Blogovi

Letim slomljenih krila
Rekla sam ti da necu vise O ljubavi da pisem… Al pocnem nesto drugo I svako slovo izbrisem. Osecam u srcu nemir, Nesto mi se sprema, znam. Samo se molim da izdrzim Sve to sto osecam… Ako je gorcina pobedila ljubav I unela nemir u dusi, Da li se vredi boriti Da se sve nase ne srusi? Ne pitaj me kako cu moci Izdrzati tugu ako mi dodje, Boricu se kao lavica Sve dok mi bol ne prodje. Falice mi sve tvoje: I reci i osmeh i tvoje sale, Jer fale mi i sada, priznajem I vidim samo tvoje ideale… Zaljubljenom srcu malo treba, Poljubac i osmeh samo… Mozda je bolje cutati I ne reci sta osecamo? Lebdim izmedju sna i jave I bojim se da cu pasti… Nadam se samo jednom: Da ces me od pada spasti. Jaka sam ja, ljubavi, I imam jaka krila… Ali ovako kao danas...
P U T
Ni jutros proleca njenoga nema Ni cveta tresnje,ni zraka sunca. I kao da cela vasiona drema, Dok srce njeno sve slabije kuca. U sivome danu,beloj stazi Niceg lepog nema,sve prekrila seta... A zima jos uvek sve hrabrije gazi Prolece ne zeli tugi da smeta... I svaka pahulja koju nebo daje Suza je iz oka te snezne zene Zato i zima tako dugo traje Trajace dok ne presahnu suze njene... I tek kada tresnjin cvet procveta Presvucice misli u boju duginog daha. Na oci ce staviti ruzicasti povez I krenuce na put sama i bez straha...
Je t'aime de tout mon cœur
Ima ljubavi raznih svaka je na svoj nacin al ova je posebna Znam da svakom svoja posebna jeste No "nasa" ova nisu samo prazna slova Ljubav ova je ona sto se pamti ovo je ona sto godinama iz dve duse plamti I nije samo da se voli ovo je mnogo mnogo vise bez ove ljubavi se ne dise vise Ljubav se ne trazi ona se desi a desila jos 2005 sobom pomerila je u kosmosu tada sve planete Godinama se kalila na nebu zvezde palila kroz svasta je prosla a sada mogu reci Ljubavi moja jedina najveca na svetu dobro mi kuci dosla .....:heart: Nemir
KAKO LI SE SAMO PRIKRADALA. U snu nas obilazila, Kroz snove javljala, U razne likove pretvarala. NISAM JE PREPOZNALA, a sada dobro znam: STALNO SE JAVLJALA I SA NAMA ZLOBNO IGRALA. Kroz prozor, Pa na vrata, Pa se predomisli, Zabunom poseti,TRAG promeni! Kad smo navikli da je u blizini,bezopasna...prikrila se i BAŠ NAMA GROHOTOM SE NASMEJALA.. Ubila je NAŠU LJUBAV, Ubila je i nestala...
Strpi se,ptiču moj nejaki dok tvoja krila ocvrsnu, strpi se, bar dok se otope staze bijele bar dok laste sa juga dođu i studeni ove prođu Strpi se ,ptiču moj nejaki ima vremena za letove samo sto nisu vjetrovi sa juga samo sto nije minula zima duga Strpi se ptiču moj nejaki žurba te nigdje ne vodi nejak si jos a grabljivice uvijek vrebaju četvore oči ti trebaju kad krenes u svoj prvi let vidjet ces,prepun ih je ovaj svijet...
Uobicajen dan. Bezlican. Sedela sam u dnevnoj. Dosadno. Nisam mogla ne net. TV ne gledam. Nije mi se izlazilo. Nikuda. Sarajuci ocima po sobi, pogled mi pade na policu. Gomila knjiga, poslagane jedna na drugu, bez ikakvog reda.Kupljene jos proslog meseca, onako bezveze, po savetu prodavacice. Trazila sam nesto lagano, opustajuce, da ne zamaram ionako vec pretrpan mozak. Odabrah dve. Shvatih, prvu sam vec citala. Odlozih je, nisam raspolozena... Druga je nosila naslov "Ludo zaljubljena". Deprimirajuce. Poceh da citam. Totalno nezanimljivo, ali sta da radim? Stranica sto pedeset i neka.. Poceh da zivim pricu glavne junakinje. Kao i njoj, i meni se jeza spusta niz kicmu. Lepo je stajao tamo. Skoro indentican opis, naseg prvog sexa. Citam...
Od rodjenja, celog zivota covek nosi, na sebi i u sebi teret. Rodjen je za to. Samo u bezbriznom detinjstvu i mladosti, teret lakse podnosi. Njegovu pravu tezinu covek oseti kad minu godine...U starosti. Citavog zivota teret coveka pritiska, raste, uvecava se. Uvecava se borbom sa silama prirode, borbom za opstanak, bolescu, nevoljama, brigom za bliznje... Covek posrce, savija se , uspravlja na momente... A onda, jednom popusti. Otezalo breme pretegne. Slomi coveka. A slomljen covek prstaje da bude oslonac.Slomljen covek ne moze nicemu, pa ni bremenu zivota , biti oslonac. I godinama nagomilavani bagaz prignjeci coveka. Smrvi... Tada covek izgubi nadu. Izgubi sve. Uistinu, sta ima da covek ne moze izgubiti, i sta mu se ne moze uzeti...
12 molbi svakog psa
1) Moj zivot traje 10 do 15 godina. Svaki rastanak od tebe za mene znaci patnju. Razmisli o tome pre nego sto me uzmes. 2) Voli me onakvog kakav sam, jer si me ti birao. Ja nemam tu mogucnost, da biram prijatelja i gospodara. 3) Daj mi vremena da shvatim sta od mene trazis.Pre nego sto me, u toku obuke, izgrdis - preispitaj sebe, mozda ti gresis ili ja ne mogu da shvatim sta ti zelis. 4) Voli me, ja živim od tvoje ljubavi. 5) Ne ljuti se na mene i ne kaznjavaj me.Ti imas svoj posao, svoje prijatelje, svoju razonodu, a ja imam samo tebe. 6) Pricaj sa mnom! I ako ti se cini da te ne razumem, ja ipak znam sta ti mislis i osecas. 7) Znaj da ja ne zaboravljam kako se sa mnom postupa. 8) Pomisli, pre nego sto me udaris, da te ja sa...
Prvi dio teksta napisao sam prije tri-četiri godine, a drugi prije malo manje od godinu dana. Zanimljivo koliko se čovjek mjenja a da toga nije ni svjestan.. Srijeda. Dan prvi, dan s kojim počinjem da pišem ovaj svoj mali dnevnik. Nema nekog posebnog razloga zbog čega počinjem ovo da pišem baš u srijedu, jednostavno, danas mi se piše, a danas nije krivo za srijedu, niti za to što mi je ovo prvi dnevnik, pa da okrivi neko juče ili prekjuče. Elem, gluposti su sve ovo što pišem, ali upravo ne znam kako bih počeo, jer ovakvo nešto nisam nikad prije činio. Vjerovatno zato što ja, u stvari, i ne volim ovakav način komunikacije. Razgovarati sam sa sobom preko spoljašnjeg medija- besmislica je. Jer samokomunikacija je... Ne znam, mislim da...

ANT

Naš saopstanak Dostiže svoju tačku mržnjenja Mrtva kiša već nedelju dana Kvasi domove nam U težnji da ognjište ugasi naše Tražimo suvo mesto u stisci Da produžimo trajanje Imena našeg Posmatramo jedni druge Očima ogladnele zveri Batrgajući između šume i doline Skriveni pod svetlom zenica Oštrimo zarđale noževe S nadom da ćemo mi biti ti Koji vagaju između života i smrti Ako neko pod tegom očaja potegne Smrt kao svoju jedinu pravdu i meru Živimo tako od nemila do nedraga Opsednuti agonijom rasturenih porodičnih stolova Niko da nas okupi Pod veliki Hrast da nas sastavi Zajedno da se za sebe pomolimo U miru da se očinski zagrlimo Za spas naš i hleb nasušni I tragediju okončamo zajedničku Sve sami podivljali psi Kamenjem ih krvavim...
Како је то чудно он, који је пољубио много жена и којима више не памти имена ни ликове стоји пред њом и стрепи Стрепи од првог пољупца... О, стрепи он баш сваки пут, али сада је другачије опет му је више него стало Опет трепери од нечијег додира опет му се зноје дланови по мало а грло му се суши по много и глас му шкрипи онако, као чизма у снегу Опет, као некад затвори очи док усне спушта на њене и не мисли о техници и утиску Само трепери док му колена клецају
Sadašnji teret pridodan jučerašnjem, a nošen danas, najteže je breme na svijetu. Za dvadeset godina više ćete žaliti zbog onog što niste napravili nego zbog onog što jeste. -Mark Twain Žurbom samo pokazuješ da je ono čime se baviš preveliki zalogaj za tebe. Brzina i žurba su dvije vrlo različite stvari. Moć postoji i uvijek je postojala, a sastoji se od pružanja snova ljudima. Opraštajući onima koji nas uvrijede uzdižemo se iznad njih. -Napoleon Jučer je završilo prošle večeri. Teže je živjeti u strahu od smrti nego jednom umrijeti. Nikada ne pružaj ruku tako daleko da je nemožeš povući. Izgubiš li jedan sat ujutro, tražit ćeš ga cijeli dan!
Opet Opet sam ti oprostio preko svoje čvrsto date prešao sam reči, jednostavno ja ne mogu iako te znam nevernu, NE nikada reći. Igraš se sa srcem mojim, kao palidrvce kresneš ga da plane, lažju novom iznova ga smrzneš da ga lakše ranjenog dokusure vrane. A ja blesav pa verujem, da će život dati sudbu sad drugačiju, omađijan opet gledam, a ne vidim da ti oko obasjava narav mačiju. Kao vatra nestalna si nepredvidiva i burna bez moje kontrole, slep za tebe, tvoje greške samo jednim putem hodam, a on je na dole. I opet ću kad me tuga samelje u žrvnju svome da se kajem i pitam se uzaludno zašto tebi šanse nove ja iznova dajem. Inspirisano jednim životom, ali ne mojim.:hvala:
Da li neko moze da mi kaze sta je potrebno uciniti da bih dobio vizu za Englesku. Ovo je moja situacija : Imam devojku u Mancesteru , trebalo bi za najvise 3 nedelje da dodje po mene pa me interesuje sta treba uraditi i koliko vremena najvise treba cekati za vizu ? Imam jos 2 nezavrsena ispita u srednjoj skoli i neodsluzen vojni rok , da li postoji mogucnost da mi zbog toga nedaju vizu ? Hvala unapred ...
SATI OCAJA
Mozda nocas stignem na kraj puta i sretnem odbljeske davnih dana. Na ivici razuma da l' dusa jos luta secajuci se jada i bivsih rana? Visoka stena ivica ostrih,lednih zove me,mami sapatom svojim. Grlim tamu rukama cednim ne,nije strah,ja se ne bojim. Ne bojim ponora,ne bojim nigdine nit' poslednjeg pogleda u nistavilo. Zadnja mi misao vraca godine, sve ono sto je moj jad pesmom slavilo. Umorna jesam,umorna jako sigurna sam da je najbolje ovako. Slovenska
" Treba imati mudrost. Razvijati mudrost Bogom danu, sve više i više, a paralelno s tim, razvijati i dobrotu. Jer, mudrost bez dobrote prelazi u zloću, a bezazlenost bez mudrosti u glupost. Nijedno , ni drugo više nego da budemo mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi....
Škorpion U meni žive dusi, svaki me želi k sebi, a ja im se ne dam, da me satrli ne bi. U meni pakao tinja, ne dam da se razgori, tama mi radi o duši dok pružam ruke ka zori. Spašavaj Bože grešnog, nevrednog milosti tvoje, oteraj moje zveri, one se milosti boje. Pitanja mnoga me muče, a odgovori još više, jer mnogo odgovora kaznu na smrt mi piše.
Свети Теофан Затворник ПРЕУЗНОШЕЊЕ ИЛИ ПРЕЦЕЊИВАЊЕ СЕБЕ Његова опасност по душу. У чему се састоји.     Раздражљивост, гнев, нетрпељивост, таштина - разуме се, све су то рђава дела. Али добро је већ то што сте свесни њихове рђавости. Потражите узрочнике њихове и притисните их, па ће и ишчадија ова пропасти сама по себи. Погледајте има ли у Вама прецењивања себе, односно постојања осећаја да, тобоже, представљате нешто значајно, или, да то дефинишемо негативним одређењем, одсуства осећаја да сте нико и ништа. Тај је осећај дубоко скривен, али он управља свиме у животу. Од њега долази први и основни наш захтев - да све буде по вољи нашој, и чим није тако, роптамо на Бога и на људе се срдимо. Одатле и уверење да смо све кадри сами учинити...
Катастрофа … Пре неког времена сам ишао да посетим пријатеља у болници, Његови кољу ћурана, кофа сира, ракија домаћа (из оног бурета „за не дај Боже“) 5 флаша, кафе к'о за свадбу … Товаре људи, пуне гепек, ја се вајкам : - „Чекајте људи, па био вам син-студент, нема ни недељу дана, валда је однео нешто …“ Жена се прекрсти, - „Ово је за Докторе, ево ти списак“ Кад дођох у болницу, помислио сам да сам погрешио … ****** овде отворили аутобуску станицу … Иду људи, цимају торбе, кесе … Из расцепљеног најлон-џака цери се прасе … Бомбоњере од пола метра квадратног, у шареним папирима … Ја све оставио у колима, Одем на шалтер за информације, не да питам за пријатеља него за имена са списка … Сестра ми лепо уредно написала бројеве...
Kamen u srcu
Posle trubaca i posle smeha Dodjoh do placa… Telom se uzdasi lome Kida me nesto u grudima, Kako da objasnim to ljudima? Znala sam to: Doci ce kraj i bolece… Ali sam mislila da ce to biti Tek na prolece… Nisam ni slutila kako boli Da jesam, rizikovala nikad ne bi. Ali kamen u srcu zaplakace Sve sto sam zelela nestace… I zivot ovaj prestace…
STVARI NISU UVEK ONAKVE KAKVIMA SE ČINE
" Dva anđela putnika zaustavila su se da prenoće u kući jedne vrlo bogate porodice. Porodica je bila netaktična i nije im odobrila da se smeste u gostinsku sobu njihove vile. Umesto toga dat im je mali prostor u hladnom podrumu kuće. Dok su raspremali ležajeve na podu, stariji anđeo ugledao je jednu pukotinu na zidu, i popravio ju je. Kada ga je mlađi anđeo upitao zašto je to uradio, stariji mu je odgovorio, "Stvari nisu uvek onakve kakvima se čine". Sledeću noć, anđeli su došli u kuću jednog vrlo siromašnog para, ali muškarac i njegova žena bili su vrlo gostoljubivi. Nakon što su sa njima podelili ono malo hrane što su imali, bračni par je dozvolio anđelima da spavaju u njihovom krevetu gde se mogu dobro odmoriti. Kada su se...
POEMA O DIREKTORKI
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) POEMA O DIREKTORKI Bože mili, čuda velikoga Kad se šćaše pamet i dobrota Sve u jednoj sredovečnoj dami Pa sve ljude ona smehom mami. Žena to je...zmaj joj ravan nije Sitna stasa a krupnoga glasa Svaka njena na čast joj služila Čast je moja što mi se pridružila. Kad pogleda klijenta u oko Krv i srce trokira mu odma’ Ne daj Bože da počne da viče Tu gde stupne tu trava ne niče. Ipak svi je voledu i dalje Što o njima strogu brigu vodi A meni se samo nekad žale Samo kada lete glave pale. Moram malo pesmu da joj spevam Ne da ona glavu da podignem Samo viče i očima seva Pa da malo ušlihtam se jadna Šta ću, kud ću sirota mi majka (a zvala se Javorka) Ne da meni, duši snenoj...
srećo volim te volim kad hvataš moje neme poglede što kažu više nego što sve lepe reči govore kad zamišljeno gledam u te tvoje lepe okice ti nisi mi u srcu ti si mi srce lepotice kad izmamim ti osmeh iskren vredniji od svega i vidim tebe srećnu tad sam najviše srećan pa desi se najlepše... poljubac nežan... trenutku se predam želim da bude večan ja te uhvatim za ruku a ti mene nežno zagrliš predivno se osećam pogled u tebi zagubim i vidim da se smeška miš moj mali najsladji svaka takva scena mene baca iz realnosti vreme brzo prolazi kada ga s tobom provodim zagrljaja najlepših neću da se oslobodim pa držim te čvrsto ko da sutra ne postoji i počinjem da shvatam... ja te volim refren: kada kažem da te volim znaj to nije samo jedna reč...
IZJAVE LJUBAVI
Poslacu ti wetrom poljubac blag, da ti kaze da ima neko mome srcu drag, a ti ga udahni da zauwek ostane tu, jer ja sam sa tobom I U DOBRU I U ZLU!!! Mislim na Tebe svakog trena zivot mi je lepsi... Hvala Ti sto Postojis.. Ako je greh sto Te zelim svaki tren.. i sto mi je pogled zaljubljen. Ako je greh to.. Bog neka oprosti srcu koje je celog zivota cekalo nekoga kao sto si Ti.... Obozavam Te Duboko u mom srcu tvoje ime spava, volim te slatkisu moja istina je prava, niko nece moci ljubav da nam srusi, gde god da se nalazis ti si mi u dusi! ZNAS, NECU TE VOLETI VECNO, NISTA NA SVETU NIJE VECNO PA NI LJUBAV. VOLECU TE SAMO JEDAN MALI DEO VECNOSTI KOJI ZOVU ZIVOT... Sreca nek te prati, osmjeh nek ti sja, jer dok te gledam sretnoga...
Back
Top