А они себе Јелини, или неко други?
Helensko ime se dugi niz vekova razvijalo od vrlo ograničenog naziva za jedan delić Epira. Koristilo se iz Tesaliji...dakle, došlo je negde da severa, postepeno se šireći. U doklasičnoj Grčkoj to je bilo samo naziv jednog plemena, kako nam to oslikavaju Homerovi epovi. Stvaranje pismenosti, pisanog jezika, književnosti i svojevrsne forme međunarodne zajednice, omogućilo je da se postepeno to ime počne širiti dalje, preko događaja kao što su bile Olimpijske igre. Ali naravno, neće tada biti ime naroda. Helen će se koristitikao što rekoh, u suštini kao ljudi i kao antipod
varvarima. Biti Helen nije značilo biti pripadnik helenskom narodu, koji su percipirati kao zapravo i celu grupu naroda, sa poluhelenskim tj. poluvarvarskim zajednicama.
Ali, i sa odgovorim direktnije na tvoje pitanje: da, jeste. Spoljašnji faktori su uticali na širenje i učvršćivanje helenskog imena. Dva su bila ključna, konkretno:
1) Grčko-persijski ratovi u V stoleću pre naše ere. Pojava eksternog i kulturološki dosta drugačijeg neprijatelja, koji dolazi kao strani zavojevač, dovela je do stvaranja političkog jedinstva oko prvenstveno Atine i Sparte. To upravo političko jedinstvo, uporedo sa postojanjem pomenute kulturno-jezičke međunarodne zajednice, dovelo je do jačanja i učvršćivanja helenskog imena, odnosno identiteta
2) Aleksandrova osvajanja. Tek u IV i III stoleću pre naše ere nastaje velika helenistička kultura, koja će, zapravo i proširiti i uobličiti taj etnonom
Tako da, jeste, spoljašnji su faktori bili ključni. Pojava i pretnja od strane azijatskog Ahemenidskog carstva, koja je uvela dihotomija
mi-
oni i „poluvarvarski“ Makedonci skroz sa severa, koji će dati krunski pečat i helenskom imenu i identitetu. Helensko ime postalo je neraskidivo povezano sa helenskom paganskim panteonom, gotovo kao veroispovest.
No, to zapravo uopšte nije ni bitno. Zašto? Zato što to ime nije bilo opšte prepoznatljivo ime celog grčkog naroda. Nije ga znao niti koristio svaki Grk. Političke okolnosti kao što su rimsko osvajanje i uzdignuće hrišćanstva, obrisali su to ime. Ono je postalo i pežorativ. Potrajaće bukvalno hiljadu godina dok neki učeni pojedinci u Vizantiji nisu odlučili da ga bukvalno iz pepela ožive i daju mu novo značenje, u vreme Makedonske renesanse. Zašto? Zato što to nije bilo opšte rasprostranjeno ime, već ime pismenih i učenih ljudi. Ime koje se povuklo pred novim političkim okolnostima, kao što je u Rimsko carstvo kao gumicom obrisalo mnoga druga, nakon što bi nestale tvorevine svih tih naroda.