A vidi, cak i ja mislim da izbor uglavnom postoji. Sad, verovatno moja masta ne moze da obuhvati bas sve moguce okolnosti u kojima moze da se nadje trudna zena, verovatno ima bezizlaznih situacija, ali opet nekako imam utisak da su takve situacije izuzetak, a da u vecini slucajeva zena ima izbor. Pa znacilo to da treba da bira izmdju toga da ne rodi i zavrsi fax ili da rodi, pa ga ne zavrsi ili zvrsi kasnije, izbor je tu.
Ili sta ja znam...misli da nema novca za jos jedno dete. Ima izbor da ne rodi i nekako spaja kraj s krajem sa ovom decom sto ih vec ima, ili da rodi, pa da svi gladuju i idu bosi i prljavi i kradu, ako ne uspe da dodje do nekakvog novca. Ali i to je nekakav izbor, iako ponudjene opcije nisu bajne. Ali cesto u zivotu izbor zapravo znaci izabrati manje od dva zla. Ali je opet pitanje izbora sta je za mene vece zlo.
I meni to uopste nije sporno, da svako ima izbor. Bas i mislim da treba da ima.
A sto se tice odgovornosti... Pitanje je sad prema kome treba tu odgovornost da pokazemo. U slucju ove zene koja zivi u bedi i vec ima decu, mozda treba da pokaze odgovornost prema njima i postara se za to da ne mora da im uzme ono cega ionako nemaju mnogo, a mozda je za neke odgovornost koju treba da pokaze prema nerodjenom detetu bitnija... To je polemika u koju necu da ulazim, jer mislim da zavisi od slucaja do slucaja.
naravno,ljudi su psiholoski razliciti,toliko da ne mozemo ni zamisliti...Ono sto je nekome prioritet nekome je na dnu liste,neko je dovoljno jak da podize decu,radi i studira,a neko nije...razne zivotne situacije,razni ljudi...Neko nema ni osnovnih zivotnih uslova,pa se trudi,radi,uci,ali mozda mu dete jos uvek 'ne treba'...Nismo svi vaspitani u istom duhu ( sto ne znaci da je sad neko dobro a neko lose vaspitan )Tesko je to,a ovde se sve banalizuje...I zaboravljamo da je svako individua za sebe...I da treba pomoci...Ja pogledam sebe...Kada bih zatrudnela,verovatno bih rodila bebu....ali,onda pogledam i znam...Moji roditelji ne bi bili ni malo odusevljeni,jer su mi platili skolovanje,koje je doslo na pola,i za koje moj tata rmba,i vidjam ga 2 puta godisnje,majka ne radi,sestra mala,ja radim da platim sebi osnovne troskove zivota,znaci nikakav luksuz,nekad i ne pojedem nista za 24 sata...Iznajmljena garsonjera,zivim sama...Momak odlazi ,tj seli se nekoliko hiljada km dalje,znaci na njega da ne racunam,a sta ako se 'desi nesto dok ne ode' pa 'zakacim'....Dok ne zavrsim fax,ne mogu naci bolje placen posao,trudna pogotovo,a i kako bi to prezivljavanje u trudnoci bilo,ne bih znala reci...Pa se dete rodi,a mlada samohrana majka krene da radi tri posla kako bi sve izgledalo 'normalno',i pritom dete u medjuvremenu odraste,ti ni ne primetis,juer nikada ni nisi bila tu,vijala si pare,a ko je njega vaspitao i voleo,dok ti nisi imala vremena,ko zna...Poznajem svoje roditelje dovoljno dugo,da znam da bi me samo 'izbrisali' iz zivota,jer im je tako uvek bilo lakse...Hm!? Srecom pa nisam naivna i ne verujem u ljubicice i zumbule,i dok jednog dana ne nadjem onog pravog i budem spremna,psihicki i materijalno,cuvam se i koristim zastitu....