- Poruka
- 5.190
-
- Popularno:
- JNA nikada nije bila 4. armija u Evropi
- Vozovi tutnjali, a varošica rasla
- Zašto Hrvati mnogo više slušaju Marka...
- Jesu li Srbi stvarno toliko superiorni...
- Zasto ne moze Visa?
- Nepravda
- Masturbacija
- Srbiji je Amerika uvela sankcije i to...
- Sta se kuva ili ti dinsta?
- Zasto nas kolektivni zapad mrzi?
Što Vam se najviše sviđa iz hrvatske istorije?
- Začetnik teme Lamasu
- Datum pokretanja
- stanje
Tralalala.
Činjenica je da smo svi Srbi
Činjenica je da smo svi Srbi
mmaher
Stara legenda
- Poruka
- 89.217
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.250
Mi smo koruptibilna stoka. Za šaku maraka svaki se prodao. Pogledaj afere koje sam naveo na prvoj strani teme. Svi Srbi sa spiska za odstrel u Sisku koji je sastvaila hrvatska novinarka sa HRT-a su pobijeni. Danas je situacija na terenu - "nikom ništa". Da ne govorimo o događajima iz dalje prošlosti.
- Poruka
- 5.190
Sjajan argument.
- Poruka
- 5.190
Nisam baš o tome razmišljao, samo sam osjećao potrebu da progovorim o tzv. hrvatskoj povijesti kao ukradenoj od Srba.
- Poruka
- 5.190
Znači ti ne znaš taj dio povijesti Srba a spreman si govoriti o istoj.
foliranat1
Domaćin
- Poruka
- 3.680
najvise mi se svidja kod rvatske istorije je to sto je nema...
bajka, kao kod Andersena...
Došao sam do zaključka da se ipak može se primetiti razlika, kod Andersona mala deca veruju u bajku, dok u rvatsku istoriju veruju rvati svi njih 3 000 000 kolko ih već ima.
Općepoznato je da je hrvatska tzv. povijest ukradena od Srba. Nema tu neke filozofije.
To je sve ukradeno od Srba. Od Trpimirovića do bana Jelačića.
To je sve ukradeno od Srba. Od Trpimirovića do bana Jelačića.
- Poruka
- 5.190
Mene su znali kazniti zbog spama, falsikovanja istorije, pokušaja banalizovanja diskusije.
meni. to što moji didovi nisu prodali viru za večeru.
- Poruka
- 5.190
Ti si katolik?
Kada pričaš gluposti o postojanju hrvatske povijesti.
foliranat1
Domaćin
- Poruka
- 3.680
Решио сам да се озбиљно укључи у тему идемо дакле :
Institut za antropološka istraživanja u Zagrebu nedavno je potvrdio da Hrvati vode poreklo od Srba i tu se više nema šta dokazivati. Sada je na ljudima da to prihvate...Ovih dana pažnju javnosti privukla je izjava uglednog hrvatskog istoričara mlađe generacije Tvrtka Jakovine hrvatskoj televiziji, da su Srbi 1918. godine spasli Hrvate i da Hrvatska, da je Srbi nisu prihvatili u zajedničku državu, danas ne bi postojala. Jakovina je rekao i da bi u tom slučaju „takozvani Hrvati iz Zagreba i Zagorja bili mađarska provincija, a ostatak katoličkog stanovništva iz Dalmacije,Slavonije, Like i BiH – ono što i jesu – Srbi katolici“.Izgleda da Jakovina više nije mogao da izdrži pritisak fantastičnih tvrdnji o velikohrvatskoj prastaroj istoriji, pa je javno progovorio o suštini i karakteru hrvatske nacije.Njegove stavove o značaju koji je za Hrvate imalo stvaranja zajedničke države sa Srbima potvrđuje izjava istaknutog hrvatskog političara Ante Pavelića starijeg (Zubara) iz decembra 1918. godine, kada je za hrvatsku državu napisao da bi bez jugoslovenskog ujedinjenja Hrvatska obuhvatala tri do četiri županije oko Zagreba (zagrebačku, varaždinsku i križevačku).Od malobrojnog preživelog hrvatskog plemstva , od Čeha , Slovaka , Nemaca i Mađara koji su doseljeni u 18.i 19. veku, živeli u centralnoj Hrvatskoj ( najviše Gorskom Kotru ), od Slovenaca iz Sjeverozapadne Hrvatske ( zagoraca ) i većinskih Srba Katolika počeli se stvarati hrvatsku naciju koje je ime dobila po plemenu koje je ovde nekad davno živelo. Oko 80 posto novonastalog hrvatskog naroda činili su Srbi katolici.Hrvati su u stvari Srbi, veštačka nacija, čiji je najveći dio nastao pokatoličavanjem Srba, dok je ostalo romansko-germansko-mađarska mješavina. Hrvati ni pre ni posle 1918. godine nisu imali svoju državu, a prvu su dobili proglašenjem „marionetske“ NDH 1941. godine.Potom su tu tvorevinu, podignutu genocidom nad milion Srba, utvrdili Tito i komunisti, a dovršili Vatikan i zapadne neoliberalne sile predvođene Nemačkom i SAD. Postojao je region koji se zvao Hrvatska, u vazalnom odnosu malo prema Ugarskoj, malo prema Habzburzima.Dalmacija, Slavonija i Hrvatska su bile Austougarske provincije, pod habzburškom vladavinom.Prva Hrvatska država je nastala raspadom Jugoslavije, ako ne računamo NDH 1941-1945.Hrvatska kao deo Ugarske u 13. veku je tada bila jedan mali prostor u zaleđu Zadra i Splita.Iz popisa stanovništva u Austriji, odnosno Austro-Ugarskoj i to iz: 1850, 1860, 1870, 1880, 1890, 1900. i poslednjeg popisa iz 1910. se neoborivo i neporecivo uviđa da je postojala srpska etnička većinska procentualna zastupljenost u stanovništvu pokrajina u sastavu današnje Republike Hrvatske: Slavoniji, Maloj Vlaškoj (Maloj Srbiji), Baniji, Kordunu, Lici, Gorskom Kotaru, Ravnim Kotarima, Dalmaciji, Dubrovniku, Boki Kotorskoj i, čak, u Istri!Stanovništvo Istre je do početka sedamnaestog stoleća bilo srpsko i pravoslavno.Po austrijskom popisu iz 1850. godine Srbi su dominirali u Istri, Kvarnerskim ostrvima i tačno se zna da ih je bilo 134.555, dok se u tom popisu Hrvati uopšte ne pominju i vodili su se pod kategorijom Srba rimokatoličke vere.Prema austrougarskom popisu iz 1850. godine u Dalmaciji je bilo 330.000 Srba rimokatolika i 70.000 pravoslavnih Srba, bez pominjanja Hrvata. U Slavoniji je 250.000 Srba pravoslavnih i rimokatoličkih, bez pominjanja Hrvata.Evropski naučnici su u 19. veku naciju poistovećivali s jezikom, a istina je da u je u Srednjem veku u Dubrovniku, Dalmaciji i ostalim delovima Vojne Krajine bio u upotrebi samo srpski jezik — nikad Hrvatski. Ljudevit Gaj, Nemac poreklom, otvoreno kaže da su Hrvati prisvojili srpski jezik za svoj.I Josip Juraj Štrosmajer to priznaje.Evo šta je Ljudevit Gaj pisao 1846. godine u listu „Danica“ br. 31: „Tako, npr. sav svijet zna da smo mi književnost ilirsku podigli; tu nama još iz daleka nije na um palo ikada tvrditi da to nije srpski već ilirski jezik; pače se ponosimo i hvalimo Bogu velikome što mi Hrvati sa braćom Srbljima sada jedan književni jezik imamo“. Naša međusobna razumljivost je dokaz da je reč o zajedničkom jeziku,o jednom jeziku,SRBSKOM JEZIKU!Međusobna razumljivost je glavni kriterijum unutar lingvistike za to da se utvrdi da li je reč o jednom jeziku ili o nekoliko različitih jezika. Međusobna raumljivost se, naravno, može izmeriti, postoje testovi za nju, to rade lingvisti već više od šezdeset godina i među lingvistima je bila diskusija koliki je procenat međusobne razumljivosti potreban da bi se reklo to je jedan zajednički jezik.Složili su se, kroz razna testiranja i kroz godine njihovoh provođenja, da između 75 i 85 odsto međusobne razumljivosti jedan jezik čini zajedničkim. Sad vi procenite kolika je međusobna jednostavnosti između nas, ona je daleko veća od 85 odsto…Zašto i posle nepopravljivih godina i vekova ne smijemo znati istinu?Da su istorijske činjenice temeljito njegovane, a ne skrivane, od Hercegovaca, Dalmatinaca, Dubrovčana i ostalih na Balkanu, možda i ne bi bilo rata unutar iste krvi…..http://kovceg.tripod.com/hrvati_nisu_istorijski_narod.htm
Institut za antropološka istraživanja u Zagrebu nedavno je potvrdio da Hrvati vode poreklo od Srba i tu se više nema šta dokazivati. Sada je na ljudima da to prihvate...Ovih dana pažnju javnosti privukla je izjava uglednog hrvatskog istoričara mlađe generacije Tvrtka Jakovine hrvatskoj televiziji, da su Srbi 1918. godine spasli Hrvate i da Hrvatska, da je Srbi nisu prihvatili u zajedničku državu, danas ne bi postojala. Jakovina je rekao i da bi u tom slučaju „takozvani Hrvati iz Zagreba i Zagorja bili mađarska provincija, a ostatak katoličkog stanovništva iz Dalmacije,Slavonije, Like i BiH – ono što i jesu – Srbi katolici“.Izgleda da Jakovina više nije mogao da izdrži pritisak fantastičnih tvrdnji o velikohrvatskoj prastaroj istoriji, pa je javno progovorio o suštini i karakteru hrvatske nacije.Njegove stavove o značaju koji je za Hrvate imalo stvaranja zajedničke države sa Srbima potvrđuje izjava istaknutog hrvatskog političara Ante Pavelića starijeg (Zubara) iz decembra 1918. godine, kada je za hrvatsku državu napisao da bi bez jugoslovenskog ujedinjenja Hrvatska obuhvatala tri do četiri županije oko Zagreba (zagrebačku, varaždinsku i križevačku).Od malobrojnog preživelog hrvatskog plemstva , od Čeha , Slovaka , Nemaca i Mađara koji su doseljeni u 18.i 19. veku, živeli u centralnoj Hrvatskoj ( najviše Gorskom Kotru ), od Slovenaca iz Sjeverozapadne Hrvatske ( zagoraca ) i većinskih Srba Katolika počeli se stvarati hrvatsku naciju koje je ime dobila po plemenu koje je ovde nekad davno živelo. Oko 80 posto novonastalog hrvatskog naroda činili su Srbi katolici.Hrvati su u stvari Srbi, veštačka nacija, čiji je najveći dio nastao pokatoličavanjem Srba, dok je ostalo romansko-germansko-mađarska mješavina. Hrvati ni pre ni posle 1918. godine nisu imali svoju državu, a prvu su dobili proglašenjem „marionetske“ NDH 1941. godine.Potom su tu tvorevinu, podignutu genocidom nad milion Srba, utvrdili Tito i komunisti, a dovršili Vatikan i zapadne neoliberalne sile predvođene Nemačkom i SAD. Postojao je region koji se zvao Hrvatska, u vazalnom odnosu malo prema Ugarskoj, malo prema Habzburzima.Dalmacija, Slavonija i Hrvatska su bile Austougarske provincije, pod habzburškom vladavinom.Prva Hrvatska država je nastala raspadom Jugoslavije, ako ne računamo NDH 1941-1945.Hrvatska kao deo Ugarske u 13. veku je tada bila jedan mali prostor u zaleđu Zadra i Splita.Iz popisa stanovništva u Austriji, odnosno Austro-Ugarskoj i to iz: 1850, 1860, 1870, 1880, 1890, 1900. i poslednjeg popisa iz 1910. se neoborivo i neporecivo uviđa da je postojala srpska etnička većinska procentualna zastupljenost u stanovništvu pokrajina u sastavu današnje Republike Hrvatske: Slavoniji, Maloj Vlaškoj (Maloj Srbiji), Baniji, Kordunu, Lici, Gorskom Kotaru, Ravnim Kotarima, Dalmaciji, Dubrovniku, Boki Kotorskoj i, čak, u Istri!Stanovništvo Istre je do početka sedamnaestog stoleća bilo srpsko i pravoslavno.Po austrijskom popisu iz 1850. godine Srbi su dominirali u Istri, Kvarnerskim ostrvima i tačno se zna da ih je bilo 134.555, dok se u tom popisu Hrvati uopšte ne pominju i vodili su se pod kategorijom Srba rimokatoličke vere.Prema austrougarskom popisu iz 1850. godine u Dalmaciji je bilo 330.000 Srba rimokatolika i 70.000 pravoslavnih Srba, bez pominjanja Hrvata. U Slavoniji je 250.000 Srba pravoslavnih i rimokatoličkih, bez pominjanja Hrvata.Evropski naučnici su u 19. veku naciju poistovećivali s jezikom, a istina je da u je u Srednjem veku u Dubrovniku, Dalmaciji i ostalim delovima Vojne Krajine bio u upotrebi samo srpski jezik — nikad Hrvatski. Ljudevit Gaj, Nemac poreklom, otvoreno kaže da su Hrvati prisvojili srpski jezik za svoj.I Josip Juraj Štrosmajer to priznaje.Evo šta je Ljudevit Gaj pisao 1846. godine u listu „Danica“ br. 31: „Tako, npr. sav svijet zna da smo mi književnost ilirsku podigli; tu nama još iz daleka nije na um palo ikada tvrditi da to nije srpski već ilirski jezik; pače se ponosimo i hvalimo Bogu velikome što mi Hrvati sa braćom Srbljima sada jedan književni jezik imamo“. Naša međusobna razumljivost je dokaz da je reč o zajedničkom jeziku,o jednom jeziku,SRBSKOM JEZIKU!Međusobna razumljivost je glavni kriterijum unutar lingvistike za to da se utvrdi da li je reč o jednom jeziku ili o nekoliko različitih jezika. Međusobna raumljivost se, naravno, može izmeriti, postoje testovi za nju, to rade lingvisti već više od šezdeset godina i među lingvistima je bila diskusija koliki je procenat međusobne razumljivosti potreban da bi se reklo to je jedan zajednički jezik.Složili su se, kroz razna testiranja i kroz godine njihovoh provođenja, da između 75 i 85 odsto međusobne razumljivosti jedan jezik čini zajedničkim. Sad vi procenite kolika je međusobna jednostavnosti između nas, ona je daleko veća od 85 odsto…Zašto i posle nepopravljivih godina i vekova ne smijemo znati istinu?Da su istorijske činjenice temeljito njegovane, a ne skrivane, od Hercegovaca, Dalmatinaca, Dubrovčana i ostalih na Balkanu, možda i ne bi bilo rata unutar iste krvi…..http://kovceg.tripod.com/hrvati_nisu_istorijski_narod.htm
Poslednja izmena:
isto kao što si ti hrvat.
- Poruka
- 5.190
hypnotoad
Elita
- Poruka
- 19.224
hahahahahahaha legendo!
foliranat1
Domaćin
- Poruka
- 3.680
наставак следи:
Dubrovački-kalendar iz 1897. godine nije čuo za hrvatski jezik!Od 11.177 stanovnika Dubrovnika njih 9.713 izjasnilo se da govori srpskim jezikom. Italijanski je koristilo 716, nemački 285, mađarski 384 stanovnika grada. Neki su se izjasnili da govore češki, slovenski, poljski i ruski, ali niko, ni jedan jedini stanovnik Dubrovnika, nije rekao da govori hrvatskim jezikom......Dubrovnik je verovatno najbolji primer da se ukratko prikaže proces odsrbljavanja. To je grad koji od postanka nije bio naseljen Hrvatima niti je ikad bio pod njihovom državnom vlašću, a danas je „napučen“ isključivo hrvatskim „pućanstvom“ i, dabome, nalazi se u Hrvatskoj. Stanovništvo sa prostora Dubrovačke republike je čak sve do početka 20. veka zadržalo srpski identitet.Onome ko ne poznaje istoriju Dubrovnika, ali stvarnu, a ne falsifikovanu, zaista izgleda čudno da taj grad, ovakav kakav je danas, sa okolinom, pre samo stotinu i nešto godina nije imao gotovo nikakvih dodira sa hrvatstvom.To što su Dubrovčani ispovedali katoličku veru, kao i Hrvati, ne govori ništa o srodnosti Dubrovčana i Hrvata. U pitanju je priroda širenja katolicizma u srpskim zemljama; na jadranskoj obali i zaleđu. To je činjeno zahvaljujući dominaciji Vatikana, Venecije, Mađarske i Austrije u ovom delu Balkanskog poluostrva.U Dubrovniku je hrvatsko ime nepoznato sve do sredine 19. veka kad, posle pada Napoleona, nova sila u tom delu Jadrana, Austrija, u Dubrovniku i njegovom zaleđu (Konavle) nalazi katolike koji se, gle čuda, osećaju i izjašnjavaju kao Srbi.Nošena iskustvima sa prostora Dalmatinske Zagore, Hrvatske, Slavonije, Žumberka, Carska kancelarija u Beču donosi odluku da na katoličanstvo Dubrovnika i zaleđa umesto srpstva kalemi hrvatstvo, kao najbližu entitetsku odrednicu.Tako je počela kroatizacija Dubrovnika.Tvrdnje da je Dubrovnik sastavni deo Hrvatske, koja ide sve do Drine, stare Raške i Boke Kotorske, često su slepo prihvatale zapaljive mase primitivaca koje u burnim vremenima, kad ovladaju strasti i nasilje, donose samo užas.Dalmacija i Slavonija nikad u istoriji nisu bile bilo kakva Hrvatska!…Ivan Kukuljević, oficir, a zatim političar i vođa ilirske stranke, 2. maja 1843. godine, u Hrvatskom saboru rekao je: „Mi smo malo Latini, malo Nijemci, malo Mađari i malo Sloveni, a iskreno govoreći nijesmo ukupno ništa.Svojevremeno je Božidar Violić, najcenjeniji hrvatski pozorišni reditelj, u intervjuu zagrebačkom „Globusu“, objašnjavajući probleme sa kojima se susreće zbog svog „nacionalno nekorektnog“ jezika, sa ponekim srbizmom, rezignirano zaključio: „Mi Hrvati smo ionako sklepan narod.“…„Celokupna zvanična istorija je gomila besmislica.“-Henry Ford.…….http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-l/1998/02/article-10.html
Dubrovački-kalendar iz 1897. godine nije čuo za hrvatski jezik!Od 11.177 stanovnika Dubrovnika njih 9.713 izjasnilo se da govori srpskim jezikom. Italijanski je koristilo 716, nemački 285, mađarski 384 stanovnika grada. Neki su se izjasnili da govore češki, slovenski, poljski i ruski, ali niko, ni jedan jedini stanovnik Dubrovnika, nije rekao da govori hrvatskim jezikom......Dubrovnik je verovatno najbolji primer da se ukratko prikaže proces odsrbljavanja. To je grad koji od postanka nije bio naseljen Hrvatima niti je ikad bio pod njihovom državnom vlašću, a danas je „napučen“ isključivo hrvatskim „pućanstvom“ i, dabome, nalazi se u Hrvatskoj. Stanovništvo sa prostora Dubrovačke republike je čak sve do početka 20. veka zadržalo srpski identitet.Onome ko ne poznaje istoriju Dubrovnika, ali stvarnu, a ne falsifikovanu, zaista izgleda čudno da taj grad, ovakav kakav je danas, sa okolinom, pre samo stotinu i nešto godina nije imao gotovo nikakvih dodira sa hrvatstvom.To što su Dubrovčani ispovedali katoličku veru, kao i Hrvati, ne govori ništa o srodnosti Dubrovčana i Hrvata. U pitanju je priroda širenja katolicizma u srpskim zemljama; na jadranskoj obali i zaleđu. To je činjeno zahvaljujući dominaciji Vatikana, Venecije, Mađarske i Austrije u ovom delu Balkanskog poluostrva.U Dubrovniku je hrvatsko ime nepoznato sve do sredine 19. veka kad, posle pada Napoleona, nova sila u tom delu Jadrana, Austrija, u Dubrovniku i njegovom zaleđu (Konavle) nalazi katolike koji se, gle čuda, osećaju i izjašnjavaju kao Srbi.Nošena iskustvima sa prostora Dalmatinske Zagore, Hrvatske, Slavonije, Žumberka, Carska kancelarija u Beču donosi odluku da na katoličanstvo Dubrovnika i zaleđa umesto srpstva kalemi hrvatstvo, kao najbližu entitetsku odrednicu.Tako je počela kroatizacija Dubrovnika.Tvrdnje da je Dubrovnik sastavni deo Hrvatske, koja ide sve do Drine, stare Raške i Boke Kotorske, često su slepo prihvatale zapaljive mase primitivaca koje u burnim vremenima, kad ovladaju strasti i nasilje, donose samo užas.Dalmacija i Slavonija nikad u istoriji nisu bile bilo kakva Hrvatska!…Ivan Kukuljević, oficir, a zatim političar i vođa ilirske stranke, 2. maja 1843. godine, u Hrvatskom saboru rekao je: „Mi smo malo Latini, malo Nijemci, malo Mađari i malo Sloveni, a iskreno govoreći nijesmo ukupno ništa.Svojevremeno je Božidar Violić, najcenjeniji hrvatski pozorišni reditelj, u intervjuu zagrebačkom „Globusu“, objašnjavajući probleme sa kojima se susreće zbog svog „nacionalno nekorektnog“ jezika, sa ponekim srbizmom, rezignirano zaključio: „Mi Hrvati smo ionako sklepan narod.“…„Celokupna zvanična istorija je gomila besmislica.“-Henry Ford.…….http://www.srpsko-nasledje.co.rs/sr-l/1998/02/article-10.html
- Poruka
- 5.190
Folirant znači ti voliš povijest Dubrovnika?
ma daj. fenomen različitog izgovora jata u srba i religiozno učenje su različite stvari.)
evo ti pogledaj kako su se Citko i Stipan zvali po dalmaciji daleke 1550.
Опширни попис Клишког санџака из 1550. године (scribd)
Fehim Dz. Spaho - Opsirni Popis Kliskog Sandzaka Iz 1550 ...
mmaher
Stara legenda
- Poruka
- 89.217
- Poruka
- 5.190
5o post. Do sada je samo Slaven777 odgovorio: Šubići.
foliranat1
Domaćin
- Poruka
- 3.680
наставак:
Najznačajniju nacionalnu operu kod Hrvata, čuvenu „Nikola Šubić
Zrinski“ napisao je Ivan Zajc, po mnogima najveći „hrvatski
glazbenik“. Zajc je rođen u Rijeci, ali u svom rodoslovu nema ništa
hrvatsko, potiče iz češko-jevrejske porodice, a njegovo prezime u
izvornom obliku piše se – Zaytz.
Po svom poreklu ni August Šenoa, tvorac moderne hrvatske književnosti
i prvi pravi hrvatski romanopisac, nema ništa sa Hrvatima: on dolazi
iz nemačko-češke porodice, njegov otac se u potrazi za boljim životom
doselio u Zagreb 1830. godine. Osam godina kasnije svet je ugledao
mali August. Napisao je nekoliko istorijskih romana, među kojima se
izdvajaju: „Zlatarevo zlato“ i „Čuvaj se senjske ruke“.
Prvi hrvatski profesionalni pisac Pavao Vitezović, izvorno se prezivao
Ritter i potiče iz jedne nemačke porodice koja se u Senj doselila iz
Alzasa.
Nesumnjivo veliki slikar, izuzetnog talenta, Vlaho Bukovac, koga
Hrvati stavljaju u sam vrh nacionalne umetnosti, nije bio Hrvat. Rođen
je u Cavtatu 1855. godine, a u knjige krštenih zaveden je kao Biagio
Faggioni. Bio je Italijan.
Slikari i vajari koji su obeležili dvadeseti vek hrvatske umetnosti:
Vaništa, Tartalja, Kinert, Herman, Radauš, Kulmer, Pal, Džamonja…nisu
po poreklu bili Hrvati, ali su se gotovo svi tako izjašnjavali.
Čuveni pesnik Ivan Goran Kovačić, autor poeme „Jama“, bio je Jevrejin,
majka mu se prezivala Klein. Najveći hrvatski karikaturista svih
vremena, još uvek živi Oto Rajzinger, austrijsko-nemačkih je korena.
Lavoslav Ružička, veliki naučnik rođen u Vukovaru(tada Austro-Ugarska), Čeh poreklom, dobioje 1939. godine Nobelovu nagradu za hemiju. I po očevoj i po majčinoj
liniji bio je stranac, ali ga Hrvatska tretira kao Hrvata.Školovao se u Nemačkoj i Švajcarskoj i ništa nije imao sa Hrvatskom.
Nikola Tesla jeste čuo za Hrvatsku, ali nikada nije živeo u Hrvatskoj. Za njegovog života Hrvatska nije bila država već prostor u sastavu austrijskog carstva, kasnije regija u Austro-Ugarskoj monarhiji. Danas Hrvatska Evropi mora da ponudi nešto svoje i otuda ponovno svrstavanje Boškovića,Tesle i drugih u krug „hrvatskih znanstvenika“ i Ivu Andrića su gurnuli među Hrvate, iako se ovaj jasno deklarisao kao Srbin. ….
Ruđer Bošković nikada nije imao veze sa nečim što se zove Hrvatska. Rođen je u Dubrovniku, 1711. godine, u braku Srbina i Italijanke, nije zabeleženo da je ikada putovao, a kamoli živeo po predelima austrijskog carstva gde se nalazila regija pod imenom Hrvatska.Živeo je u Italiji, majčinoj domovini, ali ga ni to pripadanje nije interesovalo.Danas Hrvatska predstavlja Boškovića kao „hrvatskog znanstvenika“.To je sto kao kada bi Srbija danas aktuelnog Konstantina Velikog svetu predstavila kao srpskog imperatora, prosvetitelja, vojskovođu, ličnost koja je čovečanstvu podarila hrišćanstvo…. Po istoj formuli hteli su da pohrvate i Marka Pola (rođen je 1254. godine, na Korčuli), ali im je 1992. godine italijanski ambasador u Zagrebu očitao bukvicu, pa su se okanuli ćorava posla… Ban Jelačić je očigledno bio Srbin, pravoslavne veroispovesti, jer u to vreme nisu postojali Hrvati,već samo Srbi katoličke veroispovesti, o čemu svedoče brojni austro-ugarski izvori.Malo je poznato da je hrvatskog bana Josipa Jelačića ustoličio srpski patrijarh Josif Rajačić iz Sremskih Karlovaca..Evo kako hrvatski savremenici onog vremena opisuju događaj 4. juna 1848. godine:“Pozivu su se odazvali Česi, Slovaci, Srbi i drugi. Posebno je bio svečan doček patrijarha Srpske pravoslavne crkve Josifa Rajačića… Kada se saznalo za njegov dolazak u Zagreb zazvonila su sva zvona sa zagrebačkih crkava, pucalo se iz mužara (topova)…“…“Pred raspećem i dvije svijeće Jelačić je, dignuvši tri prsta uvis i ponavljajući za patrijarhom Rajačićem izgovorio prisegu (zakletvu).“…Patrijarh Rajačić daje banu Jelačiću 20.000 zlatnih forinti kao pomoć za odbranu od Mađara.Narod je nosio na rukama i Rajačića i Jelačića od Sabora do crkve svetog Marka u Zagrebu…. ..Katolička enciklopedija,Bosna bez HRVATA;http://www.newadvent.org/cathen/02694a.htm
Najznačajniju nacionalnu operu kod Hrvata, čuvenu „Nikola Šubić
Zrinski“ napisao je Ivan Zajc, po mnogima najveći „hrvatski
glazbenik“. Zajc je rođen u Rijeci, ali u svom rodoslovu nema ništa
hrvatsko, potiče iz češko-jevrejske porodice, a njegovo prezime u
izvornom obliku piše se – Zaytz.
Po svom poreklu ni August Šenoa, tvorac moderne hrvatske književnosti
i prvi pravi hrvatski romanopisac, nema ništa sa Hrvatima: on dolazi
iz nemačko-češke porodice, njegov otac se u potrazi za boljim životom
doselio u Zagreb 1830. godine. Osam godina kasnije svet je ugledao
mali August. Napisao je nekoliko istorijskih romana, među kojima se
izdvajaju: „Zlatarevo zlato“ i „Čuvaj se senjske ruke“.
Prvi hrvatski profesionalni pisac Pavao Vitezović, izvorno se prezivao
Ritter i potiče iz jedne nemačke porodice koja se u Senj doselila iz
Alzasa.
Nesumnjivo veliki slikar, izuzetnog talenta, Vlaho Bukovac, koga
Hrvati stavljaju u sam vrh nacionalne umetnosti, nije bio Hrvat. Rođen
je u Cavtatu 1855. godine, a u knjige krštenih zaveden je kao Biagio
Faggioni. Bio je Italijan.
Slikari i vajari koji su obeležili dvadeseti vek hrvatske umetnosti:
Vaništa, Tartalja, Kinert, Herman, Radauš, Kulmer, Pal, Džamonja…nisu
po poreklu bili Hrvati, ali su se gotovo svi tako izjašnjavali.
Čuveni pesnik Ivan Goran Kovačić, autor poeme „Jama“, bio je Jevrejin,
majka mu se prezivala Klein. Najveći hrvatski karikaturista svih
vremena, još uvek živi Oto Rajzinger, austrijsko-nemačkih je korena.
Lavoslav Ružička, veliki naučnik rođen u Vukovaru(tada Austro-Ugarska), Čeh poreklom, dobioje 1939. godine Nobelovu nagradu za hemiju. I po očevoj i po majčinoj
liniji bio je stranac, ali ga Hrvatska tretira kao Hrvata.Školovao se u Nemačkoj i Švajcarskoj i ništa nije imao sa Hrvatskom.
Nikola Tesla jeste čuo za Hrvatsku, ali nikada nije živeo u Hrvatskoj. Za njegovog života Hrvatska nije bila država već prostor u sastavu austrijskog carstva, kasnije regija u Austro-Ugarskoj monarhiji. Danas Hrvatska Evropi mora da ponudi nešto svoje i otuda ponovno svrstavanje Boškovića,Tesle i drugih u krug „hrvatskih znanstvenika“ i Ivu Andrića su gurnuli među Hrvate, iako se ovaj jasno deklarisao kao Srbin. ….
Ruđer Bošković nikada nije imao veze sa nečim što se zove Hrvatska. Rođen je u Dubrovniku, 1711. godine, u braku Srbina i Italijanke, nije zabeleženo da je ikada putovao, a kamoli živeo po predelima austrijskog carstva gde se nalazila regija pod imenom Hrvatska.Živeo je u Italiji, majčinoj domovini, ali ga ni to pripadanje nije interesovalo.Danas Hrvatska predstavlja Boškovića kao „hrvatskog znanstvenika“.To je sto kao kada bi Srbija danas aktuelnog Konstantina Velikog svetu predstavila kao srpskog imperatora, prosvetitelja, vojskovođu, ličnost koja je čovečanstvu podarila hrišćanstvo…. Po istoj formuli hteli su da pohrvate i Marka Pola (rođen je 1254. godine, na Korčuli), ali im je 1992. godine italijanski ambasador u Zagrebu očitao bukvicu, pa su se okanuli ćorava posla… Ban Jelačić je očigledno bio Srbin, pravoslavne veroispovesti, jer u to vreme nisu postojali Hrvati,već samo Srbi katoličke veroispovesti, o čemu svedoče brojni austro-ugarski izvori.Malo je poznato da je hrvatskog bana Josipa Jelačića ustoličio srpski patrijarh Josif Rajačić iz Sremskih Karlovaca..Evo kako hrvatski savremenici onog vremena opisuju događaj 4. juna 1848. godine:“Pozivu su se odazvali Česi, Slovaci, Srbi i drugi. Posebno je bio svečan doček patrijarha Srpske pravoslavne crkve Josifa Rajačića… Kada se saznalo za njegov dolazak u Zagreb zazvonila su sva zvona sa zagrebačkih crkava, pucalo se iz mužara (topova)…“…“Pred raspećem i dvije svijeće Jelačić je, dignuvši tri prsta uvis i ponavljajući za patrijarhom Rajačićem izgovorio prisegu (zakletvu).“…Patrijarh Rajačić daje banu Jelačiću 20.000 zlatnih forinti kao pomoć za odbranu od Mađara.Narod je nosio na rukama i Rajačića i Jelačića od Sabora do crkve svetog Marka u Zagrebu…. ..Katolička enciklopedija,Bosna bez HRVATA;http://www.newadvent.org/cathen/02694a.htm
- stanje
