Primjeri hrvatskog/srpskog/..jezika kroz povijest

Je li to...citiranje Grge Martića...sa wikipedije? :hahaha:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Grga_Martić

Jedna stvar koja mi je interesantna u slučaju wikipedije jeste ta što se stalno na biografskim člancima pojedinih osoba - ne prećutkuje što su bili, tj. kako su sami sebe smatrali, već se proglašavaju pripadnicima drugih naroda, a u nekoliko vrlo bizarnih slučajeva, čak se to čini i sa osoba koje su eksplicitno navodile da to nisu, pa i koje su gajile negativne osjećaje (blago rečeno) prema tom samom narodu čiji su isticani kao pripadnik. :mrgreen: Hrvatska wikipedija ima dosta takvih...

njega i nemacka i engleska vikipedia smatraju hrvatom
 
Vatikanski hrvatski molitvenik, oko 1400.

Vatican_Croatian_Prayer_Book.jpg


Tekst je prvi put objavljan 1930-ih, a konačnu obradbu je izvršila Dragica Malić:
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac281.nsf/AllWebDocs/JEZIKOSLOVLJE
Tekstološka je obrada opisana i razjašnjena u opsežnoj knjizi Malićeve, "Na izvorima hrvatskoga jezika"
images%5Cknjiga%5C10284.gif


Primjer, Psalam 23, u onodobnoj notaciji Psalam 22

psalm.jpg


I današnji oblik, Zagrebačka Biblija:

psalam23.jpg
 
Poslednja izmena:
Jedan od najstarijih primera srpskog jezika

poveljakulinabana3big.jpg


http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/81/Povelja_Kulina_bana.jpg

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/bs/8/81/Povelja_Kulina_bana.jpg

Povelja Kulina Bana Dubrovčanima 1189.
(Povelja Kulina bana čuva se u biblioteci Ruske akademije nauka)​

Povelja je napisana srpskim jezikom (narodnim sa elementima crkvenoslovenskog) na starosrpskoj ćirilici.

Transliteracija originala:

U ime otca i sina i svetago duha.

Ja, ban bos’nski Kulin, prisezaju tebje, kneže Gervašu, i vsjem građam dubrov’čam, pravi prijatelj biti vam, od sele i dovjeka.

I prav goj držati s vami i pravu vjeru – dokole s’m živ.

Vsi Dubrovčane, kire hode po mojemu vladaniju, trgujuće godje si kto hoće krjevati, godje si kto mine, pravov vjerov i pravim srdcem držati je, bez vsakoje zledi – razvje što mi kto da svojev voljov poklon.

I da im ne bude od mojih č’stnikov sile.

I dokole u mne budu – dati im s’vjet i pomoć, kakore i sebje, kolikore može, bez v’sega zloga primisla.

Tako mi, bože, pomagaj, i sije sveto jevanđelje.

Ja, Radoje, dijak banj, pisah siju knjigu poveljov banov, od rož’stva Hristova tisuća i s’to i osa’deset i devet ljjet’, mjeseca augusta, u dvadeseti i deveti dn’, usječenie glave Jovana Krstitelja.

Prevod:
U ime Oca i Sina i Sv. Duha.

Ja ban bosanski Kulin zaklinjem se tebi, kneže Gervašu, i svima građanima Dubrovčanima da ću biti iskreni prijatelj Vama od sada i do veka, i pravi mir držati sa Vama i pravu vernost dok god sam živ.

Sve Dubrovčane koji kao trgovci putuju po mojoj državi ma gde ko hoće odsesti ili gde ko prolazi, pravom verom i pravim srcem držaću ih bez ikakve štete (po njih), osim ako mi neko po svojoj volji učini poklon; i da im ne bude od mojih časnika nasilja; i dok će biti kod mene, pružiću im savet i pomoć, kao što bih i samome sebi, koliko god budem mogao, bez ikakve zle namjere.

Tako mi Bog pomogao i ovo sveto jevanđelje.

Ja, Radoje dijak banov, pisah ovu knjigu po kazivanju banovom, od rođenja Hristova tisuću sto osamdeset i devet leta, meseca avgusta 29. dana, na usekovanje glave sv. Jovana krstitelja.​
 
Poslednja izmena:
Jedan od najstarijih priměra srpskog jezika

poveljakulinabana3big.jpg


http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/81/Povelja_Kulina_bana.jpg

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/bs/8/81/Povelja_Kulina_bana.jpg

Povelja Kulina Bana Dubrovčanima 1189.
(Povelja Kulina bana čuva se u biblioteci Ruske akademije nauka)​

Povelja je napisana srpskim jezikom (narodnim sa elementima crkvenoslověnskog) na starosrpskoj ćirilici.

Transliteracija originala:

U ime otca i sina i svetago duha.

Ja, ban bos’nski Kulin, prisezaju tebje, kneže Gervašu, i vsjem građam dubrov’čam, pravi prijatelj biti vam, od sele i dovjeka.

I prav goj držati s vami i pravu vjeru – dokole s’m živ.

Vsi Dubrovčane, kire hode po mojemu vladaniju, trgujuće godje si kto hoće krjevati, godje si kto mine, pravov vjerov i pravim srdcem držati je, bez vsakoje zledi – razvje što mi kto da svojev voljov poklon.

I da im ne bude od mojih č’stnikov sile.

I dokole u mne budu – dati im s’vjet i pomoć, kakore i sebje, kolikore može, bez v’sega zloga primisla.

Tako mi, bože, pomagaj, i sije sveto jevanđelje.

Ja, Radoje, dijak banj, pisah siju knjigu poveljov banov, od rož’stva Hristova tisuća i s’to i osa’deset i devet ljjet’, mjeseca augusta, u dvadeseti i deveti dn’, usječenie glave Jovana Krstitelja.

Prěvod:
U ime Oca i Sina i Sv. Duha.

Ja ban bosanski Kulin zaklinjem se tebi, kneže Gervašu, i svima građanima Dubrovčanima da ću biti iskreni prijatelj Vama od sada i do věka, i pravi mir držati sa Vama i pravu věrnost dok god sam živ.

Sve Dubrovčane koji kao trgovci putuju po mojoj državi ma gdě ko hoće odsěsti ili gdě ko prolazi, pravom věrom i pravim srcem držaću ih bez ikakve štete (po njih), osim ako mi něko po svojoj volji učini poklon; i da im ne bude od mojih časnika nasilja; i dok će biti kod mene, pružiću im savět i pomoć, kao što bih i samome sebi, koliko god budem mogao, bez ikakve zle namjere.

Tako mi Bog pomogao i ovo sveto jevanđelje.

Ja, Radoje dijak banov, pisah ovu knjigu po kazivanju banovom, od rođenja Hristova tisuću sto osamdeset i devet lěta, měseca avgusta 29. dana, na usěkovanje glave sv. Jovana krstitelja.​

Ne zna Mrki ni čitati- u izvorniku piše Oca, a ne Otca; također svetoga, a ne svetago.
Čovjek bi srbovao na hrvatskom tekstu koji se nalazi u Dubrovniku, a kojeg je
možebitni prvi prijepis ukrao i odnio u Petrograd pravoslavni svećenik Nikolajević komu su naivni Dubrovčani dali da im se petlja po arhivama.

Kad smo blesavi.
 
Ne zna Mrki ni čitati- u izvorniku piše Oca, a ne Otca; također svetoga, a ne svetago.
Čovjek bi srbovao na hrvatskom tekstu koji se nalazi u Dubrovniku, a kojeg je
možebitni prvi prijepis ukrao i odnio u Petrograd pravoslavni svećenik Nikolajević komu su naivni Dubrovčani dali da im se petlja po arhivama.

Kad smo blesavi.
Neće biti. Original povelje nalazi se daleko od Dubrovnika, u biblioteci Akademije nauka u Petersburgu (Lenjingrad), a njena kopija čuva se u Dubrovačkom arhivu. Nisi u toku.

Transliteraciju sam kopirao s nekog od bošnjačkih sajtova, a prevod sa hrvatskog, uz dodatak o datumu sv. Jovanu koji su progutali. Hvala na opasci - popraviću.
 
Neće biti. Original povelje nalazi se daleko od Dubrovnika, u biblioteci Akademije nauka u Petersburgu (Lenjingrad), a njena kopija čuva se u Dubrovačkom arhivu. Nisi u toku.

Transliteraciju sam kopirao s někog od bošnjačkih sajtova, a prěvod sa hrvatskog, uz dodatak o datumu sv. Jovanu koji su progutali. Hvala na opasci - popraviću.

Da navedem, izgleda da je u tome drugačije - u originalu stoji 'svetoga', a u dubrovačkoj kopiji 'svetago'.

Bilo bi interesantno vidjeti što kažu Rusi o Povelji Kulina bana. Možda ima Mrkalj neke podatke?
 
Poslednja izmena:
Prvopis Gajeve pjesme Jos Horvatska ni prepala:

001adh.jpg

002ahv.jpg


Kako je Gaj sam pripovijedao, početkom 1833. godine vozio se navečer saonicama Livadiću u Samobor. Očaran ljepotom zimskog krajolika i seljačkom glazbom koja je dopirala iz obližnjeg sela, počeo je slagati stihove. Stigavši u Livadićev dom, pohitao je uz stube, zaiskao papira i zapisao pjesmu. Livadić je sjeo za svoj glasovir i prema Gajevu pjevuckanju skladao glazbu u narodnom ritmu. Ta je pjesma bila prva hrvatska budnica i ubrzo je postala svojevrsnom himnom Ilirskoga pokreta. Pod nazivom Horvatov szloga objavljena je u Danici iz 1835., a do danas se sačuvala u narodu u kraćem, prerađenom obliku, kojeg ovaj put objavljujemo.

Još Hrvatska ni propala

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,
visoko se bude stala kad ju zbudimo.
Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,
ak je sada u snu mala, će se prostranit.
Hura! nek se ori i hrvatski govori!
Ni li skoro skrajnje vrijeme da nju zvisimo,
ter da stransko teško breme iz nas bacimo?
Stari smo i mi Hrvati, nismo zabili
da smo vaši pravi brati, zlo prebavili.
Hura! nek se ori i hrvatski govori!
Oj, Hrvati braćo mila, čujte našu riječ,
razdružit nas neće sila baš nikakva već!
Nas je nekad jedna majka draga rodila,
hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila.
Hura! nek se ori i hrvatski govori!

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac236.nsf/AllWebDocs/tihapobjedaa


:orkestar:
 
Poslednja izmena:
Da navedem, izgleda da je u tome drugačije - u originalu stoji 'svetoga', a u dubrovačkoj kopiji 'svetago'.

Bilo bi interesantno vidjeti što kažu Rusi o Povelji Kulina bana. Možda ima Mrkalj neke podatke?

Stvar je ova:

1. taj Nikoljaević je ukrao jednu od tri povelje, a ta je osvanula u Petrogradu

2. postoji spor među stručnjacima koji je prijepis najstariji.

3. čini se da je onaj u Petrogradu najstariji, ali da isto nije izvornik, nego prijepis

4. o tom s ejače raspravljalo u "Slovu", gdje je došlo do raznih zaključaka.

Evo:

http://bs.wikipedia.org/wiki/Povelja_Kulina_bana

http://bs.wikipedia.org/wiki/Original_povelje_Kulina_bana

Proučavanja povelje rezultirala su stanovištem da je samo jedan od tri primjeraka original, a da su druga dva prepisi, pri čemu je jedan stariji a jedan mlađi prepis Kulinove povelje. Polazna postavka je da je petrogradski primjerak original, a da su u dva primjerka u Dubrovniku stariji i mlađi prepisi.
-----------------------------------
Na problemu koji je od tri očuvana primjerka original značajne doprinose dali su u svojim postavkama Gregor Čremošnik i Josip Vrana. Gregor Čremošnik je utvrdio da je original povelje Kulina bana danas nalazi u Dubrovniku, da je to ustvari ranije pogrešno definirani stariji prepis (koji ima devet redova latinskog teksta). Najstarije mišljenje, a u posljednje vrijeme i u bosanskohercegovačkoj javnosti općeprihvaćeno mišljenje da je petrogradski primjerak original zastupao je najznačajnije Josip Vrana, ali postavke Gregora Čremošnika time nisu bile obezvjređene niti je dilema Vraninim postavkama uopće riješena.
----------------------------------------
Postavka Milka Brkovića prošla je nezapaženo u bosanskohercegovačkoj javnosti. Brković zapravo vraća čitavo pitanje proučavanja odnosa među očuvanim primjercima povelje Kulina bana na početak. Svojom analizom Brković upotpunjuje Čremošnikovo mišljenje, ali napominje da nije ni važno koji je od tri primjerka original, jer su sva tri primjerka nastala u približno isto vrijeme, pa su time svi originali.

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=21483
 
Neće biti. Original povelje nalazi se daleko od Dubrovnika, u biblioteci Akademije nauka u Petersburgu (Lenjingrad), a njena kopija čuva se u Dubrovačkom arhivu. Nisi u toku.

Transliteraciju sam kopirao s někog od bošnjačkih sajtova, a prěvod sa hrvatskog, uz dodatak o datumu sv. Jovanu koji su progutali. Hvala na opasci - popraviću.

Ako ti je "Jovan" kriterij- teško tebi. Ioannis kao "Jovan" se pojavljuje i u hrvatskim lekcionarima iz Krka i Cresa i sl. koje od Srba nisu vidjeli ni s.
 
Ne brini za mene - to je kriterij onih koji su ga izbacili iz prevoda. Izgleda da je Jovan glavosek/glavoseča ušao kroz unijatsku tradiciju - izgleda da je došao iz istočnog hrišćanstva.

Kako bilo da bilo, na Krku i Cresu nisu čuli za Radoja. :strika:

Evo, to je ta, hrvatska verzija, koje je internet prepun, pa ti vidi ko je (opet) sklon lažiranju:

«U ime Oca i Sina i Sv. Duha. Ja ban bosanski Kulin zaklinjem se tebi, kneže Krvašu, i svima građanima Dubrovčanima da ću biti iskreni prijatelj Vama od sada i do vijeka, i pravi mir držati sa Vama i pravu vjernost dok god sam živ.
Sve Dubrovčane koji kao trgovci putuju po mojoj državi ma gdje tko hoće odsjesti ili gdje tko prolazi, pravom vjerom i pravim srcem držat ću ih bez ikakve štete (po njih), osim ako mi neko po svojoj volji učini poklon; i da im ne bude od mojih časnika nasilja; i dok će biti kod mene, pružit ću im savjet i pomoć kao što i samome sebi koliko god budem mogao, bez ikakve zle namjere.
Tako mi Bog pomogao i ovo sveto evanđelje.
Ja, Radoje dijak banov, pisah ovu knjigu po naredbi banovoj od rođenja Kristova tisuću i sto i osam deset i devet ljeta mjeseca kolovoza.»

Ne čujem dobro? :hahaha:

PS. Slažem se sa sumnjama da su sve postojeće verzije prepisi, jer sam siguran da je u prepisu došlo do greške: Krvaš umesto originalnog Gervaš.
 
Poslednja izmena:
Stvar je ova:

1. taj Nikoljaević je ukrao jednu od tri povelje, a ta je osvanula u Petrogradu

2. postoji spor među stručnjacima koji je prijepis najstariji.

3. čini se da je onaj u Petrogradu najstariji, ali da isto nije izvornik, nego prijepis

4. o tom s ejače raspravljalo u "Slovu", gdje je došlo do raznih zaključaka.

Evo:

http://bs.wikipedia.org/wiki/Povelja_Kulina_bana

http://bs.wikipedia.org/wiki/Original_povelje_Kulina_bana



http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=21483

Ne bih da te optužujem za nepristojnost, ali kako možeš tako skakati - ignorisati odgovore, a potom poslije tri-četiri odgovoriti na jednu sasvim sedmu stvar. :rumenko:
 

Pa nije baš fer komparirati dva teksta koji su udaljeni preko 150 godina.
I na jeziku VHM i AM (oba je izdala Dragica Malić), udaljenom svega 50 godina, vidljive
su jake razlike. Onaj iz 1450. (cca.) je skoro pa moderan jezik, dok VHM iz cca. 1400. ima niz morfoloških i leksičkih osobina po kojima je to zorno stariji tip jezika.

A i trebalo bi vidjeti Dušanove tekstove iz MS Miklosicha, pa malo usporediti. O tom potom...

Inače, svakom koga zanima jezična povijest preporučio bih stariju knjigu, u dva dijela, Belić Aleksandra: "Istorija srpskohrvatskog jezika", 1-2, negdje iz 1950-ih i 60-ih, kasnije pretisnuto.
Obilje primjera i analiza o tom kako su se mijenjali ovi jezici (ima i puno iz čakavštine), poglavito imenice i glagoli.
 
Pa nije baš fer komparirati dva teksta koji su udaljeni preko 150 godina.
I na jeziku VHM i AM (oba je izdala Dragica Malić), udaljenom svega 50 godina, vidljive
su jake razlike. Onaj iz 1450. (cca.) je skoro pa moderan jezik, dok VHM iz cca. 1400. ima niz morfoloških i leksičkih osobina po kojima je to zorno stariji tip jezika.

A i trebalo bi vidjeti Dušanove tekstove iz MS Miklosicha, pa malo usporediti. O tom potom...

Inače, svakom koga zanima jezična povijest preporučio bih stariju knjigu, u dva dijela, Belić Aleksandra: "Istorija srpskohrvatskog jezika", 1-2, negdje iz 1950-ih i 60-ih, kasnije pretisnuto.
Obilje primjera i analiza o tom kako su se mijenjali ovi jezici (ima i puno iz čakavštine), poglavito imenice i glagoli.

Eh? Možda nisi pročitao. Da citiram tvoje riječi ponovo:

Jezik je u njemu daleko nerazumljiviji nego onaj u 200 godina starijoj povelji Kulina bana, a da ne govorimo o drugim tekstovima.
 
Inače, mislim da ovo baš niko sa srpske strane ne zna - fra Joakim Stuli (as in Rečosložje Joakim Stulli) bio je pola Srbin, pola Italijan. Po majci je bio od Šumanovića, ogranak Belopavlića. (Videti u mozgu pod: maternji jezik fra Joakima Stulija).
to.gif


PS. Stvar je još bolja! (Fra) Joakim mu je redovničko ime. Kršteno ime mu je Mihajlo Antonio. Otac Mihajla Stulija (ili opata Joakima) zvao se Marco Stulli, a majka mu se zvala Jelena Šumanović.

Opat Mijo Brlek, 1979:
stullibrlek1979.gif



illyricum1801joachimstu.gif


deda.gif



E, moj Mihajlo od srpskijeh Šumanovića koji si dobio zadatak od bečke Ilirske dvorske kancelarije da sastaviš rečnik ilirskoga... vidiš li na šta te napraviše? Na hrvatskog leksikografa.

HR.gif
pinocchio.gif
 
Inače, mislim da ovo baš niko sa srpske strane ne zna - fra Joakim Stuli (as in Rěčosložje Joakim Stulli) bio je pola Srbin, pola Italijan. Po majci je bio od Šumanovića, ogranak Bělopavlića. (Viděti u mozgu pod: maternji jezik fra Joakima Stulija).

I tako, po Đorđu Mgaraševiću (LMS 194) Srbi odbiše Stullihev-ups, Šumanovićev rječnik jer im nameći hrvatski jezik, kojeg mogu prihvatiti samo Hrvati i Dalmatinci. Nisu mogli- Magarašević o tom ne piše- ni ćirilski prijevod Stullija.
Toliko o ovejanom Srbinu Stulliju Šumanoviću :per:

magar0.jpg


dmagar1.jpg








f
 
Takvih ostrašćenika kao što je bio Magarašević imaš i danas. I danas ima lujki koje ne podnose latinicu, sakrivajući sopstvenu polupismenost iza nepostojećih ideala. Štulićev rečnik odbacuje se samo zbog "čudnovatog pravopisa" i zato što ne odgovara "slovenskom narodu koji samo ćirilicu poznaje".

Ba(ha)nalno je od tebe, pak, da ovo već treći put (ako ne i više) podastireš kao argumentaciju "nečega". Međutim, ovo delo dokazuje nešto drugo: da je Stulijev rečnik bio naručen od bečke Ilirske dvorske kancelarije (pored Stullijevih gotovo neukusnih hvalospeva Josifu prvom u predgovoru Rečnika) dokazuje i ova Magaraševićeva rasprava. Ovde se upravo radi, u duhu političkih borbi onog vremena, o odbijanju političkih vođa Srba u Monarhiji da im Beč nametne Štulićev rečnik. Ha!

Da je Stulićev rečnik srpski moglo bi se zaključiti čak i po tome što, možda nisu preko Mihajla (Stulića), ali na kraju, kao što reče Hroboatos, ipak prihvatiše Srbi "hrvatski jezik" preko Vuka (Karadžića). Tako da - bilo preko Mihajla ili Vuka - izgleda da je Srbima taj "hrvatski" ipak bio suđen. :)

PS. A ovo što si podvukao (bilo u preziru ili neznanju) - samo se seti Gaja i i "Visoko se bude ztala kad nju zbudimo..." odozgo http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11778663&postcount=86 :)
 
Takvih ostrašćenika kao što je bio Magarašević imaš i danas. I danas ima lujki koje ne podnose latinicu, sakrivajući sopstvenu polupismenost iza nepostojećih ideala. Štulićev rěčnik odbacuje se samo zbog "čudnovatog pravopisa" i zato što ne odgovara "slovenskom narodu koji samo ćirilicu poznaje".

Magarašević je samo citirao, na srpskom, njemački izvornik zapisnika s te sjednice.
U kojem srpska elita kaže da je Stullijev jezik hrvatski.

Ba(ha)nalno je od tebe, pak, da ovo već treći put (ako ne i više) podastireš kao argumentaciju "něčega". Međutim, ovo dělo dokazuje něšto drugo: da je Stulijev rěčnik bio naručen od bečke Ilirske dvorske kancelarije (porěd Stullijevih gotovo neukusnih hvalospěva Josifu prvom u prědgovoru Rěčnika) dokazuje i ova Magaraševićeva rasprava. Ovde se upravo radi, u duhu političkih borbi onog vrěmena, o odbijanju političkih vođa Srba u Monarhiji da im Beč nametne Štulićev rěčnik. Ha!

:hahaha::hahaha:

Stulli je rječnik radio preko 20 godina, a proces njegove uvedbe je složena stvar, u kojoj su Srbi imali samo posrednu ulogu. Taj je rječnik jedna od važnih sastavnica standardizacije hrvatskoga, i to svjesne, koja se provodila- kako se često kaže, u za Hrvate neplodnom književnom, a plodnom sociolingvističkom razdoblju (1790.-1833.).

Naručen ? Pa, i Michelangelo je radio po naručbi, i Dostojevski, i Beethoven, i dr. Samuel Johnosn (kad smo kod leksikografije) ... :neutral:

Da je Stulićev rěčnik srpski moglo bi se zaključiti čak i po tome što, možda nisu prěko Mihajla (Stulića), ali na kraju, kao što reče Hroboatos, ipak prihvatiše Srbi "hrvatski jezik" prěko Vuka (Karadžića). Tako da - bilo prěko Mihajla ili Vuka - izgleda da je Srbima taj "hrvatski" ipak bio suđen. :)

Taj i takav- nije. Vjerojatno bi pobijedio narodni jezik kakav je prije naveden u slijedu za Isajlovića, a sličan je prepoznatlčjiv kod Sterije Popovića, Božidara Petranovića itd.

PS. A ovo što si podvukao (bilo u prěziru ili neznanju) - samo se sěti Gaja i i "Visoko se bude ztala kad nju zbudimo..." odozgo http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=11778663&postcount=86 :)

Hrvatski kajkavski književni jezik bit će dostojno prezentiran i ovdje, od Pergošića i Vramca nadalje, bez brige :whistling:
 

Back
Top