Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Nažalost, još nisam čitao ovu Foknerovu knjigu, ali prema iskustvu sa ostalim njegovim romanima i pričama, ako ne naglasi da se radi o crnom liku, u pitanju je bijelac/bjelkinja.
Neko sa američkog Juga, pa i bilo koji drugi Amerikanac lako bi provalio rasu prema dijalektu koji koristi ili opštem kontekstu priče, ali nama nije tako lako.
 
Hajd dok vas vidim ima, moze li mi neko reci da li je Lena crnkinja ili belkinja?
Citam naravno Svetlost u avgustu.
Na polovini sam, sad da li sam propustila taj podatak ili se nije ni spominajo ne znam.
Ali ne bih da se vracam, a ne bih ni unapred "virila" ako ipak do sada nije spomenuto.
Ako neko zna, pliz nek mi kaze :)

Bela :)
(morala sam da guglam, tek sam sad shvatila kako se uopšte ne sećam knjige)
 
Uh meni je cela zbirka prelepa..pogotovo Neko dira ove ruže i More izgubljenog vremena..

Evo sa GR...ali bukvalno mislim od reči do reči napisano...priče su mi toliko čulne, skoro zagušljivo opojne..retko kad me toliko preplave oseti kao dok sam čitala ovu knjižicu..

review Oči plavog psa su prva objavljena zbirka priča Gabrijela Garsije Markesa.
Po sopstvenim rečima, knjigu je smatrao, ’ Šegrtskom knjigom, sačinjenom od par loših kafkijanskih priča’.
Pa dobro, neka bude po njegovom. Ne znam šta preostaje da se kaže osim, ’ E kad bi više takvih loših početničkih knjiga bilo’.
Prvi put sam se susrela sa Markesom kada sam se uhvatila knjige Hronika najavljene smrti. Našla sam je nečitljivom. Dosadnom. Odustala sam od nje . Pa pokušala ponovo. I opet odustala spremna da mu ni ne dam drugu priliku.
Oči plavog psa sam pronašla na polici..uzela sam je samo iz jednog razloga iskreno – bila je kratka pa nije izgledala kao preveliki gubitak vremena a opet ,mogla bih reći da sam mu dala drugu šansu.
...

Od prve do poslednje priče, ostala sam bez reči...
Ovo predivno, turobno delo kroz koje se smrt provlači kao sveprožimajuća senka, toliko je živo, opipljivo , gotovo čulno.

Slatki miris ruža s mora u More izgubljenog vremena, opojnost zagušljivog vazduha i kiše u Monolog Isabele dok posmatra kišu u Makondu golicaju nozdrve čak i nas koji priče doživljavamo preko beživotnog papira...unutrašnjost kuće Velike Mame budi uspomene na sopstveno detinjstvo koliko god se kulturološki razlikovalo..
I nadasve, moja omiljena Neko dira ove ruže...magična, od prve do poslednje reči...
 
Nažalost, još nisam čitao ovu Foknerovu knjigu, ali prema iskustvu sa ostalim njegovim romanima i pričama, ako ne naglasi da se radi o crnom liku, u pitanju je bijelac/bjelkinja.
Neko sa američkog Juga, pa i bilo koji drugi Amerikanac lako bi provalio rasu prema dijalektu koji koristi ili opštem kontekstu priče, ali nama nije tako lako.

Bela :)
(morala sam da guglam, tek sam sad shvatila kako se uopšte ne sećam knjige)
Hvala vam :)
A bila sam najpre ubedjena da je crana, a onda me u daljem toku price koja je nevezana direktno za nju, nesto zbunilo.
A nije naglasio na pocetku kada se ona pojavila kao lik.
Knjiga mi se jako dopada :)
 
Pročitala sam Tajni zapis, Sebastijan Bari, Mono i Manjana, 257 strana.
Poslednjih 50-ak strana sam pročitala u cugu, nisam mogla da ispustim knjigu iz ruku iako sam prethodnih 200 gnjavila. Grand finale, sve se skockalo, svi su svima rod i svi su tu. U momentu sam bila oduševljena, ali već u sledećem sam pomislila da je malo preterano da se baš tako sve složi. I setila sam se kako ono kažu, šta će biti na kraju beskonačne latinoameričke serije - Huan će provaliti da je sam sebi majka. Malo karikiram. Sklonija sam kritikama nego pohvalama.
U svakom slučaju - efektno je, pa ko voli, ko ne voli. Ipak, prethodnih 200 strana je malo previše da bi se nagovestio takav kraj. Mislim, moglo je to i malo kraće i sažetije. I malo je sve zbrkano i nejasno, ali shvatam da tako mora jer je i junakinja slabijeg psihičkog stanja, stara je, sećanja su varljiva, a i cela situacija u Irskoj tih decenija je bila zbrkana i puna previranja.

I ne mogu da ne poredim ovaj roman sa Kako je nestajala Esme Lenoks, Megi O'Farel (po meni najozbiljnije i najzrelije njeno delo) i Slepi ubica Margaret Atvud. U prve dve žene su sklonjene u ludnicu zbog nekog skandala, kojeg u drugom slučaju nije ni bilo. U Slepom ubici isto sklanjaju ženu, izbacuju je iz porodice, oduzimaju dete, a takodje se radi o dve sestre kao u Esme. I kao u Tajnom zapisu, stara žena piše svoja sećanja. I sve su tužne. I žene i knjige.

Sledeće Vita Brevis, Justejn Gorder
 
Završila sam Bog Malih Stvari, i moram da priznam da nisam oduševljena. Ispravljam se na kraju, izgleda da su sva slova u naslovu velika. Ako su te Male Stvari ljubav, kako sam ja shvatila, onda je to dočarano veoma šturo. Možda je indijska kultura daleko od naše, možda su im imena teška, možda ja ne volim kratke rečenice, možda sam previše očekivala (jer ste mnogo nahvalili ovaj roman).
Počinjem Makina, Francusko zaveštanje.
 
Što sam ja tu knjigu volela. I htela sam ćerki da dam ime Irena po junakinji te knjige i istoimenoj junakinji Sage o Forsajtima. Ali nije mi se ostvarila želja, drugačije se zove.

Vidim baš pre neki dan da ima novo izdanje

I ja, Bi.
I bila zaljubljena u Istoka.
Pored nje, volela sam i Jedno drvo raste u Bruklinu, Sesirdzijin zamak, Orkanske visove...
 
Danas završio Orkanske visove.

Odlična knjiga! Pripovjedački stil je za svaku pohvalu, opisi likova i atmosfere fenomenalni. Radnja itekako zanimljiva! Drži pažnju, pa je teško možete ostaviti. Ja sam juče i danas pročitao 160 strana, što se meni vrlo rijetko dešava, jer obično čitam 15-20 strana dnevno. To dovoljno govori koliko me knjiga obuzela. Sve u svemu, pravo remek-djelo. Preporuke svima!

Pa ja sam sa Orkanskih visova!
Delimo isto misljenje.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top