Evo napisala sam ja pokoju reč o Kregeru, mada ja nisam neki ekspert..sa Goodreadsa
Od svojih ranih dana, gde god krenuo, Tonio je bolno svestan svog nepripadanja, svoje različitosti.
On ne želi da drugi budu kao on, ne želi da spoljni svet prilagodi sebi - štaviše, od sebi sličnih kao da beži - već on želi da pripada. Želi biti prihvaćen u društvu tih veselih, modrookih ljudi koje toliko voli i koje uzvisuje.
Sin uglednog nemačkog konzula ,od detinjstva je , u malom gradiću na severu Nemačke , obeležen onim što u velikoj meri predstavlja majčinu zaostavštinu– svojim neobičnim imenom i atipičnim za to područje egzotičnim, južnjačkim crtama lica te ponajviše svojom ljubavi prema stihovima i umetnosti.
Čak i u odraslim danima, kada Tonio napusti svoj gradić, kada postane priznato ime u svetu književnosti, duhovi prošlosti nastavljaju da ga progone, on nastavlja da čezne za tim , njemu tako nedostižnim svetom.
On je uvek u rascepu suprotnosti između građanina i umetnika, severa i juga, suzdržanog i razvratnog, pomirenja a sopstvenom sudbinom i odbijanja iste.
Moglo bi se reći da upravo taj njegov suprotstavljeni karakter predstavlja centralnu temu romana u malom.
Tomas Man u ovoj izuzetnoj noveli analizira sukob i razdor onog umetničkog i građanskog , razliku između prozračne, neuhvatljive egzistencije duha i postojane građanske sigurnosti; vrednosti i ideala obe strane te mogućnosti njihovog pomirenja, prožimanja. Može li neko ko pripada svetu duha uživati uljuljkanost u bežbrižnost prosečnog građanina ?
Može li jedan dobrostojeći građanin uporedo sa tim biti i od one druge ’ sorte ’ koju stereotipno krasi sve suprotno ovoj.
Portret umetnika u mladosti, na Tomas Manov način.
Ne samo studija karaktera već i društva i odnosa društva prema umetnosti i intelektualnosti, večna te itekako primenljiva i na današnje standarde .
A Odiseja ima nekih 150 strana, nije obimna
Nažvrljaću još po koju reč, al sad trčim na posao i već plačem pošto je napolju pakao
