...spavao sam, nešto me je probudilo, ne nešto, već neko, moj stari dobri prijatelj...dugo ga nije bilo...družili smo se od malena i uvek je bio tu, samo je nekada imao više, a nekada manje vremne za mene...moj stari prijatelj vetar je tu...probudio me je svojim moćnim glasom i blagim udarcima o prozor moje sobe....ustao sam, po malo mi je bilo vruće tako da su mi se kapljice znoja skupljale na telu...kao u zanosu izašao sam na terasu.....on je bio tu, došao izdaleka da mi priča priče starije od života, priče o ljubavi o izdaji o volji ljudskoj duši, nebeskoj, o meni, priče zaboravljene....stajao sam kao opijen i slušao, disao vazduh pun energije, pustio sam da mi svaki deo tela utrne od trenutne hladnoće kad mi njegov šapat kožu...