cinjenica da ste mu digli spomenik, ali u vazduh
- - - - - - - - - -
Da nam malo suzi potragu da vidimo sta bi to za nas Srbi zaista bilo simpaticno sto su hrvati ucinili kroz istoriju.
Hrvati su bili na kratkom povodcu, i čim bi se povodca oslobodili, tačnije, kada bi ga gospodar ciljano olabavio, nastao bi pokolj Srba. Primerice, u devetnaestom veku su samo mogli da laju - Krležin stav svodi se na rečenicu:
"Starčević je jedina hrvatska divlja džukela koja je zapenušalo lajala protiv svih civilizacijskih tekovina, kada su svi ostali samo režali".
Šta je bilo pre 19, 18, 17 i 16. veka pročitaj u knjizi najboljeg srpskog poznavaoca hrvatskog pitanja, akademika profesora doktora Vasilija Krestića, kome su Hrvati zabranili ulazak u svoju "demokratsku" državu zbog njegovih radova i knjiga:
http://www.scribd.com/doc/54740737/G...silije-Krestic
У историји су познати многобројни примери драстичних притисака на православне српске становнике Хрватске, али је у изворима забележено и то да је управник имања Загребачке бискупије, Амброз Кузмић, у извештају сачињеном 3. новембра
1700. године, написао чак
да би било боље "Влахе „vsze poklati nego ztaniti“ (тј. настањивати). 5 Разумљиво, требало их је поклати због тога што нису били кметови, што нису били католици, што никако нису хтели да прихвате статус феудално зависних подложника са свима теретима на које су ови били обавезни.
сведочи писмо Ђорђа Николајевића, проте дубровачког, упућено владики Јеротеју Мутибарићу, из Дубровника 22. марта
1848. године. Николајевић је писао: „Овом приликом само укратко усуђујем се саобштити, како смо ми овдје у Дубровнику, одкако је конституција проглашена, умјесто весеља величајшиј страх поднијели, будући су нам јавно и у очи пријетили,
да ће нас на најмање комадиће исјећи.
- "
Udri, udri in der Štat, Srbom štrik za vrat!" (za vreme "mađaronstva" i Hedervarija).
- 1902. Kristalna noć u Zagrebu - polomljeni izlozi svih srpskih dućana u Zagrebu. Mnogi zagrebački Srbi postaju Hrvati. Raspravištarac Lesandar pronašao na Google books svedočanstvo jedne Srpkinje iz Zagreba o tom događaju, napisano na koricama knjige. Govori i o zapaljenim srpskim vinogradima oko Zagreba.
- Veleizdajnički proces protiv pedesettrojice viđenih Srba iz Trojednice u Zagrebu 1908/1909.
Hrvatski kulturni i javni radnik u prošlom vijeku Isidor Kršnjavi zapisao je i ove rijeci: "Bilo je vrijeme kada se pisalo da sve Srbe treba sjekirom utuci. Ova misao imade nešto za sebe i to nešto vrlo važno, ona, naime, izrice otvoreno i dosljedno jedini nacin kojim bi se dala provesti hrvatska misao."
Kasnije ce Franc Ferdinand, 1905., formulisati i osnažiti ideju o fizickom uništenju Srba. Krajem prošlog vijeka Hrvati su nagovijestili šta bi se moglo desiti u toku ovoga i na samom njegovom kraju. Naime, 1895., 1899. i 1902. u Zagrebu su organizovane demonstracije i pogromi na Srbe i njihovu imovinu, i to sve uz onu pjesmu "Slavo-Srbom štrik za vrat". Godine 1909. organizovan je tzv. veleizdajnicki proces protiv najvidenijih Srba iz Hrvatske. Poznato je da je godinu dana ranije voda hrvatske nacionalisticke Pravaške stranke Jošua Frank dobio saglasnost od najviših vojnih krugova iz Beca da u slucaju rata izmedu Austro-Ugarske i Srbije, zbog aneksione krize 1908., može organizovati pokolj nad svim Srbima u Hrvatskoj ili ih sve protjerati.
Kao hrvatski ban,
Mažuranić se surovo obračunavao sa Srbima koji su osnivali srpske organizacije i isticali srpska znamenja: mnogi su izgubili službu i bili pohapšeni u Pakracu, Karlovcu, Osijeku, Daruvaru, dok je u Sremu poduzeo sve što mu u moći beše da suzbije plimu srpske svesti. Sam pomen srpskog imena smatran je prestupom, jer cilj je bila etnički čista Hrvatska.
I mrtvi Srbi su smetali: svedočanstvo o krajnjoj netrpeljivosti prema Srbima nalazimo, na primer, u pismu Dragutina Jagića iz 1901, povodom smrti i sahrane kralja Milana u manastiru Krušedol: "Da je na naše bilo, mi bi bili Milana dali mrtva 'per šub' ekspedirati još dalje od Biograda, jer i mrtvi Srbi još nam čine u Hrvatskoj smetnju i svađu."
Veliki pogromi, pustošenja i paljenja srpske imovine i prave hajke na Srbe, koji bi se okončali genocidom, da nije bilo makar i dvolične carske vlasti i hrvatsko-srpske koalicije, događali su se:
- 1895, za vreme posete cara,
- 1899, povodom Zmajevog jubileja,
- 1900, zbog rasprave u Saboru o srpskim zahtevima;
- 1902. tri dana rulja je razarala srpske stanove, dućane, ustanove - ranjeno je stotinak lica, tih "vartolomejskih" dana i noći;
- slično se ponovilo 1908. i 1909, pred aneksiju Bosne i Hercegovine i posle nje, a
- 1914. sve je spremno za istrebljenje i pokolj Srba, povodom Sarajevskog atentata.
http://forum.krstarica.com/showthrea...1#post25001280
- - - - - - - - - -
Evo, ovo stvarno nije loše:
Hrvatski sabor priznao postojanje Srba u Hrvatskoj 1861.
O tome se govorilo, ali pak sami dokument nije bio postavljan na ovaj forum.
Patrijarh Josif Rajačić je 1861. godine pisao Saboru u protest protiv pohrvaćivanja Srba i što oni nemaju prava.
Sabor je u odgovoru po prvi put priznao egzistenciju Srpstva u Hrvatskoj:
U sliedstvu dopisa preuzv. g. Patriarhe Josipa barona Rajačića dd. 13. svibnja. t. g. kojim on u ime srbskoga naroda ulaže prosvjed proti tome, što je u ovdašnjoj saborskoj sjednici od 29. travnja t. g. izjavio veliki župan zagrebački Ivan Kukuljević, da je žiteljstvo vojničke krajine čisto hrvatsko, dočim po mnenju preuzvišenoga gosp. prosvjednika ima tamo i naroda srbskoga, bude na temelju izjave, po prienavedenom velikom županu Ivanu Kukuljeviću učinjene u tom: da on u dotičnom svom govoru u obziru krajišnikah iliti krajine hrvatsko-slavonske nije rekao, da u istoj krajini živi narod čisto hrvatski, nego narod naški, pod kojim izrazom je on pleme srbsko isto tako, kano i hrvatsko razumievao, zaključeno:
1. Izjaviti, da po tom upitni prosvjed prestaje biti predmetom svakog daljeg saborskog pretresanja, dočim
nije ni ovaj sabor ikojom prilikom nijekao, dapače vazda pripoznao, da u troj. kraljevini ima i naroda srbskoga, te uviek želio, da Srbi i Hrvati kao najbliža i jednorodna braća jedan drugoga ime i pleme kao i narodnu svetinju ljubi i počituje i kao dosada, tako i u napredak u bratskoj slozi ostanu.
2. Umoliti svietlog bana, da zaključak ovaj Nj. svetosti Patriarhu dostaviti izvoli, nadalje;
3. Povodom tiem, što će dne 23. svibnja t. g. svetjejši Patriarha i arcibiskup karlovački Josip barun Rajačić u Karlovcih sriemskih obdržavati jubilarnu slavu svojega 50-godišnjega svećeničtva, zaključio je sabor;
4. Umoliti svietloga bana, da svetjejšemu Patriarhi u ime sabora troj. kraljevine čestitku pošalje i to brzojavnim putem, buduć radi kratkoće vremena pismena čestitka u pravo vrieme u ruke svetog Patriarhe prispjeti nebi mogla;
5. in corpore prisustvovati svečanoj službi božjoj, koja će se na rečeni dan u ovdašnjoj pravoslavnoj crkvi za otu crkvenu glavu braće Srbah obdržavati.