Аустроугарски ултиматум Србији 23. јула 1914. године

Читајући тему уназад схватићеш да је Статлер питао прво Личког Гусара па Обзервера па мене за потенцијални извор. Можда још неког, извињавам се ако сам прескочила. :mrgreen:

I, koji ste podatak naveli?
 
Evo, @Statler and Waldorf da citiram jedan izvor; prestolonaslednik cara Karl, glavom i bradom princ Oto fon Habzburg, Damals begann unsere Zukunft. Str. 199. izdanja iz 1971. godine:
Boroević de Bojna, der Sieger in zwölf Isonzo-schlachten, orthodoxer Konfession, aber ein leidenschaftlicher Kroate.​


Pogledajte prilog 1596187
Ајде сликај и остатак текста.
Колико схватам баш се расправља о религији тј. компликација око вероисповести.
 
Dakle, hoćeš zapravo da kažeš da doslovno nikakav podatak uopšte niste naveli.
Да, хоћу да кажем да нисмо имали никакав извор на тему вероисповести фелдмаршала Боројевића.
 
Да, хоћу да кажем да нисмо имали никакав извор на тему вероисповести фелдмаршала Боројевића.

Onda se slažemo da si lupila glupost napisavši da se drugim iznesenih informacijama ne veruje na reč, jer niko drugi nikakvu nije ni izneo.
 
Ајде сликај и остатак текста.
Колико схватам баш се расправља о религији тј. компликација око вероисповести.

Samo kaže da su se ta verska pitanja dodatno zakomplikovala nakon aneksije Bosne i Hercegovine zbog činjenice da Južni Sloveni u Bosni nisu samo delimično katolici tj. Hrvati i delimično pravoslavni tj. Srbi, već značajnim procentom i muslimani.
 
Kako se Hrvat koji se nikad nije izjasnio kao nešto drugo može "pohrvatiti"?

Ima smisla u tome što govoriš, ali moja opaska je bila prevashodno usmerena ka činjenici da su, sa izuzetkom malene grupice srbokatolika iz dubrovačke rivijere i Boke kotorske, versko-nacionalne linije tada početkom XX stoleća uglavnom bile u dobroj meri definisane. On je bio etničkog porekla srpskog i da je životna karijera bila drugačija, a ne generala austrougarske vojske, on bi bio Srbin.

Društveni pritisci i karijerni izbor od njega su napravili ovejanog Hrvata, umesto onoga što bi se nominalno očekivalo (Srbina).
 
Samo kaže da su se ta verska pitanja dodatno zakomplikovala nakon aneksije Bosne i Hercegovine zbog činjenice da Južni Sloveni u Bosni nisu samo delimično katolici tj. Hrvati i delimično pravoslavni tj. Srbi, već značajnim procentom i muslimani.
То се види да пише.
Мислила сам остатак текста.
Е сад, како се Боројевићу прихвата да је православни Хрват ако овде јасно доводе у везу "Хрват-католик", а "Србин-православац".
И од кад уопште датира таква оштра граница? Ко ју је успоставио?
 
То се види да пише.
Мислила сам остатак текста.
Е сад, како се Боројевићу прихвата да је православни Хрват ако овде јасно доводе у везу "Хрват-католик", а "Србин-православац".
И од кад уопште датира таква оштра граница? Ко ју је успоставио?

Ukucavaj i sama preko Google Books ako te zanima šta još Oton piše.
 
Софи, ти имаш приступ изворима, или бар приступ онима који имају приступ :D молим те, провери нам да ли је аустроугарски фелдмаршал Светозар Боројевић од Бојне прешао на католичку веру. и ако јесте, кад је то учинио.
Нисмо се разумели.
Ја сам мислила на општи учинак тихог покатоличавања.
Не само на Марчу и Жумберак.
Kakve veze to ima sa činjenicom da si par poruka iznad činjenicu da u K und k pokatoličavanje i unijaćenje nije prestajalo negirao na svaki mogući način i nazvao i “hrvatskom propagandom”?

Pa onda o Marčanskoj uniji, šta te toliko navodi da negiraš da je episkop Simeon Vratanja iz očaja išao i papi u Rim, sve u nadi da se nekako pristankom na uniju bar spreči latinizacija obreda i time i brza kroatizacija Srba? U tom trenutku je stanje polu-unije pravoslavnih episkopija kojima je inače pretilo prisilno katoličenje uz prećutnu nadu da se tako dočekaju bolja vremena kada će se smanjiti pritisak bilo prihvatljivo i Pećkoj patrijaršiji, ali je ipak pokazalo svoje negativne strane kad se Kaptol dosetio da postavi katolika za episkopa, doduše morali su u da vrate Marču i odu Križevce, ali su Žumberački uskoci ipak ostali grkokatolici, i postali Hrvati.
 
у Краљевини Угарској значајан део највишег племства били су калвинисти (реформистички протестанти). могли су бити дословно све, а камо ли официри.
Ispuštaš iz vida da su kalvinizam i luteranstvo uz katolicizam u Mađarskoj bile zvanično priznate denominacije a pravoslavlje samo tolerisana.
 
не. Митрополит у Пешти представља сталеж угарских магната. ту седи заједно са католичким колегама. сви они заједно су племство Краљевине Угарске.
Staleži, titule i aspiracije u zemlji koja je bila tik nešto ispred Turske: Nemačka je K und k što se tiče kreditiranja tretirala isto kao i ostale balkanske države, bila je otprilike solventna koliko i Srbija Obrenovića.
 
лупаш ти, јер си исхитрен и непромишљен. да ли си се запитао зашто је Марчанска унија пропала? тј. зашто је тај пројекат двора, и поред огромних вишедеценијских напора аустријских власти пропао? јер са изузетком Жумберка, који је био изолована енклава, унијатски епископ практично није ни имао паству. унија међу Србима није постизала никакве успехе.
Kako je to “propala” kad je Žumberak sav grkokatolički?!
 
Покатоличавање је вршено неспорно.
Из врло практичних разлога.
Српска Православна Црква је била српски стожер. Одвођењем пастве је слабљена СПЦ, а самим тим и српски утицај.
Сви наши непријатељи са запада то јако добро знају и атакују на Цркву већ вековима.
Од комунизма им је пошло за руком.

Не видим поенту у расправи да ли је народ католичен корбачом или методама подмићивања.

Покатоличавање је било пројекат спровођен континуирано кроз епохе.
Изгубило је значај уништавањем локалних Монархија и последњи трзај је имало над Србина у НДХ.
Njega izgleda drži nekakva romantična predstava o K und k, možda i neka nostalgija, a onog drugog već ozbiljna germanofilija - nikako da se uvidi činjenica da Nemačka Srbima ljubav nikad nije uzvraćala.
 
тако што су до зуба наоружани православни Срби Вараждинског генералата поново запосели манастир Св. Архангела у Марчи, а унијатски калуђери (који су га уз подршку двора узурпирали) једва извукли живе главе. кад су аустријске власти пресудиле да се манастир ипак мора вратити унијатским поповима, Срби су га спалили. било је још покушаја (и последично- буна) и спорења око Марче, да се некако унијатски епископ са калуђерима настани ту, међу православним живљем, али су власти на крају од тога одустале и сместиле га у Крижевце, на посед загребачког бискупа, у потпуно католичку (латинску) средину. његова једина паства били су ти несрећни, насилно поунијаћени Срби у Жумберку. и тако све док власти нису почеле да насељавају руске унијате из Галилеје и Закарпатја.
Bez obzira na to što je manastir tada trenutno povraćen pounijaćeni Srbi su ostali grkokatolici - sad u Žumberaku žive samo Hrvati.

Necija eventualna fascinacija Austrougarskom ne utiče na njen fundamentalno antisrpski karakter.
 
гураш хрватску тезу да је Марчанска унија склопљена 1611. а пошто си бржи на језику, него на памети, ниси у стању да схватиш разлоге зашто хрватски пропагандисти потурају ту лаж.
Fascinira me tvoja želja da na svaki način poričeš nasilno i sistematsko katoličenje Srba koje je počinjalo sa unijom: uniju ne mora da sklopi cela episkopija ili bar parohija, prosto se od pravoslavnog Srbina zahteva/iznudi da prizna papu, a posle toga u katoličkoj zemlji kao što je bila Austrija deca automatski postaju katolici jer država njihovog oca smatra za katolika: time se izbegava svaka potreba za grkokatoličkom crkvenom organizacijom koja iritira i pravoslavne ali i katolike i postiže se potpuno katoličenje u drugoj generaciji, i još stvara stroga polarizacija i podela, što je za onog ko sprovodi preveravanje mnogo poźeljnije stanje nego da mora da balansira između rimokatolika i grkokatolika, i da još prevodi pravoslavne u crkvu koja takođe iritira katolički kler.
 
U bilo kojem.

Protestanti su bili samo u goroj poziciji od pravoslavaca; nikad boljoj
U Mađarskoj, bar u Transilvaniji i nisu. Tj pre Habzburga su se tolerisali. Posle iskustava sa Imreom Tekeljijem su ih jedno vreme pretvarali i u kmetove, ali u doba K und k, tj bar posle nagodbe su mađarski kalvinisti mogli da budu i ministri, za razliku od Srba i ostalih pravoslavnih.
 
Fascinira me tvoja želja da na svaki način poričeš nasilno i sistematsko katoličenje Srba koje je počinjalo sa unijom: uniju ne mora da sklopi cela episkopija ili bar parohija, prosto se od pravoslavnog Srbina zahteva/iznudi da prizna papu, a posle toga u katoličkoj zemlji kao što je bila Austrija deca automatski postaju katolici jer država njihovog oca smatra za katolika: time se izbegava svaka potreba za grkokatoličkom crkvenom organizacijom koja iritira i pravoslavne ali i katolike i postiže se potpuno katoličenje u drugoj generaciji, i još stvara stroga polarizacija i podela, što je za onog ko sprovodi preveravanje mnogo poźeljnije stanje nego da mora da balansira između rimokatolika i grkokatolika, i da još prevodi pravoslavne u crkvu koja takođe iritira katolički kler.
види, брате, нећу да читам више шта пишеш, ни по дијагонали.
 
па шта су постигли са Марчом? осим насилно поунијаћеног Жумберка, ништа. а и то им је донело више штете него користи, јер је искуство са Марчом Србе учинило још неповерљивијим, опрезнијим и на крају- отпорнијим.
Katolici uopšte nisu prestajali sa unijaćenja i katoličenjima:

Godinu dana nakon pojave unijatstva u Dalmaciji, odnosno 1833, u Kričkama je bilo 95, u Baljcima 35, Drnišu 14, Kanjanima 10 unijata. U julu 1837. godine zvanično je bilo 459 unijata, u vrličkoj parohiji 124, u kričanskoj 263 i u baljačkoj 72.[2] Na području Dalmacije je 1846. bilo ukupno 878 unijata, od čega 648 u Drniškoj krajini, 148 u Vrlici, 33 u Kninu, 2 u Makarskoj i 1 u Zadru. Godine 1841. je austrijski car Ferdinand Idonio odluku o zabrani prozelitizma u Monarhiji, a 1849. su donesene naredbe o dozvoli prelaska iz jedne vjere u drugu samo punoljetnim osobama, po određenim pravilima i odluka o izjednačavanju pravoslavne crkve sa ostalim crkvama u državi. Vjerovatno je zbog toga broj grkokatolika u Dalmaciji 1857. godine smanjen na samo 459 ljudi.[3] Godine 1875.je prema grkokatoličkim izvorima bilo 684 unijata. Župa u Kričkama je obuhvatala 320, Baljcima 278, a u Vrlici 86 vjernika. Pravoslavna crkva je vršila ispitivanje 1889. i utvrdila da u ove tri župe ima samo 101 unijat, u Kričkama 58, Baljcima 19 i Vrlici 24.[5] Na državnom popisu 1900. godine, u Drniškoj krajini je bilo 95 unijata, od čega 35 u Baljcima, 33 u Drnišu, 19 u Kričkama, 4 u Sedramiću i 4 u Siveriću.[7] Prema grkokatoličkim izvorima, 1939. godine je u župi Kričke bilo 134, župi Baljci 110, a u župi Vrlika 15 unijata.[8]
 

Back
Top