Blogovi

Do kada ce među ljudski odnosi biti losi,do kada cemo nanositi boli jedni drugima....zar je toliko tesko da se podamo i zrtvujemo jedni za druge....mislim cijeli dan pijem iskreno i sada sam urada prava vratio sam se sa svadbe...cijelo vrijeme pijem i razmisljam....upoznao sam tako puno ljudi jakih...ljudi...ljudi sa stavovima..ljudi koji kazu da mozes samo imati nekoliko prijatelja i to pravih a ostalo su sve samo drugovi...slazem se s time....ali ja samo zelim dobre odnose...medju ljudima...upoznao sam jednog vlasnika kafane popio par pica s njime,pricam mu kako se drustvo razjebalo otislo u lijepu pm...kaze on sve te razumijem i meni je isto tako bilo po sebi to najbolje znam...cak covijek toliko pijan ima veliki stepen ljudskosti...
Sećanja na Bečke Koncerte već se nižu sama po sebi. Novogodišnji Koncert za 1999. godinu, poslednju godinu XX veka i drugog milenijuma naše ere, proticao je u znaku dveju značajnih godišnjica: 150 godina od smrti Johana Štrausa-oca i tačno jedan vek od smti Johana Štrausa-sina. Lorin Mazel je imao čast da po deseti, dakle jubilarni put u karijeri, diriguje ovim Koncertom. Program su sačinjavale isključivo kompozicije ove dvojice najvećih majstora Bečke muzike za igru. Prvi deo Koncerta, počeo je valcerom ''Pesma razuma'' Johana Štrausa-sina. Usledila je Štrausova polka ''Skerco'' sa solom za violinu, koji je izveo maestro Mazel. Nakon ponovnog i senzibilnog Mazelovog tumačenja polke-mazurke ''Jedno srce, jedna duša'', galop...
Naš TV gledalac grabi dalje. Po treći put je Zubin Meta dirigovao Bečkim Novogodišnjim Koncertom, sada za Novu 1998. godinu. Po tradiciji temperamentan, sa dirigentskom gestom koja je jako naglašavala ritmičku osnovu. Ove godine, Novogodišnji Koncert je protekao u znaku još jednog velikog jubileja: pet vekova postojanja i umetničkog delovanja Hora Bečkih Dečaka. I ranijih godina čest gost Novogodišnjeg Koncerta, ovaj, najslavniji dečji ansambl, nastupao je sa najslavnijim svetskim dirigentima, orkestrima i drugim umetnicima izvođačima i ostvario veoma uspele interpretacije velikih dela muzičke literature kako aranžmane, tako i dela pisana za dečji hor. Na ovom Koncertu je među Filharmoničarima i publikom zauzeo počasno...
Naš TV gledalac, vatreni poklonik neprolazne muzičke klasike i velikih muzičkih priredbi, nastavlja da evocira svoja sećanja. Drugi Mutijev Novogodišnji Koncert (prvi je bio četiri godine ranije, naravno, dvodelni, i tako je Muti bio prvi dirigent u istoriji Bečkog Koncerta sa svim dvodelnim Novogodišnjim Koncertima), počeo je valcerom ''Motori'' Johana Štrausa-mlađeg. Zatim je izvedena polka ''Carski grad'' istog autora, nakon čega je usledila brza polka ''Kamere'', Jozefa Štrausa. Do kraja prvog dela, izvedene su još četiri kompozicije Johana Štrausa-mlađeg: najpre polka ''Čaure'', a zatim, kao vrhunac prvog dela, valcer ''Igra na dvorskom balu'', koji nam je u zvučnom pogledu verno slikao ambijent nekadašnjih dvorskih balova. Valcer...
TV gledalac rezignirano gunđa: kako je samo teško danas dobiti kartu za Bečki Novogodišnji Koncert?! Taj luksuz ne možete sebi da priuštite čak ni ako ste bečlija! I tada morate da molite za ulaz na svetski događaj! Ako ga i dobijete, ostvarite ga tek za dve-tri godine i toliko vremena čuvate jedva dobijene ulaznice. Do Koncerta, moguće je, ali ne daj Bože, zaboravite da kartu stvarno imate i sve vreme je čuvate negde zagubljenu! Po deveti put u svojoj dirigentskoj karijeri, Lorin Mazel diriguje Novogodišnjim Koncertom, za Novu 1996. godinu. Danas je Mazel po broju nastupa na Bečkom Koncertu (11), drugi iza nedostižnog Vilija Boskovskog. Koncert je počeo u tipičnoj tradiciji započetoj na početku poslednje decenije XX veka...
TV gledalac nastavlja da beleži svoja sećanja. Ovo je bio drugi Novogodišnji Koncert maestra Zubina Mete. I prvi iz dva dela. Pet godina ranije, njegov debi na ovom muzičkom događaju, bio je poslednji Koncert sastavljen iz samo jednog dela. Otvorio ga je ''Konjički marš'' Johana Štrausa-mlađeg, melodijski i ritmički pregnantno izveden od strane Bečkih Filharmoničara. U nastavku, izvedene su dve kompozicije Jozefa Štrausa: valcer ''Bečko dete'', sa dražesnim uvodom u horni i polka mazurka ''Ruka za ruku''. Usledila je polka ''Favorit'' Jozefa Lanera, kao prvi primer ranog perioda razvoja moderne bečke muzike za igru (nastala je u prvoj polovini XIX veka), a vrhunac prvog dela Koncerta bio je valcer ''Jutarnji list'' Johana...
Sećanje jednog TV gledaoca. Novogodišnji Koncert za 1992. godinu, drugi i poslednji Klajberov, sada je već bio sastavljen iz dva dela. Do sada je snimljen i rasprodat u ogromnim tiražima na kompakt diskovima, u novije vreme i na DVD nosačima zvuka i slike. Protekao je u znaku jednog velikog jubileja: sto pedeset godina postojanja i rada Bečke Filharmonije. Tome je i posvećena prva kompozicija:uvertira za operu ''Vesele žene Vindzorske'', kompozitora i prvog dirigenta Bečke Filharmonije Oto Nikolaja. Filharmoničari su je izveli muzički veoma elegantno, predvođeni Klajberovom dirigentskom gestom, veoma opuštenom u prvom, a izražajnom u završnom delu uvertire. U nastavku ovog, prvog dela Koncerta, izvedene su još četiri kompozicije. Nakon...
Ne mogu da verujem da neko još uvek misli da kriterijume treba formirati na način da se izbegnu eventuelne zloupotrebe ...tj. bez imalo uvažavanja različitosti ... Ako smo mi jedno društvo...ne znači da je pravda - svima jednako nečega ...nego je pravda svima jednaka količina "dobrobiti" ... pa ako ti imaš neke Tvoje potrebe , a ja neke Svoje ... Da li treba stalno brinuti o folirantima :eek:
DOŽIVLJAJ Juče smo za sutra i naredne dane Rezali *ramove* usred šumska mira Za *slike* naše i zoru kad svane Ne dajući vetru želje da nam dira............... Razigrani vetar milova nam tela Dok je sunce davno rasteralo rosu Osetismo jesen što je ćilim plela Izatkane niti.... raspletenu kosu.............. Juče smo ko danas i naredno sutra Dušu vetru dali, latici i tuču Da nam noći budu svitanja i jutra Ko kad daješ pogled nebeskome luču. ZK
Прича о старцу Вукашину из села Клепаца, који је само једном својом реченицом и поступком заслужио значајно место у Именику СПЦ и колективном сећању Срба на време у коме је српско биће страдало само због своја три прста којима се крсти и свога имена којим се поноси. Августа мјесеца 1991. године у порти манастира Свете Благовести у Житомислићу, у Херцеговини, групи од 5-6 Срба из Чапљине, његова Светост Патријарх српски Г. Павле, рашчлањује актелни тренутак српског рода крстоноснога. Велики духовник и сјајан бесједник, дотиче се страдања Српске православне цркве и српског народа током Другог свјетског рата. Говори о Јасеновцу, Јадовну, Госпићу, Пребиловцима, помену и старца Вукашина из Клепаца. Два километра јужно од Чапљине, уз...
Danas je bio prelep dan iako je napolju padala kisa i ako je bilo neverovatno hladno. Nekako mi se cini da ovaj praznicni duh bas vlada u Nisu. Ja sam bar bila posebno srecna, izasla sam sa muzem posle predavanja na sampitu. Nismo odavno izlazili pa mi je ovo danas bilo posebno lepo, hocu da tako bude svakog dana jer je prelepo. Volim sto sam mu njegova zena, u ovom predpraznicnom vremenu ljudi se redovno osecaju tuzno ukoliko su sami pa mi koji imamo nekog treba da budemo neverovatno zahvalni. Radujem se doceku 2009. godine sa svojim muzem koji mi je obecao striptiz i veceru u kucnoj atmosferi. Ala ce to biti vruc docek, kao i svake prosle godine. Srecno svima slavlje, i zaljubljenima i onima koji se tome nadaju.
And like the fragile face of a porcelain doll My heart is like glass and will break if it falls So I bid you be careful and watch what you do Cause I willingly handed it over to you As I watch from afar and I patiently wait I’ll carelessly trust you to handle my fate An ignorant choice, but there’s nothing to do Except helplessly sit here and glower at you As you handle it loosely with dwindling care I can’t help but discern that life’s not always fair From the way that you drop me and couldn’t care less To the way you don’t love me; I earned it I guess As time ticks by faster my life fades away With the one that I’d hoped I’d escape from one day But still, here I sit, and I watch as you gloat As the marvelous cyanide runs down my...
I reče Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost. (1.Mojsijeva; 1. 1-13) Plavo je nebo nad Likom, plavo more ispod nje i modri grozdovi u njenim vinogradima. Zato su Ličani plemići. Smiljem i bosiljem mirišu im polja, pa sela imaju mirisna imena. Vode su tako bistre i nevine da se u njima krste anđeli. Lepa je i siromašna Lika, a njeni muževi časni i čestiti. U svet otiču žuborom potoka ili odleću na krilima slavuja. Trbuhom za kruhom, a raspevani. Svoju lepu nevestu nikad ne zaboravljaju. Mnogi se zbog toga više ni ne zaljube. Imena Ličanima donose kumovi, kroz snegove i preko planinskih vrhova, sa jabukom... U nedrima. Kumstva se stiču u bojevima, a overavaju ranama. Onom ko će putovati daruje se ime Nikola da ga na putu...
Pre neki dan konstatujem kako je došlo vreme da moj stariji sin izvadi prvu ličnu kartu. On negoduje što mora da ustane rano, a ja znam i zbog čega: ne ustaje mu se pre podneva jer svake noći, sve do zore, četuje i lunja po nekim forumima (mamin sin :)). Objašnjavam mu kliše: redove i stajanje pred šalterom a on s gađenjem mreška nos, mrsi sebi nešto u bradu i, na kraju, preko volje pristaje da odemo do MUP-a, udaljenog nešto više od 300m od našeg stana. Nije razmažen ništa više od prosečnog beogradskog srednjoškolca; možda čak i manje. Jednostavno, njegove godine nose obeležje slatkog bunta – sa ili bez razloga. Sedim, spremna, za trpezarijskim stolom i čekam da on doručkuje, istušira se i obuče. "Brzo ću", kaže mi. Treba mu pola...
Ко је Адам Вајсхаупт? U Nemačkoj u XVIII veku Adam Vajshaupt (1748 – 1830), jezuita, profesor kanonskog prava na Univerzitetu u Ingolštatu osniva 1. maja 1776 satanski red ‘Društvo bavarskih iluminata’ čije je drugo ime ‘Veliki templarski majstori’. Za njega istoričari i znalci masonerije i satanizma kažu da se ‘Čudovišni Adam Vajshaupt može smatrati za jednog od najvećih zločinaca sa najpaklenijim umom za koji zna istorija ljudske rase...anarhista’... čovek koji kao i svi masoni najvećeg stepena koristi satanizam u političke svrhe. Na kongresu ovog satanskog reda u Frankfurtu 1876 određeni su karakter i ciljevi reda, a oni su: baciti narode u bedu, tiraniju, haos i svet dovesti do anarhije, posredstvom monstruozne organizacije...
Nežno me njena kosa miluje. U Jezero sreće i ja navratih. Sretoh lica poznata.. Stare dobre sene. Oživeše neki snovi davni, plavičast sjaj sa neba pada.. Talasi Jezera pevaju pesmu, a cvetni vrtovi odišu snom.. Po koji leptir na lice sleti, prospe svoj sjaj i šapne tajnu.. Tvoja me ruka i dalje vodi.. Na nebo plavo.. U visine beskrajne. Oh vidim Zemlju, tako je lepa, Dotičem vazduh, tako je mekan, pevušim s vetrom o obali pustoj.. Gle, Tamo kiša smaragdna pada.. hajdemo zaplesati naš pobednički ples Pođi vetre,i ti sa nama jer sutra možda pesmi je kraj... Tvoja me ruka na oblak spusti, u krevet od cveća s mirisom jasmina, vetar tihu uspavanku peva, a smaragdna kiša uvodi u san.. Zamirisa na tren bagrem beli posut crnim suzama...
Zelim da te sanjam,da ti osetim dah... Zelim da mi srce lupa sve brze i brze dok te gledam. Da brojim zvezde u tvojim ocima i sa tvojih usana skidam mesecevu prasinu... Pronaci cu najsjajniju zvezdu od svih i dacu joj tvoje ime... Ukrascu je od tamnog,nocnog neba i cuvacu je u najskrivenijem kutku svog srca.... Jedina moja zvezdo... Zvezdo padalice... Volim te beskrajno...:heart::heart::heart:
Желим да са вама поделим нешто из једне занимљиве књиге коју тренутно листам... Само један део, који... инспирише...;) Фина књига, зове се "Највећи трговац на свету", Ог Мандино... само је листам, па ми је ово деловало као нешто занимљиво, што бих могао да поделим са вама... Угасићу коментаре, јер мислим да нису нешто потребни... Ћао... :bye:
Naučno zaključivanje Neke statistički utvrđene činjenice: - 10% žena su imale seksualni odnos samo jedan sat posle početka prvog sastanka sa nekim muškarcem - 20% žena je vodilo ljubav na neobičnim mestima - 36% žena se izražava u prilog nudizma - 45% žena privlače muškarci sa crnom kosom i plavim očima - 46% žena je pokušalo analni seks - 70% žena najviše voli da vodi ljubav ujutru - 80% muškaraca nije imalo homoseksualne kontakte - 90% žena bi volelo da vodi ljubav u šumi - 99% žena nije nikada vodilo ljubav u kancelariji Zaključak: Statistički posmatrano, imate više šanse za analni seks ujutru, sa nepoznatom ženom i u šumi nego da vodite ljubav sa koleginicom posle radnog vremena u...
Dug je put od bezbrižne i nestašne devojčice do zrele, poželjne žene. Na tom putu mnogi su ostavljali svoje plitke ili duboke tragove. Svaki trag je životni znak. Oni plitki tragovi, mali životni lampioni svetle, tek toliko da devojčica nasluti da će na svom putu imati neizbežne i neprimetne prolaznike. Njih smenjuju sve dublji tragovi koji su svakom životni pragovi. Duboki tragovi od puta prave široke i svetle bulevare, od srca grad svetlosti. Isti ti tragovi put su pretvarali u usku, trnovitu,beskrajnu stazu, u srcu ostavljali pukotine. Pukotine su ječale, srce jačalo. Raširi se put i, devojčica dobi slast zrele smokve. Od tad svaki prolaznik oprezno gazi, obara pogled, i na svaki korak pazi.
„Preteruješ“, rekao mi je muž, dok sam mu za ručkom prepričavala moj razgovor sa Gagijem (ako se uopšte tako zvao – palo mi je na pamet) i pokušavala da dočaram mučan utisak koji je mladić ostavljao na mene. „Uostalom, sledeći put ga zaobiđi… Vodi Brendu na drugo mesto.“ I moja prijateljica prigovorila mi je, kao i obično, kako sam previše empatična, te da ne treba da se bavim tuđim životima i analiziranjem nepoznatih osoba. Nisam stručna za dešifrovanje tajni ljudske psihe i ne treba sebi da natovarim bedu na vrat; bolje bi mi bilo da povedem računa o sopstvenom detetu, koje ove godine polazi u školu. Pokušala sam da poslušam savete: narednih nekoliko dana nisam odlazila na Kalemegdan, i nisam razmišljala o mladiću koji bi mi – a ta...
Gagija sam upoznala jedne zime krajem devedesetih, šetajući psa po Kalemegdanu. „Upoznala“ baš i nije pravi izraz za tih nekoliko minuta, koliko sam zastala na jednoj od staza, cupkajući od hladnoće i nestrpljenja da što pre završim naš skromni i mučni dijalog. Ime mu tada još nisam znala, a sumnjam i da bi mi rekao, jer je kod Gagija inače sve bilo naopako iz dubine njegove jadne duše. U jutarnjim satima, kada u snegom prekrivenom parku nije bilo nikoga osim nas – fanatičnih šetača pasa i par zabludelih manijaka-egzibicionista, mršavi momak je sedeo na kamenoj ogradi i pušio. U crnoj jakni, sa crnom kapom, natučenom sve do obrva, nogu podavijenih poda se, neodoljivo mi je ličio na neku tamnu ptičurinu. Dok sam prolazila pored njega...
Opet zajedno Detinjstvo obeleženo sitnim dečjim radostima, za krupne radosti nismo znale. Ono što smo imale to smo volele. Uživale smo u ulicnom blatu, igrale se bez igračaka i zamišljale sebe u zlatu. Život rastavlja,i odnosi svaku ličnost u beskrajnu vremensku bezličnost. Ostavlja nam vreme, nadu, setu… Odrađujemo životne zadatke, živimo po formi društva, volimo retko ali jako. Ostvarivši svoje ideale, stvorivši svoje potomke, formirasmo svoj duh i intelekt. Ruka sudbine i prst vremena ponovo spojiše dva izgubljena druga. Sad je laka svaka tuga. Sreća se deli pa joj je razmera veća. Sad je puna moja životna vreća. Zahvalna sam ruci sudbine i prstu vremena što spojiše one koji se vole.
Ko se seli taj se ne veseli e vala bash je lepo urimovano to, pravo shniranje verbalnih formi i nadasve vrlo sterotipno i netachno well dosta puta ako se selish u bolje mozes to da kontash kao izvesno priznanje minulom radu koji si u to preseljenje ulozio pa chak i da nisi hteo zbog sebe vec ustvari vuchesh svoje figure u igro srece zvanoj zivot preseljenje je ponekad dobra stvar..
Back
Top