Blogovi

Žene idu u raj?
Pre neki dan neko postavi pitanje na jednom od blogova ko će u raj a ko u pakao? Konkretno, neko reče da žene koje su bile verne svojim muževima idu sigurno u raj!? Ovo pitanje kod mene izaziva nedoumicu? Zašto one u raj? Pa one su usrećile samo jednog čoveka a imale su šansu da usreće više njih? Zato postavljam dva pitanja: - da li su one počinile krivićno delo jer nisu pomogale u nevolji? - hoće li biti iznenadjene kad stignu ispred onih vrata,gore?
Ја сам гад Тежак Понекад искључив Понекад и опак Понекад опакији Лош Често гори Понекад најгори Али, Верујем Знам Да ти си Човек Понекад слаба Понекад јака Али ти си Ипак човек Који ми пружа Руку Спасења
Прајезик: Зора човечанства Зора I Глас Бејаше Бог створио човека и подари му Дух и Свест. Древни човек прогледа и угледа своје окружење. Његов дух запламте а свест неспутана кренуше да ствара. Глас. Први глас исконског човека имаше значење. Идеја отелотворена једним јединим гласом. Ум људски бејаше стваралачки, те и друге идеје начини гласовима. Исконске идеје имаше по глас. Тако настаде први језик. Древни човек беше задовољан. II Реч Човеков свепламтећи дух, сазнававши оно што Јесте, имаше потребу да сложеније појаве испољи сложенијим средством, те и усклади свој ум са природом ствари. Увидевши везу између исконских идеја, он их начини у низ. Низ првих идеја, низ првих гласова. Тако настаде реч. Бејаше пуно појава које садржаше...
Valjda kad čovek dođe u neke godine, neminovno se osvrće iza sebe i pokušava da sagleda šta je uradio. Davno sam naučila da život nije trka već maraton u kojem prolazni rezultati nisu uvek vidljivi, niti su oni koji se vide uvek merodavni, pa me to i ne opterećuje puno, već "uspehe" u tuđim životima (onoliko koliko me to uopšte i zanima, a ne zanima me mnogo ;))merim brojem osmeha, pogledima, sopstvenom "štopericom" ne uvek tačno izbaždarenom... Neki današnji "pogled u nazad" mi je po ko zna koji put potvrdio da u životu zaista dobijemo tačno ono čemu težimo. Da, znam, to nem se ne dopada uvek, znam, čini nam se uvek da smo u nekoj podeli baš mi ti koji smo zakinuti (bar malo), ali suštinski, vrednosti, rezultati, postignuti ciljevi...
eeeeeeeeeee Bože, stvarno se čovek može zapitati kakvo je ovo vreme danas u kojem živimo...... vreme u kojem su deca od 15 godina "ribe" i "dobre cure" itd.... u koje nema pravih prijatelja, sve je iz interesa, a oni koji te okružuju i nazivaju se "dobrim prijateljima" tu su samo iz interesa zovu te kad im nešto treba da se uradi neka mala usluga i slično............ a meni se to sada gadi užasno........... sve je to odvratno..... pitanje je, a kakvo će moje dete tek da bude........ rjetki su normalni momci i devojke koje možeš upoiznati i sresti......pre 4 dana čula sam ispovjest jedne cure od 22 godine, upoznala je "dobrog" momka bila u vezi sa njim, uživali su i desilo se nešto što se uvek desi........ ostala je trudna (a on joj...
jos veceras...
opet mi nedostajes veceras. nedostajes mi tako svako vece... godinu ili preko? nisam vise nacisto... prestala sam da brojim posle prvih mesec dana. obecao si da ces uvek biti tu kad me ostave, a jos prvi put kad si mi zatrebao shvatila sam da je to bila laz koja je samo lepo zvucala tad, te poslednje veceri. secas li se kako si morao da odes? zvali su te sa posla, a ja sam htela da ostanes jos. znam. znam... da! reci ces da je vec skoro bila zora, i da je bila zima,a tad svice jos kasnije... ne znam da li me vise sad boli to sto si mi ostavio parce lazne nade na krevetu pored, dok si odlazio, ili to sto znam da nikada vise nece biti kao tad. ne znam da li me vise boli to sto ljubim tudje usne i zmurim, pa se postidim kad me pitaju...
Čiste Osude Bez Posude
Anartism ponovo ovde. Nema veze ni sa Politicharima ni samohranim majkama, pijanim novinarskim patkama koje vole poeziju i stranke to jest muzichare koji piju. Nema veze ni sa Adrijanom i hladnim ratom zapada sa istokom od kojih se engleska akademija nije ni ponajme uzdrmala da uzima lovu i dan danas. Ovo je lichno, anti-coat i narochito naroda i narodnosti koje neznaju ni da zamese pravu krishku leba (oprosti te mi vi iz Sarajeva a volite poeziju). Čiste Osude Bez Posude Gadiš mi se! Komercijalna, Laprda ti obrijanost a nevinost avan laži čiji tučak sneva. Tucam orahe šakom jednom skupih usne pune ljuspicama i neku tvrdu sočnost kao tvoju nepomoćnost? Da, svidja mi se sada crna a druga njenoj torbici trenutno manji sluga. [/IMG]
Presađivanje kondiloma sa puža na piku. Postupak je sledeći. Suvopiszda devojka i/ili žena (bez obzira na kilažu), odmah posle kiše uzme puža i prisloni ga na piszdu. Drži ga pola sata, sasvim dovoljno da joj se puževi rogovi presade na usmine. E, sad, kad neko priđe pužu - on uvuče rogove. A kad suvopiszdoj ženi i/ili devojci priđe ***** - ona izbaci rogove sa usmina, oni se ukrste i totalno zatvore ulaz u piku. Vrh!
SVAKOGA DANA
(ili neka moja razmišljanja o životu isnpirisana ko zna čime) SVAKOGA DANA Noć noćas. Oko 2 ujutru. Ustajem kao da je dan, potpuno budna I odmorna iako sam spavala samo tri sata. Jučerašnji dan je bio težak I lep, kao I većina stvari u životu. Ispunjen ljudima, osmesima I smehom…ovde u virtualu jer sam provela 13 sati tog dana za kompjuterom I jako prija kada u toku rada ugrabiš par minuta iz million puta da se osmehneš ili nasmeješ, da popričaš sa prijateljima …baš prija taj osmeh što lebdi na usnama izmedju fascikli I registratora….pa se onda sramežljivo pojavi u kalkulaciji…onako viri izmedju brojki Naravno, tu su I klijenti, zafrkavanje, telefoni I ozbiljan rad….ali je s te strane bio miran I nasmešen dan iako mi je kompjuterski...
Kada mi je pre izvesnog vremena moj brat saopštio da je rešio da proširi svoju deletnost tako sto će svoj lepo razrađen auto servis iz dvorišta porodične kuće preseliti u nov, lepši, veći opremljeniji prostor, a da će uz njega ići i salon automobila - naravno da sam se obradovala. Nisam mogla a da se ne setim sličnog razgovora od pre 13-14 godina, kada mi je saopštio da napušta posao i počinje da radi samostalno, čime je označen početak izgradnje i opremanje njegovog auto servisa i sopstvenog posla. Vredan, vispren, obrazovan (nije što je moj... ali takav je ;)), relativno brzo je razradio posao. Ipak, malo ko zna koliko iza toga stvarno stoji rada i ulaganja... od kojih je ono materijalno najmanja stavka. Mnogo puta sam ga gledala kako...
Косовски завет и други светски рат у Југославији
Боље рат него пакт, боље гроб него роб, опредељење за Царство небеско биле су пароле пучиста. Али, да ли би Лазар Хребељановић срљао у рат са народом и земљом својом да је рат могао избећи? А кад је до рата дошло, зар би српска господа из Косовске трагедије напустила војску и народ свој првог дана рата, и оставила је без икакве везе са собом, јурећи безглаво и тражећи сигурно склониште за себе и своје? И зар би Косовска српска господа пристала да побегну сами, њих нешто преко стотине, а војску и народ свој оставили да сносе сами тежину дела која су господа изабрали за њих? Какве везе има између Кнеза Лазара и његовог јунаштва и мучеништва, и јунаштва и мучеништва остале српске честите господе, - и дивљег и себичног бекства лондонских...
Тадић је само једна марионета. Код нас је проблематична комплетна политика од 2000 год. Додуше другачије није ни могло бити, ако вас неко потпомаже годинама, и финансира споља, на крају вас доведе на власт, ви морате да му служите. Код нас је у проблему народ, Срби као да се налазе у некој врсти делиријума. А већини живот изгледа ружичасто, већина брине само за своје дупе незнајући да ће им дешавања на глобалном нивоу доћи и до самог дупета па више неће бити помоћи кад постанемо дефинитивно разбијени и економско-полички зависни од запада. И већина мисли да је ЕУ вечни живот у царству небеском где се ништа не ради већ се само ужива. Сумњам да ћемо икад ући у ЕУ (ја сам иначе против уласка), а иако уђемо, то ће бити Србија -проширени...
TETKA DANA
II deo Tetka Dana nije propuštala ni jednu priliku i stalno je izmišljala razloge da nam učini zadovoljstvo. Bile su neke cipele, koje je videla kod svoje bratanice i jako ih poželela. Pošto niko nije pokazao ni trunku razumevanja da se takve cipele pronađu i za tetka Danu, ovde ih nije bilo, ja sam pogledala u Novom Sadu. Kad sam ih pronašla, zvala sam da je pitam za broj i boju... Umesto toga, ona je već sledećeg dana došla da me poseti (u to vreme sam studirala) i provele smo predivan dan. Uz put je kupila i sebi i meni cipele, ali i divnog plišanog pandu za mene... Tokom zujanja po radnjama, videle smo tog pandu i oduševile se. Tutnula mi ga je u ruku i obratila se prodavačici: "Brzo naplatite! Hoće da vam ukrade pandu!" Tu prelepu...
Ovaj pojam (kao i onaj suprotan koju ne volim ni da izgovaram) naučila sam, verovali ili ne - iz stripova. Istina je da je moja učiteljica, objašnjavajući zašto su stripovi beskorisni, kao glavni razlog navela podatak da teško da ćemo iz njih naučiti neku novu reč - ali, eto, mene su Komandant Mark i Žlosna Sova, kao i Zagor i Tex Viler i njegova ekipa (Blek Stenu sam manje volela - nemam pojma zašto) - nečemu i naučili :). Kao i za većinu stvari u životu, jedno je naučiti reč i prihvatiti njeno značenje, a drugo je taj pojam suštinski razumeti. Za ovo drugo, kod optimizma, meni su bile potrebne godine... Da li sam ja optimista u životu, ne bih sa sigurnošću mogla da tvrdim, ali iskreno verujem da naginjem ka tome i iskreno se nadam da...
TETKA DANA
I deo Kuća u kojoj danas živim je ista ona u kojoj "sam se rodila" (naravno, rodila sam se u bolnici, al' tu su me doneli, pa se tako kaže ;)), a nalazi se u lepoj, nekad sasvim mirnoj ulici blizu Begeja i samog centra grada. Pored roditelja i brata, sa nama su živeli i baba i deda, tako da nam je, uz društvo iz komšiluka detinjstvo proticalo mirno, lepo, idilično, uz uobičajene nestašluke i sve ono što deca često rade, a da nisu toga ni svesna. Od kad pamtim sve svoje drugare (nije bilo ni jedne devojčice u kraju), pamtim i svoje prve komšije, tetka Danu i čika Boška. Upamtila sam da popodne ne smemo da galamimo ispred njihove kuće, jer je tetka Dana volela da se odmara. I, kada bi , kao za inat, lopta slučajno udarila baš u njihovu...
Иван А. Иљин – највећи руски философ двадесетог века
Иван А. Иљин ( 1883 – 1954 ) Иван Иљин рођен је 10. априла 1883. у племићкој породици у Москви, од оца Руса и мајке Немице. Након бриљантног матурирања 1901., Иљин почиње студије на Правном факултету Царског московског универзитета. На овом факултету су у то вријеме предавали изванредни професори, као што су Павле Новгородцев и кнез Јевгениј Трубецкој. Новгородцев, глава тзв. “Московске школе философије права”, сматрао се идејним сљедбеником патријарха руског либералног конзервативизма Бориса Чичерина. Након краћег времена, Иљин приступа научној школи Новгородцева. Платон, Русо, Кант и Хегел су била тежишта Новгородцевљеве школе. Положивши испит 25.5.1906, добио је потврду о завршеном првом степену. То му је дало могућност останка...
pre par dana bio je 20. avgust 2010. godine.. vruce je dosta.. iako je napolju mrak odavno.. jos jedno vece izasla sam sa deckom, uzivamo u svemu: zezamo se, smejemo zajedno, gurkamo.. naletela sam na svoje dve najbolje drugarice. Isto tako, uzivaju u poslednjim danima ovog raspusta, smeskaju se, verovatno o momcima pricaju, vidim im po licu.. To su Milena i Katarina.. Evo, srecene tip-top kao i uvek, nasminkane, sredjena kosa, nigde neki cuperak da viri.. srecna sto ih vidim, dotrčavam, grlim ih i pozdravljam se sa njima.. Započnemo neku kratku diskusiju, i nastavimo dalje svaka svojim putem.. Podjoh sa Ivanom kuci.. (to mi je decko, zvacu ga imenom, glupo je da ga oslovljavam kao "decko") .. i tako, ja i Ivan krecemo ka mojoj kuci...
Morah podeliti par misli sa forumasima, nepretenciozno vikendasko caskanje .... Pre izvesnog vremena bih taknuta temom na pdf-u DiP ... iznoseni su i stavovi kako su najsretniji slobodni brakovi, gde se partneri ne kontrolisu i ne obuzdavaju u zivotnim htenjima. Sa ljubavnog aspekta ja licno nikada nisam tako razmisljala, ali nemam previse bracnoga staza da bih mogla pametovati previse na zadatu temu. Mislim da sam u zivotu uvek imala previse obaveza, da jednostavno nisam imala vremena niti zivaca za takve varijante. Veza meni ili funkcionise, ili ne. Zivim u ubedjenju( mozda i zabludi :prstic:) da nikada nisam prevarena ... Politicki sam apsolutno nepismeno i neobrazovano stvorenje, to uvek isticem. Kao i da verujem samo...
.... Ali u trenutku kada je Vanja pozeleo u sebi jednu slavnu zvezdu iz varijeteta, koju je gledao prethodne veceri kako vesto barata loptama, ugasi se iznenada nekoliko zvezda, a Sanja se smanji za citavih trinaest santimetara. Sve cesce je morala da zavrce nogavice svojih najdrazih izbledelih farmerki cija je boja podsecala na Vanjine plave oci. Ali i to je imalo svoju dobru stranu- veoma lepo su joj stajale tako zavrnute i jedno vreme citav Beograd ih je nosio na Sanjin nacin ! Onda se Vanji mnogo dopala jedna balerina iz « Labudovog jezera » pa se Sanja smanjila za jos devet santimetara. I kad dog bi Vanja pozeleo neku od lepotica koju bi video u prolazu, Sanja se smanjivala za po koji santimetar. Naredna tri santimetra odnese joj...
.... Onda se jednog dana slucajno sretnu na klackalici. Jel me se secas ?- upita ga Sanja. Secam se…, rece Vanja, znao sam da cemo se jednog dana sresti ! Kakvo si ime dobio ?- upita ga Sanja radoznalo. Vanja ! A ti ? Sanja !- rece ona sa olaksanjem, jer se plasila da im se imena nece slagati. Sanja i Vanja ! Kako se to divno slaze !- rece covek koji je prodavao balone, slusajuci njihov razgovor. Onda sui h njihove mame uzele za ruke I odvele svaka na svoju stranu. Dugo su se osvrtali jedno za drugim… I tako je pocela njihova ljubav… A, sta je to- ljubav? Kada gledas u zvezde bez razloga I kada podelis zvaku I kad poklonis cvet… Kada onome koga volis das jedan krug I ustupis ljuljasku u parkicu kada je na tebe red da se ljuljas! Kad...
Da je čovek žena shvatio bi koliko je snaga njena I kad voli i kad pati uvek do kraja svoje želje prati I kad se daje nikad se ne kaje što i pred jačim svoju dušu svlači niti se plaši niti se čistih osećaja stidi jer njeno zaljubljeno srce dalje od gole matematike vidi Da je čovek žena shvatio bi šta je snaga njena i zašto je slab i čega se boji dok pred njom stoji Milan Višnjić p.s. ovu pesmu posvećujem svim svojim virtuelnim prijateljicama :bye::bye::bye:
Ah ta noc,cini ti se da se sme sve sto se ne sme, pozelis da se prepustis nekim ocima punim zelje, da poverujes u lepe reci koje cine da se osecas posebnom, da osetis dodire koji bude cula. Jos ako imas muzicku podrsku u vidu neke melodije koja mami na ples,gotova si,spremna za romansu. Zatvaras oci i vidis vas kako plesete,cak osecas i miris koze,koji se mesa sa reskim mirisom muskog parfema i mozes da zamislis usne koje se spustaju na tvoje golo rame. Opasna je noc,treba biti jak,da joj odolis. I dobro je ,ako si tada sama,mozes samo da mastas, ususkana u sigurnosti svoga doma,pokrivena pesmom...
Zbog tebe sam počeo da mrzim i žene koje nikada voleo nisam Toliko si mi ljubav učinila gorkom.. da sad i u sebičluku tražim utehu Milan Višnjić
Dok sam bio mlad i zelen imao sam samo pitanja, ali ne i odgovore. Veliki broj pitanja mi je opterećivao dušu i kao kamen oko vrata su mi bila dok sam pokušavao da plivam u moru života. Jednog dana upoznao sam VERU U BOGA. Odgovori su počeli da se nižu kao na traci. Čitao sam o Bogu sve što se moglo pročitati. Zvanično priznate verske knjige i one koje nisu priznate. Slušao sam i šta su mi govorili Jehovini svedoci. Slušao sam šta o veri misle katolici i muslimani. Slušao sam šta o veri misle i ateisti. Slušao sam svakoga ko je imao nešto da kaže na tu temu i onda počeo da donosim zaključke. Pomoglo mi je. Do tada nesređen i nadasve prazan život zamenio je život pun ljubavi za svet oko sebe i sve ljude na tom svetu. One koje baš i ne...
Back
Top