Postoje li reči i dela zbog kojih se stidite?

Džudi S

Brišem spam
Moderator
Poruka
9.401

FORUM.jpg


Neki ljudi samo životare, a neki drugi žive i vode aktivan ili hiperaktivan život.

Tokom života i oni koji životare i oni koji žive, bar jednom su nešto rekli i učinili zbog koga se kaju i stide.

Takođe postoje i osobe koje se ne stide ni svojih reči ni svojih dela. ( Ne mislim na političare i javne ličnosti, ovde je reč o običnim ljudima ).

***

Šta mislite, da li je bolje da se ćuti i da se ne razmišlja o delima i rečima zbog kojih se stidimo?

Možda je bolje "olakšati dušu" i o tome razgovarati sa najbližom osobom? Za one koji vode dnevnik, da li je bolje da o tome pišemo u dnevniku?

Da li se kajate zbog svojih reči i dela zbog kojih se i stidite?
 

Neki ljudi samo životare, a neki drugi žive i vode aktivan ili hiperaktivan život.

Tokom života i oni koji životare i oni koji žive, bar jednom su nešto rekli i učinili zbog koga se kaju i stide.

Takođe postoje i osobe koje se ne stide ni svojih reči ni svojih dela. ( Ne mislim na političare i javne ličnosti, ovde je reč o običnim ljudima ).

***

Šta mislite, da li je bolje da se ćuti i da se ne razmišlja o delima i rečima zbog kojih se stidimo?

Možda je bolje "olakšati dušu" i o tome razgovarati sa najbližom osobom? Za one koji vode dnevnik, da li je bolje da o tome pišemo u dnevniku?

Da li se kajate zbog svojih reči i dela zbog kojih se i stidite?

Sramota me i stid sto nisam bio pametniji kad sam bio mlad, pa nisam tada predvideo da necu znati i nisam znao ono sto znam sad, i sad me je sramota sto sam ispao glup. (a u medjuvremenu se nisam mnogo opametio, cega se intenzivno stidim). Osim toga sramota za coveka u mojim godinama da ne moze da vidi sta ce biti u buducnosti. Sve to je krajnje porazavajuce!
 
Poslednja izmena:
Naravno da imam takve reci i msili...
Dela nemam jer sam jak na jeziku samo a ne mogu da povredjuem delima nikoga.
Ne razmisljam stalno o tome.
Setim se ponekad i to najvise kad vidim necije slicne reakcije ili ponasanje za koje se nisam nikad odlucio
a onda sam zahvalan sto sam kukavica za losa sela
i sro znam sve svoje lose misli i recci...
Dobro je biti svestan svojih gresaka koliko god ih se stideo.
 
Sramota me i stid sto nisam bio pametniji kad sam bio mlad, pa nisam tada predvideo da necu znati i nisam znao ono sto znam sad, i sad me je sramota sto sam ispao glup. (a u medjuvremenu se nisam mnogo opametio, cega se intenzivno stidim). Osim toga sramota za coveka u mojim godinama da ne moze da vidi sta ce biti u buducnosti. Sve to je krajnje porazavajuce!
Da nisi ti malo više samokritičan i strog prema sebi?
 

Neki ljudi samo životare, a neki drugi žive i vode aktivan ili hiperaktivan život.

Tokom života i oni koji životare i oni koji žive, bar jednom su nešto rekli i učinili zbog koga se kaju i stide.

Takođe postoje i osobe koje se ne stide ni svojih reči ni svojih dela. ( Ne mislim na političare i javne ličnosti, ovde je reč o običnim ljudima ).

***

Šta mislite, da li je bolje da se ćuti i da se ne razmišlja o delima i rečima zbog kojih se stidimo?

Možda je bolje "olakšati dušu" i o tome razgovarati sa najbližom osobom? Za one koji vode dnevnik, da li je bolje da o tome pišemo u dnevniku?

Da li se kajate zbog svojih reči i dela zbog kojih se i stidite?
Da,i kada sam to osvestila,pokusala sam da to ispravim ili bar naucim iz toga.
 
Ne znam koliko imaš godina..U svakom slučaju, bravo.

Čini mi se da odlično znaš da se kontrolišeš. Nadam se, u svim situacijama.
U svom sam životu radila više za druge, manje za sebe. Trudila se da činim dobro ljudima.
Što se kontrole tiče, mislim da je to druga tema.
Da sam tako razmišljala, sada bih se kajala, sigurno.

Kontrola je nespojiva sa stvarima koje su me vodile kroz život.
 
Kajanje je osećaj tuge, krivice ili žaljenja zbog nečega što smo rekli, uradili – ili propustili da uradimo – a što smatramo pogrešnim, nepravdenim ili štetnim. To je emocionalna i moralna reakcija koja često uključuje:


  • svest o grešci ili lošoj odluci,
  • žaljenje zbog posledica (po sebe ili druge),
  • želju da se to ispravi (ako je moguće),
  • i ponekad unutrašnju patnju zbog narušenih vrednosti ili odnosa. Naravno da sam se pokajala više puta. Nisam umela u tom trenutku ili trenucima bolje.
 
Ko nije grešio i ogrešio se - taj nije ni živeo.

Jednom sam u nekoj grupnoj tuči, zgrabio najkrupnijeg iz protivničke ekipe, i baš sam ga par puta dobro udario da je dečko završio u urgentnom. Srećom, bez trajnih posledica.
Ispostavilo se da, iako je bio u protivničkoj ekipi, nije ni želeo da se tuče, da je neverovatno dobar čovek, mnogo bolji od mene, i da sam ja ispao strašan idiot tada.
Izvinio sam mu se ko zna koliko puta od tad, bukvalno kad god sam ga video sam se izvinjavao, ali i dalje se osećam loše kad se setim toga.
Mladost - ludost, ali nije to opravdanje.

Jedino mi ostaje da dete naucim bolje od toga.
 

Back
Top