Blogovi

TRIJUMFALNA KAPIJA
- TRIJUMFALNA KAPIJA Nemoj da misliš ni na šta i ne pitaj ništa. Vidiš li napolju svetiljke i hiljadu šarenih firmi? Mi živimo u vremenu koje umire, a ovaj grad podrhtava od života. Mi smo se otrgli od svega, imamo još samo svoja srca. Bio sam na jednom predelu na Mesecu i vratio sam se, i tu si ti i život si ti. Ne pitaj ništa više. Ima više tajne u tvojoj kosi no u hiljadu pitanja. Tu pred nama je noć, nekoliko časova i jedna večnost, dok jutro ne zatutnji kraj prozora. Da se ljudi vole u tome je sve; čudo i najrazumljivija stvar što postoji, to sam osetio danas, kad se noć rastapala u cvetni žbun i vetar mirisao na jagode, a bez ljubavi je čovek samo mrtvac na odsustvu, ništa drugo nego nekoliko datuma i neko slučajno ime... REMARK -
KAD ME NE BUDE VIŠE
KAD ME NE BUDE VIŠE Kad me ne bude više Kad mi tragove isperu kiše, Ostat će duša da ona živi Da te i dalje voli i da ti se divi. Da te prati u tvojoj tuzi, Da ti bude smiraj u svakoj suzi, Da te čuva od zla i laži Da ti samoću noću ublaži. Da te ponovno uspravi i digne, Da ti k'o melem u snove stigne, Da ti vrati osmijeh i da opet budeš sretna, Da život živiš do zadnjega trena. Da shvatiš da život vrti se u krugu Da živiš i sreću i strepnju i tugu, Da blijeda slika onoga koga nema Da i to je život, a ne uspomena. Da se naučiš živjeti s onim što je bilo, Da stvarnost nije ono što se snilo, Da sve lijepo iz jučerašnjeg dana Živi zauvijek duboko u nama. Zbog mene, zbog tebe, nastavi dalje Jer samo tako...
Radiš, radiš i onda ostaneš bez posla. Razlozi su razni: propala firma, previše se radi, malo se plaća i to malo kasni, gazda nije normalan, kriza, politika, ponos, mentalitet,...Treba pronaći drugo, jer se više na starom poslu ne može. Otvoriš novine, stranice oglasi, deo zaposlenje, gledaš,čitaš,tražiš,beležiš,zaokružuješ,zoveš. Za jedan oglas je već pronadjen kandidat, drugi zakazuju grupni razgovor,treći kažu da se pošalje biografija na adresu, pogledajte naš sajt,... Odlučim se da odem na grupni razgovor, prisustvovalo je bar 70 ljudi, prezentacija je krenula, u glavi već znam o čemu se radi, krenula mi nervoza jer sam navučen na tu vrstu oglasa koji je bio veoma uspešno kamufliran, razmišljam da ustanem i odem ili da im na kraju...
Kad primetis da onaj kog volis spava u tvojoj blizini a kao da nije tu...cujes da polagano tone u san i pitas se sta ce sanjati? Nadas se da ce njegovi snovi biti beznacajni i svakodnevni bez naznaka necega sto ce ugroziti vasu buducnost...Razmisljas sta je dovelo do otudjenja ...mozda je ovo samo prolazno...sutra ce biti bolje. Gde se gresi...kad ljubav prelazi u naviku i hiljadu drugih pitanja bez odgovora....Onda ga probudi...istog trenutka resi situaciju...jer sutra je daleko...sutra ces imati obaveza koje nemogu cekati,a veruj mi ljubav moze brzo proci...kao prolecni povetarac koji te nagna na zaljubljenost...tako i studena zima moze sve to da unisti...necekaj sutra je kasno...nemoj dozvoliti da prodje noc sa nerazresenim pitanjima...
TAJNA
Uspavaj me na ljuljasci od duge, Povedi me ispred rajskih vrata, Polozi me na postelju od zvezda, I odnesi u palatu od oblaka. Oseticu se beskrajno voljena, Stavi me na postelju od perja i pruca, Nek ruke ti klize mojim telom Jer htenja su moja uvek vruca. Pokrij me zracima jutarnjeg sunca, Sapni mi nadu,doturi ljubav Ispunicu ti nestvarne zelje, Al nasu tajnu zauvek cuvaj...:heart:
(Ево нешто другачије!:ok:) Као свако младо момче једном бејах залутао у то место црно, мрачно, испод земље, испод јада, где се чудна скупља багра. Како сиђох зној ме обли, паучина смрада, дима, а длакавуша једна гола, опслужује стомаклије, и смеје се кикотаво, а прашину не милује. Корак клецну сам уназад, кад код једног стуба луда наслоних се уплашено те угледах неку другу, замишљено, зачуђено. Кад је видох испод ока, сво јој лице груд'ма стреми, те зажелех немилице спознати њен образ врели. Око меког врата нежног, маказе јој кроје груди, боје сребра наушнице куљају сваки вид блуди, а кад косу сву разбаца из ока јој севну муње а ватра јој са усана усталаса чак и трње! Како севне на образу Ја прочитах прво слово ону страшну реч и...
Suvišno je išta reći,jer sve je sam o sebi rekao za života još.Jedan od retkih koji je svoja uverenja svakodnevno živeo i u dela sprovodio.Onako kako je mislio,tako nam je govorio,a takva su mu i dela bila. Od mnogih poruka koje nam je poslao u svojim,kako govornim ,tako i delotvornim obraćanjima,izdvajam jednu priču,u kojoj je sadržana mnoga njegova promisao i namera,zašto nam je baš takvu priču odlučio ispričati. Njegovo delo i misao ćemo poštovati pamćenjem i usvajanjem svega onog što je ovaj veliki Čovek,postojana ,Bogu okrenuta pogleda i duha,želeo da nam ostavi kao zaveštanje,da bismo mogli reći da smo ljudi. Patrijarh Pavle: "Desio sam se jednom u porti,u manastiru,i čuo razgovor kada je iz crkve izlazio Šiptar sa majkom,ženom i...

San

U proslu noc mi je usetao san Ni malo sladak,ni malo drag U njemu smo bili ti ja U tisini,jedno drugom okrenuli smo ledja Nocas sam usnila jedan cudan san Nebo je bilo cisto bez ijednog oblaka Vazduh je bio vreo,leto je bilo svuda oko nas U tom letu,u tom snu smo se rastali ti i ja Krenuo si neki putem za koji ne znam Krenuo si u pravcu pete strane sveta Ja nisam mogla,ja nisam znala da ti kazem cekaj Ja nisam htela,ja nisam zelela,ali sam ipak sama ostala Negde pred zoru prekinuo se taj cudan san Nestalo je leto,tisina i ti ja Sa ulice su dopirali veseli zvuci Ispod mog prozora svet je poceo da se budi A ja otvorenih ociju nastavih da sanjam Ja to nisam htela,nisam zelela,ali u novom danu nisam te pronasla Tog jutra sam sama kafu...
UTIJEHA
UTJEHA Djevojčica se upravo vratila iz susjedstva gdje je jadnoj ženi tragično preminula osmogodišnja djevojčica. “Zašto si išla tamo?” upita je otac. “Da utješim ženu!” “A šta si tako malena mogla učiniti da je utješiš?” “Sjela sam joj u krilo i s njom plakala!”Ako je u tvojoj blizini neko ko trpi, plači s njim! Ako se tvoj bližnji raduje, raduj se s njim! Ljubav gleda i vidi, osluškuje i čuje. Ljubav znači suosjećati s nekim čitavim svojim bićem. Onaj ko ljubi otkriva u sebi neslućene zalihe utjehe i saosjećajnosti. *** Mi smo anđeli sa samo jednim krilom: možemo letjeti jedino ako se zagrlimo.
Odavno sam već bez komentara,iz raznoraznih razloga,ali me potakao jedan razgovor o nekim dešavanjima,na razmišljanja,koja nisu ni nova ni neočekivana,i nije pojava nova i ne dešava se retko,čak se nije desila meni(ne ovog puta,i nije to razlog,a dešava se ,kao i svima)ali nisam mogla da odolim navici da o svemu moram progovoriti. Tračem i prepričavanjem rekla - kazala,čula -.ne videla,uglavnom se bave ljudi koji su negde usput,ostali bez sopstvenog života,pogubili sebe u igrama na sreću,prodavali ljubav da kupili bi veću,hranili ego umesto dušu i tako osakaćeni,bez sopstvenih života,počinju da žive tudje.Ali...ni oni im nisu dovoljni takvi kakvi su, ti tudji životi,već ih menjaju i prilagodjavaju sopstvenim prazninama ,trudeći se da ih...
Jedino prava ljubav ima snagu i mudrost da okuje samoljublje, upregne strast, dostigne poštovanje i ode u mirnu luku - odakle moze preko svakog mora. Zadatak je težak i mnogi izgube nadu da mogu da ga ostvare, njima ostaju kratkotrajne radosti pobede, kojih svakim danom mora biti sve više, dok ne shvate da su poraženi.
Ne... Nismo mi bili ljubavnici... Nikad... Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali... I to je sve... Oboje smo nosili na lančiću po polovinu jedne davno polomljene tajne, ali nismo pokušavali da je sastavimo, ko zna zašto, i ta tajna lebdela je nad desetogodišnjim okeanom prošlog vremena kao ukleta lađa... Negde ovde daleko... Negde tame blizu... Ni na nebu, ni na zemlji... Do te tajne se, interesantno, moglo stići jedino baš strmim stepenicama visoke verande, uz koje se Luna uspentrala hitro, kao košuta, ostavljajući na njima izvesni zagonetni osmeh, kao ružu, kao malu staklenu cipelicu po kojoj ću je pronaći... Ali, gde žuri? Opet ne pazi, ludica... Jednom je već gadno uganula nogu okliznuvši se tu, na zaleđenom oblom...
MUP SRBIJE SUP LESKOVAC – IZJAVA MUP SRBIJE-SUP LESKOVAC – IZJAVA povodom izgubljene lične karte (verovali ili ne, izjava je prepisana u autentičnom obliku!) Prošlu nedelju dal beše utorak ili sreda je*em li ga vika me moj drugar Slave što ga otpustili iz Jugobanku i vika citiram: Brate najebaja sam pare ima malko a ladno nego ako možeš da pođes s mene u šumu u Suvopolje da mi pomogneš da sečemo drva ja tam imam jednog drugara sa stilku a tast će gi dotera s traktor. Dobro bre reko znam ja koje je muka ja svaku godinu po sneg cepim drva ću idem ko pa neću i dogovorimo se za subotu. Dođe i subota. Vreme mrčkavo. Kupimo leb, salamu, rakiju, pivo i odomo u šumu. Pogodimo se za četri ara po šesetpet marke i počnemo gi trupimo. Majke...
Ti si česta slika moje žalosne ljubavi Ti si moja samoća u kojoj smo prisutni oboje Ti si moja Sinagoga ograđena žicom Ti si moja naročito u ovo doba pogotovu sada Ti si moj razgovor koji se u početku odnosio na nešto drugo Ti si moj Pablo Pikaso i njegova ljubav prema nepojamnom Ti si moja igra koja počinje kamenčićima Ti si moja Sahara sa jednim cvetom pa čak i bez njega Ti si moja devojka o kojoj ti nisam govorio Ti si moj plemić koji je nekada živeo na Kavkazu neki Vsvold Ti si mojih nekoliko godina od one noći Ti si moja žena – ponoćni voz sa jednim putnikom Železara u kamenom dobu – tы моя русская земля Jedina žena koju menjam svakog dana I pravi smisao toliko hvaljenih sloboda Ti si moj heroj koji se postideo i ipak počinio...
Je li jos ziva ona vasa sestra, kod koje ste odlazili svake nedelje -pitam Patrijarha Pavla. Umrla je odavno, ali to mi nije sestra, nego sestra od tetke. A tetka mi je majka koja me je podigla od kolevke, kada se preudala ona sto me je rodila. I sada ja mislim -kad promenim svetom, da cu prvo videti tetku koje sam se najvise uzeleo. A za ostale u carstvu Nebeskome ima vremena.. Da se vidimo i porazgovorimo od Avrama do Isaka, do cetvorodnevnog Lazara, moje krsne slave. Videcu i Svetog Savu i cara Kosovskoga i druge svete iz roda nasega, koji su odbranili obraz Boziji. Videcu i majku, ako Bog da, i ako me pozna... MATIJA BECKOVIC Ps.Matijinim neponovljivim recima,u spomen nasem Partijarhu,gospodinu Pavlu..
Čovek se uči dok je živ i opet na kraju ode u neznanju. *** Treba verovati u svoju budućnost uprkos tome što vam je i vaša prošlost veselije vidike obećavala. *** Nije važno koliko godina imate već šta će te uraditi sa onima koje su vam preostale.
Његова Светост Архиепископ Пећки, Митрополит Београдско-карловачки и Патријарх Српски
Монах, Патријарх Човек Павле Као светлост ходао си земљом, и љубав сејао редом, о , узданице, чувару мира, доброте, чојства, и врлина. Гопод те је услишао скромног: на небу је разгорео звезду сјајну, да род твој и ноћу и по мраку, може да те следи као путовођу. Остадоше нама Твоје беседе, речи, смерност, да нас ка светлости воде . Човекољупче, поштовани, опевани, заступниче, Моли Бога за нас гершне, изгубљене, заборављене, огрубеле застрашене збуњене посрнуле! Слава, и вечно Ти душа царовала! * (pely)
Grčki vladar Filip bejaše okružen laskavcima i licemerima. Nekolicina dvorskih ulizica potražiše slavnoga govornika Demostena s namerom da ga nagovore da im se pridruži u hvalospevu kralju Filipu. - Zašto nikada nijednom rečju ne pohvališ kralja? Zašto ne nađeš ni jednu lepu reč za mnoge njegove vrline? - Koje su to vrline? - upita Demosten. - Eto, kralj je odličan govornik, vrlo lep čovek, a bogme, i najviše može popiti - rekoše kaditelji i dvoličnici. Demosten im odgovori: - Prvo je pohvala za advokata, drugo za ženu, treće za sundjer, a ni jedna za kralja! (Grčka legenda, "Priručnik za predsjednike i Prinožnik za narod"
У долини моје отаџбине, испод храста што уздише, два метра из земље, одевен у клише, излистао је Србин и шиљи облацима. Миришљаве кике његова су жита, процветале дојке његови пропланци, у срцу му стрела, а у блату опанци. Пада магла, и душе се дижу, вреле усне, пара испод мишке, лете вранци и звоне прапорци, усијан је жарач, и жиг већ се пуши. У долини моје отаџбине, испод пања што издише, два метра у земљи лежи један Србин, којег нема више. :sad2::sad2::sad2:
Цупкала си ногом ти, цинцивала цупика, твоја је ципела, била црвена, и бојом си пркосила свима свакога си сматрала за друга а другарица никоме ниси била. Носила си убојито пенкало које ти је поклонио тата, човек га чак из мајчице довукао, у ту част си и моја разбила врата, терорисала моју драгу и децу, а икону си ми на зиду запалила, јер ниси веровала моме свецу. Волела си природу, по шумама си гајила цвеће, много си камповала, гола се купала у потоку среће, а ноћима си носила неке запаљиве вреће, и њима си пркосила свима, јер слободна си била... Цупкала си ногом ти, цинцивала цупика твоја ципела била је црвена и њоме си пркосила свима свакога си сматрала за друга, а свако је желео да те бије, јер другарица никоме ниси била, о тужна...
MOLIM TE,POSLUSAJ ONO STA NE KAZEM
MOLIM TE,POSLUSAJ ONO STA NE KAZEM Nemoj da te zavara izraz moga lica. Jer, nosim masku, 1000 maski, maske koju se bojim skinuti, a nijedna od njih nisam ja. U pretvaranju sam pravi majstor, ali ne daj se zavarati. Za ime Božje, ne daj se zavarati. Pretvaram se da sam siguran da je sve med i mleko u meni i oko mene da mi je ime samouverenost a smirenost moja igra, da je sve mirno i da sve kontrrolisem i da ne trebam nikoga. Ali, ne veruj mi.... Mozda se cini da sam smiren, ali moja smirenost je maska, uvek promenjiva i koja sakriva. Ispod nje nema spokoja. Ispod nje je zbrka, strah i samoća. Ali, ja to skrivam. Ne želim da iko zna. Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti i da će me otkriti. Zato frenetično...
...Nemoj da dodješ kada sam tu Kad stojim i čekam, Kad placem u snu; Kad mutno oko još probija vrata, Da jurne kroz kišu sumornog grada. Dodji kad krenem u ritmu sna. Spakuj se za put, Ni kratak, ni dug; Odmorista druga čekaju na nas. Oslonjeni,koraka skladnog,i u jedan glas...
Jednom davno, devojka zvana Li –Li se udala i otišla da živi kod svog supruga i njegove majke. Za veoma kratko vreme Li-Li je shvatila da nikako neće uspeti da se složi sa svojom svekrvom. Njihovo ponasanje je bilo toliko razlicito, da se Li-Li jako ljutila zbog mnogih svekrvinih navika, na sto je svekrva pak odgovarala kritikom. Prolazili su dani, prolazile su sedmice… Li-Li i njena svekrva nikako nisu prestajale da se raspravljaju i svadjaju. Medjutim, činjenica da je Li-Li, shodno staroj kineskoj tradiciji, dužna pokoravati se svekrvi i ispunjavati njene prohteve, dodatno je otežavala situaciju.Zbog svih tih svadja i nesreća u kuci muž je jako patio. Na kraju Li-Li više nije imala snage da izdrži lošu narav i ponašanje svoje svekrve...
Kad svod nizak, težak kako poklop tlači Duh izmučen stravom drugih čamotinja, I kad sapet krugom neba, što se mrači, Tužniji od noći dan sivkasti tinja; Kad zatvoru vlažnom sliči lice svijeta, U kojemu Nada bojažljivo krili I ko šišmiš slijepo oko ziđa lijeta, O stropove glavom udara i svili; Kad mlazovi pljušte jednolika zvuka I rešetku rišu tamnice prostrane, I kad nijemo mnoštvo odvratnih pauka Na dnu mozga mreže raspinjati stane, Tad nejednom jeknu zvona poput groma I urlike nebom prospu grozomorno, Ko dusi što blude samotni, bez doma, Pa jecati počnu dugo, tvrdokorno. Niz mrtvačkih kola promiče bez glasa Dušom, dok mi Nada shrvana zavija, A despotska Strepnja prepuna užasa U ludanju moju crni stijeg zabija
U MAGLU UMOTANA
Mirise li ti jesen na mene Ljubavi Onako zuta, uvela i u maglu Umotana? Tako se ja osecam Ovog casa. Samo ponekad mi Sunce Svoje zrake Zatalasa. Mirise li ti dan na mene Voljeni Posle vodjenja ljubavi Ispijenu? Ili zaboravljas mene Zamisljenu i Onako snenu. Mirisu li ti noci na mene Ljubavi Kada smo od srece Rasejani Kada ne vidimo ni koje je Doba dana Ali su nam lica nasmejana?
bilo bi lepo da ljudi koji citaju blogove a mrzi ih da pisu komentare makar ostave ocenu... to je par klikova. i ako je nesto za dvojku dajte dvojku, a ne da dobijes ocene od par ljudi koji te znaju i dace ti peticu kako god... :kpozdrav:
Mostovi ...
....baš radi toga sam na ovom planetu, u ovom trenutku, Francesca. Ne zato da putujem ili fotografiram, nego zato da tebe ljubim. Sada to znam. Padao sam, negdje u nekom drugom vremenu, s ruba nekog krasnog, visokog mjesta mnogo više godina nego što sam ih proživio u ovom životu. I sve te godine padao sam prema tebi..... R.J.WALLER Mostovi okruga Madison
Наша је секунда мира најлепша секунда универзума, у њој се срце са срцетом игра, и мисли се ломе и укрштају, у тој вечној мелодији лира. И гори ватра, а нека душа снива и наша радост греје својим пламом страсна је жеља младог Ветропира и тешка је реч што тајне вам све скрива. Њена коса ми већ лице умива, чежња ми те срцем сву целива, и мазим ти сјај, белину твог тела, гутам дах, и киптај нашега врела. Гледам ту грешну мисао што ти се са усне вешто отима понизна и жељна ме желиш сада и одмах, овде и истога трена, о, жено, небеска лепото успламтела. Наша је секунда мира најлуђа секунда овог универзума, у њој се срце са срцетом дира, и сенке се ломе и укрштају уз гласан одјек мелодије лира. :whistling:
Back
Top