Аустроугарски ултиматум Србији 23. јула 1914. године

Nikola Pašić odlazi u Rusiju i tamo ga 2. februara 1914. prima ruski car Nikolaj II Romanov. Pašić u razgovoru moli Nikolaja da Rusija pomogne Srbiji tako što će joj iz svojih rezervi dati 120.000 pušaka i municije za njih, nekoliko topova, a posebno haubica, ako ikako mogu da to odvoje za Srbiju. Kaže mu da će odmah po povratku iz Carskog Sela Sazonovu dostaviti procenu šta je Srbiji potrebno. Nikolaj mu odgovara da je to u redu, jer će koliko sutra primiti Sazonova, pa će videti šta nam treba po tom pitanju. Pašić zatim priča kako ga je Nikolaj pitao koliko Srba i Hrvata živi u Austrougarskog i kakva su im stremljenja, pa mu odgovara da ih ima oko šest miliona ali da bi i ostali Sloveni u Austrougarskoj gravitirali ka Srbima i Hrvatima i možda čak i usvojili srpsko-hrvatski kao jezik jer razlike nisu toliko velike a posebno jer i oni dugo žele svoju nacionalnu nezavisnost. Onda Pašić kaže sledeće…

Tada sam rekao caru kako je došlo do velike promene raspoloženja među Slovenima u Austrougarskoj, koliko je bilo sledbenika Starčevića koji su ranije očekivali spas od Austrije, a sada su shvatili da im taj spas može doći samo iz Rusije ili Srbije, i da su jedva dočekali priliku da vide ispunjenje svojih želja. Tada sam mu rekao da ćemo za svaku pušku koju dobijemo imati po jednog vojnika sa tih područja (Austrougarske) da je uzme u ruke... Pitao me je sa koliko vojnika Srbija može da računa. Srbija je, rekao je car, zadivila svet kada je (u Balkanske ratove) pošla sa 400.000 vojnika. Odgovorio sam mu: Verujemo da možemo da računamo sa pola miliona dobro obučenih i naoružanih vojnika. Dosta je, reče Nikolaj, to nije sitnica; s tim se može postići značajan uspeh.
Добро то смо видели и са оних мојих страница панславизам је захватио Аустроугарску , Немсчка сматра да Аустрија сама треба да се разрачуна са панславизмом попут Немсчке насилном германизацијом видимо да се спрема и очекује ,Русија заусима панславенски месијански став према Словенима у виду трећег Рима ,Србија се наоружава. Наоружава се и Француска и Немачка и Енглеска.
Али из тога не можемо да извучемо закључак да је неко желео тај сценарио уласка у рат од српске владе.
Иако ја лично мислим да је антентат инструисан од споља нећу баш упирати прстом али Британци су увек били мајстори маргиналних вештина кад су такве ствари у питању.
Обзиром да је и данас као и онда шкотска масонска ложа најзаступљенија код нас није немогуће дасу црнорукаши били огранак истог.
 
имаш податке да је променио веру? то ме веома занима.

дужност сваког официра је да служи оном коме се заклео на верност, све док га његов суверен не ослободи заклетве. официр постајеш својом вољом, на то те не обавезује закон. и дужан си да извршаваш све оно што суверен од тебе очекује, осим оног што се коси са твојом чашћу. јер живот официра припада суверену, али његова част припада само њему. зато ме и занима да ли се Боројевић одрекао вере својих предака, у којој је рођен, јер то је бедно.
одрастао у официрској граничарској породици, још као дијете ушао у аустријски војни апарат и постао војник, официр и то дефинисало њега и његову личност
бруталан командант, Црњански кад је био на талијанском фронту за њега пише "наш Србин" а АУ војску пореди са легијом странаца по бруталности и дисциплини

да ли је примијенио вјеру не знам за то
 
па одговарало је Немцима, очигледно. или су бар мислили да им одговара
мислим да је ту било пуно ствари иза завјесе које су довеле до тога
неким утицајним групама је то требало (а њемце и било који народ се већ може средити да сљеде овако или онако)
писали су неки људи о овоме пуно, не сјећам се више ни ђе сам то читао

поготово енглезима то није одговарало и на глави су стајали да то спријече
 
наш народ има једну изреку- своје гов*о не смрди. та изрека савршено објашњава ставове неких саговорника.
Screenshot_2024_0803_141059_com.zhiliaoapp.musically.png

:mrgreen:🤣😭
 
могло је и касније али је проблем био великокатолички лудаци у вијени (такође и мађарски интереси су Србе заебали више пута бар што се тиче АУ)
бар по ономе што сам ја читао
нас су ту највише заебали Французи, ако ћемо искрено. никад нису пропустили прилику да помогну Османлијама у преломном тренутку.
 
Да би боље разумјели догађаје, поступке важних личности и процесе, ваља нам сагледати све околности које су владале у том времену. А Аустро-Угарска на прелазу из XIX у XX вијек бјеше велика европска сила али и земља која је имала нагомилане проблеме у монархији, оптерећена комплокоованим односима између двије конститутувне земље, Аустрије и Угарске, још сложенији односи међу народима у монархији праћени анимозитетима. Стање у хетерогеној војсци такође бјеше сложено, и овај Франц Конрад фон Хецендорф којег сам поменуо, начелник генералштаба, који се истицао сталним позивима да монархија нападне Србију, створио је у армији неред, ни у обавјештајном сегменту није било много боље стање, напротив, цурили су важни обавјештајни подаци, тајни документи одлазили потенцијалним непријатељима.

Можда није толико важно за тему, али ту ваља поменути извјесног Алфреда Редла, пуковника обавјештајнр службе, по народности иначе Русина, који је пренио Русији а касније и Италији изванредно вриједне документе и доставио овим земљама изузетно значајне вриједне тајне. Неке је Русија прослиједила Србији. Овај Редл је разоткривен 1913.године а како би се спречио скандал, починио је суицид.
Мађарски режисер Иштван Сабо урадио је одличан биографски филм Colonel Redl (1985) посвећен обој личности. Кроз филм је обрадио и лик Франца Фердинанда, којег је приказао као мрачног типа склоног интригама и морбидним склоностима. Предзадња секвенца у којој Редл пролази кроз властиту агонију прије суицида је једна од најупечатљивијих у историји филмске умјетности.
Већ у наредној завршној сцени Фердинанд гине у Сарајеву, Сабо таквим избором секвенци шаље неку своју поруку о задовољеној космичкој правди
 
Добро то смо видели и са оних мојих страница панславизам је захватио Аустроугарску , Немсчка сматра да Аустрија сама треба да се разрачуна са панславизмом попут Немсчке насилном германизацијом видимо да се спрема и очекује ,Русија заусима панславенски месијански став према Словенима у виду трећег Рима ,Србија се наоружава. Наоружава се и Француска и Немачка и Енглеска.
Али из тога не можемо да извучемо закључак да је неко желео тај сценарио уласка у рат од српске владе.
Иако ја лично мислим да је антентат инструисан од споља нећу баш упирати прстом али Британци су увек били мајстори маргиналних вештина кад су такве ствари у питању.
Обзиром да је и данас као и онда шкотска масонска ложа најзаступљенија код нас није немогуће дасу црнорукаши били огранак истог.
Moji komentari imaju jedino za cilj da celoj toj crno-beloj slici i pratećoj zlo-dobro dihotomiji daju malo kolorita i ništa više. Postojali su samo međusobno suprotstavljeni interesi svih zainteresovanih strana pa tako i Srbije i od toga ne treba bežati, niti misliti da prikazivanje istorijskih događaja iz tog vremena u svoj njihovoj punoći a bez pristrasnosti i navijanja dokazuje bilo čiju krivicu pa i našu u ovom slučaju.

Tadašnja Srbija je želela sa punim pravom da okupi sve Srbe u jednu državnu zajednicu i bila je spremna da za ostvarenje tog cilja ratuje, što su pokazali Balkanski ratovi na kraju krajeva. Rusija je opet imala neke svoje interese koji su bili delimično u saglasju sa našima a suprotstavljeni Austrougarskoj i Nemačkoj, a isto to važi i za Engleze ili Francuze. Na onoj drugoj strani su i Nemci kao i Austrijanci imali takođe neke svoje sopstvene interese koji su bili po većini pitanja direktno suprotstavljeni interesima Srbije. Naravno da je Rusija, odnosno iza nje u senci i Engleska, gurkala Srbiju da ostvari svoje interese tako što će uraditi nešto što bi pomoglo i ostvarenju njihovih sopstvenih interesa.

Ono što je pravo pitanje je da li je Srbija ili nije izabrala pravi put, odnosno da li smo bolje mogli da odigramo svoje karte a ne da bezglavo srljamo u ono iz čega će se na kraju izroditi i taj prvi veliki rat u Evropi. Da li smo dakle mogli da ostvarimo svoje ciljeve na neki drugačiji način a ne da jurišamo ka ujedinjenju svih Srba ne pitajući za cenu. Po mom skromnom sudu tadašnjoj vladi na čelu sa Pašićem je falilo malo mudrosti u vidu dugoročnog sagledavanja situacije i pratećih poteza koji bi ostvarili naše legitimne interese ali ne tako da izgine trećina stanovništva i da na kraju dobijemo ujedinjenje u ono što će se posle nazvati Jugoslavija, odnosno da se ujedinimo u jednu državu sa onima za koje smo prljavi balkanski cigani.
 
Poslednja izmena:
Међутим немачки услови су били мекши за време рата против формирања Албаније али иза Дунава без Војводине и слично.
То је оно што сам нудили за време рата.
Samo pro forma, da bi ispipali da li je moguće iznuditi kapitulaciju Srbije.

Ne treba se zavaravati da su nam Nemci nudili bilo šta za izlazak iz Prvog svetskog rata kad su još mnogo pre toga otpočeli pregovore sa Bugarskom i Austrougarskom o modalitetima podele Srbije.
 
""
Kada je ovaj rukopis već bio predan u tisak, pronašao sam u ulomku posthumno objavljenih sjećanja
Slavka Borojevića na svoga oca Jovana i nekoliko pasusa koji se odnose na lokalno seosko sjećanje na Svetozara
Borojevića u godinama uoči Drugoga svjetskog rata. Rukopis "Otac" Svetozara Borojevića objavljen je u: Višnjić,
Čedomir (ur.). Ljetopisu Dvije hiljade prve. Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta". Zagreb, 2001., str. 13-52.
(...)
Pod lipama se znalo raspravljati i o austrijskom feldmaršalu Svetozaru Borojeviću.
Njegovo porijeklo bilo je dosta zagonetno. Govorilo se da je Ličanin, što je naše seljane najv-
iše ljutilo, jer je imao u selu još živa tri brata od strica – Nikolu, Stevana i Jovana, Mihajlove.
Feldmaršalov otac, Adam Borojević, rođen je 1825. godine u Knezovljanima, u kući koja je do
našeg funduša, i tu braću od strica lično sam poznavao. Adam Borojević je bio vojno lice i
jedno vrijeme službovao je u Mečenčanima.
Pričalo se da je Svetozar Borojević bio jako odrođen i jednom prilikom kad je
njegov brat od strica Nikola išao u Zagreb, gdje je Svetozar bio komandant, ovaj ga nije htio
primiti. Isto tako pričalo se kad je Svetozarov otac Adam umro u Petrinji 1900. godine, da je
Svetozar došao u zadnji čas na pravoslavno groblje Sv. Nikola i kad je ceremonija pogreba
završena, okrenuo se prema majci Stani, pozdravio je i odmah otišao.
Svetozar Borojević je u Prvom svjetskom ratu jedno vrijeme bio na Istočnom frontu,
a 1917. godine prebačen je na front prema Italiji. Tu se na čelu vojnika, uglavnom iz Bosne,
žestoko borio protiv Italijana i njemu se može zahvaliti da Italija nije dobila više naših krajeva
poslije Prvog svjetskog rata.
Jedne godine, kad sam sa porodicom došao u Bovec, da se skijamo na Kaninu i na
recepciji pokazao legitimaciju, recepcioner je uzviknuo: "A, Borojević, pa šta je vama feld-
maršal Svetozar Borojević?" Odgovorio sam da nije rođak, ali da je njegov otac rođen u mo-
me selu. Na to je recepcioner rekao: "Da nije bilo feldmaršala Borojevića, sve bi ovo bilo pod
Italijom, a sada je u Sloveniji". Bilo nam je drago to čuti i recepcioner nas je stalno pozdravljao
s posebnom pažnjom. Feldmaršal Svetozar Borojević, kad je dostigao najviši rang u austrijs-
koj vojsci, uzeo je naziv "von Bojna", po materi koja je rodom iz sela Bojna na glinskom kotaru
(Bauer, 1985)." (Nav. dj., str. 36)""
https://www.ffzg.unizg.hr/pov/zavod/triplex2/wp-content/uploads/2012/02/ROKSANDIC-2007-64.pdf

Neulazeći kako je kršten, ali svaki pitomac tamo je postao katolik.
https://www.milak.at/en/visitors-info/st-georges-cathedral/rectorate-of-st-georges-cathedral
Poturica gori od Turčina.
 
ваљда је припремање атентата на државне званичнике "кварно" дело? или сматраш да није? или се "кварност" (не)дела процењује према томе да ли је мета Србин или неко други?
Čovek je javno nazivao Srbe svinjama i u Zagrebu pretio da će se sledeća Nova godina “čekati u Beogradu”.

Njegov izvikani “pacifizam” je bio isključivo posledica strahova od Rusije i moguće revolucije u K und k. Zalagao se za neki modalitet vojničkog uništenja Srbije i Crne Gore ali tako da to ne izazove evropski rat, za razliku od K und k generalštaba i ratoborne bečke javnosti Franc Ferdinand je preko svoje žene ultrakonzervativne Čehinje bio veoma dobro upoznat sa pravim razmerama antisustrijskog sentimenta među potlačenim manjinama K und k i strahovao je da bi velika ratna naprezanja u slučaju sukoba Austrougarske sa nekom velikom silom mogla i da dovedu do nacionalnih revolucija i raspada.
 
апсолутна глупост! јер то би значило да син мађарског грофа, припадника реформистичке (протестантске) заједнице којој је припадао добар део највишег угарског племства, мора прећи у католичку веру да би служио угарској Круни као официр. смешно.
Poričeš činjenicu da su pravoslavni Srbi u Austrougarskoj na svaki način bili gurani u katoličenje?
 
Суштински Босна је припадала Аустроугарској и то је била унутрашња ствар Аустроугарске и Младе Босне велика историјска грешка Аписа и црнорукаша који су се у то умешали да тога није било било би аустроугарски грађанин извршио атентат на цара. Тако је ситуацију и претставио Михајло Пупин у Америци.
Dali smo sve od sebe ali zaista da Austrougarima damo savršeno legitiman povod za rat, odnosno srljali smo bezglavo ka onome iz čega će se surprise-surprise i izroditi konflikt koji će se pri tome pretvoriti i u sveopšti rat na kraju balade, ne shvatujući očigledno da takva naša politika i žmurenje na sve ono što Apis radi može po nas same na prvom mestu imati katastrofalne posledice. Da tragikomedija bude zaista potpuna kada Sazonov piše ruskom poslaniku u Beogradu, baronu Hartvigu, u maju 1913. kako obećana zemlja Srbije leži na teritoriji sadašnje Austrougarske, neposredno pre te rečenice on kaže i kako će ono što će uslediti dovesti Srbiju na sam rub njene sopstvene egzistencije. Dakle, niko tu nije bio toliko glup niti lud da ne shvata kako to gurkanje Srbije na tu stranu ka Bosni i uvlačenje u rat sa Austrougarima neće biti za nas same skoro pa pogubno, ali kao po tuđoj zadnjici ni sto batina nije mnogo.
Апис је био републиканац дете без родитеља армањског порекла погодно за манипулације и жељно признања и самобитности. Да је опстао дуже вероватно би са Мустафом Голубићем завршио у коминтерни.
Није Апис и црнорукаши Србија и нешто кроз шта треба да се гледа Србија и њена политика иако су они силом и мачем успевали да утичу на њу.
Пашић је био злокоб али не и глуп и непрактичан човек као ни српска влада ни краљ нико се на тај начин у рат не би упустио.
Да су хтели нешто тако умешали би се директно војно у анексију Босне. Дакле чињенице не говоре да кроз чин Аписа и Гаврила Принципа можемо сагледавати став српске владе и политике.
Koliko je moguće videti ovde se na istoriju Prvog svetskog rata gleda na način na koji ju je predstavio Dobrica Ćosić u svom Vremenu Smrti:

Ćosić je svoje Vreme Smrti pisao u vreme kad je bio potpuno načisto s tim da je i njegovom zaslugom (bio je komunista) Broz bacio na đubre sve srpske žrtve iz Prvog svetskog rata. Pesimistički narativ i optužuvanje Srba za “sopstvenu krivicu” je bio njegov način za bežanje od sopstvene odgovornosti za dovođenje Broza na vlast. Odatle i razne teorije o “Englezima” kao “inspiratorima”. Mlada Bosna nije bila “engleska” organizacija nego jugoslovenska.
 
Сасвим сигурно је рат био неизбежан све што покушавамо да докажемо да је могло да се пролонгира , тактизује , политизара и да се у тај рат уђе спремније без толиких жртсва.
Jedini način da se izbegne ulazak Srbije u Prvi svetski rat je bio pristanak na nestajanje Srbije bez rata, njenim utapanjem u Austrougarsku i prepuštanjem bar trećine Srba etnocidu pod Bugarskom.

Drugog načina nije bilo.
 
Koliko je moguće videti ovde se na istoriju Prvog svetskog rata gleda na način na koji ju je predstavio Dobrica Ćosić u svom Vremenu Smrti:

Ćosić je svoje Vreme Smrti pisao u vreme kad je bio potpuno načisto s tim da je i njegovom zaslugom (bio je komunista) Broz bacio na đubre sve srpske žrtve iz Prvog svetskog rata. Pesimistički narativ i optužuvanje Srba za “sopstvenu krivicu” je bio njegov način za bežanje od sopstvene odgovornosti za dovođenje Broza na vlast. Odatle i razne teorije o “Englezima” kao “inspiratorima”. Mlada Bosna nije bila “engleska” organizacija nego jugoslovenska.
Млада Бодна није могла бити југословенска јер Југославија није постојсла тада могла је бити босанска.
 
Остаје нејасно зашто је пораз Аустрије искористио за разилажење а не присаједињење?
Zbog toga što Francuska na to nikada ne bi pristala: time bi Nemačka postala bar duplo veća i jača od Francuske.

Nije moguće ozbiljno raspravljati o uzrocima Prvog svetskog rata bez uzimanja u obzir devetnaestovekovne evropske ravnoteže sila.
 
Jedini način da se izbegne ulazak Srbije u Prvi svetski rat je bio pristanak na nestajanje Srbije bez rata, njenim utapanjem u Austrougarsku i prepuštanjem bar trećine Srba etnocidu pod Bugarskom.

Drugog načina nije bilo.
Мрзи ме дасе врсћам али мешање црнорукаца у посао Младе Босне је погоршало ствсри. Ако си пажљиво читсо рат је био неизбежан једино што је могло то је да се купи време дасе војска боље наоружа учврсте ссвези и прође се кроз рат са мањим бројем жртава то је поента а не да је Србија крива за рат. Црнорукци су криви што су убрзали то што је могло да се пролонгира.
 
Мрзи ме дасе врсћам али мешање црнорукаца у посао Младе Босне је погоршало ствсри. Ако си пажљиво читсо рат је био неизбежан једино што је могло то је да се купи време дасе војска боље наоружа учврсте ссвези и прође се кроз рат са мањим бројем жртава то је поента а не да је Србија крива за рат. Црнорукци су криви што су убрзали то што је могло да се пролонгира.
Nije bilo izvodljivo uopšte: Nemačka se bojala jačanja Rusije i maštala je da “završi rat” pre nego što ruski program modernizacije vojske bude završen, da Beč nije dobio odobrenje iz Berlina ne bi se desilo baš ništa. Austrougarska sama nikad nije imala snage za otpočinjanje opšteg evropskog rata.

@Brđanin @Khal Drogo
 
Zbog toga što Francuska na to nikada ne bi pristala: time bi Nemačka postala bar duplo veća i jača od Francuske.

Nije moguće ozbiljno raspravljati o uzrocima Prvog svetskog rata bez uzimanja u obzir devetnaestovekovne evropske ravnoteže sila.
Није могиће ни рсзмишљати без 2 клипа Касагранде које сам поставио почиње први светски рат од Карла Великог и формирања дветог римског царства кад се тако сагледа иако опширно све постсје јасно али људе мрзи да гледају све што је дуже од 15. минута.
 
Argument samo tako. Emotivizam.
Колико ти знаш о интегралном југосовенству од илирског покрета до првог светског рата колико их је било и где се јавила прва идеја југословенства?

То ако ми неко тврди да зн све о Младој Босни или Црној Руци мени је то фуцк офф!
Исто као што неко зна шта је 666 и жиг звери непогрешиво.
 
Млада Бодна није могла бити југословенска јер Југославија није постојсла тада могла је бити босанска.

Kakve crne veze ima što Jugoslavije nije bilo? Jugoslovenska akademija nauka je bila osnovana još 1861. godine. Jugoslavija je bila opšte poznata reč davno pre 1918. godine.

Mlada Bosna je samo ime. Niko se tamo nije borio za Bosnu. Ona je bila srpska i jugoslovenska. Ideja je bila Jugoslavija (za neke i Srpstvo), a ne nekakva Bosna.
 
Poslednja izmena:
много се огрешио о Мађаре. значи да је био тотални кретен. да нема Мађара, више им нико не би полагао венце на гробове. тамо у Бечу, у Капуцинској крипи, на хабзбуршким саркофазима можеш видети само мађарске тробојке. Швабе их се сете само кад треба од глупих туриста да узму који евро, показујући им у Хофбургу доњи веш "вољене" Сиси. бедници.
Sami su odabrali da služe Beču: tada je mađarska štampa bila još više antisrpski nastrojena od bečkih listova.

Ne treba posmatrati srpsko-mađarske odnose iz perioda pre i za vreme Prvog svetskog rata iz sadašnje perspektive kada je Orban na vlasti.
 

Back
Top