I deo
Kuća u kojoj danas živim je ista ona u kojoj "sam se rodila" (naravno, rodila sam se u bolnici, al' tu su me doneli, pa se tako kaže ;)), a nalazi se u lepoj, nekad sasvim mirnoj ulici blizu Begeja i samog centra grada.
Pored roditelja i brata, sa nama su živeli i baba i deda, tako da nam je, uz društvo iz komšiluka detinjstvo proticalo mirno, lepo, idilično, uz uobičajene nestašluke i sve ono što deca često rade, a da nisu toga ni svesna.
Od kad pamtim sve svoje drugare (nije bilo ni jedne devojčice u kraju), pamtim i svoje prve komšije, tetka Danu i čika Boška.
Upamtila sam da popodne ne smemo da galamimo ispred njihove kuće, jer je tetka Dana volela da se odmara. I, kada bi , kao za inat, lopta slučajno udarila baš u njihovu...