Samo odgovaram.
Ovo oko starozavetnih imena je ok, razmišljao sam na tu teme. Ipak "David, Mojsije, Aron i Samuilo" nisu tipična imena koja se preuzimaju pri primanju hrićanstva.
Ovo sa Simeonom, Petrom i Ivanom mi podmećeš. To nisam negirao.
"Мене интересује како се могу поредити имена бугарских владара из 7.-9. века по сваку цену са словенским именима из много ширег периода и са много ширег простора.

Да бисмо видели која су имена носили Словени/Срби који су дошли морамо се вратити на изворе из периода од 6. до 9. века и узети у обзир нешто ужи простор". I ovo je zamena teza. U jednom postu samnaveo tipična starobugarska imena, a u odgovorio na Slavenovo pitanje.i naveo tipična Slovenska imena.

Ne znamo imena u ranom periodu, jer ih Latinski, a posebno grčki izvori iskrivljuju. Časlava nalazimo u Tzeesthlabos.
 
Na koji način potvrđivan? Ja nešto ne primećujem. Jedino što je potvrđeno je geografija ondašnjeg vremena, što je i razumljivo za nekog ko je tu i živeo.

Letopis je pisan sa određene vremenske distance, na osnovu oskudnih izvira (izgubljni Trebinjski rodoslov npr.) pa je zasigurno dosta nepreciznosti, pretumbacija i pogrešno zapisanih imena. Očigledno je bilo i nathnadnih intervencia.
Ali to je situacija sa svakim izvorom koji nam je na raspolaganju.Ovo je praktično jedini izvor koji imamo, a koji je potekako, manje više iz slovenske zajednice, pa se ne može tek tako ignorisati.

Upravo ova priča o naseljavanju Slovena deluje najbesmislenije zbog poitovećivanja Gota sa Slovenima.

Međutim rof Dr Đorđe Janković, arheološki je potvrdio rano prisustvo Belih Srba pa potezu Knin - Krbava. I dostupni nam Vizantijski izvori govore o sinhronizovanim napadima Gota i Slovena.

Evo šta vikipedia kaže o Totilu:
"Тотила рођен у Тревису, био је краљ Острогота. Изабран је на тај положај после смрти свог ујака Илдибада и након кратке владавине Ерарика 541. године. Прокопије из Цезареје који је био у пратњи византијског војсковође Велизара у Готском рату употребљавао је за остроготског краља име Тотила. Судећи по нумизматичком материјалу његово право име биле је Бадуила (готски: "ратник, борац"), а Тотила је могао бити грецизирани облик имена. Животно дело Тотиле било је обнова готског краљевства у Италији. У почетку Тотила је имао успеха и победио је трупе Јустинијана I код Февенције. После још једне победе 542. године, Тотила је напустио Тоскану и покушао је да опседне и освоји Перуђу, Сполето и Рим."
Nije li upravo Boji, slovenizirani oblik ovoga ratnik? I naravno, Gepid je ubio Ildipada, pa je na vlast došao njegov rođak po ženskoj liniji. Zašo bi morao biti Got?
 
Genetička geneaologija daje definitvne dokaze da ne prostoru Irana i Indije postoje etničke grupe koje su vrlo bliske slovenima.
Anatolij Kljosov dokazuje povratni, arijevski, talas migracije istočnih (R1a) indoevropljna.

И много више.
Јесте дуга емисија, али заслужује изузетну пажњу . Нама испуњава све оне празнине у историофрафији што су настале уништавањем и фалсификовањем докумената, списа и споменика, као и употребом погрешних превода превода.

И овде, на микроплану, наноси штету лош (или благо наглув) преводилац који ће "кредл"- колевку превести као "кредо"(вјерују), а "ејншнт" (древни) као азијски.; па препоручујем да слушате директно Кљосова.
 
Poslednja izmena:
Samo odgovaram.
Ovo oko starozavetnih imena je ok, razmišljao sam na tu teme. Ipak "David, Mojsije, Aron i Samuilo" nisu tipična imena koja se preuzimaju pri primanju hrićanstva.
Ovo sa Simeonom, Petrom i Ivanom mi podmećeš. To nisam negirao.
"Мене интересује како се могу поредити имена бугарских владара из 7.-9. века по сваку цену са словенским именима из много ширег периода и са много ширег простора.

Да бисмо видели која су имена носили Словени/Срби који су дошли морамо се вратити на изворе из периода од 6. до 9. века и узети у обзир нешто ужи простор". I ovo je zamena teza. U jednom postu samnaveo tipična starobugarska imena, a u odgovorio na Slavenovo pitanje.i naveo tipična Slovenska imena.

Ne znamo imena u ranom periodu, jer ih Latinski, a posebno grčki izvori iskrivljuju. Časlava nalazimo u Tzeesthlabos.

А ко каже да су Самуило и браћа добила старозаветна имена приликом преласка у хришћанство? Па њихов отац Никола носи хришћанско име. Ако узмемо у обзир да су били јерменског порекла, још боље, Јермени су примили хришћанску веру још у 4. веку, док је до покрштавања словенског становништва Балкана дошло касније. Елем, споменуо сам да је бугарски цар Симеон имао сина Венијамина, дакле још једно старозаветно име и то у трећој генерацији по примању хришћанства. Такође, имамо и српског кнеза, Симеоновог савременика, Захарију (његови сродници су носили имена Петар и Павле). Захаријин отац се звао Прибислав или Првослав, па не можемо са сигурношћу рећи да ли је рођен као хришћанин. Старозаветних имена има и у 10. и 11. веку код Византинаца/Ромеја колико хоћеш. Први познати Комнин био је Манојло, а његов син био је цар Исак Први Комнин (1057-1059). Угарски краљ који је владао од 1041. до 1044. звао се Шамуел. Дакле, пракса давања старозаветних имена није никаква реткост међу владарским породицама на Балкану и ширем региону.

А на ком језику су записана имена Куврата, Аспаруха и др?
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top