Sta da kazem,svi se raduju Bozicu, a i ja sam mu se radovala nekad. Jutro bozicno sam najvise volela, i dok svi jos spavaju, ja se iskradem,skuvam kaficu i zamesim pogacu, pa sakrijem dinarcic, drvce,zrno pasulja,zrno kukuruza...da za svakog ima po nesto. Skuvam belu kafu,a onda svi polako ustaju,sede u pidzamicama u dnevnoj sobi,piju belu kafu i cavrljaju,svi nasmejani, opusteni...eh..Na Badnji dan,1998 godine smo otpratili i oca ove porodice,moju ljubav, ispratili smo ga do njegove vecne kuce...na danasnji dan je izgubio bitku za zivot...I dok sam cekala u bolnici da mi daju odobrenje da udjem na intenzivnu negu oni su se borili za njegov zivot...ja to nisam znala, ispred tih vrata sam smisljala sta da mu kazem, kako da ga ohrabrim...