Povelja je napisana srpskim jezikom (narodnim sa elementima crkvenoslověnskog) na starosrpskoj ćirilici.
Transliteracija originala:
U ime otca i sina i svetago duha.
Ja, ban bos’nski Kulin, prisezaju tebje, kneže Gervašu, i vsjem građam dubrov’čam, pravi prijatelj biti vam, od sele i dovjeka.
I prav goj držati s vami i pravu vjeru – dokole s’m živ.
Vsi Dubrovčane, kire hode po mojemu vladaniju, trgujuće godje si kto hoće krjevati, godje si kto mine, pravov vjerov i pravim srdcem držati je, bez vsakoje zledi – razvje što mi kto da svojev voljov poklon.
I da im ne bude od mojih č’stnikov sile.
I dokole u mne budu – dati im s’vjet i pomoć, kakore i sebje, kolikore može, bez v’sega zloga primisla.
Tako mi, bože, pomagaj, i sije sveto jevanđelje.
Ja, Radoje, dijak banj, pisah siju knjigu poveljov banov, od rož’stva Hristova tisuća i s’to i osa’deset i devet ljjet’, mjeseca augusta, u dvadeseti i deveti dn’, usječenie glave Jovana Krstitelja.
Prěvod:
U ime Oca i Sina i Sv. Duha.
Ja ban bosanski Kulin zaklinjem se tebi, kneže Gervašu, i svima građanima Dubrovčanima da ću biti iskreni prijatelj Vama od sada i do věka, i pravi mir držati sa Vama i pravu věrnost dok god sam živ.
Sve Dubrovčane koji kao trgovci putuju po mojoj državi ma gdě ko hoće odsěsti ili gdě ko prolazi, pravom věrom i pravim srcem držaću ih bez ikakve štete (po njih), osim ako mi něko po svojoj volji učini poklon; i da im ne bude od mojih časnika nasilja; i dok će biti kod mene, pružiću im savět i pomoć, kao što bih i samome sebi, koliko god budem mogao, bez ikakve zle namjere.
Tako mi Bog pomogao i ovo sveto jevanđelje.
Ja, Radoje dijak banov, pisah ovu knjigu po kazivanju banovom, od rođenja Hristova tisuću sto osamdeset i devet lěta, měseca avgusta 29. dana, na usěkovanje glave sv. Jovana krstitelja.