„Ogledalo ogledalo,
Živi sa živima mrtvi sa mrtvima...“
počinje svoj monolog lik starog cigana u filmu „Crna mačka beli mačor“ Emira Kusturice.
Dohvati brijač, počinje da se brije, vodom ali bez pene i umire, iz prethodnog se vidi da mu je to bila i namera.
Davnašnje iskustvo sa ogledalom, podsetio me Emir.
Mogao sam biti oko četiri ili pet, kad sam to prvi put uradio. Još sam bio jedinac, premali za obdanište, moji su radili. Večito su radili, to mi je smetalo i bio sam ljut. Komšinicina pomoćnica je kao, trebala da pazi njenu decu, a i mene i to je išlo kad sam bio kod njih, ali smetalo mi je što moji nisu tu i kad bih se posvađao sa njom, žena je bila fascinantno glupa mišljah tada, džedžao sam sam u tišini našeg praznog stana. Nije...