Poznati sigetski junak, ban Nikola Zrinjski, naseljavao je Srblje po svojim imanjima oko Ribnika. Sačuvala se je njegova privilegija od 25. juna 1544. kojom ban, kao vlasnik gradova Ribnika i Ozlja, (oba na međi do Kranjske) uzimlje pod zaštitu i određuje kotare i dužnosti Srbljima, što se naseliše u Prilisju (Prilišću) i u Rosopajniku. Ova su oba sela jedno do drugoga, na desnoj obali rijeke Kupe, na Lujizinskoj cesti, uprav prema Marindolu, koji {18→} leži na lijevoj obali, odmaknut za po časa og Kupe. Evo te privilegije cele od riječi do riječi:
»Mi knez Mikleuš Zrinjski i ban Hrvatski, slovin. i dalmacije i mi knez Štefan Frankopan kr(čki), i sen(ski), modruški i pročaja, damo na znanje vsim i vsakomu, pred kih obraz ta naš list otvoren pride, a navlastito porkulabom i obhodnikom gospodstva našega: kako pridoše pred nas s prilišća i rosopainika vlasi, ki do danas jesu ondi u pokoju prebivali s našim odlučenjem, ki po imenu jesu niže pisani: Naiprija Mihovil sestrić, Matko šuranović, Petar raspović, jakov sestrić, vid Šimunović, Petar rudanović, jandrij basarović, radič zečković, radivoj subašić, Ivan Strahaević, Milić dubrović, jurai zelenković, matin kacan, tomaš sestrić, paval šutilović, jakov pavičić, mikula buršić, jandrej luić, ivaniš basarović, paval čalić, Ivan milinović, grgur šutilović, radič labanović, – Proseći od nas vsi kupnice, skom službom bi imali nas služiti. Mi videći, da bi radi u našem gospodstvu stati i nas pravo i verno služiti, š nimi se utakmismo tim načinom: da imaju od naših zemal služiti kad i kamo koli budu od nas zapoved imali; ... da imaju na četu ili na put poiti: i ako bi kada oteli poiti, da jim mi imamo brašno dati, i ča koli na putu dobodu sužanj, koni, marhe male i velike, da imaju nam od vsega dobitka polovicu dati, i tulikoje ako bi kada pošli na put ob svoem brašni, da nam imaju od vsega dobitka mala i velika treti del dati; i da nam budu dužni desetinu od janac davati; a oni da su slobodni oda vsih inih dohodah i služab, malih i velikih, ča e dužnost od sel onih; i ako bi otel napridovati ili na to stati k sebi na zemlju našu kih junakov prieti, to dopušćenje od nas imaju prieti i meja se postaviti s tom službom, kako ostali, kako e zgora pisano, javivši se nam ili našim oficijalom; i ako bi se prigodila ka škoda od nih u našem gospodstvu, ka bi se očito znala, da ote kaštigu prieti, kebudu dostojni. {20→} I na to jim dasmo ta naš list otvoren pod naš pečat navadni: dano u gradu našem ozlju miseca ijuna dan 25. tisuće pet sat četrdeset četrto.«
[M. Mesić « Zrinjska Zviezda «, str. 100. Original ove privilegije, napisan glagoljicom, čuva se u opštinskoj škrinji u Prilišću, odkuda je g. Mesić naštampao latinicom.]
Cititano prema: Manojlo Grbić, Karlovačo vladičanstvo I (1890)
Prošli puta je spominjao kako su sve njeke mješavine u Srba i nigdje nema nečeg preciznijeg što bi podsjećalo na narodni, a opet po n-ti put - drukčije gleda na povijest hrvatskoga jezika...
