Dobro, to stoji. Ali hajde da to gledamo, malo iz neutralne perspektive. Ako je muškarac prišao nekoj devojci, i izgleda pristojno i prosečno, kao što je i većina ljudi, pa zašto se ona ne bi malo uključila u razgovor? Bar 5 do 10 minuta, da ga ispoštuje. Da pomisli: "Ovom dečku se sviđam, čim mi je prišao, da vidim kakav je, bar površno". Možda baš u toj osobi ima nešto, što će ti se svideti, na drugu loptu. To bi trebao da bude pristup, koji je sasvim normalan i sa poštovanjem. Čak i ona, koja je udata ili zauzeta na neki način, može kulturno i u par minuta, da objasni situaciju. O tome se radi. Tako isto i ako žena priđe muškarcu. Druga je situacija, ako je neko očigledno mentalno neuravnotežen, pijan, drogiran, beskućnik. Tada se kulturno distancira, da si zauzeta, jednom jedinom rečenicom. Pa, zar je ovo teško, što sam naveo?